Otros libros que te pueden interesar

• 

  Kad smo napustili Karla Liebknechta

  Lidija Dimkovska

  • 0
  • 0
  • 0

  U Spomen-domu Karla Liebknechta u Leipzigu, u Njemačkoj, tridesetak ljudi raznih nacionalnosti sjedi oko improviziranog stola na pozornici u dvorani za društvene događaje, iza njih prevoditelji, neki s tekstovima pred sobom, neki bez njih, i na prvi se pogled čini kao da su na nekoj sjednici, dok zapravo nazoče jednome nesvakidašnjem susretu, ili bolje rečeno, predstavi. Naime, sudjeluju u pilot-projektu Udruge poštovatelja Karla Liebknechta iz Leipziga koja je 19. siječnja 2018. povodom 99. obljetnice smrti velikoga njemačkog ljevičara i suradnika Rose Luxemburg Karla Liebknechta pozvala sve emigrante koji su nekad živjeli na adresi koja nosi njegovo ime ili su na neki drugi način povezani s njime.”U ovaj izmišljeni, no itekako realistični okvir najbolja suvremena makedonska spisateljica Lidija Dimkovska smješta svojih 27 sjajno napisanih kratkih priča. Prelazeći tisuće kilometara, od Beča i Sankt Peterburga, preko Skopja i Soluna, do Karagande i Bagdada, životne sudbine njezinih likova tvore uzbudljivu kroniku prošlog, za neke još nesvršenog vremena.Kad smo napustili Karla Liebknechta istinska je potraga za mjestom na kojem se – čak i nakon odlaska sa svoje dugogodišnje adrese – čovjek osjeća kod kuće.

  Ver libro

• 

  Kafic na kraju svijeta -...

  John P. Strelecky, Sasa Zigic

  • 0
  • 0
  • 0

  Ova je inspirativna knjiga nesto poput Galeba Jonathana Livingstona za novi milenij. Sjedeci u kaficu u nekoj teskoj zabiti John se odjednom suocio s pitanjima o smislu zivota. Taj je trenutak za njega bio prekretnica. Kao menadzer u reklamnoj bransi stalno je u zurbi. Zapravo je htio samo natociti gorivo i kratko predahnuti, ali je na jelovniku pored dnevnog menija ugledao tri pitanja: Zbog cega si ovdje? Bojis li se smrti? Vodis li ispunjen zivot? To mu se ucinilo neobicnim i pobudilo je njegovu znatizelju. Stoga je odlucio istraziti tu enigmu zajedno s kuharom, konobaricom  i jednim gostom kafica. Pitanja o smislu zivota u mislima ga odvode daleko od zgrade s uredima uprave, medju kojima je i njegov, na obale Havaja. Pritom se promijenio ne samo njegov odnos prema zivotu, nego i prema drugim ljudima, a saznao je i koliko se toga moze nauciti od mudre morske kornjace. To je putovanje tako najzad preraslo u put k samome sebi. Radi se o knjizi koja je vrlo zivotna, a ujedno humoristicna i dirljiva. Prevedena je na 42 jezika i odusevila je vise od 6 milijuna citatelja. Svakako ce i vas potaknuti na razmisljanje o sustinskim pitanjima i dati vam brojne poticaje za pozitivne promjene u zivotu.

