Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
Sećanja na Krležu - cover

We are sorry! The publisher (or author) gave us the instruction to take down this book from our catalog. But please don't worry, you still have more than 500,000 other books you can enjoy!

Sećanja na Krležu

Nada Marinković

Publisher: Agencija TEA BOOKS

  • 0
  • 1
  • 0

Summary

Sećanja na Krležu su zanimljivo zamišljeno i adekvatno realizovano kolažno, književno publicističko štivo. Delo Nade Marinković daje Krležu iz jednog proživljenog ugla, s toplinom i suptilnim, ponekad iznenađujućim nijansama, ono pokazuje velikana u odnosima prema drugim, ali ne „drugima“ koji su oficijelne ličnosti, ili pripadaju „vlasti“. Celo je delo aranžirano veštom rukom iskusnog publiciste, intervjuera, putopisca i prozaika koji ne samo da ima šta da saopšti nego zna i kako treba prikovati pažnju čitaoca.

Redovi koji slede nisu ni monografija ni hvalospev, u njima se ne skriva nikakvo posebno otkriće. Ovo je skroman, predmeta jedva dostojan pokušaj da se još nekom saopšte uspomene koje se čine dragocenim, uza sve što su pokrenule i povukle za sobom putevima asocijacija. Možda će još nekom, osim dosadašnjem vlasniku, pružiti vredan doživljaj u časovima samoće, u trenucima nesporazuma sa sobom ili sa svetom, jer je čitava ličnost inspiratora ovih redova bila prožeta borbom, otporom i istrajnošću, zagledanošću u viziju dostojanstvenog ljudskog života, viziju u koju je verovao do poslednjeg daha.
Miroslav Krleža je umro čiste savesti ali ne i srećan; otišao je „na put“ s onim osećanjem koje imaju roditelji strasno vezani za ravnodušnu, nezahvalnu decu. Nije se tešio saznanjem da će „ta deca“ to isto doživeti od svojih naslednika jer nije bio zlurad. Ogorčavalo ga je tvrđenje da se „istorija ponavlja“, što je smatrao dokazom lakoumnosti i gluposti; ako je čovek jedanput udario glavom o zid, ne bi trebalo to deset puta da čini. Želeo je pokolenje koje će ići dalje polazeći od iskustva i mudrosti a ne bandoglavo i samouvereno započinjati iz početka, rušeći uz dotrajalo i loše sagrađeno i ono što su bile poruke ljubavi i mudrosti.
Neki bi ljudi morali da budu večni, da fizički traju, jednostavno zato da bi imao neko da kaže glasno i jasno ono što misle mnogi pošteni i pametni ali mucavi, okovani obzirima, kukavičlukom, konformizmom, baš-me-briga filozofijom. Koliko je samo puta rekao i napisao: „Mi smo tradicionalno inertni, letargični, i to je u ličnom kao i u opštem životu naša kob!“
Available since: 10/28/2015.

Other books that might interest you

  • Preko puta - istina - cover

    Preko puta - istina

    Andrija Terzic

    • 1
    • 7
    • 0
    Reč autora:
    Roman se rodio u Holandiji, prilikom jedne moje velike bitke. Bitke sa samim sobom. Da mi je neko sedam dana pre početka te bitke, negde tamo u februaru 2013. godine rekao da ću danas pisati uvodnu reč svog romana, možda bi mu se nasmejao u lice. To dokazuje da se roman, kao i moje pisanje, odjednom neplanirano dogodilo.
    Zahvaljujem se svima koji su mi pomogli na ovom putu. Načini njihove pomoći se razlikuju, ali srca su ista. Rečenica koju upravo čitate sadrži njihova, na ovom papiru nevidljiva imena, ali ona su vidljiva samo onome kome je vazno da budu vidljiva. Meni. I od srca im hvala za sve . Hvala i onima koji mi nisu pomogli, a trebalo je. Zapravo, njima najviše hvala.
    "Vreme koje ste na bilo koji način proveli izolovani, a pametno ga iskoristili, bez obzira što drugi pretpostavljaju da ste ga izgubili, jeste najbolje moguće vreme."
    (A.T. 15.06.2013. Amsterdam)
    Show book
  • Plivac - cover

