Otros libros que te pueden interesar

• 

  I djeca njihova za njima

  Nicolas Mathieu

  • 0
  • 0
  • 0

  To je neka druga Francuska. Zaboravljena dolina na istoku, napuštene tvornice i ugašene visoke peći, mutno jezero i žega usijanog poslijepodnevna. Kolovoz je 1992., Anthony ima četrnaest godina i sa svojim rođakom, iz čiste dosade, odluči ukrasti kanu i provjeriti što se događa na nudističkoj plaži na suprotnoj obali. Na kraju tog kratkog putovanja čekaju ga prva ljubav i prvo ljeto odraslosti. Nakon tih zaveslaja započinje i zauvijek se oblikuje drama njegova života.U romanu za koji mu je dodijeljena prestižna Nagrada Goncourt, Nicolas Mathieu drzak je i briljantan dok ocrtava doba adolescencije, oštar i suptilan dok prati životno i političko stasavanje generacije koja pokušava pronaći vlastiti put u svijetu što ga je dobila u nasljeđe.Četiri ljeta i četiri prijelomna trenutka u životima njegovih junaka, svaki sa svojom bukom i bijesom, glazbom i nadanjima – za Mathieua su dovoljni da stvori jedan od najvibrantnijih književnih svemira u koje smo imali prilike zaviriti. Od “Smells Like Teen Spirit” do Svjetskog prvenstva 1998. i utakmice između francuske i hrvatske nogometne reprezentacije – pred nama se nižu ljubavi i strasti, strahovi i čežnje, životi koji se žive daleko od francuskog i europskog sna.I djeca njihova za njima Nicolasa Mathieua govori o ljudima uhvaćenim u zaleđe globalizacije, o obiteljima sleđenima između nostalgije i propadanja, o pojedincima razapetim između pristojnosti i bijesa. Životnost i senzualnost, empatija i pripovjedna snaga ovoga romana ostavit će vas bez daha.“Duboko proživljeno... Izuzetan portret mladosti.” – Irish Times“Lako je razumjeti zašto ovaj roman, koji stiže u pravo vrijeme i sadržava tajnu povijest aktualnog političkog trenutka, nailazi na ovakve pohvale kritike... Nisam mogao odložiti ovu knjigu. Nisam želio da završi.” – New York Times Book Review“I djeca njihova za njima odvažan je roman pun seksa i nasilja, ali koji uspijeva ostati nježan te na neki čudnovat način čak i pružiti nadu.” – Kirkus Reviews“Veličanstveni roman. Lucidan, pronicav i radostan.” – France Info

  Ver libro

• 

  Nesreća bez želja

  Peter Handke

  • 0
  • 0
  • 0

  “U nedjeljnom izdanju koruških Narodnih novina pod rubrikom razno mogla se pročitati sljedeća vijest: ‘U noći na subotu jedna je pedesetjednogodišnja domaćica iz mjesta A. (općina G.) počinila samoubojstvo, uzevši prekomjernu dozu tableta za spavanje.’ Prošlo je sedam tjedana otkako mi je majka umrla i ja bih se rado dao na posao, prije nego što se na sahrani još toliko snažna potreba da pišem o njoj pretvori natrag u onu tupu zanijemjelost, s kojom sam reagirao na vijest o njezinu samoubojstvu.”Ovako Peter Handke počinje svoje izvanredno djelo Nesreća bez želja, o životu i smrti svoje majke iz perspektive sina, ali i objektivna pripovjedača. Ova, po mnogima najvažnija Handkeova knjiga, koja ni nakon gotovo pola stoljeća nije izgubila na aktualnosti, oda je ženi koja je slobodu našla tek u smrti i nesumnjivi dokaz da je Peter Handke već tada pokazao talent vrijedan Nobelove nagrade.“Nesreća bez želja kratki je roman koji je na njemačkom objavljen 1972. i ključ je za razumijevanje biografije ovoga čovjeka i jedna od najsnažnijih i najstrašnijih knjiga koje čovjek ispisuje o sebi. Ona je tačka iz koje će, tridesetak godina zatim, započeti trend autobiografske, seberazarajuće europske proze. Koga zanima od čega je krenuo Karl Ove Knausgaard, neka pročita Nesreću bez želja.” – Miljenko Jergović“Dirljivo i divno napisano.” – Richard Locke, The New York Times Book Review“U Nesreći bez želja autor se konfrontira s majčinim samoubojstvom u priči koja je poput objašnjenja nekog sna koji se ponavlja.” – Chicago Sun – Times“Tajna ove tužne fabule jest u tome da je čovjek čita bez daha. To je uspjeh Handkeova izričaja, njegova žara i distance, ispletenih na najbolji umjetnički način.” – Ulrich Greiner, Die Zeit“Neću oklijevati da nazovem Nesreću bez želja Handkeovim najvažnijim, suštinskim djelom. Ovo je knjiga za koju trebate odvojiti vrijeme da je pročitate.” – Jørgen Herman Monrad“U remek-djelu o majčinu samoubojstvu Handke nam pokazuje kako je jezik zatvor u kojem u patrijarhalnome dobu žena nikad ne dobiva stvarno ‘ja’ da ga može ubiti.” – Simon Lund Petersen

