D'autres livres qui pourraient vous intéresser

• 

  Sveta Rita

  Tommy Wieringa

  • 0
  • 0
  • 0

  Paul Kruzen čitav život živi s ocem na farmi nadomak njemačko-nizozemske granice. Nakon što ih je davnih dana Paulova majka napustila pobjegavši s ruskim pilotom, i ne osvrnuvši se, njih dvojica prepuštena su samima sebi i brizi jednog za drugoga. U tih pola stoljeća svijet u pograničnom, ruralnom području nemilice se mijenja, već odavno se u njemu ne živi od zemlje i vlastita fizičkog rada, a pristižu i oni snalažljiviji u novim vremenima: Kinezi, Poljaci, Rusi. Kada Paulova jedinog prijatelja Hedwigesa jedne noći brutalno pretuku i opljačkaju u njegovoj kući, Paul odmah posumnja na vlasnika bordela s druge strane granice, njihova starog školskog kolegu. Uslijedit će događaji u kojima ovoj dvojici beznadnih usamljenika ni njihova zaštitnica sveta Rita više ne može pomoći.Sveta Rita Tommyja Wieringe gorko-humorni je roman o ocu i sinu, prijateljstvu i sudbinskoj povezanosti te o novom dobu u tradicionalnoj pograničnoj regiji. Duboka je to suosjećajna priča u kojoj autor daje glas onima koji ne mogu uhvatiti korak s promjenama u suvremenom svijetu, usamljenima, marginaliziranima i ostavljenima – o životima proživljenima s tihim očajem i još tišom radošću.

  Voir livre

• 

  Sjećanja sjećanja

  Maria Stepanova

  • 0
  • 0
  • 0

  “Najviše sam voljela malu seriju razglednica s noćnim fotografijama gradova – vrtovi u sumraku, osvijetljeni tramvaj u oštrom zavoju, prazan vrtuljak, izgubljeno dijete stoji pored cvjetne gredice držeći u rukama nepotreban obruč. No, sat je kucao, a barometar naviještao oluju. Svima su rođaci plesali u povijesnom plesnom ansamblu, a moji kao da su ostali iza scene. Bilo je tu još nešto, što je dio moje ostavine: to je predodžba o našem rodu kao ženskome, kao o nizu čvrstih žena koje su sve imale muževe, ali njima je bilo namijenjeno manje svjetala pozornice, kao da su u priči bile samo junakinje, a oskudijevala je junacima. Generacija babuška kao da je pretpostavljala nasljedni red samo od kćeri: činilo se da jedna izlazi iz druge, a posljednja je stekla pritom dar i priliku biti jedinom pripovjedačicom.” Ruska spisateljica Marija Stepanova u sjajnom romanu Sjećanja, sjećanja rekonstruira povijest židovske ruske obitelji koja je uspjela izmaknuti mlinskom kolu 20. stoljeća. Knjiga koja pokazuje kako da uočimo ljepotu gdje ju drugi ne vide i pokažemo blagost prema detaljima vlastitih života koje inače zaobilazimo zasluženo je ušla u uži krug za nagradu Man Booker International. Nostalgično, toplo i ironično – ukratko: zavodljivo i očaravajuće štivo.

  Voir livre

• 

  Svjetovima daleko

  Julia Franck

  • 0
  • 0
  • 0

  Svijet i grad, djevojka i mladić – sve je u ono doba imalo dvije strane, sljubljene, ali svjetovima daleko jedna od druge.
   
  Julia se rodila u Istočnom Berlinu. Osam joj je godina kad majka nju i njezine sestre odvodi na Zapad, najprije u prihvatni centar u Marienfeldeu, a zatim na selo, u pokrajinu Schleswig-Holstein. Ondje ne postoji samoća, ali sve je usamljenost. Žive od socijalne pomoći, a osim hirovite majke gotovo da nemaju nikoga. Baku koja je radila za Stasi, na Istoku. Djeda od kojega će bježati, na Zapadu. Od ostale imovine svaka sestra ima drugog odsutnog oca, a Julia još i Johannu, blizanku, još jedan svijet koji se ubrzano udaljava.
   
