Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
U ime oca (i sina) - cover

U ime oca (i sina)

Immanuel Mifsud

Publisher: Fraktura

  • 0
  • 0
  • 0

Summary

Po povratku s očeva pogreba pripovjedač počinje čitati dnevnik koji je njegov slabo obrazovani otac vodio tijekom Drugoga svjetskoga rata, kada je bio vojnik u Britanskoj vojsci. Otac i sin nisu imali bogzna kakav odnos. Otac – bogalj stradao u nesreći, bio je osoba staroga kova, nije mario za emocije, za sinove potrebe, već ga je pokušavao odgajati čvrstom rukom. Čitajući očev dnevnik, sin se prisjeća svih lomova, ali i pojedinih trenutaka sreće koje je proživio sa svojim ocem, osvješćujući pritom i svoju ulogu i odgovornost kao budućeg oca.U ime oca (i sina) gusto je ispisana proza u kojoj Immanuel Mifsud razmatra odnos oca i sina iz vlastite perspektive, no služi se i teorijskim tekstovima i citatima Rolanda Barthesa, Susan Bordo, Julije Kristeve, Jacquesa Lacana i Hélène Cixous, razotkriva političke igre i igrice otaca i očuha Malte i ulazi u povijest svoje radničke obitelji. U ime Oca (i sina) moćna je autofikcijska proza ponajboljega suvremenog malteškog pisca.
Available since: 10/26/2020.

Other books that might interest you

  • Voli me vise od svega na svijetu - 1Dio - Price o pripadanju - cover

    Voli me vise od svega na svijetu...

    Mira Furlan, Sasha Zigic

    • 0
    • 0
    • 0
    Zivot najvece filmske i kazalisne dive nasih prostora Mire Furlan bio je vise od zivota, prepun uzbudjenja, velicanstvenih uspjeha, padova, ljubavi i izdaja. U autobiografskoj knjizi dovrsenoj pred preranu smrt Mira Furlan pripovijeda, literarno mocno, svoj zivot i zivote svojih bliznjih – od sudbine majke Branke i oca Ivana te bake Ljube do supruga Gorana i sina Marka, kojem je knjiga i posvecena.Bez zadrske Mira Furlan citatelja uvodi u vlastiti svijet, u svoje intimne drame, razmisljanja i karijeru. Voli me vise od svega na svijetu ozivljava vrijeme koje je nestalo u ratu, generaciju i pojedince koji su vjerovali u bolji i sretniji svijet te zbog toga, pogotovo ako su bili nadnacionalni poput autorice, pocetkom sukoba u bivsoj Jugoslaviji za njih vise nije bilo mjesta u novim drzavama. Emotivna, mocna proza u kojoj pratimo zivot mlade intelektualke koja odrasta u disfunkcionalnoj obitelji te se odlucuje za glumu, gdje se smjenjuju sreca i nesreca, proza u kojoj vidimo i lice i nalicje slave, urezuje nam se svakim zarezom, svakom recenicom pod kozu. Ne izostavljajući nista i nikoga, ne stedeći nikoga, a najmanje sebe, Mira Furlan napisala je autobiografiju koja se cita kao roman. U njoj se ostvaruje "americki san", ali, naposljetku, najvaznija je ljubav, koja joj je pomogla da lakse brodi karijerom.Voli me vise od svega na svijetu knjiga je koja s puno sentimenta i osjecaja, a uvijek beskompromisno, s mnogo suza i smijeha, evocira ne samo Miru Furlan vec i cijeli jedan svijet, poput Atlantide potopljen, ali ne i zaboravljen."Da li pisem ovu knjigu za tebe? Da bi ti mogao razumjeti sto se desavalo prije tebe? Kako bi mogao proviriti u daleki, davno nestali svijet iz kojeg su potekli tvoji roditelji? Da li uopce zelis znati nesto o tome? Da li ti treba ta teska prtljaga, prtljaga koju tvoja majka vuce sa sobom cijeli svoj zivot, ne nalazeci nacina da je bar nacas odlozi?Ili pisem za sebe, sebi? Zasto? Da li zato da 'bolje razumijem samu sebe' pokusavajuci detektirati skrivenu 'pricu' u rastrkanom, nelogicnom, kaoticnom narativu svojega zivota?Dok sam pokusavala odgovoriti na ta pitanja na koja odgovor nije moguc, boreci se s rijecima jezika koji nije moj (iako se drsko pretvaram da jest), desilo se nesto jako cudno: odrastao si. Ne samo to: Amerika je postala drugacija zemlja, zemlja zlokobno slicna mjestu koje smo nekoc napustili s uzasom i u ocaju. Vise nema sumnje da su sile koje su nas istjerale iz nasih domova izvojevale globalnu pobjedu. Vec smo se jednom borili s tim silama. Sada smo umorni. Iscrpljeni ponavljanjem.Usto, prilicno neobicno, ova knjiga postaje drugacija knjiga. To vise nije knjiga sjecanja na daleko mjesto i daleko vrijeme. Ona postaje nesto puno drugacije: molba Americi i svijetu."
    Show book
  • Sve dok - cover

