Rejoignez-nous pour un voyage dans le monde des livres!
Ajouter ce livre à l'électronique
Grey
Ecrivez un nouveau commentaire Default profile 50px
Grey
Abonnez-vous pour lire le livre complet ou lisez les premières pages gratuitement!
All characters reduced
Godišnji banket bratovštine grobara - cover

Godišnji banket bratovštine grobara

Mathias Énard

Maison d'édition: Fraktura

  • 0
  • 0
  • 0

Synopsis

Kad mladi etnolog David Mazon napusti Pariz kako bi napisao doktorsku disertaciju o tome što znači živjeti na selu u 21. stoljeću, uvjeren je da ima sve što je potrebno: državnu stipendiju, prijenosno računalo, internetsku vezu i smještaj na farmi na rubu Poitevinske močvare. Ali može li znanost zarobiti tisućljetne duhove Mjesta, dokučiti hirove Kotača vremena? Dok brodi mikrosvemirom La Pierre-Saint-Christophea i uz pomoć ljubaznog načelnika-pogrebnika Martiala i farmerice Lucie upoznaje lokalne ljude i običaje, David postaje sve sigurniji da mu nešto – a možda čak i ono najvažnije – nepovratno izmiče.Godišnji banket bratovštine grobara Mathiasa Énarda briljantan je, nesvakidašnji roman – knjiga u kojoj je tragikomični dnevnik znanstvenika tek ulaznica za spektakularni književni rollercoaster kroz povijest Francuske. Uz živopisne Énardove likove, u središtu ove vratolomne vožnje pokrajina je Deux-Sévres, piščev rodni kraj i duh koji ga nastanjuje još od velikog Énardova zemljaka Rabelaisa. Baš ondje, mjesto je simpozija neobične bratovštine – baš ondje zbiva se drevna gozba na kojoj grobari slave Smrt, a Smrt im, zauzvrat, poklanja trodnevnu pauzu, predah tijekom kojega će – zajedno s čitateljem ovog sjajnog romana – uživati hedonistički i bez skrupula.
Disponible depuis: 17/01/2023.
Longueur d'impression: 416 pages.

D'autres livres qui pourraient vous intéresser

  • Nas tri - cover

    Nas tri

    Shida Bazyar

    • 0
    • 0
    • 0
    Hani, Kasih i Saya prijateljice su odmalena. Prve poljupce i prve udarce, prva pijanstva i prva otrežnjenja u stambenom naselju za pridošlice izniklom na rubu malog njemačkog grada – sve su ih prošle zajedno. Danas, njih tri još su nerazdvojne: prijateljice, čuvarice i sestre po oružju u ratu koji se vodi na ulicama, po uredima i na društvenim mrežama. Ratu koji mi ostali najčešće ne vidimo, ili možda biramo ne vidjeti.I zbog toga, zbog njih i nas, Shida Bazyar napisala je roman čija nas prkosna energija tjera da tugujemo i smijemo se, očajavamo i bjesnimo zajedno s njegovim junakinjama. S neustrašivom Sayom, koja svud oko sebe prepoznaje diskriminaciju i rasizam i ne oklijeva nazvati ih njihovim imenom. S Kasih, koja nakon bolnog prekida s dečkom uzaludno obilazi burzu rada tražeći priliku i posao. S Hani, koja radi previše, a zarađuje premalo i nikada se ne zauzima za sebe. Nas tri Shide Bazyar počinje novinskom viješću koja radikaliziranu muslimanku Sayu M. optužuje da je izazvala požar u kojemu je stradalo više stanara jedne zgrade, ali sve što slijedi blistava je, savršeno satkana mreža uzroka i posljedica, gorkih istina i slatkih laži, u koju su, zahvaljujući moćnom glasu i talentu njemačke autorice, pred nama uhvaćeni rastuća ksenofobija i jačanje krajnje desnice, svijet u kojemu je kudikamo lakše biti domaćin, bijelac i muškarac. Shida Bazyar nije mogla biti aktualnija ni jasnija. Napisala je knjigu nakon koje se ne ostaje sjediti skrštenih ruku, beskompromisan roman o savezu triju mladih žena – i o jedinome što im omogućuje život u društvu koje ne trpi one drugačije: bezuvjetnom prijateljstvu.
    Voir livre
  • Hotel Wartburg - cover

