Junte-se a nós em uma viagem ao mundo dos livros!
Adicionar este livro à prateleira
Grey
Deixe um novo comentário Default profile 50px
Grey
Assine para ler o livro completo ou leia as primeiras páginas de graça!
All characters reduced
Metafizički rajsferšlus - cover
LER

Metafizički rajsferšlus

Marija Stojanović

Editora: Književna radionica Rašić

  • 0
  • 0
  • 0

Sinopse

Iako se reč ljubav ne pominje ni u jednoj od četrdeset devet pesama, nema sumnje da se zbirka Metafizički rajsferšlus Marije Stojanović u osnovi može čitati kao ljubavna lirika. Ali tu postoji jedna začkoljica:
 
nema u ovoj poeziji, čak ni u tragovima, pulp ili hertz osećanja, žudnji, strasti i pathosa. Ova trećemilenijumska crossover ljubavna poezija, atraktivna je mešavina najrazličitijih životnih iskustava savremene žene koja se bori sa izazovima eklektičnog informacijskog i digitalnog doba koje bez pardona i iz korena menjaju i pojedinca i društvo. Poeziju Marije Stojanović karakterišu ispovedan ton i neposrednost izraza, upečatljive pesničke slike, žovijalan jezik, nenametljiv humor i autoironija. Stavljanje fokusa na pitanja koja su u vezi s kontroverznim određivanjem mesta i uloge žene u dominantno muškom svetu, otvaraju se poput rajsferšlusa. To je, recimo, upečatljivo demonstrirano u stihovima: „U pesmama mnogih pesnika neretko se javljaju / Neke žene koje pesnici diskretno označavaju sa / Rekla si.“ Slobodu i samostalnost, neuslovljenu ni od koga i ni od čega, lirski subjekt će dosegnuti tek kad – „u svojoj pesmi, konačno prerastem u rekla si“. Postati „Rekla si“, važna žena, rečita gospoja, ne predstavlja puki pesnički zanos, već put emancipacije koji vodi do raskidanja (samo)nametnutih fizičkih i duhovnih okova. Potraga za najintimnijim samoodređenjem i esencijom sopstvenog bića, hvatanje u koštac s demonima prošlosti i oživljavanje događaja iz detinjstva, pokušaj uspostavljanja kakvih-takvih emotivnih odnosa s partnerima (koji je istovremeno i privlače i odbijaju), osećaj samoće, otuđenja, pomanjkanja empatije i nežnosti, čine tematske okvire ove izuzetne kolekcije pesama.
 
Srđan V. Tešin
Disponível desde: 11/12/2019.

Outros livros que poderiam interessá-lo

  • Pesme za decu - cover

    Pesme za decu

    Jovan ović Zmaj

    • 0
    • 0
    • 0
    Izabrane pesme Jovana Jovanovića Zmaja. Pesme su pogodne za divne poslepodnevne trenutke ili kao priče za laku noć. Za decu svih uzrasta. Pesme: "Vetar, Srda, Materina maza, Mali konjanik, Dete i leptir, Ala je lep ovaj svet, Pačija škola, Mali div, Zima, zima, e pa šta je, Zeka iz jendeka, Patak i žabe, Nećeš Lijo što si htela, Ćuran i vrabac, Mačak ide mišu u svatove, Šta ja vidim, Kucina kuća, Čudni su to pilići, 4 male mačke, Prljave ruke, Hvala, Da sam ja kralj, Majka čita knjižicu, Mali Jova, Mati, Koje je bolje, Pesma o pesmi, Lepa reč, Posadi drvo, Dobar drug, Istina, Poštenje, Laž, Ptica u kavezu, Deda i unukKaži mi kaži, Žaba čita novine, Ala su to grdne muke, Bela šteta, Đacima na početku školske godine, Deda i unuka, Golema repa". Čita Radmila Šinke.The chosen poems by Jovan Jovanović Zmaj. The poems are suitable for wonderful moments in the afternoon or as bedtime stories. For children of all ages. Read by Radmila Schinke.Die ausgewählten Gedichte von Jovan Jovanović Zmaj. Die Gedichte eignen sich für wunderbare Momente am Nachmittag oder als Gute-Nacht-Geschichten. Für Kinder jeden Alters. Gelesen von Radmila Schinke.
    Ver livro
  • Izbliza - cover

    Izbliza

    Angela Kajmakljoti

    • 0
    • 0
    • 0
    Izbliza Angela Kajmakljoti
     
    S novogrčkog prevela Tamara Nosonjin
     
    Godina izdanja: 2017.
     