    Sve dok

    Predrag Finci

    • 0
    • 0
    • 0
    “Htio bih zabilježiti još koju riječ o onome što me se tiče, što je činilo moje pisanje, moj život, što je mene činilo, što jesam. Sustižu me slike, oblikuju se misaone cjeline. Tražim odgovore, tražim ih u sebi samom i u razgovoru s odsutnima, u riječima i knjigama, u promišljanjima o neznanom i sjećanjima na proživljeno, svuda i uvijek ih tražim, nanovo nalazim, pa ponovno pitam.”“U nastojanju da kažem svoje izabrao sam esej, a poradi njegove otvorenosti i bliskosti umjetničkom djelu... U svojim se ogledima njihov pisac i sam ogleda. Htio sam oteti filozofiju od akademske krutosti, sačuvati njenu misaonu intrigantnost, a podariti joj slobodu u izrazu. A nadasve mi je bilo do istine, kako iskazati ono što je bit onoga što mislim.”Sve dok zbirka je ispovjednih eseja Predraga Fincija, koja nam donosi “kronologiju” jednog života, jednog čovjeka, filozofa i umjetnika. Života koji ima svoje prije i svoje poslije te granicu između njih koja je nevoljko prijeđena, ali njezin je prelazak doveo do ponovnog susreta – s ishodištima svojega svijeta.“A kada pređemo državnu granicu, kada pređemo iz jedne zemlje, iz jedne kulture u drugu, onda shvatimo snagu svih onih granica koje su u nama, granica koje nikada nećemo preći, koje će u nama zauvijek ostati jer nas opisuju, a postanemo svjesni i onih granica kojih se oslobađamo, jer smo tek s one strane svake granice, svakog ograničenja mi, tek tada potpuno kod sebe i sa sobom.”“Na svojemu misaonom putu uvijek sam se susretao s tri meni najvažnija pitanja: pitanjem subjekta, osjetilnog i onostranog.”“Htio bih još nešto reći prije kraja, kao što je red, jer ni iz posjete bez ‘zbogom’ ne bih otišao.”
    Show book
  • Pisanje ili nostalgija - cover

    Pisanje ili nostalgija

    Mirko Kovač

    • 0
    • 0
    • 0
    Pisanje ili nostalgija naslov je koji savršeno opisuje sadržaj ove knjige od desetak eseja i zapisa u kojima uz uvijek prisutnu autobiografsku i memoarsku notu Mirko Kovač iznosi svoja prijateljevanja, slučajne ili namjerne susrete, sukobe i polemike. Na ovim se stranicama, kao u životu, kao u kavani, susreću Kovačevi najbolji prijatelji, Danilo Kiš, Borislav Pekić, Miro Glavurtić, i mnogi drugi suvremenici - od Živojina Pavlovića preko Ranka Marinkovića, Meše Selimovića ili Ive Andrića pa sve do Milovana Đilasa i Vuka Draškovića. U Pisanju ili nostalgiji Kovač oživljava burne, teške, ali i zabavne trenutke posljednjih pedesetak godina u kojima se miješaju književnost i politika, povijest i anegdota. Pišući o književnicima, Mirko Kovač ispisao je ponajbolje stranice naše feljtonistike oslikavši vrijeme komunizma i tranzicije jasnije i preciznije negoli bilo koji povjesničar. Ova knjiga govori o piscima i vlasti, o pisanju i životu, o fenomenima i događajima koje Kovač vadi iz bunara sjećanja otimajući ih zaboravu.  Seid Serdarević
    Show book
  • Zamke pristojnosti - Eseji o feminizmu i popularnoj kulturi - cover

    Zamke pristojnosti - Eseji o...

