Other books that might interest you

• 

  Stolareva kći - Dnevnički Zapisi

  Marina Vujčić

  • 0
  • 0
  • 0

  U suludom trku u kojem živimo često nemamo kada zastati da promislimo o sebi, o prošlosti, kontemplirati i uzeti si dovoljno vremena za dokolicu. U dnevničkim zapisima objedinjenima u knjizi Stolareva kći pred nama se otvara svijet Marine Vujčić – intiman, prepun razmišljanja, sjećanja, traženja vremena za sebe i bližnje. Kako sama autorica kaže: “Ovo je moj herbarij. Uberem svježu misao, nalijepim je na stranicu, obilježim datumom i zaklopim bilježnicu.Kad je sljedeći put otvorim, stara misao nije više živa, ali je sačuvana, kao osušena biljka od koje sam u ranijim danima kuhala čaj.”Knjiga sastavljena od tri cjeline – “Herbarij”, “Na Palagruži” i “Selo” – nastajala je gotovo puno desetljeće u kojem se autorici život stubokom promijenio, u kojem ona ostaje ista, a biva sasvim drugačijom. Kroz razmišljanja o knjigama koje čita, prirodi u kojoj uživa, svitanjima, mladicama graška u vlastitom vrtu ili izolaciji na udaljenom otoku Stolareva kći donosi fragmente iz života koji može biti i naš. Naime, “jedino u mislima male stvari mogu poprimiti velike razmjere, i jedino se u njima navodno velike stvari mogu smanjiti do nepostojanja”, zapisat će autorica, u čiju ćemo stvarnost vjerovati onako kako smo dosad vjerovali njezinoj fikciji.

  Show book

• 

  Zamke pristojnosti - Eseji o...

  Maša Grdešić

  • 0
  • 0
  • 0

  Kao sveučilišna profesorica, književna i kulturna teoretičarka Maša Grdešić navikla je o književnosti i popularnoj kulturi govoriti akademski, iza katedre. Zbirka Zamke pristojnosti: eseji o feminizmu i popularnoj kulturi očekivano je znanstveno utemeljena, no glas u njoj nije nimalo udaljen ni autoritaran. To je glas, prije svega, strastvene čitateljice i gledateljice čije pisanje počinje od pitanja: kako govoriti o našim ljubavima kad su naše ljubavi tekstovi, i to tekstovi koje stvaraju žene, koji se bave ženama i koji su namijenjeni ženskoj publici?
   
  Maša Grdešić o ovim temama piše pedantno gradeći svoju argumentaciju, razigranu mnoštvom primjera iz visoke i popularne kulture, da bi onda bez zadrške progovorila o onome što osjeća: o bijesu u susretu sa seksizmom u vlastitoj struci, o inspiraciji koju pronalazi u mlađim feministkinjama, o vatri u mozgu i želucu kad čita Elenu Ferrante i Sally Rooney. Ako pratite popularnu kulturu, promišljate rad, volite (ili mrzite) sapunice, kupujete posteljinu u Ikei, osjećate ili ste osjećali tinejdžersku tjeskobu, i sve to – i još mnogo toga – želite bolje razumjeti, ovi su eseji neophodna literatura.
   
  Zamke pristojnosti nadahnut su spoj erudicije i topline, feminističke ljutnje i ranjivosti. Čitajući Mašu Grdešić, osjećamo da nas kroz izazove kapitalističke i patrijarhalne svakodnevice vodi mirna i sigurna ruka, koja ispisuje nešto što je puno rjeđe nego što se čini – knjigu kojoj je stalo do nas.

  Show book

• 

  Imenik lijepih vještina - eseji...

  Miljenko Jergovic

  • 0
  • 0
  • 0

  Na velikoj i razvedenoj mapi Jergovićeva književnog opusa, koji je i dalje u nastajanju i narastanju, jednako na svim svojim žanrovskim i tematskim izohipsama, zasebno mjesto pripada diskurzivnom tekstu. Još s prvim novinskim tekstovima, za koje je 1990. dobio nagradu Veselko Tenžera, tada najsnažnije priznanje te vrste u štokavskom dijelu Jugoslavije, Jergović demonstrira izrazito individualiziran stil, koji s lakoćom probija tipološke granice eseja, kolumne, komentara, osobnoga sjećanja i pripovjednoga prosedea, slijevajući sve u specifičan amalgam jergovićevskoga esejizma. S vremenom se tematski registar njegova interesa širi u ogromnim koncentričnim krugovima: književnost i knjige prije svega, ali i film, slikarstvo, muzika (sva: klasična, nova, narodna...), strip, nogomet, nascentna stvarnost sa svim svojim čudima, rijetko dobrim, najčešće opakim, politička povijest, identitetne drame postberlinskoga doba, s posebnom osjetljivošću za društvenu poziciju svih vrsta manjinaca... Jergovićev esej: svjedočanstvo neutažive duhovne gladi da se tekstom obuhvati, ili barem dotakne totalitet stvarnosti, cijeli svijet. Začudna je to i pomalo zastrašujuća glad, veličanstvena i, naravno, uzaludna. Uzaludnost? Pretpostaviti je da je i autoru poznata, jer sam daje mnoštvo indikacija za to u svojim tekstovima, pa nepopustljivost u svakodnevnom izvršavanju spomenutoga nauma i vjera u Tekst kao posljednje uporište smisla, sugeriraju nešto od stoički svladane pomirenosti. No sve bi to bilo sporedno da nije silne moći pisanja, jezika, po kojoj nas Jergovićev tekst angažira, uznemiruje, provocira i, iznad svega toga, izaziva nepatvoreno čitateljsko uzbuđenje. — Ivan Lovrenović

  Show book

• 

  Krajobrazi - Nakon čitanja...