  Ver libro

• 

  Zbogom duhovi

  Nadia Terranova

  • 0
  • 0
  • 0

  Ida se vraća u Messinu, u rodnu kuću između dva mora, kako bi odlučila što želi zadržati, a što odbaciti od svojih stvari iz djetinjstva i mladosti. Prošle su dvadeset tri godine otkad je Idin otac napustio kuću i nikad se više nije vratio. Jednostavno je nestao. Majka je izabrala šutnju, a Ida bijeg u Rim: u svoje priče koje piše za radio i nad kojima ima potpunu kontrolu te u brak u kojem nije ni sretna ni nesretna. Obilježena očevom odsutnošću, postala je žena kojom vladaju strah i sumnja u bilo koji oblik želje. Ali sada, kada je dom iz djetinjstva opsjeda svojim duhovima, mora pronaći način da probije začarani krug i konačno pusti očevu sjenu da ode.U romanu Zbogom, duhovi Nadia Terranova gradi intimnu priču o traumi koja oblikuje identitet njezine junakinje, ispredajući je od suptilnih slika, osjećaja i misli u obiteljskom trokutu kćeri, oca i majke. Zbogom, duhovi plijeni senzibilnošću i ljepotom tihih, malih trenutaka koji zaiskre iz tame.“Terranova opisuje upečatljive, ponovno proživljene trenutke iz prošlosti koji dočaravaju moć starih rana da proizvedu novu tugu.” – Publishers Weekly“Zbogom, duhovi knjiga je o potrebi da naučimo oprostiti se, čak i od opsesija, o gubitku i o potrebi da se on prebrodi.” – La Repubblica“Rijetkom psihološkom suptilnošću Nadia Terranova pronalazi prave riječi kojima opisuje skrivene drame. Njezin nas roman malo-pomalo vodi prema svjetlu.” – Livres Hebdo“Zbogom, duhovi suncem je okupan roman Nadije Terranove u kojem se junakinja vraća na Siciliju svoje mladosti kako bi se suočila s obiteljskim tajnama...” – The New Statesman“Djelo koje će potresti čitatelje svojom blistavom jednostavnošću, lakoćom. Dosegnuta ljepota.” – Le Figaro littéraire

  Ver libro

• 

  Montecore - Jedinstveni tigar

  Jonas Hassen Khemiri

  • 0
  • 0
  • 0

  Abbas Khemiri fotograf je svjetskoga glasa, prijatelj Bona Voxa, Kofija Annana i Salmana Rushdieja. Tako bar tvrdi njegov “antikni” prijatelj iz Tunisa, Kadir, koji u tu svoju istinu pokušava uvjeriti Abbasova sina, mladog švedskog pisca Jonasa. No Jonas je poprilično skeptičan: ne samo da s ocem nije u kontaktu gotovo desetljeće nego ni njegovo djetinjstvo na rubu društva – u kojem je otac igrao glavnu ulogu – ne budi baš lijepe uspomene. Ali Kadir, tuniška varijanta Delboya, ne da se smesti. Od Jonasa očekuje ni više ni manje nego – “remekno-djelo” u kojem će Abbas biti junak veći od života.Drugi roman švedskog pisca mlađe generacije Jonasa Hassena Khemirija Montecore – Jedinstveni tigar jednom je riječju briljantan. Poput svog naslova – izmišljenog imena u kojem se spajaju arapski, francuski, švedski, Siegfried i Roy, Dungeons & Dragons – Khemirijev roman šarmantan je spoj pripovijedanja i pisama, priče o imigrantima i odrastanju, kao i prokazivanje švedskog rasizma i nacionalizma. A povrh svega, duhovit, živa ritma i okretna jezika. Pravi užitak za čitanje!