    Hotel Wartburg

    Zoran Žmirić

    • 0
    • 0
    • 0
    U romanu Hotel Wartburg Zoran Žmirić pripovijeda o jednoj naizgled sasvim običnoj obitelji, nesretnoj na svoj način. Kroz tu nesreću, na koju svaka obitelj ima svoje autentično pravo, pisac nas vodi automobilom marke Wartburg.Wartburg iz naslova romana prostor je naknadnog obračuna s ocem, lajtmotiv koji pokreće sjećanja na ključne situacije odrastanja i sazrijevanja u kojima glavni junak razrješava neraščišćene račune s roditeljem koji je često više bio vlasnik Wartburga nego roditelj. Dvotaktni motor, koji je zbog godine proizvodnje već odavno utihnuo, zaštektat će ponovno u memoriji pripovjedača kako bi jednom zauvijek raskrstio sa svime zbog čega je njegovo paljenje zvučalo kako treba jedino kad bi otac nekamo odlazio.Tim posljednjim paljenjem motora Wartburg je u pripovjedačevoj perspektivi napravio puni krug od teških uspomena do praštanja ocu koji to nije znao biti, ili je to bio onako kako je jedino znao i mogao. Za taj oprost Zoran Žmirić zalaže se ekonomičnim, naizgled škrtim jezikom koji pogađa točnu mjeru emocije koju mora izazvati kod čitatelja; čini to kratkim, gotovo filmskim sekvencama s dijalogom kao nosivim materijalom, prizorima koji obiluju nužnim emotivnim rezovima iz kojih progovara pravi omjer izgovorenoga i prešućenoga, gorčine i nježnosti, sjećanja i zaborava – vladajući jezikom i pričom onako kako znaju samo pisci u čiju ćemo književnost neupitno povjerovati, ne pitajući se jesu li ispisali fikciju ili fakciju.
    Voir livre
  • Sva naša tijela - Ultrakratke priče - cover

    Sva naša tijela - Ultrakratke priče

    Georgi Gospodinov

    • 0
    • 0
    • 0
    “Kao djeca natjecali smo se tko će dulje izdržati pod vodom bez zraka. Zaroniš glavu, u nedostatku mora – u limenu kantu, zujanje u ušima, klaustrofobija u prsnom košu, ne dišeš pola minute, neki minutu i pol, ili više – otprilike koliko traje jedna kratka priča, i brzo podigneš glavu, vraćaš se u život. Prvi udah oštar je i poznat. Zadihan si kao da si putovao 20.000 milja pod vodom. Tako nekako trebale bi izgledati kratke priče. Nećeš se udaviti, ali poslije svakog tog urona udišeš kao da ti je prvi put.” – Georgi Gospodinov, iz “Pogovora”Sto tri ultrakratke priče sabrane u zbirci Sva naša tijela istodobno su duhovite i apsurdne, melankolične i ironične – stil koji nepogrešivo prepoznajemo iz prethodnih djela Georgija Gospodinova, njegovih Prirodnog romana, Fizike tuge, Vremenskog utočišta... Eksperiment je to verbalne askeze gdje se nostalgija za prošlošću prepleće sa znatiželjom za budućnošću, nastojanje da se uhvati trenutak koji iščezava i uspori vrijeme.
    Voir livre
  • Euforija Roman o Sylviji Plath - Roman o Sylviji Plath - cover

    Euforija Roman o Sylviji Plath -...

    Elin Cullhed

    • 0
    • 0
    • 0
    Tko je zapravo bila Sylvia Plath? Kako je voljela, tugovala, radovala se i gdje je, usred bivanja majkom i suprugom, pronalazila prostor da bude i autorica?Euforija na maestralan način daje odgovore na najbitnija pitanja o Plath otvarajući nam pogled u zadnju godinu njezina života prije samoubojstva. Ovaj roman, pisan u prvom licu, na izuzetno inovativan i moderan način donosi nam kroz oči kultne pjesnikinje priču o svim ženama i borbi da uz majčinstvo i pritisak patrijarhata ostvare i vlastite ambicije. Čitatelj zaista na svakoj stranici postaje Sylvia Plath, osjeća njezinu tjeskobu, razornu nemoć, patnju i nemogućnost da se othrva neminovnom kraju. Sa svakom rečenicom pulsira tragedija, nemogućnost da se bude prihvaćen i voljen, kako od nas samih tako i od drugih. Ovom knjigom, kao rijetko kojom, moguće je doći i do vlastitih najdubljih i najtamnijih mjesta, ona uvjerljivo secira usamljenost, najintimnije ljudske strahove i nade. Ipak, ovaj tekst je i više od uvjerljive fikcije, on je nevjerojatno poetsko tkivo koje čitatelja svojim jezičnim i stilskim dosezima drži neprestano budnima i oduševljenima. Elin Cullhed dala je Euforijom Sylviji Plath novi, suvremeni glas koji ju je podigao na univerzalnu razinu; postala je simbol borbe žena u svakodnevnim nastojanjima da ostvare vlastitu kreativnost.
    Voir livre
  • Ništa osim noći - cover