  Ver libro

• 

  Igra sjena

  Joseph O’Connor

  • 0
  • 1
  • 0

  Svjetlo i tama, i mi koji živimo između.Kada je 1878. iz Dublina stigao u London, Bram Stoker bio je mlad, netom oženjen činovnik, kojemu je ponuđen posao iz snova: na poziv velikoga Henryja Irvinga postat će glavni upravitelj tek osnovanoga Kazališta Licej. U godinama koje slijede vulkanski glumac i suzdržani mladić s književnim ambicijama zajedno će stvoriti jedan od najslavnijih londonskih teatara, a kada se Irvingovu ansamblu pridruži najomiljenija glumica epohe, talentirana i neodoljiva Ellen Terry, čini se da im je samo nebo granica.Ali tu je i sjena, i sve ono što se skriva u njoj.U Londonu koji svojom seksualnošću fascinira i sablažnjava Oscar Wilde, a brutalnim ubojstvima terorizira Jack Trbosjek, troje izvanrednih ljudi započinje zajednički život prepun drame, preobrazbi i strasti. Hraneći se svjetlom i tamom, ljubavlju i strahom, na mjestu njihova susreta rodit će se priča o Drakuli – ona kojom će Bram Stoker, godinama nakon svoje smrti, osvojiti književnu besmrtnost.Nagrađivani roman Igra sjena Josepha O’Connora zadivljujući je portret Londona osvijetljenog plinskim svjetiljkama, treptavog od siline života. O’Connorov nestvarno lijepi ukradeni pogled na zlatno doba viktorijanskoga kazališta i njegove najsjajnije protagoniste najmoćniji je kada čitatelja uvodi u njihove najdublje i najmračnije sjene.“Malo je živućih pisaca koji nas tako izvjesno, s tako senzualnim nabojem, tako veličanstvenim rečenicama mogu vratiti kroz vrijeme. Joseph O’Connor je čudo, a Igra sjena trijumf.” – Peter Carey“Joseph O’Connor izuzetno je velik umjetnik i pripovjedač. Razina užitka u ovom je nevjerojatnom novom romanu veličanstvena.” – Sebastian Barry“Uzbudljiv roman, izuzetno napet u nakani da prikaže karaktere onih čije su ljubavi i životi nadahnuli Drakulu. Duboko ganutljiv.” – Essie Fox“Koliko god nam ova iznimno zabavna knjiga govorila o veličanstvenom dosegu prijateljstva i ljubavi, Igra sjena također je dirljiva – ponekad i bolna – priča o prolaznosti, gubitku i istinskoj odanosti.” – The Guardian“Roman intenzivne atmosfere... Silno napet dok tutnji Londonom koji je opustošio Jack Trbosjek, ali upravo moćan i dirljiv dok meditira o skrivenoj seksualnosti.” – The Literary Review“Najveći irski pripovjedač.” – The Sunday Independent

  Ver libro

• 

  Ljeta s Marijom

  Olja Savičević Ivančević

  • 0
  • 0
  • 0

  U neimenovanom dalmatinskom gradiću u staroj kamenoj kući stotinu godina sjećanja prenose žene koje sve nose ime Marija ili neku od inačica tog imena – Mare, Marijola, Maša, Mara... U nizu epizoda, prije svega ljeti, pred nama se kao u kaleidoskopu otvaraju slike povijesti i promjena, prvih menstruacija, ratnih godina, zaljubljivanja, prijateljevanja, obiteljskih okupljanja, radosti, tragedija, putovanja, nerazumijevanja… Ova velika ženska povijest naših obitelji pokazuje snagu ženskoga, moć i nemoć u patrijarhalnom svijetu, odrastanje i starenje, dolaske i odlaske, brakove i prevare, ali nadasve ljubav koja se kroz generacije žena grana i raste poput nepokorenog stabla bugenvilije uz obiteljsku kuću u dalmatinskom gradiću.Sve supruge, majke, djevojke, kćeri, bake, unuke, sve žene predaka i sadašnjosti u moćnome romanu Ljeta s Marijom postaju ne samo Marije jedne konkretne obitelji već i obitelji općenito. Olja Savičević Ivančević ispisala je suptilnu posvetu i snažan krik žena, sustavno prešućivanih i zanemarivanih, koje su bolji dio naših porodica i života. Ljeta s Marijom nezaboravno su štivo i rodoslovno stablo svake familije naših krajeva, ono stablo koje živi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu.
   
