Outros livros que poderiam interessá-lo

• 

  Sagrada familia

  Žasinto Lukaš Pireš

  • 0
  • 0
  • 0

  Sagrada familia je provokativna, duhovitadrama portugalskog pisca i muzičara Žasinta LukašaPireša.Pedro i Marija su nezaposleni, a njihov Sin ima noćnemore o svetu. Da bi rešio ove probleme, Pedro odlučujeda osnuje religiju. Porodična mikro kompanija postajeuspešna, ali noćne more i dalje traju: čudni nagoni, novereči, slike koje neočekivano dolaze od bezvremenogi bezimenog Sina. Možda religija mora sići na zemlju.Možda bi Pedro trebalo da uđe u politiku.Da li će uspeti?A šta je sa Marijom?I njihovim sinom?I drugima?I nama?

  Ver livro

• 

  Gost niotkuda

  Jovan Nikolić

  • 0
  • 0
  • 0

  Jovan Nikolić umjetnik je trostruke marginalne pozicije. Za jednu je krivo nasljedstvo, ono što je preuzeo od predaka, a što ga je, htio - ne htio, odredilo, i čemu je posvetio svoje prve knjige. Za drugu su krive političke neprilike, ono što mu je nametnula okolina, a što ga je, htio - ne htio, odredilo, i čemu je posvetio velik dio svog egzilantskog pisanja proteklih godina. Za treću je kriv on sam, ono što je sam sebi odredio kao poziciju dalje od svih i svega, i čemu je posvetio knjigu koju imate pred sobom. Ta je marginalna pozicija najvrjednija, upravo zbog tog čina slobode, vlastite odluke. S te pozicije Nikolić promatra svijet ne mireći se s njegovom prazninom. Njegove su pjesme potraga za magijom iza pojavnog. Ona nekada otvara vrata prema ljubavi, nekada prema misticizmu, nekada prema vrtlozima propadanja. I sve je to bolje od praznine. I sve na kraju mora stati u jednu jednostavnu čistu sliku. Tako i, za Nikolića, nikako drugačije. Mutne slike znakovi su vrludanja kroz meandre snoviđenja i zaumnih vizija. Jednostavne slike ljepote znak su umjetnikove jasne spoznaje; on jednostavno zna što ljepota jest. On je u pjesmama ne traži, nego je pjesmama saopćava, pa je, prema tome, njegova zbirka pjesama vrsta objave. A objava, s druge strane, traži otvoreno srce koje nositelju objave vjeruje. Ja Jovanu, da završim, vjerujem.
   
  Nebojša Lujanović

  Ver livro

• 

  Epske narodne pesme

  Grupa autora

  • 0
  • 0
  • 0

  Zbirka epskih narodnih pesama: „Boj na salašu“, „Uzimanje Užica“, „Banović Strahinja“, „Kneževa kletva“, „Marko Kraljević i Ljutica Bogdan“, „Boj na Deligradu“, „Boj na Mišaru“, „Početak bune protiv dahija“, „Ženidba Marka Kraljevića“, „Car Lazar i carica Milica“ i mnoge druge.

  Ver livro

• 

  Psi koji trče unazad

  Marko Đorđević

  • 0
  • 0
  • 0

  Mrtva priroda sa autoportretom podnaslov je zbirke pesama Marka Đorđevića Psi koji trče unazad. Slučaj je hteo da taj podnaslov bude identičan naslovu pastela Marka Čelebonovića, istaknutog predstavnika lirskog kolorizma i intimističkog slikarstva. U jednoj slobodnoj asocijativnoj interpretaciji, možemo zaključiti da nikako ne može biti slučajno to što dvojica imenjaka nastoje da prikažu sliku-metaforu kao glavni cilj intimističkog prostora. U intimizmu se sve ono što umetnik opaža i naslućuje okuplja oko njegovog Ja. Slika je, kako to reče Ruževič, malo otkriće sveta, mašte. Ali ne treba izgubiti iz vida da se u slikama-metaforama nalaze i ostaci nečeg mitološkog i htonskog, što Đorđević precizno demonstrira u stihovima iz pesme „Snohvatice”: Na gradskom trgu me ščepa poznata šaka / i vodi ka davno uginulim psima i konjima / iz našeg dvorišta. // Psi i goluždravi dečak poigravaju oko konjskih kola. Ovi stihovi ukazuju na to kako se i stvarnost, koliko i snovi, mogu podjednako upečatljivo opisati pesničkim slikama koje u sebi kriju magijsko-obredna i folklorna svojstva jezika.
   
  Đorđevićeva poezija nastaje pomoću pomeranja slika. On od te kretnje unazad čini jedinstveni lirski događaj. U ubrzavanju ili usporavanju – u rasponu od porodičnog i kolektivističkog, do ličnog i konkretnog – temelji se proces stvaranja pesničkih slika koje se ređaju pred čitaočevim očima. Te (pra)slike, koje idu tragovima onoga što je ranije postojalo, kao u snovima, dovode do osobođenja lirskog subjekta od zemaljskih veza, što je nagovešteno u programskoj pesmi: „Sto sa pogledom na reku”: Za mene, / koji sanjam kako tonem, / dok poljem psi trče unazad. (Vraćanje unazad već u naslovu zbirke, doslovno, definiše Đorđevićev poetički postupak.) Ali napetost na granici između magijskih snova i stvarnosti koja stupa teškim korakom konobarice u borosanama, najbolje je izražena u pesmi „Deus ex machina ne dolazi”: San je već ispran. / Sa ulice dopire / zvižduk radnika. / Stopala tupkaju / stepenicama. / Napetost je oslobođena.
   
