Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
Nepraktični savjeti za kuću i okućnicu - Feministička čitanja ženske svakodnevice - cover

Nepraktični savjeti za kuću i okućnicu - Feministička čitanja ženske svakodnevice

Lea Horvat

Publisher: Fraktura

  • 0
  • 0
  • 0

Summary

Svakodnevica ima brojna lica. Mijenjanje pelena, vožnja dizalom, čitanje, šivanje, kupovanje u supermarketu – stvari koje radimo svaki dan nevidljive su i nevažne, toliko bliske da ih i ne primjećujemo, a opet su tu, bilo da ih ponavljamo ili im pružamo otpor, određuju nam živote. O svakodnevnim praksama življenja nije lako pisati, no povjesničarka svakodnevice Lea Horvat na to se odvažila i u zbirci popularnoznanstvenih eseja Nepraktični savjeti za kuću i okućnicu: feministička čitanja ženske svakodnevice uspjela pokazati koliko su svakodnevne prakse povezane sa ženskim životima.Krećući od osobnog iskustva, autorica se osvrće na naizgled banalne pojave, prokazujući ideološke silnice koje stoje iza svake od njih. Opisuje slobodu koju joj pruža vožnja bicikla ili pohađanje čitateljskog kluba, potragu za arhitekticama i njihovim intervencijama u prostor, rađanje u feminističkoj rađaonici i svoj posjet Černobilu. Nepraktični savjeti Lee Horvat pravi su mali efemerni spektakl. U ovim dobro istraženim i znanstveno potkrijepljenim tekstovima o mnogostrukosti života autorica povezuje visoku i nisku kulturu, življeno iskustvo s filozofskim promišljanjima, pokazujući da se uzvišeno i banalno stalno isprepleću i da je oboje natopljeno podjednako dubokim značenjima.Kad se idući put budete vozili dizalom, spuštali stepenicama, kad obučete majicu cvjetnog uzorka ili odlučite pospremiti kuhinju, sjetit ćete se knjige Lee Horvat Nepraktični savjeti za kuću i okućnicu: feministička čitanja ženske svakodnevice.
Available since: 09/20/2021.

Other books that might interest you

  • Članci i feljtoni - Pisma - cover

    Članci i feljtoni - Pisma

    Janko Polić Kamov

    • 0
    • 1
    • 0
    Novo, cjelovito i sveobuhvatno izdanje ne-fikcijskih djela »pjesnika psovke« Janka Polića Kamova, koje donosi sve njegove poznate članke, feljtone, putopise, kritike, polemike..., te pisma iz kojih mnogo doznajemo o njegovom tragičnom životu, poetici, pa pored ostaloga i o razlozima korištenja pseudonima »Kamov«. Opremljeno je posve novim i opsežnim tumačem i rječnikom, koje je sastavio Zvonimir Bulaja.
     
    Tekstovi su mu najviše izlazili u liberalnom listu »Pokret«, dok je Kamov boravio u inozemstvu, ali i u drugim novinama i časopisima. Pisao ih je i slao redakcijama pokušavajući sebi neuspješno osigurati kakav-takav prihod i egzistenciju. Kamov piše impresionistički, modernistički, matoševski, pokazujući često izborom i tumačenjem tema sklonost tomu da iznenadi i šokira suvremenu hrvatsku malograđanštinu. Zapanjujuća je informiranost i erudicija mladog pisca, ako se ima na umu da je Kamov tada tek u ranim dvadesetima.
     
    Živeći u razdoblju kojega su suvremeni Europljani prozvali La Belle Époque, nesvjesni da im slijedi globalna katastrofa i veliki svjetski rat, Kamov najviše piše iz Italije i o Italiji, budući da je u toj zemlji najviše boravio. Zadnja su dva eseja/putopisa (»Kroz tri luke«, »Klin se klinom zabija«) nastali u Barceloni i posljednji su Kamovljevi tekstovi napisani pred preranu smrt. Piše ne samo o književnosti i umjetnosti, nego i o gospodarstvu, politici i drugim temama.
     
    Janko Polić Kamov (1886.-1910.), prozaik, pjesnik i dramatičar, jedinstvena je pojava hrvatske moderne književnosti, te preteča kako hrvatske tako i svjetske književne avangarde. Djela Janka Polića Kamova izazvala su brojne kontroverze u svoje vrijeme, a objavljivanje im je bilo zabranjivano, dok su mu drame proglašavane neizvedivima i odbijane.
    
