Weitere Bücher, die Sie mögen werden

• 

  Noćni pjevač

  Johanna Amo

  • 0
  • 0
  • 0

  Policijska inspektorica Hanna Duncker nikada se nije namjeravala vratiti na Öland. Otok na jugu Švedske napustila je prije šesnaest godina, nakon što joj je otac osuđen za jezivo ubojstvo i palež. U Stockholmu ova uspješna istražiteljica nije uspjela pronaći mir i započeti novi život, a osjećaj krivnje za zločin koji nije počinila i uvjerenje da je u istrazi njezina oca nešto pošlo po zlu tjeraju je da se vrati na rodni otok. Već prvoga radnog dana na novom poslu u lokalnoj policiji, s novim partnerom, brbljavim i radoznalim Erikom Lindgrenom, kreće u potragu za ubojicom pretučenog i nožem probodenog tinejdžera, sina njezine nekadašnje najbolje prijateljice. Ovaj slučaj teži je za nju od svih prethodnih prijestolničkih, jer pred njom se ne nalazi samo ubojica već i nepovjerenje te mračne tajne otočne zajednice – njezin povratak oživio je duhove iz prošlosti. Noćni pjevač nove zvijezde skandinavskog noira Johanne Mo prvi je dio kriminalističke trilogije Ubojstva na otoku. Smješten u ambijent nevjerojatne prirodne ljepote, drugoga po veličini švedskoga otoka, u zajednicu čije je kolektivno sjećanje dugovječno i koja ne prašta, ovaj napeti krimić progovara o tome zašto i kako i dobri ljudi čine loše stvari.
   
  “Noćni pjevač kriminalistički je roman koji pokazuje kako se veze s rodnim mjestom i prošlošću ne mogu prekinuti. Likovi su psihološki uvjerljivo i slojevito prikazani, a krajolik je prekrasan.” – Sveriges Radio
   
  “Noćni pjevač istražuje psihu žrtava i počinitelja na dojmljiv način. Postavlja pitanja o tome kako je živjeti s krivnjom i zločinima koje je počinio netko drugi. Mnogo više od dobrog kriminalističkog trilera.” – SVT Sommaröppet
   
  “Umjesto da se prepusti krvavoj akciji, Johanna Mo stvara napetost koja raste iz stranice u stranicu kroz prikaz ljudi, odnosa i emocija.” – Stavanger Aftenblad
   
  “... čitatelji će se rado susresti s Hannom, bezobzirnom, tvrdoglavom i lucidnom istražiteljicom. Mo je odlučno krenula u ovu dobro zamišljenu trilogiju.” – Publishers Weekly
   
  “Johanna Mo piše na najvišoj razini i stvara impresivan i uzbudljiv kozmos likova.” – Skånska Dagbladet
   
  “Iako Hanna Duncker baš i ne izgleda kao šarmantna Šveđanka, ona je osoba koju vi kao čitatelj želite upoznati.” – POV International
   
  “Johanna Mo na autentičan način istražuje teme zlostavljanja, nevjere, obiteljskog nasilja, diskriminacije na temelju spolnosti i spola – ukratko, mnoge nevolje koje muče zapadnu kulturu 21. stoljeća.” – BookPage
   
  “Prva knjiga trilogije Ubojstva na otoku tjera vas da poželite čitati još.” – Börsenblatt

