Ne primamo vilenjake

Hrvoje Šalković

Sinopse

Studentice iz provincije, BBB, humanitarni koncerti, Kinezi, popisi stanovništva, kućni savjeti, pobune, nove Šalkovićeve priče su hiperrealističke u najboljem smislu te riječi – one su uronjene u hrvatsku svakidašnjicu, i premda humorističke, ne lakiraju zbilju, već se bave suštinom društvenog problema.

„Urbane legende služe nam, između ostaloga, da se orijentiramo u prostoru i vremenu. U svijetu koji je zamaglio granice između stvarnog i virtualnog, više nije važno koja su iskustva autentična, a koja potječu iz duboke praznine svijeta. Nekoć davno Rilke je uskliknuo: ’Moraš promijeniti svoj život!’. Ali kako to učiniti u svijetu koji je lažan, kičast, neautonoman?
Čitanjem knjiga!
Svatko ima neku tajnu ili štogod neizrecivo, ponešto rubno, kakvu nelagodu, sram. Nagonski se želimo ’rasprostrijeti’ u prostoru i vremenu, ostvariti se i osjećati slobodnima. Usput robujemo čudovišnim zamkama okoline i epohe, koliko god nastojali prekoračiti zadani horizont.
Junaci kratkih priča Hrvoja Šalkovića djeluju u uvjerenju da će radikalno promijeniti vlastiti život. U toj drami moraju se suočiti s vlastitom autentičnošću sukobljenom s vulgarnošću i neumoljivošću okolnosti. Ne pristaju biti promatrači vlastita života, a njihova (mala) pobuna presudan je i prekretnički čin koji možda i nije spektakularan u društvu spektakla, ali svakako jest svjedočanstvo o iskonskoj potrebi za cjelovitošću autentične ljudske egzistencije u nadirućem sveprožimajućem neljudskom karakteru društvenog sustava bez vrednota.
U urbanoj svakodnevici opstajete jedino ako živite urbane legende Hrvoja Šalkovića.
Utoliko niste sami. Mi primamo vilenjake.“
Jadranka Pintarić

„Neobičan je čovjek i pisac taj Hrvoje Šalković! Za njega su i život i pisanje avantura u koju kreće u petoj brzini i bez kalkuliranja, srčano rekli bismo. Na tom putu susreće brojne prepreke, mnoge ga stvari nerviraju, ponekad negdje zapne, netko mu nešto i zamjeri, ali on i dalje vozi kao da je sve to jedna velika pustinja koju jednostavno treba prijeći, bez suvišnog zastajkivanja. Njegova nova zbirka priča polazi od tema koje možete pročitati u novinama, ali iz njih ćete uglavnom doznati samo kako je sve završilo, a nikada i kako je to doista bilo. Tu počinje Šalkovićeva priča. Kako su se osjećali akteri, što je svemu prethodilo i zašto – dovraga – hejteri u ovoj zemlji imaju baš toliko prostora za djelovanje. Dinamika priča, brze izmjene dijaloga i jak socijalni osjećaj, to je ono što nosi čitatelje ove knjige i to baš u toj famoznoj petoj brzini. U Šalkovićevim pričama ima nečeg nesretnog i divljeg u zraku, ali nije li nam svakodnevica baš takva, gruba, nepravedna i toliko malo idilična da za vilenjake u njoj jednostavno nema mjesta.“
Jagna Pogačnik

Disponível desde: 23/07/2018.