     
    E-knjiga je objavljena zahvaljujući potpori Uprave za kulturu Grada Rijeke.
    Show book
  • Dođi sjest ću ti na lice - cover

    Dođi sjest ću ti na lice

    Asja Bakić

    • 0
    • 0
    • 0
    Hrvatska je zemlja u kojoj su kulturne polemike sve rjeđa pojava. No spisateljica Asja Bakić u knjizi eseja Dođi, sjest ću ti na lice svejedno britko i bez autocenzure komentira aktualne društvene događaje. Žestoko se zalažući za slobodu govora, autorica se obračunava sa svim oblicima diskriminacije, osobito onima koji se tiču rodne neravnopravnosti i transfobije. Krećući od feminizma kao široko shvaćenog humanističkog projekta, autorica kritizira propast socijalno uređene države, protuustavne napade na zdravlje žena te na javno zdravstvo općenito. Ovim polemičkim tekstovima ona strastveno brani ateističke i humanističke vrijednosti koje su, zajedno sa slobodom izražavanja i kulturom dijaloga, sve više na marginama naše svakodnevice. Eseji Asje Bakić zazivaju ideju zajedništva te propagiraju empatiju prema ljudima s kojima javni prostor svakodnevno dijelimo. Spisateljica pritom ne štedi one društvene pojave koje narušavaju zajedništvo, ne štedi pojedince i grupe koji šire govor mržnje. Naprotiv, imenuje ih i javno proziva. Piše iz eksplicitno feminističke perspektive koja čak ni u 21. stoljeću u Hrvatskoj nije dobrodošla iako nam je, s obzirom na nasilje nad ženama, nejednakost u plaćama i brojne druge nepravde prema ženama u društvu, još uvijek itekako potrebna. Bez dlake na jeziku, Asja Bakić se u knjizi Dođi, sjest ću ti na lice hvata ukoštac s temama koje ostatak zajednice najčešće izbjegava.
    Show book
  • Zamke pristojnosti - Eseji o feminizmu i popularnoj kulturi - cover

    Zamke pristojnosti - Eseji o...

    Maša Grdešić

    • 0
    • 0
    • 0
    Kao sveučilišna profesorica, književna i kulturna teoretičarka Maša Grdešić navikla je o književnosti i popularnoj kulturi govoriti akademski, iza katedre. Zbirka Zamke pristojnosti: eseji o feminizmu i popularnoj kulturi očekivano je znanstveno utemeljena, no glas u njoj nije nimalo udaljen ni autoritaran. To je glas, prije svega, strastvene čitateljice i gledateljice čije pisanje počinje od pitanja: kako govoriti o našim ljubavima kad su naše ljubavi tekstovi, i to tekstovi koje stvaraju žene, koji se bave ženama i koji su namijenjeni ženskoj publici?
     
    Maša Grdešić o ovim temama piše pedantno gradeći svoju argumentaciju, razigranu mnoštvom primjera iz visoke i popularne kulture, da bi onda bez zadrške progovorila o onome što osjeća: o bijesu u susretu sa seksizmom u vlastitoj struci, o inspiraciji koju pronalazi u mlađim feministkinjama, o vatri u mozgu i želucu kad čita Elenu Ferrante i Sally Rooney. Ako pratite popularnu kulturu, promišljate rad, volite (ili mrzite) sapunice, kupujete posteljinu u Ikei, osjećate ili ste osjećali tinejdžersku tjeskobu, i sve to – i još mnogo toga – želite bolje razumjeti, ovi su eseji neophodna literatura.
     
    Zamke pristojnosti nadahnut su spoj erudicije i topline, feminističke ljutnje i ranjivosti. Čitajući Mašu Grdešić, osjećamo da nas kroz izazove kapitalističke i patrijarhalne svakodnevice vodi mirna i sigurna ruka, koja ispisuje nešto što je puno rjeđe nego što se čini – knjigu kojoj je stalo do nas.
    Show book
  • Granice i sudbine - cover

