Editora: Memoria Liber Publishing
Tozuki, objavljen 1922. godine, društveni je roman čija je radnja smještena u prvim godinama Jugoslavije. Naslov romana je kratica za tajno udruženje švercera, ubojica i potkupljivih ministara koji se nekažnjeno sklanjaju u inozemstvo.
Čekamo u redu u pošti, kod frizera, u trgovačkom centru; šetamo psa, sami ili u društvu nenadano pronađenog srodnika; promatramo one drugačije odjeće, različitih pogleda i jezika, one druge boje kože, ponekad suviše svijetle, ponekad suviše tamne. Vozimo se javnim prijevozom po gradu tako nalik na naš, ili vlakom bježimo iz njega, a onda i iz zemlje u kojoj smo rođeni. Novim očima znatiželjno i začuđeno gledamo ljude koje susrećemo svakoga dana: krhku umirovljenicu kako agresivno u trolejbusu napada djevojku u crvenim hlačama koja čita (!), jer sigurno je strankinja; dobru staru tetu koja je cijeli svoj život teško radila, ali ima problem s Romima; ljubaznog taksista koji se jako trudi u prometnoj špici dovesti nas na odredište, no nikako mu nije jasno zašto sve te imigrante i beskućnike ne stave pod šator i puste plin. Brojni su ti Drugi...Pedeset priča, pedeset ključeva za čuvstveno, intuitivno i kritičko razumijevanje mađarske (i svoje) svakodnevice, riječi koje bez premišljanja izgovaramo, misli koje ponekad uspijemo ne izgovoriti. Empatijom, umijećem da ne sklizne u sentimentalnost i poigravanjem stereotipima Krisztina Tóth zbirkom priča Panterin sjaj otvara vrata iza kojih, mislili smo, nema ničeg više. Maestralno hvata trenutke života, pokreće emocije, a onda ih izvrne, te nam pokaže da ni mi nismo nevini u nepravdama ovoga svijeta.Ver livro
Dok inspektor Unai López de Ayala zvan Kraken slijedi trag jezivog rituala starog 2600 godina, književni fenomen zvan Trilogija bijeloga grada i dalje nezaustavljivo osvaja svijet.Kad su je pronašli na starom hodočasničkom putu, kraj tunela San Adrián, Ana Belén Liaño bila je spaljena, obješena naglavce i udavljena u kotlu iz brončanog doba. Uz tri smrti, tri otkrića. Lijepa Annabel Lee bila je prva Krakenova ljubav, bila je trudna i – baš kako su se bojali svi iz policijske uprave glavnoga grada Baskije – nije bila posljednja.Da bi otkrio tko u prastarom obredu trostruke smrti ritualno kažnjava one koje ne smatra vrijednima da na svijet donose djecu, glavni stručnjak za profile vitorijske policije morat će zaroniti u vlastitu prošlost i suočiti se s čudovištima koja u njoj vrebaju još od onog nezaboravnog ljeta 1992., kada se s trojicom svojih najboljih prijatelja zaljubio u tajanstvenu Annabel Lee.Rituali vode nov su, iznimno napet triler zvijezde španjolskog noira Eve Garcíje Sáenz de Urturi. Krakenova prošlost i sadašnjost u drugom se dijelu Trilogije bijeloga grada prepleću s mitovima drevnih stanovnika Baskije i Kantabrije, vodeći čitatelja u završnicu vrtoglava tempa. Jer kada zamjenica policijskog načelnika Alba Díaz de Salvatierra sazna da nosi dijete, i da bi otac mogao biti i sam Kraken, ulozi zastrašujuće rastu, a vremena je sve manje.“Moćan nastavak Šutnje bijeloga grada... Sáenz de Urturi sjajno kombinira policijski rad s dubokim uvidom u psihologiju svojih protagonista. Oni koji vole krimiće s naglaskom na problematiku srca, bit će iznimno zadovoljni.” – Publishers Weekly“Uzbudljiv triler pun akcije, iznenađujućih preokreta i šokantnih otkrića.” – Buchszene.deVer livro