    Ništa osim noći

    John William

    • 0
    • 0
    • 0
    Ništa osim noći, roman koji je John Williams napisao dok se tijekom Drugog svjetskog rata u Burmi oporavljao od ranjavanja, psihološki je noir koji po mnogočemu najavljuje tri remek-djela suvremenog američkog romana: Stonera, Augusta i Krvnikov Prijelaz.U život Arthura Maxleyja ulazimo samo na jedan dan, ali majstorski portret mladića na rubu emocionalnih snaga koji velikim gradom luta skrivajući se od traume koja mu je obilježila život sadržava sve ono čime će nas osvajati ostali Williamsovi junaci – rascijep između vanjskog i unutarnjeg života, potragu za autentičnošću i onu snažnu, sveprožimajuću napetost koja struji između žene i muškarca, roditelja i djeteta.Za Arthura Maxleyja, već na početku života, ljubav i bol neraskidivo su zašivene sjećanjem, a jedino što on želi jest – ne sjećati se. Zato je napustio studij i prestao pisati, zato živi u hotelu i posjećuje zabave u kojima ne uživa. No kad ga pronađu očevo pismo i poziv na susret koji priželjkuje jednako koliko ga se i boji – uspomene će provaliti i odnijeti ga natrag, do ljubavi i boli, onamo gdje ga možda ne čeka ništa osim noći.Bez ikakve sumnje, Ništa osim noći roman je koji nudi prve izdanke književnoga genija. Na njegovim stranicama ukazuje nam se pisac koji će postati jedan od najznačajnijih američkih autora 20. stoljeća: lucidan i neumoljiv promatrač ljudskoga stanja, nadahnut i emotivan pripovjedač njegovih uzleta i slabosti – John Williams.
     
    “Prekrasno otkriće za sve ljubitelje književnosti.” – Ian McEwan
     
    “Oživljavanje opusa Johna Williamsa itekako je potrebno: doima se poput pravde u svijetu u kojem očajnički nedostaje pravednosti. Pravda je to za mudra, dubokovidna romanopisca, nesposobna napisati lošu rečenicu.” – Los Angeles Review of Books
     
    “Savršeno artikulirano, potpuno istinito.” – Julian Barnes
    Voir livre
  • Odlazak sa stanice Atocha - cover

    Odlazak sa stanice Atocha

    Ben Lerner

    • 0
    • 0
    • 0
    Adam Gordon sjajan je i krajnje nepouzdan mladi američki pjesnik s prestižnom stipendijom u Madridu. Međutim, malo piše, uglavnom puši, šeta, ide u muzeje, čita Tolstoja, Lorcu i Ashberyja, flertuje s Isabel, a pomalo i s Teresom... i istražuje mogućnosti umjetnosti te autentičnost uopće u današnjem svijetu. Pomoću sitnih laži, dizajnerskih lijekova, hašiša i drugih opijata eksperimentira sa svim vrstama granica, posebno onima u sebi, među ljudima i u poeziji. Je li poezija esencijalna umjetnička forma ili tek zaslon za projekcije čitatelja? Jesu li odnosi s ljudima koje upoznaje u Španjolskoj lažni kao što su to, kako sam strahuje, njegove pjesme? Nakon 11. ožujka 2004. i krvavog terorističkog napada na stanicu Atocha pitanje je kako će se Adam suočiti s novom stvarnošću.
     
    Drski debitantski roman Odlazak sa stanice Atocha Bena Lernera, finalista National Book Awarda, proza je koja meandrira između komičnoga i tragičnoga, samoprijezira i nadahnuća. Jedinstven je to portret umjetnika u mladosti u dobu Google-pretraživanja, farmaceutskih proizvoda i spektakla.
     
    “Krajnje čarobno. Lernerova lažljiva, puna samomržnje, o lijekovima ovisna, briljantna protuha od junaka nezaboravan je lik, a njegov glas govori glazbom koja je nepogrešivo i na posebno zabavan način samo njegova.” – Paul Auster
     
    “Izvanredan roman o sjecištima umjetnosti i stvarnosti u suvremenom životu.” – John Ashbery
     
    “Ovaj prvijenac impresionira svojim majstorstvom, inteligencijom i zajedljivošću.” – L’Express
     
    “Bildungsroman, meditacija i dokoličarska priča ispričani preciznim, misaono moćnim i genijalno duhovitim glasom.” – The New York Times Book Review
     
    “Intenzivno i neobično briljantno.” – The Guardian
     
    “Ben Lerner pronicljivo istražuje kako nas vlastito opsesivno kritičko promišljanje može navesti da svoju ulogu u svijetu osjetimo kao iskrivljenu, nestvarnu i neautentičnu dok neopazice polako urastamo u vlastitu buduću kožu.” – Brian Evenson
     
    “Odvažna, ova iznenađujuće gusta, a nevelika knjiga govori koliko o budućnosti poezije, toliko i o lažima i nekomunikativnosti... Evo pisca kojeg treba pratiti, nesumnjivo.” – Le Magazine littéraire
     
    “Odlazak sa stanice Atocha iskričavo je inteligentan roman, duhovita, živa i originalna proza u svakoj svojoj rečenici.” – Jonathan Franzen
     
    “Najduhovitija knjiga o samoći za koju znam i najtužnija komedija o usamljenosti i lažima. Nevjerojatan prvijenac koji zaslužuje sav uspjeh koji je postigao.” – Daniel Kehlmann
    Voir livre