Otros libros que te pueden interesar

• 

  Pesme za decu

  Jovan ović Zmaj

  • 0
  • 0
  • 0

  Izabrane pesme Jovana Jovanovića Zmaja. Pesme su pogodne za divne poslepodnevne trenutke ili kao priče za laku noć. Za decu svih uzrasta. Pesme: "Vetar, Srda, Materina maza, Mali konjanik, Dete i leptir, Ala je lep ovaj svet, Pačija škola, Mali div, Zima, zima, e pa šta je, Zeka iz jendeka, Patak i žabe, Nećeš Lijo što si htela, Ćuran i vrabac, Mačak ide mišu u svatove, Šta ja vidim, Kucina kuća, Čudni su to pilići, 4 male mačke, Prljave ruke, Hvala, Da sam ja kralj, Majka čita knjižicu, Mali Jova, Mati, Koje je bolje, Pesma o pesmi, Lepa reč, Posadi drvo, Dobar drug, Istina, Poštenje, Laž, Ptica u kavezu, Deda i unukKaži mi kaži, Žaba čita novine, Ala su to grdne muke, Bela šteta, Đacima na početku školske godine, Deda i unuka, Golema repa". Čita Radmila Šinke.The chosen poems by Jovan Jovanović Zmaj. The poems are suitable for wonderful moments in the afternoon or as bedtime stories. For children of all ages. Read by Radmila Schinke.Die ausgewählten Gedichte von Jovan Jovanović Zmaj. Die Gedichte eignen sich für wunderbare Momente am Nachmittag oder als Gute-Nacht-Geschichten. Für Kinder jeden Alters. Gelesen von Radmila Schinke.

  Ver libro

• 

  Gorski vijenac

  Petar II Petrović Njegoš

  • 0
  • 0
  • 0

  Gorski vijenac je narodno-herojski ep koji u svojoj osnovi ima istorijski događaj. Djelo izuzetne vrijednosti u kojem je Njegoš, kroz jedan istorijski događaj, opjevao život Crnogoraca – njihovu istoriju i tradiciju, njihove običaje, vjerovanja i shvatanja. Njegoš je u Gorskom vijencu opjevao najvažnije događaje iz prošlosti, od vremena Nemanjića do početka 18. vijeka, naslikao svakodnevni crnogorski život i prikazao susjedne narode, Turke i Mlečane.

  Ver libro

• 

  Psi koji trče unazad

  Marko Đorđević

  • 0
  • 0
  • 0

  Mrtva priroda sa autoportretom podnaslov je zbirke pesama Marka Đorđevića Psi koji trče unazad. Slučaj je hteo da taj podnaslov bude identičan naslovu pastela Marka Čelebonovića, istaknutog predstavnika lirskog kolorizma i intimističkog slikarstva. U jednoj slobodnoj asocijativnoj interpretaciji, možemo zaključiti da nikako ne može biti slučajno to što dvojica imenjaka nastoje da prikažu sliku-metaforu kao glavni cilj intimističkog prostora. U intimizmu se sve ono što umetnik opaža i naslućuje okuplja oko njegovog Ja. Slika je, kako to reče Ruževič, malo otkriće sveta, mašte. Ali ne treba izgubiti iz vida da se u slikama-metaforama nalaze i ostaci nečeg mitološkog i htonskog, što Đorđević precizno demonstrira u stihovima iz pesme „Snohvatice”: Na gradskom trgu me ščepa poznata šaka / i vodi ka davno uginulim psima i konjima / iz našeg dvorišta. // Psi i goluždravi dečak poigravaju oko konjskih kola. Ovi stihovi ukazuju na to kako se i stvarnost, koliko i snovi, mogu podjednako upečatljivo opisati pesničkim slikama koje u sebi kriju magijsko-obredna i folklorna svojstva jezika.
   