  Sve pesme iz zbirke Psi koji trče unazad svoje ishodište (i poslednje utočište) pronalaze u nastalgiji koja ne zaboravlja smrt. Na arhetipski način, Đorđević progovara o istoriji smrti. On slika snažne i koloritne porodične saodnose i u njima pohranjuje dominantna osećanja lirskog subjekta: usamljenost, neproživljenost, stegnutost... Ta osećanja sublimirana su u pesmi „Slučaj pronalaska mrtvih tela u živom čoveku”: Ogledalom odjekuju / utamničeni likovi prošlosti. // Moje lice – porodična grobnica. (O smrtima bližnjih može se pisati samo iz najveće blizine, a tu je onda svaka objektivna kontekstualizacija gotovo pa nemoguća.) Ipak, u dubinskim značenjskim slojevima, Đorđevićeva poezija, od stiha do stiha, suštinski traga za onim osnovnim i najuzvišenijim: za sačuvanim životom! Psi koji trče unazad dokaz su da je ta potraga i te kako bila uspešna!
   
  Srđan V. Tešin

  Ver livro

• 

  Zombi-kombi jezdi regionom

  Ivančica Đerić

  • 0
  • 0
  • 0

  Ivančica Đerić pjesnikinja je najopustošenijega našeg svijeta, jer ona umije pisati pjesme jezikom tog svijeta. Tamo daleko gdje jest, ili je to blizu, zavisi s koje se strane gleda, osvaja neki posve novi jezik, neku novu rimu, jednostavnu, oporu i brutalnu, zbog koje žalim, zbog te Ivančicine rime i ritma žalim što nije negdje bliže. Ivančica nije postala netko iz drugoga svijeta. Bezbeli da nije, jer pisci ne napuštaju svoje svjetove. Otud i trenutna njezina pjesnička opsesija, koju umije ostvariti na stilski besprijekoran način. – Miljenko Jergović
   
  Ivančica Đerić peva o oporom i sumornom svetu, punom nepravde i paradoksa, otuđenosti i sramote. Žustra a melodična oporost njene poezije pokazuje da se lepota nije predala banalnosti, i da umetnost nije poklekla pred nesrećom. – Vladislava Gordić Petković
   
  Kakva li je ta Ivana, ima takav sluh za bol, takvo osećanje za ritam i takvu hrabrost za izražavanje! – Vladislava Vojnović
   
  Ivančica Đerić je glas generacije u dinamičnoj mješavini intimnih refleksija i opservacija savremenog društva. Obavezno u čitanke! – Aleksandra Veljović Ćeklić
   
  Čitajući Ivančicine pesme učim da i zbirka poezije može biti page turner i da se srce može raširiti tako da u njega stanu i Volter i reklama za šampon. Njena volja da razume i da spasi u svakoj pesmi pravi mesta za one za koje mesta nigde nema. Da imam sestru, ona bi pevala kao Ivančica Đerić. – Mirjana Drljević
   
  Pesme koje se mogu čitati kao rimovane priče. Živopisne slike, likovi, i situacije odvode nas u svet duhovite, maštovite, i mudre pesnikinje, u poeziju duboke osećajnosti i životne proživljenosti. – Tanja Mandić Rigonat
   
  „Zombi-kombi jezdi regionom” je kompresovana pjesnička slika svijeta; sve je tu, šarenilo i reklame, smijeh i bol, apsurd i apokaliptične slike, upakovano u prijemčivu, duhovitu, vrcavu, ritmičnu, melanholičnu i originalnu poeziju. – Tanja Stupar Trifunović
   
  Ivančica Đerić rimuje starinski, bez sličnog slučaja na prostorima našeg četveroimenog zajedničkog jezika. Koliko god je ta rima gotovo humorna, jer je u povijesti naših književnosti znamo kao takvu – utoliko je sadržaj njenih pjesama tegoban i osviješten do kosti – ali nekako čudno oslobađajući. – Ferida Duraković
   
  Pjesme Ivančice Đerić imaju u sebi nešto epsko, što odzvanja, što dira i boli, što zastaje u grlu, i teško se guta a dugo pamti. One su poput himne – još bolje zvuče kada se govore glasno, i nikada ne ostavljaju mjesta za ravnodušnost. Sjajna zbirka, za koju je dostatno reći: Gledam u tu knjigu, prepuna je zlata. – Berislav Blagojević

  Ver livro

• 

  Dan na Tisi

  Milan Glavaški

  • 0
  • 0
  • 0

  Milan Glavaški (osnivač, autor pesama, gitarista i pevač sastava Eva Braun, Popcycle i Rebel Star) je kantautor (singer-songwriter) koji briše granicu između pevanih pesama (songs) i poezije (poems). To konačno postaje sasvim očigledno objavljivanjem ove knjige, koja nikako nije tek suvenir namenjen dugogodišnjim ljubiteljima njegove muzike koji sve te pesme (songs) već znaju napamet: ovim izdanjem čitaoca pozivamo da liriku Milana Glavaškog doživi prevashodno u poetskom kontekstu i da tako obogati razumevanje njegovih songova, da bi potom potpunije i intenzivnije uživao u njima. A oni koji žive izvan galaksije rokenrola (ako ih uopšte ima) neka slobodno zanemare sve to – njima naprosto nudimo izvanrednu pesničku zbirku.

  Ver livro