Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
Ljubavna pisma Guglu - cover

Ljubavna pisma Guglu

Ognjenka Lakićević

Publisher: Književna radionica Rašić

  • 0
  • 1
  • 0

Summary

Treba uspostaviti odnos sa samim sobom. To je najveći i najteži rat na koji moramo pristati. Mi smo i ono oko nas, određeni smo onoliko koliko određujemo. I u toj vožnji se znamo gubiti. Ubrzo se vratimo na cestu, upravljamo stvarima i opet pogrešno skrenemo.Susrećući druge po tim zabitima duše možemo se iznenaditi koliko često, zapravo, susrećemo sami sebe. Kada se netko otvara prema sebi, otvara se i prema nama. Takve nježne ruke trebamo prihvatiti.Potrebni smo jedni drugima. A potrebna nam je i glazba, i fimove trebamo, i poeziju poputone kakvu piše Ognjenka Lakićević.Marko Tomaš
Available since: 12/11/2016.

Other books that might interest you

  • Pesme za decu - cover

    Pesme za decu

    Jovan ović Zmaj

    • 0
    • 0
    • 0
    Izabrane pesme Jovana Jovanovića Zmaja. Pesme su pogodne za divne poslepodnevne trenutke ili kao priče za laku noć. Za decu svih uzrasta. Pesme: "Vetar, Srda, Materina maza, Mali konjanik, Dete i leptir, Ala je lep ovaj svet, Pačija škola, Mali div, Zima, zima, e pa šta je, Zeka iz jendeka, Patak i žabe, Nećeš Lijo što si htela, Ćuran i vrabac, Mačak ide mišu u svatove, Šta ja vidim, Kucina kuća, Čudni su to pilići, 4 male mačke, Prljave ruke, Hvala, Da sam ja kralj, Majka čita knjižicu, Mali Jova, Mati, Koje je bolje, Pesma o pesmi, Lepa reč, Posadi drvo, Dobar drug, Istina, Poštenje, Laž, Ptica u kavezu, Deda i unukKaži mi kaži, Žaba čita novine, Ala su to grdne muke, Bela šteta, Đacima na početku školske godine, Deda i unuka, Golema repa". Čita Radmila Šinke.The chosen poems by Jovan Jovanović Zmaj. The poems are suitable for wonderful moments in the afternoon or as bedtime stories. For children of all ages. Read by Radmila Schinke.Die ausgewählten Gedichte von Jovan Jovanović Zmaj. Die Gedichte eignen sich für wunderbare Momente am Nachmittag oder als Gute-Nacht-Geschichten. Für Kinder jeden Alters. Gelesen von Radmila Schinke.
    Show book
  • Erazmo Roterdamski - cover

    Erazmo Roterdamski

    Štefan Cvajg

    • 0
    • 0
    • 0
    Erazmo Roterdamski, nekad najveća i najsvetlija slava svoga veka, danas je, što da to poričemo, jedva nešto više od pukog imena. Njegova bezbrojna dela, napisana na jednom zaboravljenom, nadnacionalnom jeziku, na humanističkom latinskom jeziku, spavaju nesmetano u bibliotekama; jedva da glas jednog jedinog od tih nekada širom celog sveta poznatih dela dopire i u naše doba. I njegov lik, jer je teško shvatljiv i sav u prelivima polutonova i protivrečnosti, zasenile su jače i silnije figure drugih svetskih reformatora, i o njegovom privatnom životu ne može da se kaže mnogo zanimljivog: čovek tišine i neprekidnog rada retko sebi stvara izrazitu biografiju. Štaviše, i samo njegovo delo za svest današnjih vremena zatrpano je i skriveno kao kamen temeljac pod već podignutom zgradom. Stoga treba unapred jasno i sažeto reći da je ono što nam Erazma Roterdamskog, tog velikog zaboravljenika, čini još i danas, i upravo danas, tako dragim upravo činjenica što je on među svim piscima i stvaraocima Zapada bio prvi svesni Evropejac, prvi borbeni prijatelj mira, najrečitiji branilac humanističkog, svetu i duhu upravljenog ideala. I što je on, povrh toga, u svojoj borbi bio za pravednije, dogovorno oblikovanje našeg duhovnog sveta, ta njegova tragična sudbina samo ga još prisnije veže s našim bratskim osećanjem.
    Erazmo je voleo mnogo onoga što i mi volimo, poeziju i filozofiju, knjige i umetnička dela, jezike i narode, i, bez razlikovanja među njima, celo čovečanstvo u ime zadatka višeg moralnog usavršavanja. I on je samo jednu stvar na zemlji, kao suprotnost razumu, istinski mrzeo: fanatizam.
    Show book
  • Tako je moralo biti - cover