Outros livros que poderiam interessá-lo

Panterin sjaj

Krisztina Tóth

Čekamo u redu u pošti, kod frizera, u trgovačkom centru; šetamo psa, sami ili u društvu nenadano pronađenog srodnika; promatramo one drugačije odjeće, različitih pogleda i jezika, one druge boje kože, ponekad suviše svijetle, ponekad suviše tamne. Vozimo se javnim prijevozom po gradu tako nalik na naš, ili vlakom bježimo iz njega, a onda i iz zemlje u kojoj smo rođeni. Novim očima znatiželjno i začuđeno gledamo ljude koje susrećemo svakoga dana: krhku umirovljenicu kako agresivno u trolejbusu napada djevojku u crvenim hlačama koja čita (!), jer sigurno je strankinja; dobru staru tetu koja je cijeli svoj život teško radila, ali ima problem s Romima; ljubaznog taksista koji se jako trudi u prometnoj špici dovesti nas na odredište, no nikako mu nije jasno zašto sve te imigrante i beskućnike ne stave pod šator i puste plin. Brojni su ti Drugi...Pedeset priča, pedeset ključeva za čuvstveno, intuitivno i kritičko razumijevanje mađarske (i svoje) svakodnevice, riječi koje bez premišljanja izgovaramo, misli koje ponekad uspijemo ne izgovoriti. Empatijom, umijećem da ne sklizne u sentimentalnost i poigravanjem stereotipima Krisztina Tóth zbirkom priča Panterin sjaj otvara vrata iza kojih, mislili smo, nema ničeg više. Maestralno hvata trenutke života, pokreće emocije, a onda ih izvrne, te nam pokaže da ni mi nismo nevini u nepravdama ovoga svijeta.

Ver livro

Kad smo napustili Karla Liebknechta

Lidija Dimkovska

U Spomen-domu Karla Liebknechta u Leipzigu, u Njemačkoj, tridesetak ljudi raznih nacionalnosti sjedi oko improviziranog stola na pozornici u dvorani za društvene događaje, iza njih prevoditelji, neki s tekstovima pred sobom, neki bez njih, i na prvi se pogled čini kao da su na nekoj sjednici, dok zapravo nazoče jednome nesvakidašnjem susretu, ili bolje rečeno, predstavi. Naime, sudjeluju u pilot-projektu Udruge poštovatelja Karla Liebknechta iz Leipziga koja je 19. siječnja 2018. povodom 99. obljetnice smrti velikoga njemačkog ljevičara i suradnika Rose Luxemburg Karla Liebknechta pozvala sve emigrante koji su nekad živjeli na adresi koja nosi njegovo ime ili su na neki drugi način povezani s njime.”U ovaj izmišljeni, no itekako realistični okvir najbolja suvremena makedonska spisateljica Lidija Dimkovska smješta svojih 27 sjajno napisanih kratkih priča. Prelazeći tisuće kilometara, od Beča i Sankt Peterburga, preko Skopja i Soluna, do Karagande i Bagdada, životne sudbine njezinih likova tvore uzbudljivu kroniku prošlog, za neke još nesvršenog vremena.Kad smo napustili Karla Liebknechta istinska je potraga za mjestom na kojem se – čak i nakon odlaska sa svoje dugogodišnje adrese – čovjek osjeća kod kuće.

Ver livro

Blizina svega

Ante Zlatko Stolica

Vožnja vlakom ili autobusom, odlazak u grad, na posao, na kavu ili liječniku... Iz mnoštva prepoznatljivih, svakodnevnih “sitnica” izrasta Blizina svega, knjiga čije smo momente i sami proživjeli – možda baš jučer ili prije sat vremena. Kao kroz leću kamere kakva nikad neće biti izmišljena, Ante Zlatko Stolica otkriva nam magiju trenutka, začudnost običnosti, nenamjernu duhovitost svakodnevice. “Blizina svega” izraz je koji se često može vidjeti u oglasima za prodaju ili iznajmljivanje nekretnina. Poželjna kvalifikacija koja mogućem stanaru govori da je sve što mu treba za neki budući miran i ugodan život tu, blizu, na svega par koraka. Vrtić, škola , tržnica, bolnica... Ante Zlatko Stolica povremeno ga upotrebljava sasvim doslovno, ne samo zato što su iznajmljeni stanovi u kojima živi često daleko od svega nego i zato što je od splitskog Sućidra, u kojem je odrastao, do Zagreba , u koji se preselio, put istovremeno i dug i kratak. No “blizina svega” nije samo fizički prostor, već i ono nešto u nama, teško izrecivo, što možda možemo dokučiti samo uz knjige, glazbu, filmove. Ako nam u tomu pomognu, kažemo za njih da su “dobri”. Blizina svega nesumnjivo je takva knjiga – knjiga uz koju ćete se osjećati više čovjekom. Teško je zamisliti važnije postignuće.