  Zum Buch

• 

  Ne žive svi isti život

  Jean-Paul Dubois

  • 0
  • 0
  • 0

  Paul Hansen već dvije godine služi kaznu u zatvoru na periferiji Montreala, gdje dijeli ćeliju s Hortonom, članom Hells Angelsa osuđenim za ubojstvo. Sin danskog pastora i lijepe Francuskinje, koja je vodila art-kino u Toulouseu, prije zatvora dulje je od četvrt stoljeća živio u Kanadi kada se dramatični incident dogodio.U vrijeme događaja Hansen je bio nadstojnik u L’Excelsioru, rezidencijalnoj stambenoj zgradi, u kojoj je savjesno i požrtvovno obavljao svoj posao. I ne samo to, bio je dobri duh zgrade, uvijek pri ruci njezinim stanarima, i dok su tugovali, bolovali, starjeli, pa i umirali. Kad nije bio zauzet održavanjem zgrade ili pomaganjem izgubljenim dušama L’Excelsiora, pridružio bi se Indijanki Winoni, odvažnoj pilotkinji hidroaviona, koja ga je zajedno s njihovom kujicom Nouk dizala visoko u nebo, iznad oblaka. Ali u jednom trenutku sve se promijenilo.
   
  Goncourtom nagrađeni roman Ne žive svi isti život čovječna je, inteligentna i tragikomična priča o životu. Autor Jean-Paul Dubois, vođen snažnim osjećajem zajedništva, ali i revoltom protiv svih oblika nepravde, oslikava portret društva u kojem osuđeni ubojica pokazuje više ljudskosti nego birokratski nastrojeni mozgovi čiji je jedini cilj smanjiti troškove.
   
  “Upečatljiv roman o izgubljenoj sreći.” – France-Press
   
  “Dubois posjeduje ljudskost ukorijenjenu u srcu, ali ni o čemu ne gaji iluzije... Ovaj koktel humora, inteligencije i emocija poslužen je vrlo svjež i s naizgled improviziranom elegancijom.” – BibliObs
   
  “Dirljiva priča o sanjaru satjeranom u kut... Lakoća uravnotežena odsjajima oštrog realizma.” – Financial Times
   
  “Prekrasna rasprava o tome kako zabrljati svoj život, u kojoj nalazimo sve Duboisove opsesije i zbog toga smo vrlo sretni. Riječ je o kosilicama, Harley-Davidsonima s njihovim vrlo preciznim referencama, vjeri, snažnoj ženi, psima i malo šamanizma.” – Le Monde des livres
   
  “U ovom veličanstvenom romanu sve svjetluca i oscilira između komedije i melankolije.” – Berliner Zeitung
   
  “Duboisova konstrukcija graniči sa savršenstvom... Nema stranice na kojoj nam je dosadno jer iščekujemo shvatiti kako je ovaj hrabri momak završio u zatvoru.” – L’Obs
   
  “Remek-djelo... Puno ljudskosti, melankolije, ironije.” – Philippe Claudel
   
  “Ljudska drama u kojoj se isprepleću krivnja i nevinost, u kojoj se pravo i pravda više ne mogu pomiriti – scenarij stvarnog života.” – Ö1
   
  “Dubois ležerno opisuje male i velike udarce sudbine, uvijek s velikom empatijom i lucidnim poznavanjem ljudske prirode.” – Kleine Zeitung
   
  “Knjiga nam daruje rog obilja i ostavlja nas bogatima, zadivljenima i vrlo sretnima.” – Südwest-Presse
   
  Ova knjiga objavljena je uz potporu Programa pomoći izdavaštvu „A.G.Matoš“ koju dodjeljuje Francusko veleposlanstvo u Hrvatskoj.

