Rasprodano

Duško Ljuština

Sinopse

Od Glibodola do Hollywooda

Najdugovječniji hrvatski kazališni ravnatelj, a vjerojatno i svjetski, u ovoj je knjizi podastro pet desetljeća iskustva kulturnog menadžmenta koje nije ograničeno samo na teatar. Od rock sastava Crno-bijeli, u kojem je svoja iskustva stjecao tvorac velikih kazališnih hitova Rajko Dujmić, preko legendarnog KPGT-a, čije su predstave “Karamazovi” i “Oslobođenje Skoplja” osamdesetih stekle kultni status, do Jazavca koji je postao Kerempuh, Ljuština je bez predaha radio iza zavjese – katkad izlazeći i na scenu – uspijevajući uvijek naći magnetske formule za privlačenje široke publike.

Uz bezbroj anegdota iz života i rada najvažnijih aktera kazališnog života na ovim prostorima, Duško Ljuština ispravio je jednu nepravdu i popunio jednu prazninu koja se sve očitije pomalja pred našim očima – zaborav najvažnijih ličnosti naše kulture. Na ovim su stranicama dojmljivi portreti Fadila Hadžića, Stipe Šuvara i brojnih drugih aktera “jučerašnjeg svijeta” koje je kultura zaborava gurnula na marginu… Koja je u svemu tome bila uloga Duška Ljuštine? “Nisam smetao”, kaže sam autor, “a kada bih vidio gomilu koja se valja po putu, sklonio bih se…”

“Nikad u životu ni od čega ne odustajem. Dnevno radim najmanje 12 sati i tako već trideset godina, bez pauze. Ako punih 30 godina radiš, bez dana bolovanja, i to svakoga dana po 12 sati, možeš napraviti čuda. Ljudi to ne žele shvatiti. Kada bi toliko radio magarac, uspio bi. Tada možeš biti koristan. I drugima možeš pomoći napraviti čuda. Mnogi ljudi to prepoznaju sporo i kasno.”

“Stvarati kazališnu živost, spajati ljude, otvarati bolne teme svoga vremena, zabavljati publiku, koristiti se medijima, sve je to činio Kerempuh, i tako osnažen i ojačan, radi i stvara i danas. Moram reći da najvećom nagradom u svom životu smatram činjenicu što su svi zaposlenici Kerempuha potpisali pismo podrške kojim sam dobio još jedan mandat, 2013., usprkos onima koji su tvrdili kako se mandat ravnatelja gradskoga kazališta mora ograničiti na dva puta po četiri godine.”

Disponível desde: 15/12/2019.

Outros livros que poderiam interessá-lo

Voli me vise od svega na svijetu...