Carlo i Margherita u sretnom su i stabilnom braku, odnos im je suptilna mreža ljubavi, povjerenja, podrške i razumijevanja. No kada se u njihovu životu pojavi Carlova studentica, samozatajna, talentirana i privlačna Sofia, pokrenut će se potisnute želje i neostvarene ambicije, a međusobna odanost dolazi na kušnju. Tiha snaga njihove povezanosti, čiji je pouzdan oslonac Margheritina majka Anna, mudra, ponosna krojačica koja skriva vlastita razočaranja, širi se koncentričnim krugovima na njima više ili manje bliske ljude u burnom preispitivanju čežnji i neuspjeha, ali i izgleda da se održe zajedno.Međunarodni bestseler Marca Missirolija Vjernost emocionalan je bračni roman čija je radnja smještena u ulice, zgrade, domove današnjeg Milana i koji traži odgovor na univerzalno pitanje: možemo li biti vjerni sebi, a da ne izdamo ljude koje volimo?“Postoje romani koji kao da dolaze iz budućnosti. Romani koji se čine da nam se vraćaju, ovdje i danas, iz vremena u kojem su napokon mnogi problemi riješeni, odnosno vraćeni u svoju izgubljenu, iskonsku prirodnost. Uobičajeno je za ove romane reći da ‘oni čine eru’... Vjernost je jedan od njih. (...) Patnja u ovom romanu slična je bijedi u Célinea: oslobađa, čini da želite živjeti.” – Sandro Veronesi“Upečatljiv roman koji istražuje napetosti u naizgled idiličnom braku, u kojem naslage vlastitih želja i razočaranja iskušavaju par u tridesetima.” – The Financial Times“Moćno, delikatno, iznimno.” – Claudio Magris“Vjernost uspijeva istodobno biti slojevita literatura i neodoljivi trač. Sjajno je to djelo briljantnog pisca.” – Jonathan Safran Foer“Vjernost beskompromisno otkriva osjećaje našega vremena: što smo postali, koje su naše borbe i slobode? Missiroli zasijeca u tamu našeg unutarnjeg života.” – Roberto Saviano“Osjećat ćete se kao da ste se sklonili u stranice ove knjige i kao da ih nikada nećete napustiti.” – La Stampa“Zove se Vjernost, iako ustvari govori o osjećajima koji se kolebaju, o željama koje su opozvane. Kako ne bi izdale...” – Donna Moderna“Majstorski: Missirolijeve riječi su vatra... Završetak – leden – jednako je dobar kao i kraj Joyceovih ‘Mrtvih’.” – Corriere della SeraVer livro
U neimenovanom dalmatinskom gradiću u staroj kamenoj kući stotinu godina sjećanja prenose žene koje sve nose ime Marija ili neku od inačica tog imena – Mare, Marijola, Maša, Mara... U nizu epizoda, prije svega ljeti, pred nama se kao u kaleidoskopu otvaraju slike povijesti i promjena, prvih menstruacija, ratnih godina, zaljubljivanja, prijateljevanja, obiteljskih okupljanja, radosti, tragedija, putovanja, nerazumijevanja… Ova velika ženska povijest naših obitelji pokazuje snagu ženskoga, moć i nemoć u patrijarhalnom svijetu, odrastanje i starenje, dolaske i odlaske, brakove i prevare, ali nadasve ljubav koja se kroz generacije žena grana i raste poput nepokorenog stabla bugenvilije uz obiteljsku kuću u dalmatinskom gradiću.Sve supruge, majke, djevojke, kćeri, bake, unuke, sve žene predaka i sadašnjosti u moćnome romanu Ljeta s Marijom postaju ne samo Marije jedne konkretne obitelji već i obitelji općenito. Olja Savičević Ivančević ispisala je suptilnu posvetu i snažan krik žena, sustavno prešućivanih i zanemarivanih, koje su bolji dio naših porodica i života. Ljeta s Marijom nezaboravno su štivo i rodoslovno stablo svake familije naših krajeva, ono stablo koje živi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu. “Bugenvila koju sam početkom devedesetih posadila s ocem već dugo je ono najljepše na kući. Mama je obožava i ponosi se njome. Pretpostavljamo da se žila probila do nekog izvora hrane i vode, možda kanalizacije pa je izrasla tako velika i prekrasna. Purpurni cvjetovi pojavili bi se s početkom ljeta, na tisuće njih, i sve do zime davali bi raskoš meni dragoj, ali nimalo raskošnoj i objektivno ne baš prelijepoj ulici koja se zove kako se zove, iako u njoj nema murtile ni zelenila osim u pokojem pitaru. Bugenvila je obgrlila čitavu kuću svojim dramatičnim bokorima, pa kuća kamena i bijela sa zelenim škurama, izgleda kao dom nekih sretnih ljudi bez problema. Ali, mi i jesmo bile ti ljudi, samo s problemima. Sretni ljudi s problemima, pomislila sam da je to moguće, taj tren.”Ver livro