  Ver libro

• 

  Mongolske pjege

  Zoran Predin

  • 0
  • 0
  • 0

  Na jednoj strani ponora divlji je turski konjanik nakon neuspjele opsade Beča, a na drugoj Gorazd Dimec, mladi i nadobudni član stranke Slovenija Slovencima, netom nakon proglašenja neovisnosti. Sve između građa je prvoga romana Zorana Predina. Sve između život je i povijest koje poznajemo.Na svoj prepoznatljivi način – s mnogo fine erotike, istančanosti i ironije – Predin u Mongolskim pjegama iz bezdana prošlosti izvlači vojske i nježnosti, ljubavi i pokolje, pletući od sudbina svojih likova priču o jednoj obitelji, koja bi lako mogla biti i priča o jednome narodu, ili jednome kontinentu, ili svakome od njih.Pogled koji preko ponora povijesti s Gorazdom Dimcem izmjenjuje strašni Drugi nijem je, ali, srećom, Zoran Predin tu je da nam ga prepriča. Govori o turskim pljačkama i jugoslavenskim tajnim službama, o pokrštavanjima i otrežnjenjima, o avionskim i ostalim nesrećama, crnom talogu i još crnjem humoru usuda.Ako je netko u stanju oduprijeti se i prekinuti začarani krug klanja počinjenih u ime čistoće vjere, rase, ideologije ili jezika, za Predina je to uvijek samo slobodni, tvrdoglavi, nepotkupljivi, svojom-glavom-misleći pojedinac. Osoba koja misli i voli preko granica.Mongolske pjege posvećene su i napisane takvim ljudima. Čak i ako ih u romanu možda – baš kao ni u životu – nema previše.“Zoran Predin nikada, ni kao pjesnik ni kao pisac, nije htio biti smrtno ozbiljan i kad bih morao opisati stil njegova pisanja, rekao bih da se radi o plemenitoj ironiji. Zavodi nas opisima razbuktale zabranjene ljubavi i tekst profinjeno navlažuje prepoznatljivo vragolastom erotičnošću, kako bi potom na zaljubljene djevojke, kao giljotinu, mogao spustiti turske silovatelje, korzikanske zrakoplovne nesreće ili podivljale konje. Kod malokoga tragičnost zna biti tako vedra kao kod njega. Kad se čitatelj, naime, tamo prema kraju romana, osvrne unatrag na obiteljsko nasljeđe Gorazda Dimca, nad jadnikom se jednostavno sažali. Što je tako strašno zgriješio taj čistokrvni čovjek, pita se, da mu je pisac njegovo slovensko podrijetlo zamrljao svime što mu je došlo pod prste, od turskog sjemena do špijuniranja za OZNA-u, od masovnih pokolja do pedofilije.” – Goran Vojnović“Vojske su prolazile škropeći naše zemlje svim tjelesnim tekućinama, krvlju, znojem, mokraćom, slinom i sjemenom. I tko bi u tome mnoštvu bioloških tragova našao tko je tu sve bio. Zoran Predin spustio se spiralom DNK sve do mračnih dubina povijesti, do naših najskrovitijih tajni, ispisujući jednu uzbudljivu, duhovitu, ‘spolno močnu, silno zdravu’ priču.” – Ante Tomić

  Ver libro

• 

  Mliječni zubi

  Lana Bastašic

  • 0
  • 0
  • 0

  Dječak kojeg bole očevi zagrljaji, djevojčica koja muči akvarijske ribice, štreberica kojoj ne ide tjelesni, dječaci koji čekaju da im umre bogata baba-tetka i tinejdžerica kojoj otac ne dozvoljava da odraste samo su neki iz impresivne galerije likova koje je stvorila Lana Bastašić, moćan glas nove generacije, u zbirci priča Mliječni zubi. Svaka pojedina priča bez obzira na to započinje li nevino ili direktno uvijek nas odvodi u strah dostojan onoga koji proizvodi klaun Stephena Kinga.Svi su nam junaci bliski – to su naši susjedi, rođaci, i svatko od njih krije nemalu, duboko sakrivenu tajnu koja otkucava da bi prije ili poslije eksplodirala. Svijet odrastanja natopljen je udarcima kaišem, sramom zbog proljeva, zabranama i prisilama. Djeca i tinejdžeri u Mliječnim zubima suočavaju se s tamnim i jezovitim, jer samo tako mogu odrasti, često i prerano. Ona moraju otvoriti prozor da bi istjerala boga iz svoje sobe i krenula dalje.“Centralna tema ove majstorski napisane, stilski besprijekorne i krajnje dirljive zbirke jest djetinjstvo. Možda bi zbog toga netko očekivao nježniju ili čak sentimentalnu knjigu, ali priče u ovoj zbirci su brutalne, onoliko koliko je brutalno odrastanje u duboko trulom društvu koje stoji nasuprot nevinosti osjetljivog i pronicljivog djeteta. Kao što je i očekivano, Lana Bastašić ponovo dokazuje da je jedna od vodećih prozaista u regiji.” – Rumena Bužarovska“Upečatljive, nerijetko uznemirujuće – na način na koji to svaka dobra književnost naprosto mora biti – priče Lane Bastašić uvlače nas u tegoban, traumatičan posao odrastanja. Zli su roditelji i djeca naizmjenice, kao što su mjestimice i topli, velikodušni, izgubljeni. Uzrok ‘devijantnog ponašanja’ suptilno je lociran u patrijarhalno, ksenofobno, šovinističko i seksističko društvo neimenovanog ali opipljivog Balkana.Imaginarni moto ove knjige bi mogao glasiti: ti sâm si jedini superheroj koji te može spasiti ili, kako bi rekli futuristi: treba tući vlastitu Zubić Vilu dok je još mlada.” – Marko Pogačar

  Ver libro