    Maša Grdešić

    • 0
    • 0
    • 0
    Kao sveučilišna profesorica, književna i kulturna teoretičarka Maša Grdešić navikla je o književnosti i popularnoj kulturi govoriti akademski, iza katedre. Zbirka Zamke pristojnosti: eseji o feminizmu i popularnoj kulturi očekivano je znanstveno utemeljena, no glas u njoj nije nimalo udaljen ni autoritaran. To je glas, prije svega, strastvene čitateljice i gledateljice čije pisanje počinje od pitanja: kako govoriti o našim ljubavima kad su naše ljubavi tekstovi, i to tekstovi koje stvaraju žene, koji se bave ženama i koji su namijenjeni ženskoj publici?
     
    Maša Grdešić o ovim temama piše pedantno gradeći svoju argumentaciju, razigranu mnoštvom primjera iz visoke i popularne kulture, da bi onda bez zadrške progovorila o onome što osjeća: o bijesu u susretu sa seksizmom u vlastitoj struci, o inspiraciji koju pronalazi u mlađim feministkinjama, o vatri u mozgu i želucu kad čita Elenu Ferrante i Sally Rooney. Ako pratite popularnu kulturu, promišljate rad, volite (ili mrzite) sapunice, kupujete posteljinu u Ikei, osjećate ili ste osjećali tinejdžersku tjeskobu, i sve to – i još mnogo toga – želite bolje razumjeti, ovi su eseji neophodna literatura.
     
    Zamke pristojnosti nadahnut su spoj erudicije i topline, feminističke ljutnje i ranjivosti. Čitajući Mašu Grdešić, osjećamo da nas kroz izazove kapitalističke i patrijarhalne svakodnevice vodi mirna i sigurna ruka, koja ispisuje nešto što je puno rjeđe nego što se čini – knjigu kojoj je stalo do nas.
    Show book
  • Sentimentalno putovanje - cover

    Sentimentalno putovanje

    Viktor Šklovskij

    • 0
    • 0
    • 0
    Da se nekom neobjašnjivom revizionističkom pogreškom ruska kultura 20. stoljeća svede samo na prva dva desetljeća, to bi i dalje bilo sasvim dovoljno da se ona upiše u registar svjetske baštine. U tom registru jedno bi ime bilo nezaobilazno, ono čuvenog ruskog formalista Viktora Šklovskog – izgrednika, vojnika, terorista i teoretičara – koji je s jednakom strašću vozio oklopna vozila na bojištima diljem zemlje, spašavao što se spasiti moglo u Perziji, dizao u zrak mostove u rodnom Sankt-Peterburgu, bježao od Čeke te istovremeno držao revolucionarna predavanja koja su promijenila znanost o književnosti. Da je Šklovskij imao ne samo jednu nego mnoštvo valjanih činjenica da napiše memoarsku prozu, nazvanu Sentimentalno putovanje, sa svega dvadeset i devet godina – koliko je imao kada je završio posljednji dio knjige – ponajbolje je sažela književna povjesničarka i teoretičarka Marietta Čudakova, rekavši da je život Šklovskoga bio avanturistički roman. - Ivana Peruško Vindakijević
    Show book
  • Slijepa karta - cover

    Slijepa karta

    Marko Pogačar

    • 0
    • 1
    • 0
    Putovati s Markom Pogačarom, jednim od najvažnijih hrvatskih pjesnika svoje generacije, znači svijet moći vidjeti kao slijepu kartu, put čitati kao sonet ceste.  Ali sljepilo karte ovdje rađa budniji pogled putnika; svijest da, osim državnih granica zemalja koje pohodi, zemljovidi ne sadržavaju ništa, da ih tek treba ispisati, u njih prokrijumčariti sadržaj/sebe.  Iako piše o prelascima, Pogačar do granica zapravo slabo drži, i možda se baš zato Slijepa karta doima kao raskuštrani bastard književnosti i kartografije, rastrča­­ni mješanac putopisa, eseja, dnevnika, biografije, proze i autofikcije. Više nego za pružanje korisnih informacija, pet kontinenata u Slije­poj karti služi za postavljanje pitanja. Što bi to danas, u doba Google Mapsa i Wikipedije, uopće bio putopisni žanr? Što je i čime je određen konstrukt koji nazivamo identitetom? Je li kozmopolitizam moguć i koji bi ga politički okviri mogli omogućiti? Što je domovina i može li se ona po volji izabrati, usvojiti, ili odbaciti, dok se putuje, bilo gdje uz cestu?
    Show book