Other books that might interest you

• 

  A nikad na vrhu - Putovanje na...

  Paolo Cognetti

  • 0
  • 0
  • 0

  Ima li smisla penjati se na planinu, a nikada ne dospjeti na vrh?U najboljoj tradiciji velike literature o prirodi i putovanjima, Paolo Cognetti pripovijeda o svome lutanju malim Tibetom, udaljenom nepalskom regijom Dolpo, na koje se 2017. godine otisnuo tragom kultne knjige Snježni leopard Petera Matthiessena.Čovjek na kraju četrdesete godine života, mitska zemlja izgubljena u vremenu, kretanje bez zadanog cilja, doline umjesto vrhova i kruženje umjesto osvajanja – i u ovom nas iznimnom djelu proslavljeni autor romana Osam planina istodobno vodi na dvije potrage nadahnute planinom – na putovanje prostorom i putovanje duhom.Uz Remigia, prijatelja iz djetinjstva, koji nikada nije napustio Alpe, i Nicolu, slikara kojeg je upoznao nedavno, u pratnji grupice šutljivih šerpa, pripovjedač pokušava otkriti nov način hodanja i promatranja, doživjeti posljednju izvornu planinu, prije nego što je zauvijek nestane. Predivno napisan i opremljen autorovim crtežima s puta, A nikad na vrhu Paola Cognettija mali je književni dragulj, dnevnik putovanja Himalajom koje se pred našim očima pretvara u put samospoznaje.“Uspinjali smo se i silazili, napredovali sto ili dvjesto metara, da bismo potom opet zaostali. Tjednima nismo činili ništa drugo: prema mojim proračunima, zacijelo smo propješačili tristo kilometara zračne linije, ali visinska razlika tih beskrajnih uspona i padova, a time i stvarna dužina puta nisu se mogle izračunati. Pomislio sam da se Himalaja, jednako kao Sete, opire našim izmjerama. Primijetio sam da se već u riječima napredovati i zaostati krije neki posve zapadnjački ekonomski smisao odlaska u planine, u kojem su visina i udaljenost kapital koji akumuliramo vlastitim trudom, a uopće nam nije drago tratiti ulaganje. Učinilo mi se da čujem Peterov glas: promijeni riječi, govorio mi je. Promijeni način razmišljanja. Tko je vidio planinu Kailas s netaknuta vrha Kristalne planine? Odgovor potraži u tim usponima i padovima: budući da ćeš zaostati svaki put kad pomisliš da si napredovao, nauči da je staza mnogo dragocjenija od vrha. Pronađi smisao u svakom koraku.”

  Show book

• 

  Oči Zagreba - Die Augen von...

  Karl-Markus Gauß

  • 0
  • 0
  • 0

  Upoznati grad i poznavati ga nikada nije jednostavno – on je organizam koji se stalno mijenja, a često ni sami stanovnici, uvijek užurbani, ne gledaju ga, već jure njime, pa im ga otkriva netko drugi. Zagreb je ugodan srednjoeuropski grad, a najbolji poznavatelj ne samo Srednje Europe već i njezinih gradova, suvremeni flâneur Karl-Markus Gauß, Zagreb je posjećivao više puta, o njemu saznavao iz knjiga, šetao njime bez cilja, informirao se kod prijatelja, bilježio, te se u njega zaljubio. Čitajući Gaußa o Zagrebu, imamo priliku upoznati grad na drugačiji način, vidjeti njegovu povijest i kulturu, živjeti s njegovim stanovnicima, onima davnima i ovima sadašnjima, uključujući pisce, od najvažnijeg Miroslava Krleže pa sve do suvremenika. Oči Zagreba nisu vodič, ali mogu poslužiti i u tu svrhu. Ovaj esej esencija je Zagreba u kojemu se prelamaju i spajaju njegova prošlost i suvremenost, a Karl-Markus Gauß vodi nas na nezaboravnu šetnju gradom tjerajući nas da zgrade i ljude gledamo širom otvorenih očiju.

  Show book

• 

  Leksikon intimnih gradova

  Jurij Andruhovyč

  • 0
  • 0
  • 0

  Poznato je: Ukrajince je lakše vezati nego ujediniti. U SAD-u se naša uzajamna posvađanost pojačava svim vrstama emigracijskih podjela i manija. Tako da čak ni Sjedinjene Države ne mogu ništa sjediniti: svi ukrajinski valovi susreću se jedino u nedjelju u crkvama, ali čak se i tada radije mole u odvojenim grupicama", jedan je od duhovitih i nadahnutih uvida Jurija Andruhovyča u Leksikonu intimnih gradova.Knjiga slagalica, kako je naziva ovaj neumorni ukrajinski pisac-putnik, koja na izniman i intiman način obrađuje 111 gradova, od Aaraua do Zagreba, jedinstveni je sklop autobiografije i geografije. Leksikon intimnih gradova tako je svojevrsna "autobiogeografija" u kojoj "geo" i "bio" postaju jedinstvena i nerazdvojna cjelina, dok "auto" često zalebdi na granici stvarnosti i mašte. Složeni abecednim redom prema zemljopisnim nazivima, ovi tekstovi različitih žanrova, od eseja i priča do pjesama u prozi, zajedno tvore atlas Andruhovyčeva svijeta bogat atmosferom, slikama, mirisima i okusima, ali i dubljim refleksijama, lirizmom i tugom, ironijom i sarkazmom – svim onim zbog čega komunikacija pojedinca sa svijetom dobiva obilježja intimnosti.

