Montecore - Jedinstveni tigar

Jonas Hassen Khemiri

Sinopse

Abbas Khemiri fotograf je svjetskoga glasa, prijatelj Bona Voxa, Kofija Annana i Salmana Rushdieja. Tako bar tvrdi njegov “antikni” prijatelj iz Tunisa, Kadir, koji u tu svoju istinu pokušava uvjeriti Abbasova sina, mladog švedskog pisca Jonasa. No Jonas je poprilično skeptičan: ne samo da s ocem nije u kontaktu gotovo desetljeće nego ni njegovo djetinjstvo na rubu društva – u kojem je otac igrao glavnu ulogu – ne budi baš lijepe uspomene. Ali Kadir, tuniška varijanta Delboya, ne da se smesti. Od Jonasa očekuje ni više ni manje nego – “remekno-djelo” u kojem će Abbas biti junak veći od života.Drugi roman švedskog pisca mlađe generacije Jonasa Hassena Khemirija Montecore – Jedinstveni tigar jednom je riječju briljantan. Poput svog naslova – izmišljenog imena u kojem se spajaju arapski, francuski, švedski, Siegfried i Roy, Dungeons & Dragons – Khemirijev roman šarmantan je spoj pripovijedanja i pisama, priče o imigrantima i odrastanju, kao i prokazivanje švedskog rasizma i nacionalizma. A povrh svega, duhovit, živa ritma i okretna jezika. Pravi užitak za čitanje!

Disponível desde: 17/02/2023.

Comprimento de impressão: 328 páginas.

Ficção Contemporânea

Outros livros que poderiam interessá-lo

Grad od pare

Carlos Ruiz Zafón

Tetralogija Groblje zaboravljenih knjiga – započeta Sjenom vjetra, nastavljena Anđelovom igrom i Zatočenikom Neba te maestralno finiširana Labirintom duhova, jedinstvena je posveta gotičkim romanima, ali još više Barceloni, gradu koji se mijenjao od kraja devetnaestog stoljeća do sredine dvadesetoga i u kojem se susreću prokleti pisci, veleindustrijalci, zatočene i hrabre djeve, ljubitelji knjiga...Carlos Ruiz Zafón svojim je romanima stvorio jedinstven svijet koji se s pravom naziva zafonovskim. U njemu se isprepleću uzbudljivi zapleti, ljubavne storije te obožavanje knjiga i pisanja.Grad od pare, posljednja knjiga koju je napisao, u jedanaest priča razotkriva tajnu karte svijeta koju su, između ostalih, docrtavali i Cervantes i Gaudí. Grad od pare ljubavno je pismo nenadmašnog majstora pripovijedanja čitateljima kojim se oprašta od svoga svemira od pare.

Ver livro

45

Dubravko Ivaniš

Sve, reci nam sve! Tako su zavapili fanovi Pipsa, a Dubravko Ivaniš te je molbe uslišao.S guštom.45 pitanja i jednako toliko odgovora, 45 tema i jednako toliko načina na koje im se može pristupiti, 45 posve autentičnih i originalnih uvida u sve što pitaocima može pasti na pamet, a na pamet im može pasti svašta. Od sasvim osobnih tema, preko filozofskih, pa do onih koje se tiču umjetničkog procesa, u knjizi 45 Dubravko Ivaniš otkriva neke dosad nepoznate tajne najzagrebačkĳeg od svih zagrebačkih bendova, ali nam i, namjerno ili ne, dopušta da upoznamo njega. Osobu.Promišljen i duhovit, precizan i uporan, perfekcionist koji se do beskraja tvrdoglavi oko stvari koje su mu važne, sve je to Dubravko Ivaniš i sve to u ovoj se knjizi fino vidi, ali vidi se i to da on nije samo glazbenik, nego je, bez imalo sumnje, i – pisac!Svoje razmišljanje nekad ilustrira anegdotom, drugi put pribjegne slojevitoj metafori, vodi nas na koncerte, probe, u garažu i na veliku pozornicu. U jučer i u blisko sutra, ali i u nepogrešivo danas. Svakom njegovom rečenicom sve je jasnije: pred nama je pisac kojem su riječi – pa i kad nema glazbe da ih prati – oružje kojim itekako zna rukovati.