  Dubravko Detoni

  • 0
  • 0
  • 0

  Dubravko Detoni u formi dnevničkih zapisa, dakle svakodnevnog bilježenja svijeta oko sebe, ispisuje fascinantan tekst, tekst koji možemo iščitavati i kao prozu i kao poeziju i kao mikroeseje o svakodnevici, prolaznosti ili pak umjetnosti. No jednako tako, ili još važnije, Dubravka Detonija, jednog od naših najznačajnijih suvremenih kompozitora, nikada nije zanimala samo poruka, već i način na koji je ona prenesena. Detonija zanima sama bit riječi, njezina izvornost i njezino pretvaranje u nešto drugo. On se vraća Hansu Christianu Andersenu, kojega iščitava dječački zaigrano pa potom stvara svoju razigranu kompoziciju, pjesmu u prozi ili prozu u pjesmi.Svojim imaginarnim intimnim dijalogom s Andersonom, Mozartom, prirodom, glazbom, ali nadasve jezikom – jer jezik je i glazba i matematika, i umno i zaumno – Detoni iznova kreira. Kod Dubravka Detonija jezik je instrument kojim se on igra i poigrava, od kojeg stvara nove, drugačije slike i metafore, jezik postaje ili, bolje rečeno, ostaje osnovna građa ne samo teksta već i mišljenja i promišljanja samoga. Detonijevi Krajobrazi ili Nakon čitanja Andersena knjiga su koja se može čitati i razumjeti na onoliko načina koliko je pogleda na svijet.

  Show book

• 

  Nepokopana prošlost

  László Végel

  • 0
  • 0
  • 0

  Kad se čovjek rodi 1941. u kućici od ćerpiča čija fotografija ne postoji – jer tko bi u to doba trošio film na takav kadar – i to kao manjina u zemlji u kojoj se režimi izmjenjuju kao na traci, njegova obiteljska i osobna prošlost neraskidivo je povezana s mašinerijom povijesti. Od Trianona, Horthyja, Tita, Staljina, Drugog svjetskog rata i 1948. pa sve do kemijske olovke dobivene iz Amerike, majčinih francuskih kremšnita i skrivenog radioaparata na kojem se slušao Radio Slobodna Europa, László Végel u svojem autobiografskom romanu Nepokopana prošlost ulazi u samo njemu svojstven, pomno konstruiran vremenski stroj.Bridak i ironičan, ovaj sjajni pisac na šarmantan i duboko promišljen način oslikava razdoblje od 1941. do 1990. prateći povijesna zbivanja kroz prizmu obiteljskih odnosa i događaja u mikrosvijetu Végelovih. Čak i unatoč sjetnom priznanju kako se osjeća kao plesač beskućništva na žici zato što domovinu nikad nije imao – jer Mađarskoj je stran njegov svijet, a Srbiji njegov jezik i kultura – Nepokopana prošlost topao je, šarmantan roman koji nudi pogled kroz ključanicu u život ovog iznimnog pisca.

  Show book

• 

  U ime oca (i sina)

  Immanuel Mifsud

  • 0
  • 0
  • 0

  Po povratku s očeva pogreba pripovjedač počinje čitati dnevnik koji je njegov slabo obrazovani otac vodio tijekom Drugoga svjetskoga rata, kada je bio vojnik u Britanskoj vojsci. Otac i sin nisu imali bogzna kakav odnos. Otac – bogalj stradao u nesreći, bio je osoba staroga kova, nije mario za emocije, za sinove potrebe, već ga je pokušavao odgajati čvrstom rukom. Čitajući očev dnevnik, sin se prisjeća svih lomova, ali i pojedinih trenutaka sreće koje je proživio sa svojim ocem, osvješćujući pritom i svoju ulogu i odgovornost kao budućeg oca.U ime oca (i sina) gusto je ispisana proza u kojoj Immanuel Mifsud razmatra odnos oca i sina iz vlastite perspektive, no služi se i teorijskim tekstovima i citatima Rolanda Barthesa, Susan Bordo, Julije Kristeve, Jacquesa Lacana i Hélène Cixous, razotkriva političke igre i igrice otaca i očuha Malte i ulazi u povijest svoje radničke obitelji. U ime Oca (i sina) moćna je autofikcijska proza ponajboljega suvremenog malteškog pisca.

  Show book