Otros libros que te pueden interesar

• 

  Godišnji banket bratovštine grobara

  Mathias Enard

  • 0
  • 0
  • 0

  Kad mladi etnolog David Mazon napusti Pariz kako bi napisao doktorsku disertaciju o tome što znači živjeti na selu u 21. stoljeću, uvjeren je da ima sve što je potrebno: državnu stipendiju, prijenosno računalo, internetsku vezu i smještaj na farmi na rubu Poitevinske močvare. Ali može li znanost zarobiti tisućljetne duhove Mjesta, dokučiti hirove Kotača vremena? Dok brodi mikrosvemirom La Pierre-Saint-Christophea i uz pomoć ljubaznog načelnika-pogrebnika Martiala i farmerice Lucie upoznaje lokalne ljude i običaje, David postaje sve sigurniji da mu nešto – a možda čak i ono najvažnije – nepovratno izmiče.Godišnji banket bratovštine grobara Mathiasa Énarda briljantan je, nesvakidašnji roman – knjiga u kojoj je tragikomični dnevnik znanstvenika tek ulaznica za spektakularni književni rollercoaster kroz povijest Francuske. Uz živopisne Énardove likove, u središtu ove vratolomne vožnje pokrajina je Deux-Sévres, piščev rodni kraj i duh koji ga nastanjuje još od velikog Énardova zemljaka Rabelaisa. Baš ondje, mjesto je simpozija neobične bratovštine – baš ondje zbiva se drevna gozba na kojoj grobari slave Smrt, a Smrt im, zauzvrat, poklanja trodnevnu pauzu, predah tijekom kojega će – zajedno s čitateljem ovog sjajnog romana – uživati hedonistički i bez skrupula.

  Ver libro

• 

  Ništa osim noći

  John William

  • 0
  • 0
  • 0

  Ništa osim noći, roman koji je John Williams napisao dok se tijekom Drugog svjetskog rata u Burmi oporavljao od ranjavanja, psihološki je noir koji po mnogočemu najavljuje tri remek-djela suvremenog američkog romana: Stonera, Augusta i Krvnikov Prijelaz.U život Arthura Maxleyja ulazimo samo na jedan dan, ali majstorski portret mladića na rubu emocionalnih snaga koji velikim gradom luta skrivajući se od traume koja mu je obilježila život sadržava sve ono čime će nas osvajati ostali Williamsovi junaci – rascijep između vanjskog i unutarnjeg života, potragu za autentičnošću i onu snažnu, sveprožimajuću napetost koja struji između žene i muškarca, roditelja i djeteta.Za Arthura Maxleyja, već na početku života, ljubav i bol neraskidivo su zašivene sjećanjem, a jedino što on želi jest – ne sjećati se. Zato je napustio studij i prestao pisati, zato živi u hotelu i posjećuje zabave u kojima ne uživa. No kad ga pronađu očevo pismo i poziv na susret koji priželjkuje jednako koliko ga se i boji – uspomene će provaliti i odnijeti ga natrag, do ljubavi i boli, onamo gdje ga možda ne čeka ništa osim noći.Bez ikakve sumnje, Ništa osim noći roman je koji nudi prve izdanke književnoga genija. Na njegovim stranicama ukazuje nam se pisac koji će postati jedan od najznačajnijih američkih autora 20. stoljeća: lucidan i neumoljiv promatrač ljudskoga stanja, nadahnut i emotivan pripovjedač njegovih uzleta i slabosti – John Williams.
   
  “Prekrasno otkriće za sve ljubitelje književnosti.” – Ian McEwan
   
  “Oživljavanje opusa Johna Williamsa itekako je potrebno: doima se poput pravde u svijetu u kojem očajnički nedostaje pravednosti. Pravda je to za mudra, dubokovidna romanopisca, nesposobna napisati lošu rečenicu.” – Los Angeles Review of Books
   
  “Savršeno artikulirano, potpuno istinito.” – Julian Barnes

  Ver libro

• 

  O životu radnice krajem...