    U knjizi Izbliza, četrdeset godina nakon okupacije ostrva, autorka izražava teška i davno potisnuta sećanja o izgubljenom domu. Ova knjiga poezije ušla je u najuži izbor za Državnu nagradu 2014.
    
     
    S malo stihova poezija ističe suštinu … zbirka Izbliza nije samo elegija o izgubljenom gradu, već i merilo mnogih izgubljenih života.
     
    Jorgos Hristodulidis
    Ver livro
  • Aleksandrijske pesme - cover

    Aleksandrijske pesme

    Mihail Kuzmin

    • 0
    • 0
    • 0
    Kuzminov klasicizam pleni. Kakva je milina čitati klasičnog pesnika koji živi među nama, iskusiti geteovsku mešavinu „forme” i „sadržaja”, biti uveren da duša nije nekakva supstanca od metafizičkog pamuka, već bezbrižna, nežna Psiha. Kuzminove pesme ne samo što se lako pamte nego ih se takoreći i prisećamo (utisak prisećanja već nakon prvog čitanja), kao da iz zaborava isplivaju na površinu (klasicizam)...
     
    Osip Mandeljštam
    
    
     
    Kuzmin zauzima jedno od najvažnijih mesta među savremenim ruskim pesnicima. Vrlo malo njih je u stanju da postigne tako zapanjujuću harmoničnost celine (u kombinaciji) sa tako slobodnom raznolikošću sastavnih delova. Štaviše, kao glasnogovornik stavova i emocija čitavog niza ljudi, ujedinjenih zajedničkom kulturom, koji su se sasvim opravdano uzdigli na vrh životnog talasa, Kuzmin je pesnik organskih korena (почвенныи поет)...
     
    Nikolaj Gumiljov
    Ver livro
  • Psi koji trče unazad - cover

    Psi koji trče unazad

    Marko Đorđević

    • 0
    • 0
    • 0
    Mrtva priroda sa autoportretom podnaslov je zbirke pesama Marka Đorđevića Psi koji trče unazad. Slučaj je hteo da taj podnaslov bude identičan naslovu pastela Marka Čelebonovića, istaknutog predstavnika lirskog kolorizma i intimističkog slikarstva. U jednoj slobodnoj asocijativnoj interpretaciji, možemo zaključiti da nikako ne može biti slučajno to što dvojica imenjaka nastoje da prikažu sliku-metaforu kao glavni cilj intimističkog prostora. U intimizmu se sve ono što umetnik opaža i naslućuje okuplja oko njegovog Ja. Slika je, kako to reče Ruževič, malo otkriće sveta, mašte. Ali ne treba izgubiti iz vida da se u slikama-metaforama nalaze i ostaci nečeg mitološkog i htonskog, što Đorđević precizno demonstrira u stihovima iz pesme „Snohvatice”: Na gradskom trgu me ščepa poznata šaka / i vodi ka davno uginulim psima i konjima / iz našeg dvorišta. // Psi i goluždravi dečak poigravaju oko konjskih kola. Ovi stihovi ukazuju na to kako se i stvarnost, koliko i snovi, mogu podjednako upečatljivo opisati pesničkim slikama koje u sebi kriju magijsko-obredna i folklorna svojstva jezika.
     
    Đorđevićeva poezija nastaje pomoću pomeranja slika. On od te kretnje unazad čini jedinstveni lirski događaj. U ubrzavanju ili usporavanju – u rasponu od porodičnog i kolektivističkog, do ličnog i konkretnog – temelji se proces stvaranja pesničkih slika koje se ređaju pred čitaočevim očima. Te (pra)slike, koje idu tragovima onoga što je ranije postojalo, kao u snovima, dovode do osobođenja lirskog subjekta od zemaljskih veza, što je nagovešteno u programskoj pesmi: „Sto sa pogledom na reku”: Za mene, / koji sanjam kako tonem, / dok poljem psi trče unazad. (Vraćanje unazad već u naslovu zbirke, doslovno, definiše Đorđevićev poetički postupak.) Ali napetost na granici između magijskih snova i stvarnosti koja stupa teškim korakom konobarice u borosanama, najbolje je izražena u pesmi „Deus ex machina ne dolazi”: San je već ispran. / Sa ulice dopire / zvižduk radnika. / Stopala tupkaju / stepenicama. / Napetost je oslobođena.
     
