Panterin sjaj

Krisztina Tóth

Summary

Čekamo u redu u pošti, kod frizera, u trgovačkom centru; šetamo psa, sami ili u društvu nenadano pronađenog srodnika; promatramo one drugačije odjeće, različitih pogleda i jezika, one druge boje kože, ponekad suviše svijetle, ponekad suviše tamne. Vozimo se javnim prijevozom po gradu tako nalik na naš, ili vlakom bježimo iz njega, a onda i iz zemlje u kojoj smo rođeni. Novim očima znatiželjno i začuđeno gledamo ljude koje susrećemo svakoga dana: krhku umirovljenicu kako agresivno u trolejbusu napada djevojku u crvenim hlačama koja čita (!), jer sigurno je strankinja; dobru staru tetu koja je cijeli svoj život teško radila, ali ima problem s Romima; ljubaznog taksista koji se jako trudi u prometnoj špici dovesti nas na odredište, no nikako mu nije jasno zašto sve te imigrante i beskućnike ne stave pod šator i puste plin. Brojni su ti Drugi...Pedeset priča, pedeset ključeva za čuvstveno, intuitivno i kritičko razumijevanje mađarske (i svoje) svakodnevice, riječi koje bez premišljanja izgovaramo, misli koje ponekad uspijemo ne izgovoriti. Empatijom, umijećem da ne sklizne u sentimentalnost i poigravanjem stereotipima Krisztina Tóth zbirkom priča Panterin sjaj otvara vrata iza kojih, mislili smo, nema ničeg više. Maestralno hvata trenutke života, pokreće emocije, a onda ih izvrne, te nam pokaže da ni mi nismo nevini u nepravdama ovoga svijeta.

Available since: 02/17/2023.

Print length: 224 pages.

Other books that might interest you

Potemkinovo selo - antologija...

Ivana Peruško

Kad su se 1991. srušile monumentalne Potemkinove kulise SSSR-a, razotkrio se iluzijski karakter (sovjetske) prošlosti, ali i jednako nepouzdan karakter novonastale (postsovjetske) zbilje. Ruska tranzicijska stvarnost tih je godina nalikovala na kakav hibrid Disneylanda i Coppolina Kuma; bio je to potrošački park za odrasle, s divljim kapitalistima, krvavim mafijaških obračunima i daškom “specifične ruske duše”. Upravo je iluzijskom karakteru tog razdoblja posvećena antologija u kojoj su našlo desetero najistaknutijih predstavnika suvremene ruske književne scene.  Svojim pričama o svijetu razapetom između velikoga sovjetskog mita i još veće postsovjetske traume ovi žestoki, moćni, duhoviti i hrabri glasovi nadovezuju se na bogatu tradiciju jedne velike književnosti, ali i daju uvid u Rusiju kakvu još nismo vidjeli.

Show book

Sarajevski Marlboro

Miljenko Jergovic

Tematizirajući ratnu stvarnost Sarajeva, priče iz Sarajevskoga Marlbora u poetičkom pogledu superiorno iznevjeruju konvencije i očekivanja: Jergović ne operira povišenim emocijama, ne “igra” na sentiment, u njegovu se gledanju svijet i ljudi ne dijele manihejski na dobre i zle, na zločince i žrtve. Narativni je postupak stegnut, bez retoričkih paroksizama, usredotočen na događaj i na ono što se u njemu zbiva s čovjekom, bez svoje volje bačenim u događaj. A sve je to viđeno kao iz stanja neke čudovite odvojenosti, koja omogućuje da se sve stvari sagledavaju i tekstom oblikuju istovremeno u svojoj tvrdoj stvarnosti i sugestivno oneobičene izvan ičijega i ikakvoga poznatoga iskustva. Odmah po izlasku prvoga izdanja 1994., Sarajevski Marlboro — u tom trenutku prva prozna knjiga mladoga sarajevskog pjesnika i kolumnista — bio je prepoznat kao književni fenomen. Danas, četvrt stoljeća poslije, kada je Jergović već autor obimnoga, raznovrsnog, a i dalje otvorenoga opusa, dvadeset devet kratkih proza iz Sarajevskog Marlbora zrači jednakom magijom, na neki način još zagonetnijom, ostajući amblemskom knjigom ovoga pisca, ali i cijele jedne književne mikroepohe ozračene ratom 1992.–1995. — Ivan Lovrenović

Show book

Ushiti zamjeranja opčinjenosti

Tatjana Gromača

Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti nova je knjiga jedne od najvažnijih suvremenih spisateljica Tatjane Gromače u kojoj ona kroz bljeskove sjećanja i opise događaja ili samo pojedinih malih slika stvara čitave mikrokozmose. Ova knjiga nevjerojatno točno i precizno briše granice između poezije, proze i filozofije. Zapisi u novoj Gromačinoj knjizi zahtijevaju iznimno pažljiva čitatelja, istinskog promatrača, spremnog da se u ovome ludom vremenu zaustavi, udahne i zajedno s autoricom otputuje kroz poetsko u metafizičko.Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti otkrivaju spisateljicu koja se ne libi suočiti s najtežim izazovima, koja jednako kao što je bez straha i prepuna snage ispisivala mučna stanja, sada ispisuje svoje misli i svoje poticaje, ponekad sasvim male, ali upravo oni pokazuju svijet u njegovoj punini, bez ikakvih zadrški, te iznova dokazuju kako najbolji i najuniverzalniji tekstovi nastaju ispisivanjem maloga, intimnog svijeta.

