Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
Umro Supermen - cover

Umro Supermen

Zoran Malkoč

Publisher: Fraktura

  • 0
  • 0
  • 0

Summary

Nakon što je zbirkom priča Groblje manjih careva (nagrada Josip i Ivan Kozarac 2010.) i romanom Roki Raketa (nagrada tportala za najbolji domaći roman 2014.) razbucao skice nekih budućih kanona i promijenio krvnu sliku domaće književnosti, Zoran Malkoč knjigom pripovijedaka Umro Supermen konačno se potvrdio kao jedan od najmoćnijih, najosebujnijih glasova novije hrvatske proze.
 
Umro Supermen nije samo naslov – to je i vijest i otrežnjenje, prekretnica i objava Malkočeva autorskoga kreda. Jer ako superjunake dokraja razobličiti može samo smrt – kao da nam poručuju ove priče – jedino što nama smrtnicima iza takve smrti preostaje jest: odrasti.
 
I doista, nakon prve u nizu superjunačkih smrti, one Josipa Broza Tita, Malkočevi likovi u ovoj knjizi prolaze ubrzani tečaj odrastanja – bune se i sanjaju, vjeruju i iznova razočaravaju, izdaju i bivaju izdani u predraću, ratu i poraću, sve dok im, napokon odraslima, konačno ne ponestane superjunaka.
 
Do odgovora na vječno pitanje – Što je čovjek? – autor dolazi bespoštedno propitujući što je ono manje i ono što bi željelo biti više od njega – nadčovjek i podčovjek – a to je potraga koja se ne odvija kroz iznimne, već prije prepoznatljive i bliske nam ljudske sudbine . Poezija koja se isprepleće s okrutnošću, nježnost što balansira na rubu sječiva, humor od kojega se ledi krv u žilama… u ovim su Malkočevim prozama savršeno uravnoteženi, u idealnim omjerima pronalazeći svoju idealnu formu.

Other books that might interest you

  • Odabrane novele - cover

    Odabrane novele

    Janko Leskovar

    • 0
    • 0
    • 0
    Janko Leskovar (1861.-1949.) svojim proznim djelima naznačava prijelaz hrvatske realističke novele i romana u prozne obrasce modernističkoga razdoblja.
     
    Uspjeh je postigao već prvom svojom novelom, Misao na vječnost, objavljenom u Viencu 1891. godine. Tu, kao i ostale njegove novele odlikuje pesimizam, sumornost i beznađe. Društveni odnosi i socijalna motiviranost postupaka Leskovarovih likova, kao i fabula, u drugome su planu u odnosu na analizu unutrašnjeg života.
     
    Lektira za 3. razred srednje škole.
    Show book
  • Zapisi iz pustog jezika - cover

    Zapisi iz pustog jezika

    Branko Čegec

    • 0
    • 0
    • 0
    Branko Čegec rođen je 1957. u Kraljevu Vrhu, Vrbovec. Diplomirao Jugoslavenske jezike i književnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
    Objavio je osam knjiga poezije, kratke proze, kolumni, članaka, kritike i esejistike (Eros-Europa-Arafat, Zapadno-istočni spol, Presvlačenje avangarde, Melankolični ljetopis, Ekrani praznine, Fantom slobode, Tamno mjesto, Tri krokodila). Izbori poezije objavljeni su mu u Sloveniji (Sintaksa mesečine) i Makedoniji (Nurkanje na zdiv – Ronjenje na dah – Breat-hold diving, trojezično: makedonski-engleski-hrvatski) Pjesme su mu uvrštene u tridesetak antologija, izbora i pregleda u zemlji i inozemstvu.
    
    www.brankocegec.com
    
    Knjiga Branka Čegeca Zapisi iz pustog jezika ima višestruk, poliperspektivan karakter: ona je naličje izgubljene događajnosti, čiji (pjesnički) glas istrajava u kaotičnoj svakodnevici, u razlici, u odustajanju od završene i savršene slike svijeta. Fragmenti, mikroeseji, poezija – zapisi iz pustog jezika – nastaju na tlu demontirane kronologije, nesigurnog pamćenja kao sublimacija onoga što nas okružuje i žestoko se upisuje u naš vidokrug, u naša tijela, u govor. Nesputani govornik naizgled kritičkim monologom niže prizore iz neposrednog (društvenog) okoliša i sravnjuje ih s čitanjima Drugog i Drugih, pretvarajući ih u dokument kaosa u kojem živi, živimo. Riječ je o literaturi koja, na putu od grafita i plakata do priče i pjesme, potkopava vlastiti jezik, komentira i dovodi u pitanje statuse i uloge onih koji kreiraju postojeće stanje stvari – a ono nije ugodno, ugođeno onome što bismo zvali svojim životom ili prostorom sigurnosti. Zapisi iz pustog jezika pršte od provokativnosti i seksualnosti (teksta), koji sigurno više nije ekscesan, ili ne osigurava nedopuštenu mjeru straha, ali mijenja prostor gledanja i labirint (čitanja) teksta. Zapisi iz pustog jezika uznemirujući su pjesnički dnevnik, skriven u sms-poruke, nesigurno more i pamćenje, aluzije, citate i parafraze, u imena hrabrih i gubitnika u silovitost i borbenost... Između trošnog i vječnog, banalnog i patetičnog. Zapisanog, uzvišenog i pustolovnog. Žudnja i kaos – mjera su zapisa Branka Čegeca, a koliko god to bilo upitno (pisanje, upisivanje, utiskivanje znakova i značenja) – i jedini mogući odgovor. Jedino moguće oružje. Jedina moguća obrana. Zasada.
     