    Sve pesme iz zbirke Psi koji trče unazad svoje ishodište (i poslednje utočište) pronalaze u nastalgiji koja ne zaboravlja smrt. Na arhetipski način, Đorđević progovara o istoriji smrti. On slika snažne i koloritne porodične saodnose i u njima pohranjuje dominantna osećanja lirskog subjekta: usamljenost, neproživljenost, stegnutost... Ta osećanja sublimirana su u pesmi „Slučaj pronalaska mrtvih tela u živom čoveku”: Ogledalom odjekuju / utamničeni likovi prošlosti. // Moje lice – porodična grobnica. (O smrtima bližnjih može se pisati samo iz najveće blizine, a tu je onda svaka objektivna kontekstualizacija gotovo pa nemoguća.) Ipak, u dubinskim značenjskim slojevima, Đorđevićeva poezija, od stiha do stiha, suštinski traga za onim osnovnim i najuzvišenijim: za sačuvanim životom! Psi koji trče unazad dokaz su da je ta potraga i te kako bila uspešna!
     
    Srđan V. Tešin
    Ver livro
  • Izranjavane zone - Obnazene price - cover

    Izranjavane zone - Obnazene price

    Jorgos Hristodulidis

    • 0
    • 0
    • 0
    Izranjavane zone Jorgos Hristodulidis
     
    S novogrčkog prevela Aleksandra Milanović
     
    Godina izdanja: 2018.
     
    Izranjavane zone su istovremeno zone unutrašnjeg sveta kao i spoljašnjeg, pogođene velikim katastrofama. Pesnik ih posmatra i o njima izveštava.
     
    Čitajući Hristodulidisa, osećaš likove oko sebe. Ljudi i stanja koji vladaju ovim pesmama, otvaraju sa tobom jedan dijalog tišine, i time omogućuju uzdizanje umetnosti i poezije 
     
    Andreas Polikarpu
     
    Zbirka Izranjavane zone se čini kao knjiga jednostavne i lako razumljive poezije. To je zamka, i teško onom čitaocu koji u nju upadne.
     
    Hristos Mavris
    Ver livro
  • Prsti U Psećem Krznu - cover

    Prsti U Psećem Krznu

    Aleksandra Jovanović

    • 0
    • 0
    • 0
    Čitanje pesničke zbirke Aleksandre Jovanović Prsti u psećem krznu moguće je uporediti sa sklapanjem mozaika ako svaki delić, svaku pojedinačnu pesmu, zamislimo kao cinični ugriz. Svaka od pesama predstavlja jedan trag na koži, ili kamen besno bačen na tlo, s namerom da se naznači tajna intimne ukletosti prenete na kosmogonijsku ravan. Ogoljeni subjekti kreću se kroz taman i tajanstven krajolik šume, sve dok varljiv zaklon ne nađu u tvrđavi, zamku ili kolibi. Međutim, služenje kultu predaka paradoksalno rezultira obeskorenjenošću: u kuću se ulazi kao u čeljust. Vešto se služeći simbolikom životinjskih motiva i kreirajući svojevrsni poetički „zverinjak”, lirski subjekat oblikuje iskonske situacije i arhetipove. U zbirci Prsti u psećem krznu primordijalno se kroz opore pesničke slike uliva u transfuziju ukletosti.
     
    Dijaboličnost i destruktivnost ploti transponovane su motivima vezanim za ishranu, kao i preplitanjem nasilja i seksualnosti. Oštra i lucidna poetska imaginacija proizvodi antijunake poetske pseudobajke: Baš-čelika, ratnike, zemljodelnike, lovce… Nasuprot njima su prsti. Prsti su u psećem krznu, a žene su u prstima, žene bolesne / histerične, tužne / neporecivo daleke / od uranjanja u sebe („Krotke”), žene koje trpe nasilje, koje se povlače, sklanjaju, žrtvuju, bivaju odbačene i skrajnute. Lirski subjekat poziva junakinje da se uzdignu i da rastu u svojoj ranjivosti, da linjanjem odbace podređenost i pokažu zube. Kroz taj pesnički povik čitanje ove zbirke izjednačava se s navlačenjem spolja meke rukavice. Rukavice od krzna, a kad je budete stavili, u svaki vaš prst biće zabijen po jedan oštar zub.
     
    Jelena Marinkov
    Ver livro