  Show book

• 

  Slijepa karta

  Marko Pogačar

  • 0
  • 1
  • 0

  Putovati s Markom Pogačarom, jednim od najvažnijih hrvatskih pjesnika svoje generacije, znači svijet moći vidjeti kao slijepu kartu, put čitati kao sonet ceste.  Ali sljepilo karte ovdje rađa budniji pogled putnika; svijest da, osim državnih granica zemalja koje pohodi, zemljovidi ne sadržavaju ništa, da ih tek treba ispisati, u njih prokrijumčariti sadržaj/sebe.  Iako piše o prelascima, Pogačar do granica zapravo slabo drži, i možda se baš zato Slijepa karta doima kao raskuštrani bastard književnosti i kartografije, rastrča­­ni mješanac putopisa, eseja, dnevnika, biografije, proze i autofikcije. Više nego za pružanje korisnih informacija, pet kontinenata u Slije­poj karti služi za postavljanje pitanja. Što bi to danas, u doba Google Mapsa i Wikipedije, uopće bio putopisni žanr? Što je i čime je određen konstrukt koji nazivamo identitetom? Je li kozmopolitizam moguć i koji bi ga politički okviri mogli omogućiti? Što je domovina i može li se ona po volji izabrati, usvojiti, ili odbaciti, dok se putuje, bilo gdje uz cestu?

  Show book

• 

  U šumi prijestolnica

  Karl-Markus Gauß

  • 0
  • 0
  • 0

  Putovati, otputiti se nekamo, otići iz svoje svakodnevice i doživjeti nešto u suvremenom je svijetu postalo obaveza. No rijetki su putnici koji svijet oko sebe, pa čak i najmanji odlazak, mogu promatrati širom otvorenim očima. Rijetki su oni koji vide što većina ne vidi, oboružani predznanjima i dovoljno srčani da bez predrasuda stvarno otputuju. Karl-Markus Gauß, jedan od najvećih suvremenih europskih esejista, putnik koji sa sobom ne nosi bedeker, već enciklopedijsko znanje, obilazi sadašnje i bivše metropole, no najviše ga zanimaju prijestolnice duha. I kamo god da dođe, zapitkuje i zapisuje te otkriva zaboravljene ili zagubljene osobe i predmete. Pritom je sasvim svejedno vodi li nas u Beč ili Bruxelles, u Beograd ili Kočevje, po Šleskoj ili Siciliji, po trgovima, crkvama ili bibliotekama – u svakom odlomku sudaraju se povijest i sadašnjost i jedni drugima smiješe se pisci i političari. Recept Gaußova pisanja naizgled je jednostavan; u njemu ima od svega ponešto: i putovanja, i kulturne povijesti, i anegdota, i vlastitih doživljaja, i mračnih nepoznatih detalja, ali samo pravi kuhar i gurman zna kako sve to staviti u prave omjere i kako od jednostavnih namirnica napraviti vrhunsko jelo – U šumi prijestolnica književni je Kaiserschmarn i vrhunsko delikatesno vino.

  Show book

• 

  Vučja sreća

  Paolo Cognetti

  • 0
  • 0
  • 0

  “Silvia se nasmijala. A na što miriše siječanj? Na što je mirisao siječanj? Na dim iz peći. Suhe i zaleđene livade u iščekivanju snijega. Na golo tijelo djevojke nakon duge samoće. Mirisao je na čudo.” Nakon prekida dugogodišnje veze Fausto se sklonio u planine jer se želi izgubiti, a Silvia je u njih došla jer se pokušava pronaći. Njemu je četrdeset godina, njoj dvadeset sedam: jedne noći, uz ognjište, dok se na planinsko mjestašce Fontanu Freddu bude spuštala zima, njih će se dvoje dotaknuti.Ali tu nije kraj dodirima u Cognettijevoj Vučjoj sreći. Poznanstvo s Babette, vlasnicom restorana, i Santorsom, koji zna sve o šumi i dolini, odlasci do gnijezda planinarskog doma na više od tri tisuće metara, snježna i travnata prostranstva od kojih se lakše diše – sve to zauvijek će obilježiti njihove priče. Fausto iznova počinje uživati u onome što ga okružuje i mariti za druge, žudjeti za tijelom i prepuštanjem. Silvia osjeća jasnije. Bez obzira na to koliko će trajati, osjećaju da su točno ondje gdje trebaju biti. Čini se da se čak i vuk, koji je iz planine izbivao čitavo stoljeće, vratio. I on traži svoju sreću.

  Show book