Mira Furlan, Sasha Zigic

Zivot najvece filmske i kazalisne dive nasih prostora Mire Furlan bio je vise od zivota, prepun uzbudjenja, velicanstvenih uspjeha, padova, ljubavi i izdaja. U autobiografskoj knjizi dovrsenoj pred preranu smrt Mira Furlan pripovijeda, literarno mocno, svoj zivot i zivote svojih bliznjih – od sudbine majke Branke i oca Ivana te bake Ljube do supruga Gorana i sina Marka, kojem je knjiga i posvecena.Bez zadrske Mira Furlan citatelja uvodi u vlastiti svijet, u svoje intimne drame, razmisljanja i karijeru. Voli me vise od svega na svijetu ozivljava vrijeme koje je nestalo u ratu, generaciju i pojedince koji su vjerovali u bolji i sretniji svijet te zbog toga, pogotovo ako su bili nadnacionalni poput autorice, pocetkom sukoba u bivsoj Jugoslaviji za njih vise nije bilo mjesta u novim drzavama. Emotivna, mocna proza u kojoj pratimo zivot mlade intelektualke koja odrasta u disfunkcionalnoj obitelji te se odlucuje za glumu, gdje se smjenjuju sreca i nesreca, proza u kojoj vidimo i lice i nalicje slave, urezuje nam se svakim zarezom, svakom recenicom pod kozu. Ne izostavljajući nista i nikoga, ne stedeći nikoga, a najmanje sebe, Mira Furlan napisala je autobiografiju koja se cita kao roman. U njoj se ostvaruje "americki san", ali, naposljetku, najvaznija je ljubav, koja joj je pomogla da lakse brodi karijerom.Voli me vise od svega na svijetu knjiga je koja s puno sentimenta i osjecaja, a uvijek beskompromisno, s mnogo suza i smijeha, evocira ne samo Miru Furlan vec i cijeli jedan svijet, poput Atlantide potopljen, ali ne i zaboravljen."Da li pisem ovu knjigu za tebe? Da bi ti mogao razumjeti sto se desavalo prije tebe? Kako bi mogao proviriti u daleki, davno nestali svijet iz kojeg su potekli tvoji roditelji? Da li uopce zelis znati nesto o tome? Da li ti treba ta teska prtljaga, prtljaga koju tvoja majka vuce sa sobom cijeli svoj zivot, ne nalazeci nacina da je bar nacas odlozi?Ili pisem za sebe, sebi? Zasto? Da li zato da 'bolje razumijem samu sebe' pokusavajuci detektirati skrivenu 'pricu' u rastrkanom, nelogicnom, kaoticnom narativu svojega zivota?Dok sam pokusavala odgovoriti na ta pitanja na koja odgovor nije moguc, boreci se s rijecima jezika koji nije moj (iako se drsko pretvaram da jest), desilo se nesto jako cudno: odrastao si. Ne samo to: Amerika je postala drugacija zemlja, zemlja zlokobno slicna mjestu koje smo nekoc napustili s uzasom i u ocaju. Vise nema sumnje da su sile koje su nas istjerale iz nasih domova izvojevale globalnu pobjedu. Vec smo se jednom borili s tim silama. Sada smo umorni. Iscrpljeni ponavljanjem.Usto, prilicno neobicno, ova knjiga postaje drugacija knjiga. To vise nije knjiga sjecanja na daleko mjesto i daleko vrijeme. Ona postaje nesto puno drugacije: molba Americi i svijetu."

Ver livro

Mileva Einstein teorija tuge

Slavenka Drakulic

Kada u osvit Prvoga svjetskoga rata, tek što je sa sinovima došla u Berlin, gdje je njezin suprug, najslavniji znanstvenik dvadesetog stoljeća Albert Einstein upravo dobio posao, primi pismo s Uvjetima o njihovu međusobnom životu, Milevi Einstein ionako napuknut život sasvim se izokrene. Ostaje sama, s dvojicom sinova, s golemim teretom tuge koju nosi u sebi, sa svim padovima i slomovima koje je imala u životu i koje će tek doživjeti. Osoba koja je bila predodređena za najveće znanstvene dosege, genijalna matematičarka, prva žena na politehničkom fakultetu Sveučilišta u Zürichu, uvijek druga i drugačija, Mileva Einstein rođena Marić, iz bogate vojvođanske obitelji, u svojoj je sudbini gotovo paradigmatična kada razmišljamo o položaju žena. Njezina teorija tuge teška je poput bilo koje teorije relativnosti, ali i mnogo češća od nje. Prtljaga tuge koju je nosila od najranije mladosti do smrti, u kojoj su se tijekom vremena samo dodavali tegobni trenuci, od šepanja i ruganja djece, preko ljubavi i neuspjelog braka s Albertom, do smrti djeteta, bolesne sestre, nezavršenog fakulteta, loše materijalne situacije i teške bolesti najmlađega sina, teret je koji može razumjeti svaka čitateljica ili čitatelj. Slavenka Drakulić u romanu Mileva Einstein, teorija tuge oživila je genija i njegovu obitelj. Pred nama je iskrsnula opipljiva, stvarna, puna života, ali i depresije, melankolije i ljubavi Mileva, žena u kojoj se ogledaju sve uloge koje žene stalno i iznova podnose i s kojima se nose snažnije od bilo kojeg muškarca.

Ver livro

Voli me vise od svega na svijetu...