    Tako je moralo biti

    Branislav Nušić

    • 0
    • 0
    • 0
    Najplodniji i najpopularniji srpski komediograf napisao je ovu autentičnu i punokrvnu melodramu, jednu od retkih u našoj dramskoj književnosti. Ta uzbudljiva, potresna priča iz starog Beograda pokazuje kako zavist i sujeta, neodgovornost i gramzivost, gordost i sebičnost u jednoj porodici – i u sredini kojom gospodari novac – mogu uništiti život čestitog bića rastrgnutog između ljubavi i osećanja dužnosti.
    Show book
  • Naše male smrti - cover

    Naše male smrti

    Aleksandra Jovičić

    • 0
    • 0
    • 0
    Ima nečeg istinski zastrašujućeg u poeziji Aleksandre Jovičić. Još strašniji mora biti napor pesnikinje da istovremeno piše o smrti i detinjstvu, o detinjstvu prožetom smrću i o smrti detinjstva. Taj koloplet je, primetiće pažljivi čitalac, gotovo kišovski. Iako autorka smrt pominje tek dvaput – i to u stihovima: „smrt ne dolazi onda kada je priželjkujemo“ i „Kažu, nakon smrti još uvek rastu nokti / ne kažu čemu služe“ – centralni motiv zbirke jeste smrt, koja ne predstavlja udaljenu alegoriju života, već samu bit života. Zbog toga se ove pesme ne tiču isključivo intime, osećanja, opažanja i doživljaja lirskog subjekta, već svih nas: naših malih života i naših malih smrti. U poeziji Aleksandre Jovičić su zlo, smrt i detinjstvo neraskidivo povezani. O bliskosti tih kontrastnih pojmova najilustrativnije svedoče uznemirujući stihovi: „zlo vešto skriveno / na najočiglednijem mogućem mestu: / u duši svakog od nas“ ili „mi smo se skrivali u podrumu / i čekali da se zlo umori.“ Pretpostavljeno nevino detinjstvo u zbirci Naše male smrti ima zlokoban prizvuk. Samo neko ko je, kao dete, na vlastitoj koži osetio užas rata može da napiše ovakve stihove: „Zapravo se umorilo detinjstvo / i poput zlatne prašine / otresli smo ga sa dlanova“ ili „O, upropašćene detinje radosti / rasejane po getima, rezervatima. / Nekadašnji divovi našeg detinjstva uveli su / od tuge za zavičajem, / a u tebi cveta pupoljak zla, / množe se razarajuće ćelije / i nagrizaju ti kosti.“
     
    Čak i sećanja na detinjstvo i zavičaj zvuče strahotno. Nema povratka: „Rodna gruda ne uzvraća moju ljubav. / Ona je ravnodušna prema stopama koje je gaze.“ Najstrašniji stihovi u zbirci Naše male smrti glase: „Život delim na etape pre i posle / i ne znam šta / je gore / pre / ili posle.“
     
    Zbirka pesama Naše male smrti je, u neku ruku, naša Enciklopedija mrtvih, ali pročitana u negativu, takva da u njoj stvarnost smrti konačno nadrasta svaki metafizički govor o smrti.
     
    <p style=
    Show book
  • Između dva rata - cover

    Između dva rata

    Bojan Marjanović

    • 0
    • 1
    • 0
    Male ljudske drame uvijek se odvijaju u sobi, u nekom gradu, između dvoje ljudi koji pokušavaju sačuvati svoju ljubav od nezajažljivih, proždrljivih ekrana koji nas usisavaju u nepravdu. O pokušaju da se sačuva čistota ljubavi, da je se oguli od naslaga diktatorskih nakana svakog pojedinca, od sebičnosti, a sve to u svijetu koji se, tako se svakom poštenom biću čini, raspada po šavovima govore pjesme Bojana Marjanovića. Ako ih budete čitali uz neku lijepu glazbu koja nam razotkriva tužnu dušu svijeta u kojem živimo, uvjeren sam da ćete proći kroz melankolično čitateljsko iskustvo koje će vas, barem na trenutak, učiniti boljim ljudima.
    Marko Tomaš
    Show book
  • Anamodernistički Titlovi - cover

    Anamodernistički Titlovi

    Vlada Kuzmanović

    • 0
    • 0
    • 0
    Roman-reč, poezija jedne reči, poezija jednog minuta. Čitavo konceptualno delo napisano od anagramske umetnosti reči "Anamodenizam". Roman od dvanaest slova, pravo remek-delo serije Superlativi. Anamodernizam koristi tehnike poput generativne umetnosti, algoritamskog pisanja, bota, preset književnosti, one-minute romana, konceptulanih narativa, nefikcionalnih shema, letrizma, ekperimenta i eksperimentalne književnosti, stvarajući neprocenjivo konceptualno delo.
    Show book