  Goran Ferčec

  • 0
  • 0
  • 0

  Devetnaest godina vrijeme je u koje stane život; godine nade, progresa, vjere u bolju budućnost, stvaranja obitelji i karijere. Junakinju romana pratimo od njezina odlaska iz maloga sela u neimenovani panonski gradić u kojem će stvarati svoj život, život radnice u dućanu mješovitom robom. Od 1973. do 1991. svako poglavlje romana obilježeno je nekim ključnim događajem; rođenjem, smrti, izgradnjom vlastitog doma, odlaskom na odmor, štrajkom radnika. Od kotrljanja velike povijesti do važnih intimnih sjećanja, pripovjedački je okvir unutar kojeg se ocrtava jedan život pun gubitaka, ali i malih sreća, život radnice kao amblematski primjer života radnika diljem Europe druge polovine dvadesetog stoljeća. Život u kojem se rastaču ideali i u kojem jednako tako nestaje ne samo jedan sistem, jedna država, već i cijela jedna klasa.Goran Ferčec u svome maestralom romanu O životu radnice krajem dvadesetog stoljeća stilom tihog i preciznog promatrača ispisuje sve naše intimne povijesti, otvara prostor životima naših majki i očeva koji su se budili ozarena pogleda i odlazili na posao vjerujući da grade bolji svijet, ali i njihovu razočaranju vlastitim životima i sistemom. O životu radnice krajem dvadesetog stoljeća veličanstvena je posveta minuloj epohi u kojoj je svaki čovjek, svaka radnica i radnik, mogao sanjati i živjeti ravnopravnost, u kojoj su se majke nadale da svojoj djeci širom otvaraju vrata bolje budućnosti.

  Ver libro

• 

  Lađar

  Andrzej Stasiuk

  • 0
  • 0
  • 0

  Lipnja 1941. pun je Mjesec nad selom uz Bug, rijeku koja svijet dijeli na pola. Na jednoj su njezinoj obali Nijemci, a na drugoj Rusi. Maks i Dora, Židovi iz grada, vjeruju da samo trebaju prijeći na Istok, i svijet će im se ponovo podastrijeti u svojoj dobroti i raskoši. Oblaci u nekom trenutku moraju zakloniti Mjesec i lađar Lubko, koji svakoga tko ima novac prevozi na drugu stranu, smilovat će im se. Skriveni u štaglju, tik uz lokve svinjske krvi i iznutrica, gledaju poljske partizane, dječake koji još uvijek vjeruju da je rat pustolovina i izvršavaju naredbe koje ne razumiju. I njihova nemilosrdnog zapovjednika, vodnika Sivog, koji ih sprema za borbu s “istinskim” neprijateljem. Svi čekaju... vrućina muti razum.Putujući krajolikom svog djetinjstva, više od osamdeset godina nakon povijesno odlučujuće vojne ofenzive, pripovjedač Andrzeja Stasiuka imaginira svijet na rijeci koja se ne zove Stiks, ali koja ima svog lađara Harona. Ljudske priče u predvorju ratnog pakla u romanu Lađar pulsiraju životom – sirovim, prijetećim, začudnim i senzualnim – koji nam iznova otkriva da je književna istina iznad svake druge istine, a u ovom nam slučaju i poručuje: rat nikada ne završi za nekoga tko ga je vidio.