Ver livro

Sva naša tijela - Ultrakratke priče

Georgi Gospodinov

“Kao djeca natjecali smo se tko će dulje izdržati pod vodom bez zraka. Zaroniš glavu, u nedostatku mora – u limenu kantu, zujanje u ušima, klaustrofobija u prsnom košu, ne dišeš pola minute, neki minutu i pol, ili više – otprilike koliko traje jedna kratka priča, i brzo podigneš glavu, vraćaš se u život. Prvi udah oštar je i poznat. Zadihan si kao da si putovao 20.000 milja pod vodom. Tako nekako trebale bi izgledati kratke priče. Nećeš se udaviti, ali poslije svakog tog urona udišeš kao da ti je prvi put.” – Georgi Gospodinov, iz “Pogovora”Sto tri ultrakratke priče sabrane u zbirci Sva naša tijela istodobno su duhovite i apsurdne, melankolične i ironične – stil koji nepogrešivo prepoznajemo iz prethodnih djela Georgija Gospodinova, njegovih Prirodnog romana, Fizike tuge, Vremenskog utočišta... Eksperiment je to verbalne askeze gdje se nostalgija za prošlošću prepleće sa znatiželjom za budućnošću, nastojanje da se uhvati trenutak koji iščezava i uspori vrijeme.

Ver livro

Ushiti zamjeranja opčinjenosti

Tatjana Gromača

Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti nova je knjiga jedne od najvažnijih suvremenih spisateljica Tatjane Gromače u kojoj ona kroz bljeskove sjećanja i opise događaja ili samo pojedinih malih slika stvara čitave mikrokozmose. Ova knjiga nevjerojatno točno i precizno briše granice između poezije, proze i filozofije. Zapisi u novoj Gromačinoj knjizi zahtijevaju iznimno pažljiva čitatelja, istinskog promatrača, spremnog da se u ovome ludom vremenu zaustavi, udahne i zajedno s autoricom otputuje kroz poetsko u metafizičko.Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti otkrivaju spisateljicu koja se ne libi suočiti s najtežim izazovima, koja jednako kao što je bez straha i prepuna snage ispisivala mučna stanja, sada ispisuje svoje misli i svoje poticaje, ponekad sasvim male, ali upravo oni pokazuju svijet u njegovoj punini, bez ikakvih zadrški, te iznova dokazuju kako najbolji i najuniverzalniji tekstovi nastaju ispisivanjem maloga, intimnog svijeta.

Ver livro

Grad od pare

Carlos Ruiz Zafón

Tetralogija Groblje zaboravljenih knjiga – započeta Sjenom vjetra, nastavljena Anđelovom igrom i Zatočenikom Neba te maestralno finiširana Labirintom duhova, jedinstvena je posveta gotičkim romanima, ali još više Barceloni, gradu koji se mijenjao od kraja devetnaestog stoljeća do sredine dvadesetoga i u kojem se susreću prokleti pisci, veleindustrijalci, zatočene i hrabre djeve, ljubitelji knjiga...Carlos Ruiz Zafón svojim je romanima stvorio jedinstven svijet koji se s pravom naziva zafonovskim. U njemu se isprepleću uzbudljivi zapleti, ljubavne storije te obožavanje knjiga i pisanja.Grad od pare, posljednja knjiga koju je napisao, u jedanaest priča razotkriva tajnu karte svijeta koju su, između ostalih, docrtavali i Cervantes i Gaudí. Grad od pare ljubavno je pismo nenadmašnog majstora pripovijedanja čitateljima kojim se oprašta od svoga svemira od pare.

Ver livro