  “Bugenvila koju sam početkom devedesetih posadila s ocem već dugo je ono najljepše na kući. Mama je obožava i ponosi se njome. Pretpostavljamo da se žila probila do nekog izvora hrane i vode, možda kanalizacije pa je izrasla tako velika i prekrasna. Purpurni cvjetovi pojavili bi se s početkom ljeta, na tisuće njih, i sve do zime davali bi raskoš meni dragoj, ali nimalo raskošnoj i objektivno ne baš prelijepoj ulici koja se zove kako se zove, iako u njoj nema murtile ni zelenila osim u pokojem pitaru. Bugenvila je obgrlila čitavu kuću svojim dramatičnim bokorima, pa kuća kamena i bijela sa zelenim škurama, izgleda kao dom nekih sretnih ljudi bez problema. Ali, mi i jesmo bile ti ljudi, samo s problemima. Sretni ljudi s problemima, pomislila sam da je to moguće, taj tren.”

  Ver libro

• 

  Karbid

  Andrij Ljubka

  • 0
  • 0
  • 0

  U romanu Karbid Andrij Ljubka kroz satiričnu priču o planu da se svi Ukrajinci prokrijumčare u EU tunelom ispod granice, duhovito i oštro secira stvarnost postsovjetskog društva, korupciju, kriminal i vječnu čežnju za Zapadom.

  Ver libro

• 

  Radost

  Manuel Vilas

  • 0
  • 0
  • 0

  “Putem boli stigoh do radosti”, piše pjesnik José Hierro. Sve što smo voljeli i sve što smo izgubili, pretvorit će se u radost. U samoći hotelskih soba i zračnih luka, u gradovima koje posjećuje nakon velikog i neočekivanog uspjeha svoje posljednje knjige, pisac kojega smo upoznali u Ordesi Manuela Vilasa kreće u potragu za najneshvatljivijim i najsvetijim elementom svakog života – za radosti.Ali gdje se nalazi njegova? Je li u prošlosti, kojoj se opsesivno vraća, dozivan glasovima pokojnika, ili u sadašnjosti, s novom djevojkom i slavom, i sinovima koji se polako ali sigurno udaljavaju?Dok putuje i pokušava je pronaći – u valu oceana, u stroju za cijeđenje naranče, u košuljama koje nikada nisu dovoljno bijele – njegovim stalnim sugovornicima, duhovima majke i oca, pridružuje se treći: duboki mračni bas Arnolda Schönberga, njegova anđela depresije.Solarna i snažna, puna iznenadnih obasjanja i hrabrosti da se suoči s najtamnijim zakucima duše, Radost Manuela Vilasa pravo je slavlje života, knjiga velikog pisca našeg vremena, koji balansira između autobiografije i fikcije, i intimno uspijeva preobraziti u univerzalno.
   
  Znam dobro da sve izmišljam, znam da me ne čujete, znam dobro da se ništa nije dogodilo onako kako ja pričam, znam dobro da nije bilo toliko ljubavi, znam dobro da je sve bilo banalno, znam dobro da sam lud što izmišljam ovu ljubavnu priču, što izmišljam svoj život, koji nije kakav ga ja pričam, zato što ga zapravo priča Arnold, to nesnosno biće, a istodobno previše sjajno.
   
  “Manuel Vilas majstor je izmjene registara. Forma ga nikad ne obavezuje. Vješto iskače iz vremenskog toka. Piše kako mu dođe, ali tako da čitatelja zadrži u uvjerenju da tako treba i mora. Zašto pisci autofikcije tako često posežu za fragmentiranjem naracije? Zato što je život smrvljen, i zato što se većina njih, pogotovo onih dobrih, bave upravo tom smrvljenošću.” – Miljenko Jergović, Express 24 sata

  Ver libro