  Zum Buch

• 

  Jezerska voda nikad nije slatka

  Giulia Caminito

  • 0
  • 0
  • 0

  Bježeći od skupoće i ravnodušnosti Rima, na prelijepo jezero Bracciano doseljava se obitelj Antonije, žene ponosne do tvrdoglavosti, koja se sama brine za četvero djece i muža u invalidskim kolicima. Antonia je poštena, ne pristaje na kompromise, vjeruje u opće dobro, no ipak želi naučiti svoju jedinu kćer da se iznad svega oslanja na samu sebe i da uvijek drži glavu uzdignutu. Gaia je najpametnija u obitelji i neće završiti kao ona, obrazovanje će biti njezin izlaz. I Gaia uči, uči ne žaliti se, čitati rječnike i knjige, braniti se, skakati u mutno i hladno jezero bez trunke straha... No agresivnost i bijes vrebaju poput zmije i ne prestaju rasti u njoj – jer kako se boriti za svoje snove kada pripadaš onima koji gotovo da nemaju ništa?U godinama 2000-im u kojima se odvija radnja romana Jezerska voda nikad nije slatka velike političke i građanske bitke više ne postoje, računa se samo borba za svoje mjesto pod suncem. Radikalno nepomirljiva, Giulia Caminito progovara o neispunjenim obećanjima “bolje budućnosti” i razočaranju u snove čitave jedne generacije – dirljiv, ljutit, sjajan, izvrnut naglavce bildungsroman.

  Zum Buch

• 

  Živi pijesak

  Malin Persson Giolito

  • 0
  • 1
  • 0

  Jedno masovno ubojstvo u elitnoj srednjoj školi. Jedna osumnjičena osamnaestogodišnjakinja. I previše teških pitanja. Jesmo li baš svi nevini dok se ne dokaže suprotno?
   
  Zločin počinjen u školi u najbogatijoj stockholmskoj četvrti potresao je Švedsku, a Maju Norberg od uspješne učenice i dobre kćeri iz bogate obitelji preko noći pretvorio u najomraženiju tinejdžericu u zemlji. Što se doista dogodilo u učionici u kojoj su živote izgubili Majin dečko i njezina najbolja prijateljica? Ili bolje: što se događalo prije – u roditeljskim domovima i učionicama, na tulumima punim droge i seksa, u zabranjenim imigrantskim predgrađima i na luksuznim jahtama – sve otkako je u njezin život ušao Sebastian Fagerman, prelijepi i uznemirujući sin jednog od najmoćnijih ljudi Švedske?
   
  U razornom psihološkom trileru Živi pijesak, proglašenom najboljim nordijskim i najboljim europskim krimićem 2018. godine, proslavljena autorica Malin Persson Giolito ne stavlja nas samo pred fascinantan književni lik Maje Norberg već i pred dvojbu gledamo li u oči hladnokrvnoj egzekutorici ili tek izgubljenoj djevojci, koja je i sama izgubila one koje je voljela. Živi pijesak vodi nas sve do tamnog srca društva obilja, neumoljivo postavljajući pitanja o prirodi ljubavi i krivnje te o spirali njihovih razornih ili blagotvornih posljedica. I neka nitko nema iluzije: u sudnici u koju je uvode neće se suditi samo Maji Norberg.