Shuggie Bain nezaboravan je i potresan roman o ljubavi, nasilju, siromaštvu, ali i o nastojanju da se u svijetu koji nije naklonjen drugačijem i nježnom postojanju pronađe vlastito mjesto. Borba dječaka Shuggieja da preživi vlastito djetinjstvo osamdesetih u Glasgowu, koji se tada bori s nestajanjem industrije, velika je priča našeg vremena o izumiranju radničke klase, ali i razarajuća priča o odnosu Shuggieja i njegove majke Agnes, alkoholičarke koja svoje nepripadanje ovom svijetu utapa ne samo u sve težim pijanstvima već i u nerijetkim pokušajima samoubojstva. Velika književnost ona je koja nas može promijeniti, koja će dugo ostati s nama. Izvanredan Shuggie Bain jedan je od velikih romana našeg vremena; on zahvaća mnogo, od borbe za vlastitu seksualnost i s njom pa do propitivanja klase i bezuvjetne ljubavi. I koliko god nas boljelo dok ga čitamo, iz njega ćemo izaći lakši, veći i bolji. Douglas Stuart napisao je nevjerojatnu knjigu o vlastitom životu ne pišući autofikciju; pred nama je zaista kompleksan roman koji nećemo moći ispustiti iz ruku i s čijim ćemo likovima živjeti još dugo nakon što ga zaklopimo. “Douglas Stuart napisao je prvijenac rijetke i trajne ljepote.” – Observer “Ne samo da [Stuart] dobro poznaje svoje likove, on ih zaista i voli. Stuart opisuje njihove živote sa suosjećanjem i istančanim sluhom za jezik... Stuartov talent toliki je da je njegova priča predivna koliko god da je bolna, ponekad i razarajuća.” – San Francisco Chronicle “Zaista sam zapanjen. Toliko je dobro. Mislim da je to najbolja prva knjiga koju sam pročitao u mnogo godina... Priča je potresna i ponekad je prilično teška za čitanje, ali gotovo kao da nas uzdiže u ime književnosti. I uza sve, napisana je s velikom toplinom i suosjećanjem prema likovima.” – Karl Ove Knausgård, Guardian “Ova knjiga bila bi gotovo nepodnošljiva da nije autorove zadivljujuće sposobnosti za ljubav. On je divan, Douglas Stuart, neustrašiv, pun ljubavi i divan. Pokazuje nam toliko čudovišnog ponašanja, ali nijedno čudovište – samo štetu. Iako ima oštro oko za slomljenost, još je pronicljiviji u traženju tog neugasivog titraja ljubavi koji ostaje... Knjiga nas ostavlja iscrpljenima i zadivljenima: život je možda kratak, ali može trajati zauvijek.” – Leah Hager Cohen, New York Times Book Review Prijevod ove knjige potpomogao je Font za potporu prijevodima Publishing Scotland.Ver livro
Ivo Andrić bez ikakve je sumnje jedan od najvažnijih pisaca ovih jezika, jedini autor s područja bivše nam zemlje koji je počašćen Nobelovom nagradom za književnost. Rado čitani pisac oko čijega se djela i danas lome polemička, nacionalna i ina koplja, o kojem se pišu goleme studije, održavaju simpoziji, a romani se nalaze u školskim lektirama. Na Vrbasu tekija roman je koji andrićevskim stilom progovara o važnoj bosanskoj temi, o onoj za koju u dosada objavljenim tomovima nije bilo mjesta – samostanu u Jajcu. To je još jedna priča o bosanskim fratrima i Bosni Srebrenoj, o Bosni od sredine devetnaestoga do sredine dvadesetog stoljeća.Podijeljen u tri dijela, “Na Vrbasu tekija”, “Jajačka hronika” i “Paučina i promaja”, roman je to čija su prva dva dijela možda izgubljen ili nikad napisan Andrićev rukopis, dok je treći dio fantastično precizna studija o Andriću i njegovu djelu te ujedno i autobiografski uvid u Josipa Mlakića i njegove teme.Josip Mlakić romanom Na Vrbasu tekija uspio je gotovo nemoguće: ispisao je Andrićevim jezikom neispripovijedanu priču, uspio je rekreirati svijet koji nam je i blizak i dalek, svijet koji je ostao sačuvan u knjigama i kronikama, svijet koji je stvorio i u njegovim detaljima sačuvao Ivo Andrić, a sada ga je jednako moćno i stilski besprijekorno nastavio jedan od najboljih suvremenih pripovjedača Josip Mlakić.Ver livro