  Svjetovima daleko, autobiografski roman jedne od najznačajnijih suvremenih njemačkih autorica Julije Franck, suptilno, ali bez milosti progovara o onom najintimnijem: surovosti i ljepoti odrastanja. Kad u trinaestoj godini odluči napustiti dom i otići u Zapadni Berlin, njegova junakinja morat će prijeći više od jedne strogo čuvane granice. Na putu će pronaći i ponovno izgubiti oca, školovati se i raditi, stanovati i dijeliti divlji život s pripadnicima berlinske umjetničke scene prije pada Zida. A onda, na jednoj od granica, upoznat će Stephana. I ljubav. Priča o ljubavnicima iz dva naizgled beskrajno udaljena svijeta u prelijepom romanu Julije Franck ne uokviruje samo umjetnički izazovan prikaz jednog vremena, jednoga društva i jedne obitelji uhvaćene u njima. Ona sama potresna je, bespoštedna potraga za onom silom koja razbijene svjetove iznova može pretvoriti u jedan.

  Voir livre

• 

  Ivana pred morem

  Veronika Simoniti

  • 0
  • 0
  • 0

  Kad Adrijan Vuga sretne Ivanu Fortunat pod kolonadom mariborskog samostana, u njoj vidi samostalnost, dobrohotnost i tvrdoglavost koje druge djevojke nemaju. Pokušava joj pisati, no njezini su odgovori šturi, a posebno se trudi naglasiti: Ivana ništa ne moli. Unatoč učiteljskoj službi u različitim dijelovima predratne Slovenije, Ivana i Adrijan vjenčaju se i dobiju kćerkicu Pinu. No kako je on uvijek bio crven, završi u progonstvu u Srbiji, a Ivana i Pina moraju potražiti utočište kod rođaka. Nakon što obližnji ugljenokop osvoje partizani, u selo dolazi naočiti borac Vitalij, pred kojim nitko ne ostaje ravnodušan. Kad nakon mnogo godina Ivanina unuka naiđe na fotografiju trudne bake s kćerkicom, shvati da neke odgovore može dati samo Vitalijeva žena, ali konačno oslobođenje predstavlja samo vatra…Ivana pred morem slovenske spisateljice Veronike Simoniti sjajan je roman o malim ljudima u vremenima velikih nevolja. Ispripovijedana u majstorskoj maniri, ova obiteljska saga dira u srce i njezini junaci postaju nam poput izgubljenih rođaka iz vremena koja nam se danas čine dalekima, ali i – što nam ne služi na čast – zaboravljenima.

  Voir livre

• 

  Knjiga domova

  Andrea Bajani

  • 0
  • 0
  • 0

  Svaki dom koji smo imali dio je slagalice našega života. Stanovi i sobe, kuće i automobili u kojima smo živjeli, voljeli, bivali sretni ili neutješni – prostori su od kojih možemo skrojiti priču o svemu što smo bili i onome što jesmo.Baš to napravio je Andrea Bajani u svojoj zadivljujućoj Knjizi domova, romanu o muškarcu “kojeg ćemo konvencionalno nazvati Ja” i njegovim domovima – mjestima prijateljstva i braka, odanosti i preljuba, prostorima u kojima su se otkrivali tijelo i poezija, sklapale se i rastavljale obitelji sklone samouništenju.Od posljednje četvrti prošloga stoljeća sve do naših dana, skokovito kroz vrijeme, Ja je mladi ljubavnik udane žene u seoskoj kući i dijete koje puže za kornjačom u rimskome stanu dok se na televizoru prikazuju prizori otetoga Alda Mora i ubijenoga Piera Paola Pasolinija; on je suprug u torinskome građanskom stanu, boem u pariškoj mansardi i zreo muškarac u londonskome hotelu; on je dječak kojega otac tuče u vikendici i student koji leži na madracu na tlu; a zatim jednostavno čovjek koji za sobom zatvara vrata praznoga doma.Knjiga domova Andree Bajanija putovanje je kroz eksterijere i interijere iz kojih potječemo i u kojima nastavljamo svoje živote. U romanu jedinstvenome po strukturi, poeziji i viziji jedan od ponajboljih talijanskih pisaca svoje generacije oslikava velebnu fresku sentimentalnoga odgoja u kvadratnim metrima, ispisuje biografiju prostorā i vremenā koji su nas donijeli na svijet.
   
