Other books that might interest you

• 

  Mliječni zubi

  Lana Bastašic

  • 0
  • 0
  • 0

  Dječak kojeg bole očevi zagrljaji, djevojčica koja muči akvarijske ribice, štreberica kojoj ne ide tjelesni, dječaci koji čekaju da im umre bogata baba-tetka i tinejdžerica kojoj otac ne dozvoljava da odraste samo su neki iz impresivne galerije likova koje je stvorila Lana Bastašić, moćan glas nove generacije, u zbirci priča Mliječni zubi. Svaka pojedina priča bez obzira na to započinje li nevino ili direktno uvijek nas odvodi u strah dostojan onoga koji proizvodi klaun Stephena Kinga.Svi su nam junaci bliski – to su naši susjedi, rođaci, i svatko od njih krije nemalu, duboko sakrivenu tajnu koja otkucava da bi prije ili poslije eksplodirala. Svijet odrastanja natopljen je udarcima kaišem, sramom zbog proljeva, zabranama i prisilama. Djeca i tinejdžeri u Mliječnim zubima suočavaju se s tamnim i jezovitim, jer samo tako mogu odrasti, često i prerano. Ona moraju otvoriti prozor da bi istjerala boga iz svoje sobe i krenula dalje.“Centralna tema ove majstorski napisane, stilski besprijekorne i krajnje dirljive zbirke jest djetinjstvo. Možda bi zbog toga netko očekivao nježniju ili čak sentimentalnu knjigu, ali priče u ovoj zbirci su brutalne, onoliko koliko je brutalno odrastanje u duboko trulom društvu koje stoji nasuprot nevinosti osjetljivog i pronicljivog djeteta. Kao što je i očekivano, Lana Bastašić ponovo dokazuje da je jedna od vodećih prozaista u regiji.” – Rumena Bužarovska“Upečatljive, nerijetko uznemirujuće – na način na koji to svaka dobra književnost naprosto mora biti – priče Lane Bastašić uvlače nas u tegoban, traumatičan posao odrastanja. Zli su roditelji i djeca naizmjenice, kao što su mjestimice i topli, velikodušni, izgubljeni. Uzrok ‘devijantnog ponašanja’ suptilno je lociran u patrijarhalno, ksenofobno, šovinističko i seksističko društvo neimenovanog ali opipljivog Balkana.Imaginarni moto ove knjige bi mogao glasiti: ti sâm si jedini superheroj koji te može spasiti ili, kako bi rekli futuristi: treba tući vlastitu Zubić Vilu dok je još mlada.” – Marko Pogačar

  Show book

• 

  Sjećanja sjećanja

  Maria Stepanova

  • 0
  • 0
  • 0

  “Najviše sam voljela malu seriju razglednica s noćnim fotografijama gradova – vrtovi u sumraku, osvijetljeni tramvaj u oštrom zavoju, prazan vrtuljak, izgubljeno dijete stoji pored cvjetne gredice držeći u rukama nepotreban obruč. No, sat je kucao, a barometar naviještao oluju. Svima su rođaci plesali u povijesnom plesnom ansamblu, a moji kao da su ostali iza scene. Bilo je tu još nešto, što je dio moje ostavine: to je predodžba o našem rodu kao ženskome, kao o nizu čvrstih žena koje su sve imale muževe, ali njima je bilo namijenjeno manje svjetala pozornice, kao da su u priči bile samo junakinje, a oskudijevala je junacima. Generacija babuška kao da je pretpostavljala nasljedni red samo od kćeri: činilo se da jedna izlazi iz druge, a posljednja je stekla pritom dar i priliku biti jedinom pripovjedačicom.” Ruska spisateljica Marija Stepanova u sjajnom romanu Sjećanja, sjećanja rekonstruira povijest židovske ruske obitelji koja je uspjela izmaknuti mlinskom kolu 20. stoljeća. Knjiga koja pokazuje kako da uočimo ljepotu gdje ju drugi ne vide i pokažemo blagost prema detaljima vlastitih života koje inače zaobilazimo zasluženo je ušla u uži krug za nagradu Man Booker International. Nostalgično, toplo i ironično – ukratko: zavodljivo i očaravajuće štivo.

  Show book

• 

  Avanturističko putovanje kroz...