Mira Furlan, Sasha Zigic

Ver livro

Sentimentalno putovanje

Viktor Šklovskij

Da se nekom neobjašnjivom revizionističkom pogreškom ruska kultura 20. stoljeća svede samo na prva dva desetljeća, to bi i dalje bilo sasvim dovoljno da se ona upiše u registar svjetske baštine. U tom registru jedno bi ime bilo nezaobilazno, ono čuvenog ruskog formalista Viktora Šklovskog – izgrednika, vojnika, terorista i teoretičara – koji je s jednakom strašću vozio oklopna vozila na bojištima diljem zemlje, spašavao što se spasiti moglo u Perziji, dizao u zrak mostove u rodnom Sankt-Peterburgu, bježao od Čeke te istovremeno držao revolucionarna predavanja koja su promijenila znanost o književnosti. Da je Šklovskij imao ne samo jednu nego mnoštvo valjanih činjenica da napiše memoarsku prozu, nazvanu Sentimentalno putovanje, sa svega dvadeset i devet godina – koliko je imao kada je završio posljednji dio knjige – ponajbolje je sažela književna povjesničarka i teoretičarka Marietta Čudakova, rekavši da je život Šklovskoga bio avanturistički roman. - Ivana Peruško Vindakijević

Ver livro

Opseg otpora

Neda Miranda Blažević-Krietzman

Zaroniti u nečiji život, otkriti intimne zgode i nezgode u našoj kulturi voajerizma i dostupnosti izgleda lako, no iskusiti nečije misli, vidjeti kako se netko mijenjao, što ga je vodilo, a sve to u umjetničkoj formi, mogu tek rijetki. Autobiografski zapisi ono su istinsko umjetničko “ja” koje se mijenja kako nastaje tekst. Autobiografija vodi ne samo čitatelja već još više i pisca da istražuje sebe samoga, da skoči u dubine svoga sjećanja. Za to, ako se čini bez zadrške, bez sustezanja, potrebna je velika hrabrost i oštro oko. Neda Miranda Blažević-Krietzman u svom Opsegu otpora pokazuje snagu, umjetničku i životnu, kakvu je oduvijek imala da krene istraživati sebe samu. Od najranijeg djetinjstva do suvremenosti, od Gračaca do San Diega, od Zagreba do Berlina, od knjiga do skulptura, od ljubavi do bolnih operacija u tim neprekidnim zavojnicama koje pružaju otpore i trepere, proizvodi autorica energiju u svakom retku. Upoznati umjetnika nikada nije moguće do kraja, čak i kada piše o sebi, on iznova proizvodi umjetnost, i stvara nova značenja. Biti sam sebi materijal ima snagu feniksa. Pisanje autobiografije pročišćavajuće je iskustvo iz kojeg se iznova rađa umjetničko djelo, a kod Nede Mirande Blažević-Krietzman ono se opire smještanju u poznate pretince.

Ver livro

Umrijeti u Hrvatskoj

Slobodan Šnajder

Memoarska proza Umrijeti u Hrvatskoj jednog od najistaknutijih suvremenih hrvatskih pisaca i intelektualaca Slobodana Šnajdera u pet eseja progovara ne samo o Hrvatskoj danas i jučer već i o samome Šnajderu, o njegovu odnosu prema ocu i majci, prijateljima, književnosti i, naravno, o pisanju njegova nagrađivanog i prevođenog romana Doba mjedi.Ne bez razloga, Umrijeti u Hrvatskoj počinje pitanjem svjetonazora, pitanjem toliko važnim da ga moramo stalno iznova postavljati, a jednako tako ne završava slučajno posvetom prijateljstvu i prijatelju Darku Gašparoviću. Slobodan Šnajder germanski precizno a francuski lako pišući o raznim temama zahvaća dvadeseto stoljeće u njegovoj cjelini. Kroz slučaj svoga oca pjesnika Đure Šnajdera i njegove poezije, jednako kao i kroz pisanje o Miroslavu Krleži ili pak o Lászlu Végelu ispisuje i svoj autoportret, ili jedan njegov dio.Umrijeti u Hrvatskoj nikada nije bilo jednostavno, makar se ovdje oduvijek umiralo lako, a živjelo se oduvijek teško. Šnajderova memoarska proza postavlja pitanja jer u njoj se životno isprepleću književnost, filozofija i politika, sudbine raznih ljudi sa sudbinom autora samoga. U središtu ovih eseja uvijek stoji advocatus diaboli koji stalno preispituje sebe samoga, koji sumnja, koji zna da je kraj ujedno ušće početka.

Ver livro