    Miroslav Mićanović
    Show book
  • Nemoj se ljutit sestro - cover

    Nemoj se ljutit sestro

    Marinela

    • 0
    • 0
    • 0
    U pokušaju svladavanja subjektivne stvarnosti, u nepostojanju samo jedne jedine istine, ove priče žele učiniti odmak od svijeta opsjednutog materijalnim i biti kritika društva koje je kao glavnu vrijednost odabralo profit, ne primjećujući ili samo skrivajući licemjerje i zlo svijeta obrnutih vrijednosti. Namjera autorice je ukazati na probleme, osobito žena (jer zlostavljanje žena, djece i životinja nije stereotip nego stvarnost), svih odbačenih, potlačenih i izgubljenih, onih „od kojih se okreće glava“.
    Pokušaj razotkrivanja bar jednog dijela licemjerja, literarno zaobilaženje misli na hranu i nezaposlenost, pa čak i vraćanja djetinje mašte, pronalaženja dobra u zlu kroz smijeh, borba protiv pesimizma i samouništenja optimizmom i nadom, najvažnije su coordinate ove knjige, koja nastoji ponuditi neko drugo viđenje svijeta od onog koje pretežno nude mediji i predatorski totalitet potrošačkog društva.
    
    
    Marinela je rođena u Zagrebu 1971. Od 1988. objavljuje kratke priče u književnim časopisima. Objavila je tri knjige kratkih proza: Lift bez kabine, 1996, Pušite li? 2002. i Nemoj se ljutit sestro, 2013. te knjige poezije Ne želim ti ugodan dan 2011. i PTSP 2013. U međuvremenu je objavljivala poeziju i prozu u tiskanim i online časopisima. Uvrštena je u nekoliko antologija kratke proze.
    Show book
  • Bez zbogom svemu tome - cover

    Bez zbogom svemu tome

    Snežana Bukal

    • 0
    • 0
    • 0
    Kvaliteta cjeline ostvaruje se na kvaliteti stranice, kako bi rekao Italo Calvino. Bukalova ide još niže od stranice. Ona kvalitetu djela bazira na rečenici, u kojoj je, što bi rekao Andrić, riječima tijesno a mislima široko. Ta ritmična skladna rečenica, na prvi pogled mirna, a u svojim dubinama zatalasana od smislova – pokazatelj je vanredne darovitosti i proznog umijeća Snežane Bukal.
    ENVER KAZAZ, SARAJEVSKE BILJEŽNICE
     
    Nema puno pisaca koji su u stanju da ‘sivilu svakodnevice’ opišu tako da čitalac bude potpuno uvučen u priču. Nema puno pisaca koji su zapisali stranice tolike ljepote o susretu sa nepoznatim. Smrt, ljubav, identitet… sve ove do dosade mrtve riječi Bukal oživljava u svojoj prozi.
    HERMAN JACOBS, DE MORGEN
     
    To je suptilna proza o ljudima koji razapeti između prošlosti i sadašnjosti pokušavaju da ponovo uspostave svoje živote. Bukal opisuje tu unutarnju borbu bez melodrama i klišeja. Ova proza je dokument izuzetne ljepote o kompleksnom značenju sjećanja, nostalgije i života ‘između dva života’.
    LARA DE BRUIN, LEEUWARDE COURANT
    Ta proza nije politički pamflet. Zaista, ponekad je lakše živjeti s lažima nego s istinom – no, ako se jednom istina sagleda nemoguće je živjeti kao da se istina nije sagledala. Impresivno je da usprkos dubini razočaranja, koje izbija iz svake stranice, i dalje u ovoj prozi prevladava: nada.
    FONS GEARATS RADIO L1
     