  Karl-Markus Gauß

  • 0
  • 0
  • 0

  U neobičnom putopisu Karl-Markus Gauß, znameniti erudit, putnik i kartograf rubova Europe, traga za istinama velikog svijeta koje se kriju u malom, u predmetima koji naseljavaju sobe njegova stana. Radni stol, nož za otvaranje pisama, šalice-suveniri, knjige, slike na zidovima, bakina rukom pisana kuharica, stari kovčeg ispunjen nedovršenim rukopisima — carstvo je predmeta koji pokreću misli, a misli nezaustavljivo prekoračuju granice vremena i prostora osvjetljujući živote znamenitih i nevidljivih, suputnika iz knjiga, povijesti i suvremenosti.U Avanturističkom putovanju kroz moje sobe Gauß iz iznenađujućeg i za razmišljanje poticajnog kuta govori o onome što određuje njegov život i njegovo pisanje. Ali, iznad svega, vodi nas na uzbudljivu ekspediciju “u svoja četiri zida” koja na nevjerojatan način otkriva — cijeli svijet."Avanturističko putovanje kroz moje sobe dnevnik je, istraživačko putovanje, sjećanje na preminule prijatelje – vrlo osobna odiseja kroz prostor i vrijeme koja ruši književne i druge granice." – Wolfgang Paterno"Fin, elegantan, ponekad ironičan jezik ovog stilista – samo to vrijedi svakog putovanja na koje vas vodi razigrani erudit – bilo da putuje kroz Istočnu Europu, kroz svoja čitanja ili kroz svoje sobe. Svugdje možete nešto otkriti." – MDR"Iskričava proza, mudra knjiga puna povijesti i priča." – Deutschlandfunk"Možda je Gauß zapravo prije svega: veliki filozof nestajanja, nestajanja ljudi i predmeta, pisac koji prešućeno i zaboravljeno želi spasiti u sjećanju." – Wiener Zeitung"Čitanje Gaussa ne znači samo dojmljiv intelektualni dobitak – njegovo putovanje po sobama omogućuje i 'suosjećajno' čitanje: melankoliju i empatiju." – Berliner Zeitung"U ovoj knjizi Karl-Markus Gauß pokazuje kako na vrlo malom prostoru možete otkriti čitav svijet. Oni koji mu dopuste da ih povede sa sobom, moći će na drugačiji način gledati stišani svijet ovih dana." – WDR3 Mosaik"Kakva pametna, topla i iskustvom ispunjena knjiga!" – Die Rheinpfalz"Kozmopolitizam i prodornost karakteriziraju stilski briljantne autorove eseje, izvještaje i putopise. Čak i tamo gdje se čini da neobavezno pripovijeda, on ima na umu širu sliku." – NZZ am Sonntag

  Show book

• 

  Shuggie Bain

  Douglas Stuart

  • 0
  • 0
  • 0

  Shuggie Bain nezaboravan je i potresan roman o ljubavi, nasilju, siromaštvu, ali i o nastojanju da se u svijetu koji nije naklonjen drugačijem i nježnom postojanju pronađe vlastito mjesto. Borba dječaka Shuggieja da preživi vlastito djetinjstvo osamdesetih u Glasgowu, koji se tada bori s nestajanjem industrije, velika je priča našeg vremena o izumiranju radničke klase, ali i razarajuća priča o odnosu Shuggieja i njegove majke Agnes, alkoholičarke koja svoje nepripadanje ovom svijetu utapa ne samo u sve težim pijanstvima već i u nerijetkim pokušajima samoubojstva.
   
  Velika književnost ona je koja nas može promijeniti, koja će dugo ostati s nama. Izvanredan Shuggie Bain jedan je od velikih romana našeg vremena; on zahvaća mnogo, od borbe za vlastitu seksualnost i s njom pa do propitivanja klase i bezuvjetne ljubavi. I koliko god nas boljelo dok ga čitamo, iz njega ćemo izaći lakši, veći i bolji. Douglas Stuart napisao je nevjerojatnu knjigu o vlastitom životu ne pišući autofikciju; pred nama je zaista kompleksan roman koji nećemo moći ispustiti iz ruku i s čijim ćemo likovima živjeti još dugo nakon što ga zaklopimo.
   