  Đorđevićeva poezija nastaje pomoću pomeranja slika. On od te kretnje unazad čini jedinstveni lirski događaj. U ubrzavanju ili usporavanju – u rasponu od porodičnog i kolektivističkog, do ličnog i konkretnog – temelji se proces stvaranja pesničkih slika koje se ređaju pred čitaočevim očima. Te (pra)slike, koje idu tragovima onoga što je ranije postojalo, kao u snovima, dovode do osobođenja lirskog subjekta od zemaljskih veza, što je nagovešteno u programskoj pesmi: „Sto sa pogledom na reku”: Za mene, / koji sanjam kako tonem, / dok poljem psi trče unazad. (Vraćanje unazad već u naslovu zbirke, doslovno, definiše Đorđevićev poetički postupak.) Ali napetost na granici između magijskih snova i stvarnosti koja stupa teškim korakom konobarice u borosanama, najbolje je izražena u pesmi „Deus ex machina ne dolazi”: San je već ispran. / Sa ulice dopire / zvižduk radnika. / Stopala tupkaju / stepenicama. / Napetost je oslobođena.
   
  Sve pesme iz zbirke Psi koji trče unazad svoje ishodište (i poslednje utočište) pronalaze u nastalgiji koja ne zaboravlja smrt. Na arhetipski način, Đorđević progovara o istoriji smrti. On slika snažne i koloritne porodične saodnose i u njima pohranjuje dominantna osećanja lirskog subjekta: usamljenost, neproživljenost, stegnutost... Ta osećanja sublimirana su u pesmi „Slučaj pronalaska mrtvih tela u živom čoveku”: Ogledalom odjekuju / utamničeni likovi prošlosti. // Moje lice – porodična grobnica. (O smrtima bližnjih može se pisati samo iz najveće blizine, a tu je onda svaka objektivna kontekstualizacija gotovo pa nemoguća.) Ipak, u dubinskim značenjskim slojevima, Đorđevićeva poezija, od stiha do stiha, suštinski traga za onim osnovnim i najuzvišenijim: za sačuvanim životom! Psi koji trče unazad dokaz su da je ta potraga i te kako bila uspešna!
   
  Srđan V. Tešin

  Ver libro

• 

  Između dva rata

  Bojan Marjanović

  • 0
  • 1
  • 0

  Male ljudske drame uvijek se odvijaju u sobi, u nekom gradu, između dvoje ljudi koji pokušavaju sačuvati svoju ljubav od nezajažljivih, proždrljivih ekrana koji nas usisavaju u nepravdu. O pokušaju da se sačuva čistota ljubavi, da je se oguli od naslaga diktatorskih nakana svakog pojedinca, od sebičnosti, a sve to u svijetu koji se, tako se svakom poštenom biću čini, raspada po šavovima govore pjesme Bojana Marjanovića. Ako ih budete čitali uz neku lijepu glazbu koja nam razotkriva tužnu dušu svijeta u kojem živimo, uvjeren sam da ćete proći kroz melankolično čitateljsko iskustvo koje će vas, barem na trenutak, učiniti boljim ljudima.
  Marko Tomaš

  Ver libro

• 

  Iza božjih leđa

  Branislav Nušić

  • 0
  • 0
  • 0

  Jedina drama Branislava Nušića koja se dešava na periferiji Beograda je „Iza božjih leđa“. Početkom 20. veka, kritika i publika nisu bile blagonaklone prema njegovim junacima sa društvene margine. Drama je tokom Prvog svetskog rata izgubljena, da bi 1964. godine bila rekonstruisana na osnovu prepisanih uloga iz arhive Narodnog pozorišta.
  Ondašnja pozorišna javnost želela je komediju o ljubavi, braku i neverstvu, a od Nušića je dobila mračnu stranu ljubavnih odnosa. Dobila je crnu hroniku. Drama „Iza božjih leđa“, nastala po istinitom događaju, dešava se na palilulskoj kaldrmi među periferijskom sirotinjom. Upravo tu Nušić smešta dramatičnu ljubavnu priču.

  Ver libro

• 

  Luča mikrokozma

  Petar II Petrović Njegoš

  • 0
  • 0
  • 0

  Luča mikrokozma je filozofsko-religiozni spjev u kojem je pjesnik tragao za odgovorom na pitanje o porijeklu zla u svijetu i našao ga u vanzemaljskim, metafizičkim uzrocima. Luča nije samo zbir njegovih emocionalnih i životnih drama i lomova kao čovjeka, duhovnika i državnika. Ona je izraz njegovog bića i njegovih misaonih preokupacija. Luča mikrokozma predstavlja borbu dobra i zla, Boga i Đavola, u kojoj je Bog pobjednik, jer je on stvaralac svega pa i samog Đavola.

  Ver libro