Verlag: Teixeira Torres Aldivan
"Svi nosimo važne tragove boli i obeshrabrenja pred životnim događajima. Što učiniti s tim je ono što se mnogi ljudi pitaju. Ožiljci od rana dolaze donijeti scenarij i istovremeno odgovore na njihove najuznemirujuće upite. To je vrlo preporučljivo za one koji još nisu pronašli put sreće.
Helsinki 2016. Olenka sjedi na klupi u parku promatrajući bračni par i njihovo dvoje djece kako se igraju sa psom. Iznenada se trgne jer je netko sjeo pokraj nje. Unatoč proteklim godinama tu bi ženu prepoznala među tisućama drugih. Uostalom, Olenka je ta koja joj je uništila život. I ona će možda sada to isto učiniti njoj. Samo ona zna istinu o tome čime se Olenka bavila, odakle je došla i od koga se skriva. Ipak, na jedan neuhvatljivi trenutak evo ih zajedno – gledaju vlastitu djecu koju odgajaju drugi ljudi. Već u sljedećemu nad njima se nadvijaju sjene prošlosti iz njihove zajedničke domovine Ukrajine, u kojoj su obje bile uključene u unosan biznis pomaganja bogatim Europljanima da postanu roditelji. Međunarodni bestseler Pseći park odvija se na pozornicama suvremene Finske i postsovjetske Ukrajine, na kojima korumpiranost Istoka susreće i hrani pohlepu Zapada, na čijem raskrižju stoje dvije žene uhvaćene u mrežu industrije umjetne oplodnje, iskorištavanja i komercijalizacije ženskog tijela. Sofi Oksanen majstorski plete surovu i realističnu priču trilerske napetosti, koja je ujedno i duboko ljudska priča o odanosti, ljubavi, ambiciji i narušenom povjerenju. Zadivljujući roman o ženi koja ne može pobjeći od čežnje za izgubljenim djetetom, kao ni od moćnika koji je nemilosrdno love. “U Psećem parku, kao i u svojim drugim romanima, Sofi Oksanen rudari živu povijest, iskopavajući otrovne društvene elemente koji imaju eksplozivnu moć.” – Wall Street Journal “U industriji umjetne oplodnje Sofi Oksanen pronašla je savršenu sliku društvene nejednakosti o kojoj je u ovom romanu riječ.” – Jyllands-Posten “U višestruko zastrašujućoj priči o doniranju jajnih stanica i crnom tržištu čitatelja se drži na klackalici između frustracije i fascinacije.” – Daily Mail “Sofi Oksanen piše na jedinstven, opipljiv i oštar način, a radnja se odvija žestinom trilera.” – Maaseudun Tulevaisuus “Roman koji vas drži na rubu živaca do zadnje stranice. Pseći park ambiciozan je po svom zahvatu i hrabar u pitanjima kojima se bavi.” – Les Inrockuptibles “Pseći park šokantna je priča u dobrom starom smislu.” – Berlingske “Životan portret postsovjetske države u kojoj vladaju gangsteri, a iskorištavanje ženskog tijela unosan je posao.” – The Guardian “Oštar i blistav roman zastrašujuće ljepote. Priziva priču o sluškinjama Margaret Atwood.” – Västerbottens-Kuriren “Roman Pseći park još jednom otkriva uvijek težak odnos između Zapada i Istoka. Korupcija, industrija umjetne oplodnje i maternice za iznajmljivanje, pitanja koja su invazijom na Ukrajinu ponovno eksplodirala pred društvom koje okreće glavu.” – ABCZum Buch
Ova je inspirativna knjiga nesto poput Galeba Jonathana Livingstona za novi milenij. Sjedeci u kaficu u nekoj teskoj zabiti John se odjednom suocio s pitanjima o smislu zivota. Taj je trenutak za njega bio prekretnica. Kao menadzer u reklamnoj bransi stalno je u zurbi. Zapravo je htio samo natociti gorivo i kratko predahnuti, ali je na jelovniku pored dnevnog menija ugledao tri pitanja: Zbog cega si ovdje? Bojis li se smrti? Vodis li ispunjen zivot? To mu se ucinilo neobicnim i pobudilo je njegovu znatizelju. Stoga je odlucio istraziti tu enigmu zajedno s kuharom, konobaricom i jednim gostom kafica. Pitanja o smislu zivota u mislima ga odvode daleko od zgrade s uredima uprave, medju kojima je i njegov, na obale Havaja. Pritom se promijenio ne samo njegov odnos prema zivotu, nego i prema drugim ljudima, a saznao je i koliko se toga moze nauciti od mudre morske kornjace. To je putovanje tako najzad preraslo u put k samome sebi. Radi se o knjizi koja je vrlo zivotna, a ujedno humoristicna i dirljiva. Prevedena je na 42 jezika i odusevila je vise od 6 milijuna citatelja. Svakako ce i vas potaknuti na razmisljanje o sustinskim pitanjima i dati vam brojne poticaje za pozitivne promjene u zivotu.Zum Buch
