D'autres livres qui pourraient vous intéresser

• 

  Neobicne pustolovine Arsènea...

  Drazen Dragusica, Maurice...

  • 0
  • 0
  • 0

  Maurice Leblanc Neobicne pustolovine Arsènea Lupina, gospodina lopovaOva je knjiga prvi svezak o pustolovinama vrhunskog lopova Arsènea Lupina. Cuvenom francuskom provalniku i majstoru u prerusavanju ne moze doskociti ni policija koju stalno vuce za nos. Cak je i nakon svoga uhicenja, dok cami u ozloglasenom pariskom zatvoru, uvijek korak dva ispred svojih protivnika kojima se stalno izruguje. Novac, nakit ili umjetnine - pred njim nista nije sigurno. Protiv njega ni poznati britanski detektiv Sherlock Holmes nema sanse. Samo je ljubav prema jednoj zeni kobna za tog lopova. Tko je Arsène Lupin – taj misteriozni lopov i glavni lik nove Netflixove serije? Arsène Raoul Lupin pravi je dzentlmen. Rodjen je 1874. i kao sin dobrostojece obitelji studirao je pravo i medicinu. Pored latinskog, engleskog i grckog sjajno govori nekoliko stranih jezika. Vjest je  u borilackim sportovima i vrsan poznavatelj umjetnosti i kolekcionar. Galantan je i zene ga obozavaju. Njegove su zrtve svoje bogatstvo uglavnom stekle na suspektan nacin pa je na neki nacin i borac protiv drustvene nepravde. Stoga su i citatelji, koje osvaja svojom inteligencijom i sarmom, mahom na njegovoj strani. A mozda se upravo na tome temelji i neprolazna slava tog lika.

  Voir livre

• 

  Ubij se tata

  Monika Herceg

  • 0
  • 0
  • 0

  Disfunkcionalne obitelji, siromaštvo, klasna nejednakost, propuštene prilike, zanemarivana djeca, branitelji, ali prije svega i više od svega čežnja za ljubavlju, za priznanjem, za grljenjem, samo su neke od tema koje u svojim intimnim, lirsko-poetskim dramama ispisuje najvažnija pjesnikinja generacije Monika Herceg. Pet drama, od kojih su neke uspješno izvođene, a druge pak nagrađivane, svakom čitatelju ulazi pod kožu, dramska napetost koju osjećamo dok ih čitamo ne odnosi se toliko na odnose među likovima koliko na istinsku, duboku ljudsku dramu koju svaki od njih proživljava i s kojom se mora nositi, a ne može je podijeliti. Stanje likova uvijek je na rubu ili preko ruba egzistencije, životnih problema, no unatoč svem crnilu koje se nadvilo nad pejzaž Monika i njezini likovi, prije svega ženski, vide neku svjetlost.Monika Herceg u knjizi drama Ubij se, tata uspijeva čitatelju, a onda i redatelju, pa zatim gledatelju posredovati svijet nimalo blistav, svijet koji se krije iza zidova običnih kuća i stanova, muku žena i muškaraca, a nadasve djece, koji nikako da iskorače iz svoje prošlosti i pogledaju tamo kamo ih Monika vodi i navodi, i tamo kamo, kako sami intimno osjećaju, moraju ići, ali ne usude se, jer put ljubavi najteži je put.
   
  “Kako god da opišemo ovu predstavu (a mogli bismo je s jednako dobrim razlozima nazvati i feminističkom i klasičnom), njena snaga sigurno izvire iz jezika Monike Herceg, koji ni u jednom trenutku nije ni slučajan ni pretenciozan, baš kao ni kad govorimo o poetskom sadržaju antičke drame ili o literarnom opusu suvremenog dramatičara i pjesnika Thomasa Bernharda. Opisala bih taj jezik kao ne samo ‘operativan’, nego operacijski nagnut nad likove, udubljen u unutarnje tumore i emocionalne provalije, bespoštedno zaokupljen proučavanjem ‘mrakova’ od kojih smo sačinjeni.” – Nataša Govedić
   