    Plivac

    Andrija Terzic

    • 2
    • 78
    • 0
    "Samo plivati! Isplivati iz hladne vode i okrenuti ledja svemu,i mastanjima o onom sto je bilo, i cega nema, i sto bi trebalo da bude, i ovoj obali, i ovom zivotu. Plivati i isplivati."1
    Vidi sebe na obali mora, zasto bi se uopste pitao sta je zivot i ima li nesto vise od takvog uzivanja. Zapitanost moze da bude samo pocetak duhovnog puta i promena na bolje. Ako se ne promeni na bolje, promenice se na gore. Promena je neizbe­zna. Zato on donosi odluku da ucestvuje. Skulptura, onaj gipki pokret, a grcevit, arhitektura tela koja prazni coveka i ostavlja mesto za nameru. Pokret. Plivac. Secanje na ono što smo apsolutno znali. Prirodna sredina. Porodjaj u vodi. Isplivace. Krstenje. Jordan prima na sebe svu tezinu sveta. Iz tog postupka izlazi univerzalni karakter. Izranja. Plivac. Ziv. Takmicar. Posvecenik.Otvoren, na svoj se zadatak trosi ceo. Nakon toga istinski miruje. Ne porobljavaju ga nezdravi nemiri. Ne slabe ga za vazne napore u zivotu. Upoznaje sebe. Pitanje je jedno kod onih sa ljupkom dusom, hoce li ih grubost potopiti kad ispliva? Nema istrajnijeg, u nacinu obostranog pripadanja. On koji pliva i plivanje kao nacin njegovog izrazavanja. Precizan i jasan. Koncentrisan i udubljen. Pribran. Platonove vode teku nagore. Idu ka centru i od njega. Namera plivaca je da ide daleko, u dubinu, ali ne i u duboko. Raduje se, ipak. Zivot tece. Tok misli. Plivamo. Stiks je na kraju. Ne voli reke. Vuce ga pucina. Ciljevi i izazovi, 1 Ivo Andric, Na obali, Sabrana dela Ive Andrica, knjiga deveta, Prosveta, Beograd, 1991. godine
    Show book
  • Portret umetnice čistog srca - cover

    Portret umetnice čistog srca

    Nada Marinković

    • 0
    • 0
    • 0
    „Roman je istorija života umetnice Ivanke Jovanović, koja je kao samouka počela da slika u pedesetoj godini života i za kratko vreme dobila najviše ocene najstrože stručne kritike. Za svega nekoliko godina, njena platna su dobila mesto u galerijama i muzejima Pariza, Londona, Minhena, Moskve, Rima, Berlina, Budimpešte, Milana... Težeći da otkrije, gde se taj umetnički nagon, taj izuzetan dar, skrivao pre erupcije stvaralaštva, pisac proučava Ivankin život, prateći ga od najranijih godina i potonje etape: kroz životnu borbu, iskušenja rata, njenu najdublju intimu. Scena na kojoj se ova povest zbiva, uglavnom je Bačka, grad Sombor i njegova okolina, ali isto toliko i neki drugi gradovi: Baja, Pečuj, Milano, Venecija, Pariz, Moskva, Minhen... Život će Ivanku odvesti u Srbiju, u Kragujevac i Gornji Milanovac, i sve što se tokom njene nemirne biografije zbivalo, sliće se kao mnoge pritoke u snažnu reku njenog stvaralaštva. Opisima drevnog Sombora i njegove istorije, okolnih salaša, Dunava i Batinske bitke, ratnog vihora i prvih posleratnih godina – kroz lirske slike i dramatične ratne sekvence – pisac ostvaruje dinamiku jake zvučnosti.“
    
