Publisher: Agencija TEA BOOKS
„Književnost, i uopće umjetnost, najbolje služi svome narodu tako da bude ono što jest, naime književnost, odnosno umjetnost. Nema veće, nema svetije, nema ljepše svrhe koju bi ona mogla obavljati. Ona najbolje služi svome narodu tako da bude visoko kvalitetna, da bude najknjiževnija i najumjetničkija što je moguće, da bude nešto što ostaje.“
Nakon što je zbirkom priča Groblje manjih careva (nagrada Josip i Ivan Kozarac 2010.) i romanom Roki Raketa (nagrada tportala za najbolji domaći roman 2014.) razbucao skice nekih budućih kanona i promijenio krvnu sliku domaće književnosti, Zoran Malkoč knjigom pripovijedaka Umro Supermen konačno se potvrdio kao jedan od najmoćnijih, najosebujnijih glasova novije hrvatske proze. Umro Supermen nije samo naslov – to je i vijest i otrežnjenje, prekretnica i objava Malkočeva autorskoga kreda. Jer ako superjunake dokraja razobličiti može samo smrt – kao da nam poručuju ove priče – jedino što nama smrtnicima iza takve smrti preostaje jest: odrasti. I doista, nakon prve u nizu superjunačkih smrti, one Josipa Broza Tita, Malkočevi likovi u ovoj knjizi prolaze ubrzani tečaj odrastanja – bune se i sanjaju, vjeruju i iznova razočaravaju, izdaju i bivaju izdani u predraću, ratu i poraću, sve dok im, napokon odraslima, konačno ne ponestane superjunaka. Do odgovora na vječno pitanje – Što je čovjek? – autor dolazi bespoštedno propitujući što je ono manje i ono što bi željelo biti više od njega – nadčovjek i podčovjek – a to je potraga koja se ne odvija kroz iznimne, već prije prepoznatljive i bliske nam ljudske sudbine . Poezija koja se isprepleće s okrutnošću, nježnost što balansira na rubu sječiva, humor od kojega se ledi krv u žilama… u ovim su Malkočevim prozama savršeno uravnoteženi, u idealnim omjerima pronalazeći svoju idealnu formu.Show book
Pripovijetke Nede Mirande Blažević-Krietzman protežu se od kalifornijskih obala do Darde, od New Yorka do Zagreba, od slabo obrazovanih iseljenika do vrhunskih intelektualaca, od mladića i djevojaka s iPadima do staraca s PTSP-om. Uvjerljiva u karakterizaciji likova, besprijekorna u jezičnim bravurama i igrama te snažna u emocijama, autorica u svakoj od trinaest priča u zbirci "Marilyn Monroe, moja majka" oživljava ljude čije su sudbine i životne situacije itekako stvarne i moguće. Usto u priče upleće slavne umjetnice i umjetnike, glumce, pjevače i pisce, koji direktno ili indirektno utječu na njezine junake. Neda Miranda Blažević-Krietzman u svakoj pripovijetki, u svakom oživljenom komadiću svijeta stvara jedinstvene situacije u kojima se njezini junaci prirodno snalaze, a kroz njih ocrtava probleme pojedinca u suvremenom svijetu, od potrage za identitetom, stvarnim ili izmišljenim, do ljubavnih i emocionalnih vrhunaca, ali i krahova. Marilyn Monroe, moja majka zbirka je pripovjedaka koja ne samo što odražava svijet današnjice ili bliske prošlosti nego i pokazuje kako nije dovoljno ostvariti svojih 15 minuta vorholovske slave, već je presudno postići uravnoteženost sa samim sobom i svojim željama.Show book
Odozgo, s Mjeseca, čovjek ne može vidjeti Meksiko. Točnije, ne može vidjeti tamošnje slonove (sve kad bi ih i bilo), baš kao ni starce koji svoje anđele zapričavaju u napuštenim slavonskim selima, baš kao ni parove koji se čudno vole u zagrebačkim stanovima, baš kao ni tinejdžere koji ratom zapaljene granice preskaču ostavljajući za sobom svjetlucavi trag legendarnih NBA-zvijezda. Srećom, sve ono što s Mjeseca ne može vidjeti čovjek plijen je pripovjedača. Mreža koju pripovjedač Zoran Pilić razapinje preko svijeta hvata i ono veliko i ono sitno što živimo, u njoj će se naći rata i mira, ljubavi i straha, plavokosih slovenskih poetesa i osamljenih čudovišta iz vlaških legendi, a za nas će je s cijelim njezinim bogatim ulovom na površinu izvući Pilićevi junaci – heroji i antiheroji najčudnijih vrsta i kalibara.Show book