  Zum Buch

• 

  Nesreća bez želja

  Peter Handke

  • 0
  • 0
  • 0

  “U nedjeljnom izdanju koruških Narodnih novina pod rubrikom razno mogla se pročitati sljedeća vijest: ‘U noći na subotu jedna je pedesetjednogodišnja domaćica iz mjesta A. (općina G.) počinila samoubojstvo, uzevši prekomjernu dozu tableta za spavanje.’ Prošlo je sedam tjedana otkako mi je majka umrla i ja bih se rado dao na posao, prije nego što se na sahrani još toliko snažna potreba da pišem o njoj pretvori natrag u onu tupu zanijemjelost, s kojom sam reagirao na vijest o njezinu samoubojstvu.”Ovako Peter Handke počinje svoje izvanredno djelo Nesreća bez želja, o životu i smrti svoje majke iz perspektive sina, ali i objektivna pripovjedača. Ova, po mnogima najvažnija Handkeova knjiga, koja ni nakon gotovo pola stoljeća nije izgubila na aktualnosti, oda je ženi koja je slobodu našla tek u smrti i nesumnjivi dokaz da je Peter Handke već tada pokazao talent vrijedan Nobelove nagrade.“Nesreća bez želja kratki je roman koji je na njemačkom objavljen 1972. i ključ je za razumijevanje biografije ovoga čovjeka i jedna od najsnažnijih i najstrašnijih knjiga koje čovjek ispisuje o sebi. Ona je tačka iz koje će, tridesetak godina zatim, započeti trend autobiografske, seberazarajuće europske proze. Koga zanima od čega je krenuo Karl Ove Knausgaard, neka pročita Nesreću bez želja.” – Miljenko Jergović“Dirljivo i divno napisano.” – Richard Locke, The New York Times Book Review“U Nesreći bez želja autor se konfrontira s majčinim samoubojstvom u priči koja je poput objašnjenja nekog sna koji se ponavlja.” – Chicago Sun – Times“Tajna ove tužne fabule jest u tome da je čovjek čita bez daha. To je uspjeh Handkeova izričaja, njegova žara i distance, ispletenih na najbolji umjetnički način.” – Ulrich Greiner, Die Zeit“Neću oklijevati da nazovem Nesreću bez želja Handkeovim najvažnijim, suštinskim djelom. Ovo je knjiga za koju trebate odvojiti vrijeme da je pročitate.” – Jørgen Herman Monrad“U remek-djelu o majčinu samoubojstvu Handke nam pokazuje kako je jezik zatvor u kojem u patrijarhalnome dobu žena nikad ne dobiva stvarno ‘ja’ da ga može ubiti.” – Simon Lund Petersen

  Zum Buch

• 

  Ljeta s Marijom

  Olja Savičević Ivančević

  • 0
  • 0
  • 0

  U neimenovanom dalmatinskom gradiću u staroj kamenoj kući stotinu godina sjećanja prenose žene koje sve nose ime Marija ili neku od inačica tog imena – Mare, Marijola, Maša, Mara... U nizu epizoda, prije svega ljeti, pred nama se kao u kaleidoskopu otvaraju slike povijesti i promjena, prvih menstruacija, ratnih godina, zaljubljivanja, prijateljevanja, obiteljskih okupljanja, radosti, tragedija, putovanja, nerazumijevanja… Ova velika ženska povijest naših obitelji pokazuje snagu ženskoga, moć i nemoć u patrijarhalnom svijetu, odrastanje i starenje, dolaske i odlaske, brakove i prevare, ali nadasve ljubav koja se kroz generacije žena grana i raste poput nepokorenog stabla bugenvilije uz obiteljsku kuću u dalmatinskom gradiću.Sve supruge, majke, djevojke, kćeri, bake, unuke, sve žene predaka i sadašnjosti u moćnome romanu Ljeta s Marijom postaju ne samo Marije jedne konkretne obitelji već i obitelji općenito. Olja Savičević Ivančević ispisala je suptilnu posvetu i snažan krik žena, sustavno prešućivanih i zanemarivanih, koje su bolji dio naših porodica i života. Ljeta s Marijom nezaboravno su štivo i rodoslovno stablo svake familije naših krajeva, ono stablo koje živi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu.
   
  “Bugenvila koju sam početkom devedesetih posadila s ocem već dugo je ono najljepše na kući. Mama je obožava i ponosi se njome. Pretpostavljamo da se žila probila do nekog izvora hrane i vode, možda kanalizacije pa je izrasla tako velika i prekrasna. Purpurni cvjetovi pojavili bi se s početkom ljeta, na tisuće njih, i sve do zime davali bi raskoš meni dragoj, ali nimalo raskošnoj i objektivno ne baš prelijepoj ulici koja se zove kako se zove, iako u njoj nema murtile ni zelenila osim u pokojem pitaru. Bugenvila je obgrlila čitavu kuću svojim dramatičnim bokorima, pa kuća kamena i bijela sa zelenim škurama, izgleda kao dom nekih sretnih ljudi bez problema. Ali, mi i jesmo bile ti ljudi, samo s problemima. Sretni ljudi s problemima, pomislila sam da je to moguće, taj tren.”

  Zum Buch