  “Douglas Stuart napisao je prvijenac rijetke i trajne ljepote.” – Observer
   
  “Ne samo da [Stuart] dobro poznaje svoje likove, on ih zaista i voli. Stuart opisuje njihove živote sa suosjećanjem i istančanim sluhom za jezik... Stuartov talent toliki je da je njegova priča predivna koliko god da je bolna, ponekad i razarajuća.” – San Francisco Chronicle
   
  “Zaista sam zapanjen. Toliko je dobro. Mislim da je to najbolja prva knjiga koju sam pročitao u mnogo godina... Priča je potresna i ponekad je prilično teška za čitanje, ali gotovo kao da nas uzdiže u ime književnosti. I uza sve, napisana je s velikom toplinom i suosjećanjem prema likovima.” – Karl Ove Knausgård, Guardian
   
  “Ova knjiga bila bi gotovo nepodnošljiva da nije autorove zadivljujuće sposobnosti za ljubav. On je divan, Douglas Stuart, neustrašiv, pun ljubavi i divan. Pokazuje nam toliko čudovišnog ponašanja, ali nijedno čudovište – samo štetu. Iako ima oštro oko za slomljenost, još je pronicljiviji u traženju tog neugasivog titraja ljubavi koji ostaje... Knjiga nas ostavlja iscrpljenima i zadivljenima: život je možda kratak, ali može trajati zauvijek.” – Leah Hager Cohen, New York Times Book Review
   
  Prijevod ove knjige potpomogao je Font za potporu prijevodima Publishing Scotland.

  Show book

• 

  Štajga ili put u maglu

  Ivana Šojat

  • 0
  • 0
  • 0

  Andrija, šef željezničkoga kolodvora u Vinkovcima, popularne štajge, svakodnevno balansira između dvije pustoši, one na željeznici, ali i one u vlastitoj kući. On je dragovoljac Domovinskog rata sa svojim traumama i tugama, živi svjedok vremena kad su Vinkovci, a s njima i Slavonija, bili “pupak svijeta”, ali jednako tako i svjedok propasti ne samo željeznice već i grada. Njegovi sinovi odlučili su prekinuti generacijsku tradiciju rada na željeznici i uputili se na rad u inozemstvo ili sezonski na more. A njegov brak s Katarinom na svakodnevnoj je kušnji učmalosti, dosade i nemogućnosti da se učini promjena.Štajga ili put u maglu roman je o Hrvatskoj danas, o zemlji koju napuštaju mladi, u kojoj sve završava kao na slijepom peronu, o ljudima koji moraju pronaći sebe da bi mogli shvatiti druge. O ljubavi, koju treba njegovati poput krhke biljke, o obitelji koja nestaje. Ivana Šojat ispisala je posvetu željeznici i vremenu u kojem je gradić u panonskoj ravnici imao perspektivu, ljudima koji su zaspali i zapeli u noćnoj mori, ali koji imaju nadu da će se iz nje probuditi.“Što se više udaljavamo od te mladosti, to nam se češće vraća misao o uništenju, o onome što smo propustili.Sve što teglimo u sebi, sve što je preko nas prešlo. Oblikuje nas to. Ne znamo kakvi bismo bili bez toga. Zato nismo ono što smo propustili. I teško nam je, teško nam je o tome govoriti. Ne može čovjek govoriti o neostvarenom. Sve žalopojke o neostvarenom su nagađanja.‘Ne možemo sanjati budućnost’, kažem Kati, koja u sanjarici iz kredenca traži pojmove ‘vlak’, ‘vojska’, ‘alkohol’, ‘opijanje’, ‘željeznica’, ‘pjevanje’, ‘kavana’.Kata me ne sluša. Slovka pojmove za dešifriranje magijskih poruka što ih snovi dovlače iz budućnosti.”

  Show book

• 

  Sva naša tijela - Ultrakratke priče

  Georgi Gospodinov

  • 0
  • 0
  • 0

  “Kao djeca natjecali smo se tko će dulje izdržati pod vodom bez zraka. Zaroniš glavu, u nedostatku mora – u limenu kantu, zujanje u ušima, klaustrofobija u prsnom košu, ne dišeš pola minute, neki minutu i pol, ili više – otprilike koliko traje jedna kratka priča, i brzo podigneš glavu, vraćaš se u život. Prvi udah oštar je i poznat. Zadihan si kao da si putovao 20.000 milja pod vodom. Tako nekako trebale bi izgledati kratke priče. Nećeš se udaviti, ali poslije svakog tog urona udišeš kao da ti je prvi put.” – Georgi Gospodinov, iz “Pogovora”Sto tri ultrakratke priče sabrane u zbirci Sva naša tijela istodobno su duhovite i apsurdne, melankolične i ironične – stil koji nepogrešivo prepoznajemo iz prethodnih djela Georgija Gospodinova, njegovih Prirodnog romana, Fizike tuge, Vremenskog utočišta... Eksperiment je to verbalne askeze gdje se nostalgija za prošlošću prepleće sa znatiželjom za budućnošću, nastojanje da se uhvati trenutak koji iščezava i uspori vrijeme.

  Show book