Tematizirajući ratnu stvarnost Sarajeva, priče iz Sarajevskoga Marlbora u poetičkom pogledu superiorno iznevjeruju konvencije i očekivanja: Jergović ne operira povišenim emocijama, ne “igra” na sentiment, u njegovu se gledanju svijet i ljudi ne dijele manihejski na dobre i zle, na zločince i žrtve. Narativni je postupak stegnut, bez retoričkih paroksizama, usredotočen na događaj i na ono što se u njemu zbiva s čovjekom, bez svoje volje bačenim u događaj. A sve je to viđeno kao iz stanja neke čudovite odvojenosti, koja omogućuje da se sve stvari sagledavaju i tekstom oblikuju istovremeno u svojoj tvrdoj stvarnosti i sugestivno oneobičene izvan ičijega i ikakvoga poznatoga iskustva. Odmah po izlasku prvoga izdanja 1994., Sarajevski Marlboro — u tom trenutku prva prozna knjiga mladoga sarajevskog pjesnika i kolumnista — bio je prepoznat kao književni fenomen. Danas, četvrt stoljeća poslije, kada je Jergović već autor obimnoga, raznovrsnog, a i dalje otvorenoga opusa, dvadeset devet kratkih proza iz Sarajevskog Marlbora zrači jednakom magijom, na neki način još zagonetnijom, ostajući amblemskom knjigom ovoga pisca, ali i cijele jedne književne mikroepohe ozračene ratom 1992.–1995. — Ivan LovrenovićShow book
Zbirka pripovijedaka Mjesečari donosi dvanaest priča čija su poveznica - na krajnje izravan ili pak gotovo nezamjetljiv način - snovi. Priče su to o ljudima koji su shvatili kako je život nešto posve različito od onoga u što su vjerovali. Mjesečari su nastali iz šturih crtica kakve možemo pročitati na stranicama svih crnih kronika svijeta, ali i iz prenapuhanih priča rekla-kazala, koje se poput pokvarena telefona pronose ulicama, četvrtima, pa i čitavim omanjim gradovima. Njihovi su likovi ljudi koji su ranjeni ili ranjavaju, guše se u alkoholizmu, vlastitome ili onome bližnjih, u izdajama i močvarnim brakovima iz kojih ne žele odjedriti zbog banalna straha od moralne osude malih sredina, ljudi koji su čitav život ostali obilježeni zbog ljubavi preko koje su se spotaknuli i djeca koja pate zbog pogrešaka svojih roditelja. Ove polagane i guste priče nalik su na zemljovide karaktera ljudi kakve svakodnevno susrećemo na ulicama i trgovima, koje gledamo s čuđenjem i pitamo se kako su mogli tako duboko pasti, na samo dno, i ondje ostati. Mjesečari otkrivaju nov, uzbudljiv pripovjedni glas koji bez zadrške i sentimenta razotkriva naličje sretnih života, ulazi u spavaće sobe i stanove te s razornom preciznošću prikazuje svijet lišen ljepote i sreće.Show book
“Kao djeca natjecali smo se tko će dulje izdržati pod vodom bez zraka. Zaroniš glavu, u nedostatku mora – u limenu kantu, zujanje u ušima, klaustrofobija u prsnom košu, ne dišeš pola minute, neki minutu i pol, ili više – otprilike koliko traje jedna kratka priča, i brzo podigneš glavu, vraćaš se u život. Prvi udah oštar je i poznat. Zadihan si kao da si putovao 20.000 milja pod vodom. Tako nekako trebale bi izgledati kratke priče. Nećeš se udaviti, ali poslije svakog tog urona udišeš kao da ti je prvi put.” – Georgi Gospodinov, iz “Pogovora”Sto tri ultrakratke priče sabrane u zbirci Sva naša tijela istodobno su duhovite i apsurdne, melankolične i ironične – stil koji nepogrešivo prepoznajemo iz prethodnih djela Georgija Gospodinova, njegovih Prirodnog romana, Fizike tuge, Vremenskog utočišta... Eksperiment je to verbalne askeze gdje se nostalgija za prošlošću prepleće sa znatiželjom za budućnošću, nastojanje da se uhvati trenutak koji iščezava i uspori vrijeme.Show book