     
    Snežana Bukal (Beograd, 1957); u njenoj obitelji biti među ljudima raznih ideologija, vjera i nacionalnosti bilo je nešto prirodno. Grad Beograd nagradio ju je sa 17 godina za zbirku pjesama u rukopisu. Kasnije je diplomirala Opću književnost. Objavljuje prozu, priče i eseje u europskim književnim časopisima. Prevedena je na makedonski, slovenski, francuski, nizozemski, mađarski, koreanski i engleski jezik. Živi u Amsterdamu i Korčuli.
    Djela: Bez zbogom na seto toa (Blesok, 2015) (Bez zbogom svemu tome, Meandar, 2013), Milion, libar Marka Pola (Meandar, 2006), Prvi sneg (Narodna knjiga, 2001), Eerste sneeuw (De bezige bij, 1997), Het vliegend hert (De bezige bij, 1996), Čuvarkuća i druge priče (Biblioteka beogradska manufaktura snova, 1994), Tamna strana (Matica srpska, 1986); knjige za djecu: Tajna dečaka Ive (Narodna knjiga, 2003), Het geheim van Ivo (Kwint´essens Hilversum, 2002, 2003, 2004), Waarom Dora Koen sloeg (Kwint´essens Hilversum, 2000, 2001).
    Show book
  • Pješčani sat - cover

    Pješčani sat

    Igor Isakovski

    • 0
    • 0
    • 0
    Prostori i sjene svakodnevnogi dramatičnoga nedosegnutog svijeta,u knjizi Pješčani sat makedonskog autora (pjesnika i pripovjedača) Igora Isakovskog, prate junaka priča koje “nikada neće biti do kraja ispričane”. Nezavršenost i nesavršenost određuju onoga koji govori iz vlastitog mraka, koji je svoj protagonist i tumač znakova utisnutih u mapu tijela, u kalendar dana (i noći).
    Putnik i sudionik nevelikih događaja, koji i kad se kreće naprijed, do prve ulice, mjesta ili grada, do prijateljeva stana ili poznatog odredišta, nosi sa sobom rasuti teret prošlosti, gubitaka i nesporazuma. Užitak i stvaranje izgubljenog i lijepog svijeta, koji se zrcali u oceanu ili rijeci, noćnom prizoru, ili iznenadnom susretu, daje na važnosti vremenu i snu, pješčanom satu, koji je okrenut i prema pripovjedaču i prema čitatelju.
    Svečano i umorno, ljubav i druge stvari, odobravanje, studen i uzdrhtalost, naravno, nisu jedini označitelji užitka čitanja proze Igora Isakovskog, jer onaj koji sad počne čitati Pješčani sat, naći će neke sasvim druge žene, muškarce, imena, teme i riječi.
    
         Miroslav Mićanović
    
    Objavljivanje ovog djela omogućeno je uz potporu literarne mreže TRADUKI
    S makedonskog preveli Sibila Petlevski i autor.
    
    
    
    Igor Isakovski (Skopje, 1970-2014), pisac, pjesnik, prevoditelj. Završio je studij svjetske i komparativne književnosti na Sveučilištu Ćirila i Metodija u Skopju, gdje je bio na doktorskim studijima. Magistrirao u Centru za Europske studije (Rodovi i kultura) u Budimpešti. Osnivač je prvog makedonskog e-časopisa: Blesok – književnost i druge umjetnosti (http://www.blesok.com.mk). Radio je kao glavni urednik u svojoj nakladničkoj kući Blesok. Knjige: Pisma (roman, 1991), Crno sonce (pjesme, 1992), Eksplozii, trudna mesečina, erupcii... (priče, 1993), Vulkan – Zemja (pjesme, 1995), Nebo (pjesme, 1996), Blues govornica, (jako kratke proze, 2001), Pesočen časovnik (priče, 2002) (Pješčani sat, 2012), Dlaboko vo dupkata (pjesme, 2004), Plivanje vo prašina (roman, nagrada Prozni majstori, 2005, 2010) (Plivanje u prašini, 2008), Blues govornica II (Godišnja nagrada za najbolji dizajn tiskane knjige, 2006), Stažirajći za svetec (pjesme, 2008), Noćta e najtemna pred razdenuvanje (pjesme, 2009, nagrada IV. Beogradskog festivala poezije i knjige, 2010), CD-ROMovi: [email protected], 2001. i Babylonia, 2004.
    Preveo je pedeset i jednu knjigu (esejistike, poezije i proze). Pjesme i priče objavljene su mu u dvadesetak zemalja. Zastupljen je u brojnim izborima i antologijama u Makedoniji i inozemstvu.
    Posthumno je u hrvatskom prijevodu objavljena knjiga poezije Smrtta ima kosa od morska treva (2013) (Smrt ima kosu od morske trave, 2015).
    Show book
  • Rukoljub - cover

    Rukoljub

    Pavao Pavličić

    • 0
    • 0
    • 0
    „Književnost, i uopće umjetnost, najbolje služi svome narodu tako da bude ono što jest, naime književnost, odnosno umjetnost. Nema veće, nema svetije, nema ljepše svrhe koju bi ona mogla obavljati. Ona najbolje služi svome narodu tako da bude visoko kvalitetna, da bude najknjiževnija i najumjetničkija što je moguće, da bude nešto što ostaje.“
    Show book