    Granice i sudbine

    Predrag Matvejević

    • 0
    • 1
    • 0
    Ova je knjiga nastajala u nelagodi: autor je pisao u inozemstvu o svojoj zemlji, u kojoj se vodio rat. Dio tekstova koji su ovdje sakupljeni bio je objavljen u domaćim i stranim glasilima, u prijevodu ili originalu, često i jednom i drugom. Većina ih je izišla, usprkos svemu, u nekoliko tomova koje su objavili razni izdavači, više strani nego domaći. Matvejević je gotovo svakoga mjeseca navraćao u domovinu, bivšu i sadašnju, da vidi i uvjeri se što se u njoj događa te o tome obavijesti strani i domaći svijet – bolji dio svijeta koji je dobronamjerno želio znati istinu. Branio je s najviše upornosti pisce i intelektualce koji su se našli u nevoljama, u raznim dijelovima bivše Jugoslavije ili, kako se danas kaže, "regije".Osim esejističko-poetskih ogleda, poput »Mediteranskoga brevijara«, prevedenog na više od dvadeset jezika i »Druge Venecije« koja je nagrađena nagradom »Strega«, jednim od najznačajnijih književnih priznanja u Italiji, kritika je vrlo pozitivno ocijenila Matvejevićeve knjige eseja nastalih »između azila i egzila«, napose djelo o »Kruhu našemu« te, među ostalim, zbirku »Otvorenih pisama« koja su pridonijela da autor bude uvršten u francusku "Legiju časti". Matvejević je objavio niz članaka i eseja u kojima je iznosio oštre kritike o situacijama, ličnostima i pojavama u bivšoj Jugoslaviji, uoči, za vrijeme i nakon rata koji je zadesio naše gradove i sela.Knjiga "Granice i sudbine" nosi podnaslov "O jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije".
    Show book
  • Proklete Hrvatice - Dvadeset životopisa - cover

    Proklete Hrvatice - Dvadeset...

    Milana Vuković Runjić

    • 0
    • 0
    • 0
    One su kraljice, umjetnice, majke, domaćice, Hrvatice! One su pisale povijest svojim životima. Bile su izgnane iz gradova i carstava, morale su braniti svoje kule, odbaciti podrijetlo i posvađati se s obitelji, bježati od muževa kako bi pisale napete romane, ili bi završavale po klinikama kada ne bi mogle objasniti kako se osjećaju. One su slikale, pisale, komponirale, pjevale, glumile, učile, no svaka od njih nosila je vlastiti pečat prokletstva. Jedna se ubila. Jedna je umrla u ludnici. Jedna je umrla protjerana u daleku Bitniju na Mramornom moru. Jedna je umrla uslijed komplikacija pri porodu. Jedna je nestala u trenutku najveće sreće. Jedna je kraj života dočekala zavijena u duboku crninu. Jedna je sklopila oči stara, zaboravljena i sama. Jedna očajavajući po raznim bolnicama. Jednu je ugrabila tuberkuloza. Jedna više nema ni groba...
     
    Njihovi su očevi ratovali s njihovim muževima; one su potpaljivale turske barutane; njihovim su muževima glave siekli; svoje su intimne doživljaje zapisivale u dnevnik; u svojem salonu okupljale su vođe ilirskog pokreta; jednom su od njih slomile srce, tako da je morao napisati Đulabije; one su se prve borile za prava žena; bile su muze boema; one su tonule u plavu boju svojih snova i voljele zauvijek istog čovjeka premda je on bio odavno mrtav; one su blažene koliko i proklete. Jedna je od njih doista proglašena blaženom, ali i druge nisu bile daleko od toga da ih prozovemo sveticama. Umirale su mlade, sredovječne ili u dubokoj starosti: životna dob nije narušavala vječnost koja ih je obilježila. A prokletstvo je samo onaj nemir koji ih je pratio kroz cijeli život, činio ih kreativnim, hrabrim i – nezaboravnim.
     
    Tko su one? Saznajte iz njihovih životopisa.
    Show book
  • Na kraju pjesme: Studije o modernoj hrvatskoj lirici i njezinim politikama - cover

    Na kraju pjesme: Studije o...

    Tvrtko Vuković

    • 0
    • 0
    • 0
    Prema pronicljivu uvidu Giorgia Agambena, jednog od najzapaženijih filozofa današnjice, na kraju pjesme jezik se lirike odvaja od sebe sama pokrećući vlastitu katastrofu i gubitak identiteta. Kritička je to gesta s političkim implikacijama. Polazeći od tih pretpostavki, Vuković tumači modernu hrvatsku liriku nastojeći aktivirati njezinu kritičnost i političnost. Unatoč raznorodnim problemskim polazištima interpretacije uvrštene u ovu knjigu u očištu zadržavaju ideju da je lirika jezik koji čitatelja ustrajno nagovara na oblikovanje mišljenja o temeljnim vrijednostima društva i kulture. Lirika je jezični događaj koji ima moć da na inovativan način organizira iskustvo, preokrene samorazumljivo shvaćanje stvarnosti, ospori ili dovede u pitanje uvriježenu raspodjelu uloga i ustaljene modele ophođenja te da na scenu svijeta izvede nepostojeće entitete i samom nepostojećem svijetu udahne život. Stoga se političnost lirskih pjesmama od Ujevića i Matoša do Slamniga i Maleša prepoznaje u njihovoj sposobnosti da temeljito preoblikuju uobičajene forme osjetilnosti i spoznaje.
    Show book