    Iz recencije Milorada R. Blečića
     
    Show book
  • Izdanci Šumadije - cover

    Izdanci Šumadije

    Milica Jakovljević Mir-Jam

    • 0
    • 1
    • 0
    U vreme kada moderna književnost doživljava svoj procvat, između dva svetska rata, Milica Jakovljević Mir-Jam pisala je svoje romane u tradicionalističkom maniru... Ovi romani i danas plene pažnju široke čitalačke publike. Njena sabrana dela štampana su mnogo puta, ali da bi bila kompletna nedostajala im je knjiga Izdanci Šumadije, koja dosad nije štampana. Spisateljica nije stigla da u svoju autobiografsku prozu unese sve što je nameravala, nije stigla da je stilski dotera, ali to ne umanjuje vrednost ovog teksta, koji nam pored iscrpne autorkine biografije, nudi i brojne podatke o palanačkom životu, o životu pod austrougarskom okupacijom, o starom Beogradu.
    Show book
  • 1915 - Tragedija jednog naroda - cover

    1915 - Tragedija jednog naroda

    Branislav Nušić

    • 0
    • 1
    • 0
    Roman je duboko uzbudljiv niz priča, očevica narodne i državne tragedije, pisca koji je tragediju sa svojim narodom i svojom državom, i žrtvama u krvi, do kraja podelio. U godini kada se činilo da Srbija nestaje sa istorijske i geografske mape, Branislavu Nušiću poginuo je sin Strahinja-Ban, kao vojnik vojske Kraljevine Srbije. Pisac ovaj roman posvećuje prerano nastradalom detetu.
    Ispisujući kolektivnu i ličnu tragediju, Nušić roman započinje u jesen 1915. i završava događajima u zimu iste godine, neposredno pre nego što su narod i država, iznureni ratovanjem i stradanjima, krenuli u povlačenje preko albanskih i crnogorskih planinskih vrleti. Pišući „Pogovor“ romanu, u martu 1920, pisac kaže: „Mada je ova knjiga dosta opsežna, ja nisam ni pomišljao njome obuhvatiti celokupnu tragediju devetsopetnaeste godine. Beležio sam, opažao i saosećao sam u pojavama koje su se zbivale oko mene ili doprle do mene, jer, učesnik i sâm u velikoj nevolji, nisam ni mogao dalje dogledati. Moja knjiga završava u Peći, jer se tu završava i tragedija naroda. Odatle dalje nastaju tragedije pojedinaca, od kojih svaka za se zaslužuje po jednu ovoliku knjigu.“
    Show book
  • Zapisi o pijenju čaja i zemljotresima - cover

    Zapisi o pijenju čaja i...

    Leon Bogdanov

    • 0
    • 0
    • 0
    „Zapisi o pijenju čaja i zemljotresima“ su jedinstvena knjiga u ruskoj, pa i u svetskoj književnosti. To su pravi autorovi dnevnici, pisani kao umetnički tekst. Bogdanov živi povučeno, skromno, uglavnom vreme provodi kod kuće. U njegovom životu zapravo ništa se ne događa, osim uobičajenih stvari. Odlazak u prodavnicu postaje događaj. Fiksiraju se vremenske prilike, pogled kroz prozor.Na dnevničku prozu Leona Bogdanova, koja je istovremeno tradicionalna i modernistička, uticali su i nadrealizam, Vasilij Rozanov i Semjuel Beket. Ali najvažniji uticaj, i kao leksički inovator, i kao vizionar, svakako je Velimir Hlebnjikov, koji se često pominje u „Zapisima o pijenju čaja i zemljotresima“ („osnovna knjiga“, „ knjiga koja govori o svemu“). Bogdanov piše veoma jednostavno, ali, kao što smo videli, ta jednostavnost je varljiva. Pored književne, „Zapisi o pijenju čaja i zemljotresima“ imaju i filozofsku, vizionarsku stranu.
    Show book