  Ver libro

• 

  Ljeta s Marijom

  Olja Savičević Ivančević

  • 0
  • 0
  • 0

  U neimenovanom dalmatinskom gradiću u staroj kamenoj kući stotinu godina sjećanja prenose žene koje sve nose ime Marija ili neku od inačica tog imena – Mare, Marijola, Maša, Mara... U nizu epizoda, prije svega ljeti, pred nama se kao u kaleidoskopu otvaraju slike povijesti i promjena, prvih menstruacija, ratnih godina, zaljubljivanja, prijateljevanja, obiteljskih okupljanja, radosti, tragedija, putovanja, nerazumijevanja… Ova velika ženska povijest naših obitelji pokazuje snagu ženskoga, moć i nemoć u patrijarhalnom svijetu, odrastanje i starenje, dolaske i odlaske, brakove i prevare, ali nadasve ljubav koja se kroz generacije žena grana i raste poput nepokorenog stabla bugenvilije uz obiteljsku kuću u dalmatinskom gradiću.Sve supruge, majke, djevojke, kćeri, bake, unuke, sve žene predaka i sadašnjosti u moćnome romanu Ljeta s Marijom postaju ne samo Marije jedne konkretne obitelji već i obitelji općenito. Olja Savičević Ivančević ispisala je suptilnu posvetu i snažan krik žena, sustavno prešućivanih i zanemarivanih, koje su bolji dio naših porodica i života. Ljeta s Marijom nezaboravno su štivo i rodoslovno stablo svake familije naših krajeva, ono stablo koje živi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu.
   
  “Bugenvila koju sam početkom devedesetih posadila s ocem već dugo je ono najljepše na kući. Mama je obožava i ponosi se njome. Pretpostavljamo da se žila probila do nekog izvora hrane i vode, možda kanalizacije pa je izrasla tako velika i prekrasna. Purpurni cvjetovi pojavili bi se s početkom ljeta, na tisuće njih, i sve do zime davali bi raskoš meni dragoj, ali nimalo raskošnoj i objektivno ne baš prelijepoj ulici koja se zove kako se zove, iako u njoj nema murtile ni zelenila osim u pokojem pitaru. Bugenvila je obgrlila čitavu kuću svojim dramatičnim bokorima, pa kuća kamena i bijela sa zelenim škurama, izgleda kao dom nekih sretnih ljudi bez problema. Ali, mi i jesmo bile ti ljudi, samo s problemima. Sretni ljudi s problemima, pomislila sam da je to moguće, taj tren.”

  Ver libro

• 

  U kasno ljeto

  Magdalena Blažević

  • 0
  • 0
  • 0

  Izniman roman snažnih slika, krugova koji se pretapaju, asocijacija prepunih mirisa i zvukova, prizori bi bili pitoreskni da u potki ove sugestivne i poetske naracije ne leži surov ratni zločin. 'Zovem se Ivana. Živjela sam četrnaest ljeta, a ovo je priča o posljednjem.' Obimom mali, a temom golem, ovaj roman otvorenog prostora i prirode, roman u kojem mrak prevladava nad svjetlom, smrt nad životom, pisan iz perspektive ubijene djevojčice predstavlja nam jezikom nježnosti svu surovost svijeta skrivenog u idili ruralne pastorale. Roman o smrti iz kojeg pjevaju ptice. 
  Magdalena Blažević poput Agote Kristof ili Ingeborg Bachmann stvara svijet satkan od emocija koje kipte ispod savršeno preciznih i jasnih rečenica. U kasno ljeto roman je koji se čita polako jer njegovi strahovi, patnje, snaga, nadanja i tuga izviru iz svake riječi, čime se Magdalena Blažević svrstava u najbolje današnje spisateljske glasove. (Seid Serdarević) 
  Magdalena Blažević (1982.) rođena je i odrasla u Žepču u Bosni i Hercegovini. Autorica je zbirke kratkih priča „Svetkovina“ (2020.) i romana 'U kasno ljeto' (2022.), koji je osvojio nagradu Tportala za najbolji hrvatski roman objavljen u prethodnoj godini. Dobitnica je nekoliko nagrada za najbolju kratku priču, među njima i nagrade 'Ranko Marinković'. Živi u Mostaru. 
  Hvala Zoranu Čubrilu i Christianu Bushillu za pročitane citate u knjizi.

  Ver libro