  “Kao nitko prije njega, Bajani pretražuje sva ona mjesta gdje smo najviše otkrivali i voljeli, gdje smo bili ranjeni i gdje smo, najzad, postali to što jesmo.” – Sandro Veronesi
   
  “Samo netko s nepokolebljivom nadom u autentičan odnos može tako vjerno dočarati samoću kojom smo okruženi.” – Nicola Lagioia
   
  “Knjiga domova jest traganje, mukotrpno i rasvjetljujuće, za novim odgovorima na staro pitanje: Tko sam? Svi mi ujedno smo i svoji domovi.” – Claudia Durastanti
   
  “Uz Rachel Cusk, Ottessu Moshfegh, Annie Ernaux, Joyce Carol Oates i Richarda Powersa, Andrea Bajani jedan je od živućih pisaca kojima se najviše divim.” – Edmund White, The New York Times
   
  Knjiga domova najoriginalnija je knjiga koju sam pročitala u posljednjih dvadesetak godina. Iako je roman neobično čitljiv (poetičan i nježan), prijemčiviji čitalac bit će uhvaćen u nimalo laku zamku slagalice, odnosno rekonstrukcije autorove biografije. Pritom autor dijeli samoga sebe na samozatajnog pripovjedača i Ja, književnog junaka. Autor ponekad popraćuje opise svojih domova kopijom blueprinta, često imenom grada ili mjesta u kojemu se dom nalazi, obavezno godinom boravka, ali ni takvi, konkretni podaci neće biti od velike koristi u rekonstrukciji autorova stvarnog života. Knjiga domova suptilno je kamuflirana autorova autobiografija u kojoj glavnu ulogu nema ni autor ni Ja, nego domovi, živi, konkretni prostori, koje, paradoksalno, doživljavamo kao snove. – Dubravka Ugrešić

  Voir livre

• 

  Djevojčica

  Camille Laurens

  • 0
  • 0
  • 0

  Od trenutka njezina rođenja 1959. u Rouenu, pratimo Laurence Barraqué, djevojčicu koju su roditelji dobili očekujući sina. Na pitanje ima li djece tijekom popisa stanovništva, njezin će otac reći kako nema, da ima dvije kćeri.Ipak, Laurence neprestano propituje pravila po kojima je manje vrijedna od dječaka. Kada je u jedanaestoj godini seksualno napastuje član obitelji, ona se, u manjku potpore najbližih, zatvara u svoj vlastiti svijet. Već sa šesnaest mora se suočiti s trudnoćom i pobačajem, u tridesetima prolazi kroz tragediju gubitka djeteta pri porođaju, poslije ipak postaje majka, a prolazi i rastavu braka.Emotivna i feministička snaga ovog maestralnog romana zapanjujuća je. Djevojčica je svevremenska priča puna boli, nježnosti i humora o tome što znači biti žena. Usprkos društvu koje žene neprestano stavlja u poziciju drugotnih, Laurence se od djetinjstva do majčinstva neprestano bori za ravnopravnost, seksualnost, pravo na užitak, za vlastiti glas i vlastite izbore. Pogrešiva poput svih nas, povrijeđena, ali uporna u tome da nadvlada vlastitu prošlost, da izbori bolji svijet za svoju kćer, Laurence je nezaboravna junakinja kojoj ćemo vjerovati na svakoj stranici.Poput Annie Ernaux, Elene Ferrante i Bernardine Evaristo, Camile Laurens napisala je briljantan i važan roman o ženskoj povijesti koji će nas potresti, osvijestiti i ohrabriti te ostati s nama još dugo nakon čitanja.

  Voir livre