Prizori svakodnevice kojima smo svi okruženi tek su naizgled banalni – ispod svakoga od njih ključaju emocije, živi ljudi s ambicijama, željama, ljubavima, bojaznima... Samo najbolji pisci uspijevaju od svakidašnjih situacija stvoriti veličanstvene priče. Jedna je od takvih majstorica pripovijedanja Korana Serdarević, čije su priče napete poput strune te, savršeno ugođene, rezoniraju kristalno jasno i još dugo odzvanjaju u čitateljevu uhu.Gušterov rep govori o ženama i muškarcima zatočenima u svojim ulogama, iz kojih se tek poneki uspijevaju osloboditi i ostvariti svoje istinsko ja. Bilo da su zatočeni u labirintu birokracije, u tramvaju koji ih vodi u sigurnu smrt ili u vlastitoj prošlosti opterećenoj ratom ili nesrećom iz djetinjstva, junaci ovih petnaest pripovjedaka pokušavaju pronaći svoje mjesto u svijetu koji ih tjera na stalni izbor od beskraja mogućnosti.Gušteru rep može iznova narasti, no jednom proživljene traume ostavljaju ožiljke s kojima treba znati živjeti. Mračne i optimistične, pune životnosti i realnosti, priče Korane Serdarević otkrivaju tajne svjetove naših susjeda, prijatelja, rođaka i nas samih.“Još je bila spavala, a ja sam otvorio prozor, prebacio jednu pa drugu nogu, tiho doskočio i pobjegao. Ništa u meni nije bilo snažnije od potrebe da trčim što dalje, da prekinem svoje predugo zatočeništvo, da iznevjerim sve one kojima sam obećao da ću ostati, da ću izdržati. Noge su mi bile slabe od onoliko sjedenja i stajanja na mjestu, pa nisam trčao brzo, stopala su me pekla i teško sam lovio dah. Ipak, bio sam sve dalje.Sada je ljeto i sunce nema milosti. Tu je da grije i peče, koža postaje tamna i suha, a bore se slažu u napukle zrake. Ništa se ne pomiče i sve je težina. Ispred mene skvrčeno lišće i izgorjela trava. Ipak, ako se prignem bliže zemlji, ona miriše, zuji i cvrči.Danas obećavam sebi da ću ovo sjećanje koje me stišće unutar misli i tjera da uvijek iznova premotavam sve trenutke jednostavno zakopati. Izrezat ću to iz sebe i proći će, jer je sigurno da sve prolazi, da se lišće na vrućini mota prema svom centru, suši i otpada. A kad jednom nestane, opet će se razlistati neko proljeće.”Zum Buch
Svatko u našem gradu ima priču, ali ne pripovijeda je sam. Pripovjedač ovdje ima tisuću očiju, tisuću ušiju i petsto pera koja neprestano bilježe. Mi, utopljenici prozni je biser, roman iz kojega zapljuskuje more. Od golih stijena Newfoundlanda do bujnih plantaža Samoe, od taverni Tasmanije do hladnih obala sjeverne Rusije, kroz naraštaje, ratove i ljudske sudbine prostire se veličanstveni svijet Carstena Jensena. Reći da mu je u središtu Marstal, gradić pomoraca na danskom dijelu Baltika, točno je baš kao što je točno ustvrditi da su to ljudsko srce, ljubav ili potreba da se napusti dom i ode u nepoznato. Kao u svakom velikom djelu, i u Jensenovu raskošnom romanu udara više srdaca, odjekuje više glasova. Slijedeći jedni druge, njime jedre očevi i sinovi, muškarci čiji je usud da se bore – protiv neprijatelja i mora, jedni protiv drugih i protiv žena koje vole. U njemu odrastaju djeca i čekaju majke, supruge i udovice utopljenika, i jedna drugačija od sviju, žena koja more želi kazniti, strašni anđeo Marstala. Mi, utopljenici; već od samoga naslova, iz Jensenove očaravajuće sage progovaraju stotine. Živi i mrtvi. Godine, glasovi, sudbine. Svi oni, utkani i majstorski isprepleteni, tvore blistavu mrežu koja donosi oceane i kontinente, kanibale i moreplovce, proročke snove i čudesna preživljavanja. Pitanja, posljednja i prva, i priču veliku koliko i život sam.Zum Buch