Show book

Nema se što učiniti

Korana Serdarević

Nema se što učiniti. Ta sintagma gotovo savršeno opisuje stanje nacije: svi su odustali od svega, od svojih života, od ideja i ideala, no jesu li zbog toga naši životi stali, jesmo li pred krajem svijeta i postojanja ili postoji još poneko zrnce optimizma? Možemo li pronaći ono nešto što će nas održati na životu? Prvijenac već afirmirane autorice kratkih priča Korane Serdarević prepun je takvih malenih, ali važnih trenutaka. Od zagrebačkih stanova do pustih dalmatinskih kuća, od odrastanja do starosti, od ljubavi do zlobe, ove priče zahvaćaju sve nijanse i toplinu života. Bez obzira na to je li riječ o ljubavnim jadima, senilnosti, sitnim podmetanjima, odnosima između ljubavnika, majke i kćeri, brata i sestre, sve priče u zbirci Nema se što učiniti karakterizira pamtljiva, gotovo filmska atmosfera u kojoj se točno i precizno, a opet nježno ocrtava često mučna stvarnost. Korana Serdarević u dvadeset četiri priče istkala je pokrivač, čudesan pačvork, kojim se možemo ogrnuti i ljeti i zimi i kojem se vraćamo jer ga osjećamo svojim.

Show book

Kad su Divovi hodali zemljom

Zoran Pilić

Ako je zlatno doba iza nas, a uvijek se čini da jest, ako smo u međuvremenu čudom preživjeli par katastrofa, a bogove i junake odavno ne viđamo u njihovim nekadašnjim dimenzijama – moglo bi biti da već živimo u nekoj diskretnijoj postapokalipsi, ili da samo starimo, da nam se dogodio život. Priče i pripovjedački dar Zorana Pilića pokazuju da je moguće, pa čak i vjerojatno – oboje.Savršeno smještena u onom delikatnom procjepu između humora i nostalgije, drame i zaigranosti, Kad su Divovi hodali zemljom knjiga je konačnog odrastanja, zbirka neriješenih zadataka i (pre)kasnih lekcija. Sve što se u njoj događa dogodilo se nakon njezina naslova, u doba bez pozlate, kad se na ovom svijetu smanjilo sve, osim Amerike. Pilićevi junaci naime – bili oni pisci, sredovječni ljubavnici, srčani izdavači ili ostarjeli čuvari poretka; bježali od povijesti, ruševina mladosti ili ružnih sjećanja – nužno trebaju prostor u kojemu je moguće izgubiti se, a nigdje se nikada nije gubilo bolje nego u Amerikama. No to što je doba heroja prošlo ne znači da se ne može živjeti herojski. Tu, između Zagreba i Cancúna, Dalmacije i Iowe, svud gdje su nekoć hodali divovi, Zoran Pilić otkrit će uvijek iznova poneku veliku stopu i čovjeka koji je spreman kročiti baš tim tragom.

Show book

Gušterov rep

Korana Serdarević

Prizori svakodnevice kojima smo svi okruženi tek su naizgled banalni – ispod svakoga od njih ključaju emocije, živi ljudi s ambicijama, željama, ljubavima, bojaznima... Samo najbolji pisci uspijevaju od svakidašnjih situacija stvoriti veličanstvene priče. Jedna je od takvih majstorica pripovijedanja Korana Serdarević, čije su priče napete poput strune te, savršeno ugođene, rezoniraju kristalno jasno i još dugo odzvanjaju u čitateljevu uhu.Gušterov rep govori o ženama i muškarcima zatočenima u svojim ulogama, iz kojih se tek poneki uspijevaju osloboditi i ostvariti svoje istinsko ja. Bilo da su zatočeni u labirintu birokracije, u tramvaju koji ih vodi u sigurnu smrt ili u vlastitoj prošlosti opterećenoj ratom ili nesrećom iz djetinjstva, junaci ovih petnaest pripovjedaka pokušavaju pronaći svoje mjesto u svijetu koji ih tjera na stalni izbor od beskraja mogućnosti.Gušteru rep može iznova narasti, no jednom proživljene traume ostavljaju ožiljke s kojima treba znati živjeti. Mračne i optimistične, pune životnosti i realnosti, priče Korane Serdarević otkrivaju tajne svjetove naših susjeda, prijatelja, rođaka i nas samih.“Još je bila spavala, a ja sam otvorio prozor, prebacio jednu pa drugu nogu, tiho doskočio i pobjegao. Ništa u meni nije bilo snažnije od potrebe da trčim što dalje, da prekinem svoje predugo zatočeništvo, da iznevjerim sve one kojima sam obećao da ću ostati, da ću izdržati. Noge su mi bile slabe od onoliko sjedenja i stajanja na mjestu, pa nisam trčao brzo, stopala su me pekla i teško sam lovio dah. Ipak, bio sam sve dalje.Sada je ljeto i sunce nema milosti. Tu je da grije i peče, koža postaje tamna i suha, a bore se slažu u napukle zrake. Ništa se ne pomiče i sve je težina. Ispred mene skvrčeno lišće i izgorjela trava. Ipak, ako se prignem bliže zemlji, ona miriše, zuji i cvrči.Danas obećavam sebi da ću ovo sjećanje koje me stišće unutar misli i tjera da uvijek iznova premotavam sve trenutke jednostavno zakopati. Izrezat ću to iz sebe i proći će, jer je sigurno da sve prolazi, da se lišće na vrućini mota prema svom centru, suši i otpada. A kad jednom nestane, opet će se razlistati neko proljeće.”

Show book