  “Monika Herceg ozbiljan je pisac i ovo je ozbiljan poetsko-dramski tekst, tako da se ona ne služi štakama i inim ortopedskim pomagalima ideologije. Ona ne piše o zlostavljanim ženama i o muškim zlostavljačima, ne bavi se klasnim razlozima siromaštva, svjesno izbjegava sva jednostavna objašnjenja grubosti, surovosti, odsustva zagrljaja, koja joj se nude sa svih strana, ali koja nepogrešivo vode lošoj, plakatnoj književnosti, nekoj od brojnih varijanti postmodernih socrealizama. Pritom, ona nesreću ne predstavlja samo kao nesreću, nije to fatalizam zle kobi. Samo što za razliku od svijeta mondenih i nedarovitih, njezin obiteljski svijet ne biva objašnjen nizom kolektivnih odgovora i ideoloških objašnjenja, nego individualnim estetskim, fabulativnim, moralnim činom.” – Miljenko Jergović

  Voir livre

• 

  Točka Crta Krug Čovjek - Točka s...

  David Stierli

  • 0
  • 0
  • 0

  „Točka. Crta. Krug. Čovjek.“ nije obična priča. 
  To je putovanje. Preobrazba. 
  Jedno malo Ništa – točka – pada na Zemlju i počinje… osjećati. Misliti. Rasti. 
  Poglavlje po poglavlje mijenja svoj oblik – i možda se s njim mijenjaš i ti. 
  U 51 poetskoj, iznenađujućoj i dubokoj epizodi ta točka doživljava sve što i sami poznajemo: 
  sumnju, otkriće, povlačenje, novi početak, bol, nadu – i tihu snagu promjene. 
  Ono što počinje bezazleno, postaje nježan odraz našeg vlastitog razvoja: 
  kako se povlačimo u sebe kad je svega previše. 
  kako ponekad posrćemo, udarimo, slomimo se. 
  kako se iznova pronalazimo – kao crta, kao stablo, kao svjetlo. 
  I kako na kraju možda čak spoznamo: 
  nikada nismo bili „samo točka“. 
  Mi smo priča u pokretu. 
  Jasnim jezikom, s ljubavlju u dubini i daškom drske poezije, ova te knjiga poziva da se sjetiš sebe: 
  svojih korijena, svog sjaja, svog čovještva. 
  Knjiga koju se čita polako. 
  I osjeća dugo.

  Voir livre

• 

  Djevojčica

  Camille Laurens

  • 0
  • 0
  • 0

  Od trenutka njezina rođenja 1959. u Rouenu, pratimo Laurence Barraqué, djevojčicu koju su roditelji dobili očekujući sina. Na pitanje ima li djece tijekom popisa stanovništva, njezin će otac reći kako nema, da ima dvije kćeri.Ipak, Laurence neprestano propituje pravila po kojima je manje vrijedna od dječaka. Kada je u jedanaestoj godini seksualno napastuje član obitelji, ona se, u manjku potpore najbližih, zatvara u svoj vlastiti svijet. Već sa šesnaest mora se suočiti s trudnoćom i pobačajem, u tridesetima prolazi kroz tragediju gubitka djeteta pri porođaju, poslije ipak postaje majka, a prolazi i rastavu braka.Emotivna i feministička snaga ovog maestralnog romana zapanjujuća je. Djevojčica je svevremenska priča puna boli, nježnosti i humora o tome što znači biti žena. Usprkos društvu koje žene neprestano stavlja u poziciju drugotnih, Laurence se od djetinjstva do majčinstva neprestano bori za ravnopravnost, seksualnost, pravo na užitak, za vlastiti glas i vlastite izbore. Pogrešiva poput svih nas, povrijeđena, ali uporna u tome da nadvlada vlastitu prošlost, da izbori bolji svijet za svoju kćer, Laurence je nezaboravna junakinja kojoj ćemo vjerovati na svakoj stranici.Poput Annie Ernaux, Elene Ferrante i Bernardine Evaristo, Camile Laurens napisala je briljantan i važan roman o ženskoj povijesti koji će nas potresti, osvijestiti i ohrabriti te ostati s nama još dugo nakon čitanja.

