Other books that might interest you

• 

  Zar je to čovjek

  Primo Levi

  • 0
  • 1
  • 0

  Je li naslov romana Zar je to čovjek pitanje ili tvrdnja? Doima se kao pitanje, ali je upitnik svjesno izostavljen. Možda nikada u povijesti književnosti nije odsutnost jednog jedinog interpunkcijskog znaka prouzročila tako bolnu dvosmislenost. Kao kemičar, Primo Levi je znao da svekolika raznolikost tvari ovisi o malim, gotovo neprimjetnim odstupanjima u strukturi atoma. U alkemiji književnosti, na putu od gole riječi, preko poimanja i tumačenja, pa sve do zaborava, neizvjesnost je još strašnija, varijable su premnoge, a kada se toj smjesi doda onaj isti sastojak – Auschwitz – zbog kojeg je postalo nemoguće pisati poeziju, javlja se prijetnja klonuća, predaje... Treba li se dakle predati? Pitanje je pogrešno. Treba svu svoju imovinu, a to je dnevno sljedovanje kruha, uložiti da bi se nabavilo bogatstvo, obična žlica za juhu. U svijetu bez upitnika. Veličina romana Zar je to čovjek u tome je što o najvećoj strahoti svih vremena, kad ljudi nisu imali pravo ni na žlicu, Primo Levi piše sa začudnom smirenošću. Traganje za ravnotežom između vlastite boli koja bi najradije vrištala (ili tupo klonula) i opore emotivne samodiscipline kojom je pisan ovaj roman, nije tek dužno izbjegavanje patetike. To je vještina književnog genija.

  Show book

• 

  Balkanska krasotica ili...

  László Végel

  • 0
  • 1
  • 0

  Osebujni kovač grbova za sve režime Franjo Šlemil najradije Bogu krade dane na terasi novosadskog hotela Luxor, odmah do svoje kućice s radionicom i vrtom. No na njegovu je imovinu oko bacio vlasnik hotela, sumnjivi biznismen Kotarac, koji se obogatio švercajući naftu i ratujući u Hrvatskoj i Bosni. Franju jednog dana posjeti misteriozna hotelska pjevačica Laura Rottenbiller raspitujući se o njegovoj obitelji. Naime svi se još dobro sjećaju njegova djeda, Jánosa Slemila, koji je izučio mehaničarski zanat kod gospodina Schwarza, a nakon 1918. i preuzeo njegovu radionicu. Tijekom godina János je postajao Jovan, pa Johann, a sve je promjene režima i država uspio preživjeti na vrlo zanimljive načine. Ipak, Franjo još uvijek traži odgovore čije je on zapravo kopile i gdje je završila balkanska krasotica...

  Show book

• 

  Labirint duhova

  Carlos Ruiz Zafón

  • 0
  • 0
  • 0

  Došao je trenutak da se rasvijetle sve tajne Groblja zaboravljenih knjiga.U Barceloni 50-ih godina prošlog stoljeća Daniel Sempere više nije onaj dječak koji je otkrio svezak što će mu zauvijek promijeniti život. Sada je muškarac u čijoj je duši zagonetka prerane smrti njegove majke Isabelle otvorila mračan ponor od kojega ga pokušavaju spasiti njegova supruga Bea i vjerni prijatelj Fermín.I dok se Daniel gubi u svome labirintu, zlokobna zavjera širi se do samoga srca Režima. Lijepa Alicia Gris, ranjena duša rođena u sjenama Građanskog rata, pojavit će se da Sempereove povede sve do srca tame, mjesta gdje će, uz užasnu cijenu, saznati tajnu obiteljske povijesti.Labirint duhova roman je na čijim će se stranicama razriješiti sudbine likova koje smo zavoljeli u Sjeni vjetra, ali i iznimna posveta svijetu knjiga i svima koji bez njih ne bi mogli živjeti: zadivljujući spomenik umijeću pričanja priča, veličanstveno mjesto susreta književnosti i života.Saga o Groblju zaboravljenih knjiga započeta je prije petnaest godina, a završava romanom Labirint duhova. Ovom dramatičnom pripoviješću koja za svoje junake ima čitatelje, pisce, knjižare i urednike, i u kojoj se susreću svi književni žanrovi, Carlos Ruiz Zafón uspio je ispisati posvetu književnosti i uživanju u njoj, oživiti klasične teme ljudskih strasti i probuditi kritički duh čitatelja.Diljem svijeta slavljena kao suvremeni klasik, saga o Groblju zaboravljenih knjiga stvorila je jedan od najupečatljivijih književnih univerzuma našega vremena, a Zafóna pretvorila u najčitanijeg španjolskog pisca nakon Cervantesa.Labirint duhova najobimniji je i najiščekivaniji Zafónov roman, knjiga koja razrješava sve tajne posijane na stranicama Sjene vjetra, Anđelove igre i Zatočenika Neba, ali koja se – baš kao i prethodni romani – može čitati samostalno.