“U nedjeljnom izdanju koruških Narodnih novina pod rubrikom razno mogla se pročitati sljedeća vijest: ‘U noći na subotu jedna je pedesetjednogodišnja domaćica iz mjesta A. (općina G.) počinila samoubojstvo, uzevši prekomjernu dozu tableta za spavanje.’ Prošlo je sedam tjedana otkako mi je majka umrla i ja bih se rado dao na posao, prije nego što se na sahrani još toliko snažna potreba da pišem o njoj pretvori natrag u onu tupu zanijemjelost, s kojom sam reagirao na vijest o njezinu samoubojstvu.”Ovako Peter Handke počinje svoje izvanredno djelo Nesreća bez želja, o životu i smrti svoje majke iz perspektive sina, ali i objektivna pripovjedača. Ova, po mnogima najvažnija Handkeova knjiga, koja ni nakon gotovo pola stoljeća nije izgubila na aktualnosti, oda je ženi koja je slobodu našla tek u smrti i nesumnjivi dokaz da je Peter Handke već tada pokazao talent vrijedan Nobelove nagrade.“Nesreća bez želja kratki je roman koji je na njemačkom objavljen 1972. i ključ je za razumijevanje biografije ovoga čovjeka i jedna od najsnažnijih i najstrašnijih knjiga koje čovjek ispisuje o sebi. Ona je tačka iz koje će, tridesetak godina zatim, započeti trend autobiografske, seberazarajuće europske proze. Koga zanima od čega je krenuo Karl Ove Knausgaard, neka pročita Nesreću bez želja.” – Miljenko Jergović“Dirljivo i divno napisano.” – Richard Locke, The New York Times Book Review“U Nesreći bez želja autor se konfrontira s majčinim samoubojstvom u priči koja je poput objašnjenja nekog sna koji se ponavlja.” – Chicago Sun – Times“Tajna ove tužne fabule jest u tome da je čovjek čita bez daha. To je uspjeh Handkeova izričaja, njegova žara i distance, ispletenih na najbolji umjetnički način.” – Ulrich Greiner, Die Zeit“Neću oklijevati da nazovem Nesreću bez želja Handkeovim najvažnijim, suštinskim djelom. Ovo je knjiga za koju trebate odvojiti vrijeme da je pročitate.” – Jørgen Herman Monrad“U remek-djelu o majčinu samoubojstvu Handke nam pokazuje kako je jezik zatvor u kojem u patrijarhalnome dobu žena nikad ne dobiva stvarno ‘ja’ da ga može ubiti.” – Simon Lund PetersenZum Buch
Jedno masovno ubojstvo u elitnoj srednjoj školi. Jedna osumnjičena osamnaestogodišnjakinja. I previše teških pitanja. Jesmo li baš svi nevini dok se ne dokaže suprotno? Zločin počinjen u školi u najbogatijoj stockholmskoj četvrti potresao je Švedsku, a Maju Norberg od uspješne učenice i dobre kćeri iz bogate obitelji preko noći pretvorio u najomraženiju tinejdžericu u zemlji. Što se doista dogodilo u učionici u kojoj su živote izgubili Majin dečko i njezina najbolja prijateljica? Ili bolje: što se događalo prije – u roditeljskim domovima i učionicama, na tulumima punim droge i seksa, u zabranjenim imigrantskim predgrađima i na luksuznim jahtama – sve otkako je u njezin život ušao Sebastian Fagerman, prelijepi i uznemirujući sin jednog od najmoćnijih ljudi Švedske? U razornom psihološkom trileru Živi pijesak, proglašenom najboljim nordijskim i najboljim europskim krimićem 2018. godine, proslavljena autorica Malin Persson Giolito ne stavlja nas samo pred fascinantan književni lik Maje Norberg već i pred dvojbu gledamo li u oči hladnokrvnoj egzekutorici ili tek izgubljenoj djevojci, koja je i sama izgubila one koje je voljela. Živi pijesak vodi nas sve do tamnog srca društva obilja, neumoljivo postavljajući pitanja o prirodi ljubavi i krivnje te o spirali njihovih razornih ili blagotvornih posljedica. I neka nitko nema iluzije: u sudnici u koju je uvode neće se suditi samo Maji Norberg.Zum Buch