  Voir livre

• 

  Geografije srca

  Stipe Grgas

  • 0
  • 0
  • 0

  Geografiji je po njezinim interesima za morfološko i prostorno „mjesto na drugom mjestu“, onom koje bi udaljenim krajolicima, zemljopisnim kartama, koordinatama i paralelama, dalo drugi smisao i značenje, što upravo u svojoj poeziji i čini, i radi, i misli, i domišlja, i piše Stipe Grgas. Knjiga pjesama Geografije srca uzbuđuje i uznemirava, ali i umiruje melankoličnim množinama i jedninom, upisivanjem vremenskih i prostornih koordinata, kreiranjem mape od lokalnog do općeg. Pisati se mora – odluka je iz nužnosti i radosti, iz želje da se o nemogućem piše kao jedino mogućem, i obrnuto, naravno, od izgubljene slike svijeta do lučice Mojač. Unos dijakritičkog znaka u imperativno „pisati se mora“ nije lišen ironije kojom se naglašava i fiziološka narav teksta. Lokalna prispodoba česta je početna instanca pjesme koja se pretvara u komentar, u pomirljivo nesuglasje i gorčinu, samotnost… Ne plašeći se, kad je to nužno, sentimentalnosti i uspomena, posvetnih referenci, iznevjerenih očekivanja, ideoloških rasprava i lutanja pjesništvom svijeta (s hrvatskim pjesnicima), Grgas ne odustaje od traženja jezika u jeziku: „svatko od nas / ruje svojim mrakom / strahujući od udarca malja / u nezaštićeni potiljak“. Kako bilježiti fragmentarno i podsvjesno u jeziku, naći što pripada nevoljnoj povijesti i pamćenju, ili kako pisati i pjevati istodobno, kako putovati i opstati s izgubljenim kompasima i jednim smjerom? Geografije srca pisane su s puno neizvjesnosti i straha, ali s ništa manje autorske kuraže i neprikrivena otpora svakodnevnom, ili nametnutom ogledanju s pamćenjem, s prošlim, sadašnjim i budućim: Naravno, riječ je o brizi za počela svijeta, ali i pjesničkoj samosvijesti: sve je samo zamisao, konstrukcija, s kojom se i lakše i teže brodi od Konjevrata do Palagruže i Kube, od Komiže do Zablaća, ili se samo stiže do skrivenih predjela srca. Da, „geografije srca“, zašto ne?!
   
  Miroslav Mićanović

  Voir livre

• 

  Pjena za rušenje

  Milko Valent

  • 0
  • 0
  • 0

   Zbog doista hrabre i intrigantne, a plodonosne literarne ideje o književnim djelima koja nastaju usred globalne pandemije neke smrtonosne zarazne bolesti, u ovom slučaju ideje pisanja suvremene verzije glasovitog Dekamerona, djelo Pjena za rušenje zahtijeva kratak uvod. Taj se uvod koristi ispred svih Deset dana (deset pjevanja) Pjene za rušenje. Uvod je manjim dijelom nadahnut Ravelovom skladbom Boléro i drugim, isto tako manjim dijelom, latinskom poslovicom Repetitio est mater studiorum i trećim, najvažnijim, te zbog toga bazičnim dijelom, stvorenim isključivo za korištenje u djelu Pjena za rušenje, koji zovem poetikom pisanja uvoda poetskom mnemotehnikom. Takav uvod ne može postati dosadan za čitanje, naročito ne onim lucidnim čitateljima koji posjeduju kulturu užitka u užitku čitanja, čak ni nakon deset pažljivih čitanja, osobito zbog slojevitog i višeznačnog sadržaja uvoda kao i isto takvog sadržaja koji slijedi nakon svakog uvoda u svih Deset dana, to jest u svih deset pjevanja Pjene za rušenje. Tempo sadržaja se, i tematsko i stilski, pojačava od Prvog dana do Desetog dana (pjevanja).

  Voir livre