  Show book

• 

  Rezalište

  Igor Štiks

  • 0
  • 0
  • 0

  Jedne tople večeri, nakon dvadeset i pet godina, došlo je vrijeme da se obitelj ponovno sastane u malom balkanskom gradu iz kojega su sinovi otišli, u kojem je nekada vladala sreća i napredak, dok se nad njima nije nadvila sjena rata. U grad su se iz Sjedinjenih Država nenadano vratili najstariji sin Vladimir, istaknuti profesor ekonomije, snaha Helena i unuk David, a baka Nadia i djed Klement ne mogu dočekati da ih konačno vide. Na tu će obiteljsku večeru nenadano doći i sin Igor, ratni reporter, čovjek bez korijenja, koji sebe okrivljuje za obiteljsku tragediju. Tijekom jedne noći, od predjela do digestiva, Igor Štiks vodi nas kroz napetu i zanimljivu obiteljsku povijest koja je nužno opterećena politikom dvadesetog i dvadeset i prvog stoljeća, a u kojoj važnu ulogu igra pradjed Oskar, mladi austrougarski vojnik koji je iskusio Oktobarsku revoluciju da bi, na koncu, skončao u logoru, zbog nečiste krvi, za vrijeme Drugog svjetskog rata. Noć u kojoj se razotkrivaju dugo potisnute tajne, u kojoj izbijaju sukobi i osvete, u kojoj se vidi da je prošlost nemoguće vratiti, ali da je iz njezinih kliješta moguće izvući ljudskost i prisnost. Obiteljska večera u kojoj se rasplamsavaju davne strasti, u kojoj se spajaju tragedija i humor, a smisao svemu daje onaj najmlađi, neprilagođeni tinejdžer David. Ta noć kao i svaka završava svitanjem, no je li to novi početak ili tek novo razilaženje, to ne znamo, kao što ne možemo znati ni svoju sudbinu. Rezalište Igora Štiksa zadire u sve one rezove i rane koje rat stvara ljudima i oni jedni drugima, bavi se emocijama i nemogućnošću da se prošlost i osobe iz vlastitih života izrežu škarama.

  Show book

• 

  Priče sa satnim mehanizmom

  Faruk Šehić

  • 0
  • 0
  • 0

  Priče sa satnim mehanizmom Faruka Šehića knjiga je kroz koju se nepogrešivo pomalja zvuk naše epohe, ritam njezinih glasnijih i tiših udaraca. Sve što je u njoj, otkucava. Srca, eksplozivne naprave i satovi o kakvima možemo samo sanjati – sve to neprekidno mjeri vrijeme čovjeka i vrijeme zvijezda, vrijeme rata i vrijeme ne-mira, prošlo i buduće vrijeme, ono koje bježi i ono koje smo nepovratno potrošili. Život je sat, a između čekića lirike i nakovnja tvrde proze, pisac nam govori o promjeni. U Pričama sa satnim mehanizmom vrtoglavo se mijenjaju države i narodi, povijest i sjećanje, ali ponajprije pojedinac u kojemu se sve mijene susreću, shapeshifter. Običnom satu neuhvatljiva, brzina ovih raspada razotkriva krhkost svakog identiteta – pa i onog naše ljudske prirode. U Pričama sa satnim mehanizmom jedan od ponajboljih suvremenih pisaca s ovih prostora kreće tragom te promjene, kraja iz kojega se rađaju neki novi, nimalo trajniji i čvršći, bolji ili lošiji svjetovi.

  Show book

• 

  Gušterov rep

  Korana Serdarević

  • 0
  • 0
  • 0

  Prizori svakodnevice kojima smo svi okruženi tek su naizgled banalni – ispod svakoga od njih ključaju emocije, živi ljudi s ambicijama, željama, ljubavima, bojaznima... Samo najbolji pisci uspijevaju od svakidašnjih situacija stvoriti veličanstvene priče. Jedna je od takvih majstorica pripovijedanja Korana Serdarević, čije su priče napete poput strune te, savršeno ugođene, rezoniraju kristalno jasno i još dugo odzvanjaju u čitateljevu uhu.Gušterov rep govori o ženama i muškarcima zatočenima u svojim ulogama, iz kojih se tek poneki uspijevaju osloboditi i ostvariti svoje istinsko ja. Bilo da su zatočeni u labirintu birokracije, u tramvaju koji ih vodi u sigurnu smrt ili u vlastitoj prošlosti opterećenoj ratom ili nesrećom iz djetinjstva, junaci ovih petnaest pripovjedaka pokušavaju pronaći svoje mjesto u svijetu koji ih tjera na stalni izbor od beskraja mogućnosti.Gušteru rep može iznova narasti, no jednom proživljene traume ostavljaju ožiljke s kojima treba znati živjeti. Mračne i optimistične, pune životnosti i realnosti, priče Korane Serdarević otkrivaju tajne svjetove naših susjeda, prijatelja, rođaka i nas samih.“Još je bila spavala, a ja sam otvorio prozor, prebacio jednu pa drugu nogu, tiho doskočio i pobjegao. Ništa u meni nije bilo snažnije od potrebe da trčim što dalje, da prekinem svoje predugo zatočeništvo, da iznevjerim sve one kojima sam obećao da ću ostati, da ću izdržati. Noge su mi bile slabe od onoliko sjedenja i stajanja na mjestu, pa nisam trčao brzo, stopala su me pekla i teško sam lovio dah. Ipak, bio sam sve dalje.Sada je ljeto i sunce nema milosti. Tu je da grije i peče, koža postaje tamna i suha, a bore se slažu u napukle zrake. Ništa se ne pomiče i sve je težina. Ispred mene skvrčeno lišće i izgorjela trava. Ipak, ako se prignem bliže zemlji, ona miriše, zuji i cvrči.Danas obećavam sebi da ću ovo sjećanje koje me stišće unutar misli i tjera da uvijek iznova premotavam sve trenutke jednostavno zakopati. Izrezat ću to iz sebe i proći će, jer je sigurno da sve prolazi, da se lišće na vrućini mota prema svom centru, suši i otpada. A kad jednom nestane, opet će se razlistati neko proljeće.”

  Show book