Ver livro

Štajga ili put u maglu

Ivana Šojat

Andrija, šef željezničkoga kolodvora u Vinkovcima, popularne štajge, svakodnevno balansira između dvije pustoši, one na željeznici, ali i one u vlastitoj kući. On je dragovoljac Domovinskog rata sa svojim traumama i tugama, živi svjedok vremena kad su Vinkovci, a s njima i Slavonija, bili “pupak svijeta”, ali jednako tako i svjedok propasti ne samo željeznice već i grada. Njegovi sinovi odlučili su prekinuti generacijsku tradiciju rada na željeznici i uputili se na rad u inozemstvo ili sezonski na more. A njegov brak s Katarinom na svakodnevnoj je kušnji učmalosti, dosade i nemogućnosti da se učini promjena.Štajga ili put u maglu roman je o Hrvatskoj danas, o zemlji koju napuštaju mladi, u kojoj sve završava kao na slijepom peronu, o ljudima koji moraju pronaći sebe da bi mogli shvatiti druge. O ljubavi, koju treba njegovati poput krhke biljke, o obitelji koja nestaje. Ivana Šojat ispisala je posvetu željeznici i vremenu u kojem je gradić u panonskoj ravnici imao perspektivu, ljudima koji su zaspali i zapeli u noćnoj mori, ali koji imaju nadu da će se iz nje probuditi.“Što se više udaljavamo od te mladosti, to nam se češće vraća misao o uništenju, o onome što smo propustili.Sve što teglimo u sebi, sve što je preko nas prešlo. Oblikuje nas to. Ne znamo kakvi bismo bili bez toga. Zato nismo ono što smo propustili. I teško nam je, teško nam je o tome govoriti. Ne može čovjek govoriti o neostvarenom. Sve žalopojke o neostvarenom su nagađanja.‘Ne možemo sanjati budućnost’, kažem Kati, koja u sanjarici iz kredenca traži pojmove ‘vlak’, ‘vojska’, ‘alkohol’, ‘opijanje’, ‘željeznica’, ‘pjevanje’, ‘kavana’.Kata me ne sluša. Slovka pojmove za dešifriranje magijskih poruka što ih snovi dovlače iz budućnosti.”

Ver livro

Jedna žena

Annie Ernaux

Kratki roman Annie Ernaux Jedna žena autorica je posvetila ženi čiji je život formirao i njezin: svojoj netom preminuloj majci. Konzervativizam, tradicija, rodni i klasni identitet samo su neka od pitanja kroz koja Ernaux, odvagujući osjećaje te izbjegavajući klišeje, pruža gotovo dokumentaristički uvid u žensku egzistenciju - od djevojaštva, preko majčinstva pa sve do starosti zasjenjene demencijom i neminovnom smrti.
Ernaux u Jednoj ženi čitatelju kroz svoje memoare ostavlja sjećanja na sudbinu njezine majke, od tvorničke radnice u kojoj je prisiljena raditi od adolescencije, do staračkih domova i bolnica, i to u doba kada se francusko društvo nalazi na pragu tranzicije u jedno otvorenije, u kojem obrazovanje postaje ulaznicom u povlašteni svijet srednje klase. Porijeklom iz ruralne, predrasudama bremenite Normandije, ona svim silama nastoji izbjeći konzervativno rodno nasljeđe te osigurati dostojanstveniji život za svoju kćer. Trnovit je to put na kojem su međugeneracijski konflikti neizbježni, put između budućeg, dostojanstvenijeg života i sadašnjosti koju pokušavamo napustiti, katkad ni ne znajući što ćemo ondje zapravo ostaviti.
Nobelova nagrada 2022. godine Annie Ernaux istaknula je kao jednu od najčitanijih suvremenih francuskih književnica. Rođena 1940. u radničkoj obitelji, svoje pisanje ukorjenjuje u osobnim iskustvima i sjećanjima, nastojeći uhvatiti i dočarati suštinu običnih života.
"Annie Ernaux je srušila sve tabue o tome što žene smiju, a što ne smiju pisati." - The New York Times
"Drugim riječima, to je ljubavna priča, gorko-slatka kao i sve najbolje. Koliko o svakoj ženi, toliko i o jednoj posebnoj, francuska autorica Ernaux u svom autobiografskom romanu lakonski opisuje surove stvarnosti starosti za ženu koja je nekada bila živahna i - neovisna." - Kirkus Reviews
Audio knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ureda za kulturu Grada Zagreba.

Ver livro

Kad smo napustili Karla Liebknechta

Lidija Dimkovska

U Spomen-domu Karla Liebknechta u Leipzigu, u Njemačkoj, tridesetak ljudi raznih nacionalnosti sjedi oko improviziranog stola na pozornici u dvorani za društvene događaje, iza njih prevoditelji, neki s tekstovima pred sobom, neki bez njih, i na prvi se pogled čini kao da su na nekoj sjednici, dok zapravo nazoče jednome nesvakidašnjem susretu, ili bolje rečeno, predstavi. Naime, sudjeluju u pilot-projektu Udruge poštovatelja Karla Liebknechta iz Leipziga koja je 19. siječnja 2018. povodom 99. obljetnice smrti velikoga njemačkog ljevičara i suradnika Rose Luxemburg Karla Liebknechta pozvala sve emigrante koji su nekad živjeli na adresi koja nosi njegovo ime ili su na neki drugi način povezani s njime.”U ovaj izmišljeni, no itekako realistični okvir najbolja suvremena makedonska spisateljica Lidija Dimkovska smješta svojih 27 sjajno napisanih kratkih priča. Prelazeći tisuće kilometara, od Beča i Sankt Peterburga, preko Skopja i Soluna, do Karagande i Bagdada, životne sudbine njezinih likova tvore uzbudljivu kroniku prošlog, za neke još nesvršenog vremena.Kad smo napustili Karla Liebknechta istinska je potraga za mjestom na kojem se – čak i nakon odlaska sa svoje dugogodišnje adrese – čovjek osjeća kod kuće.

Ver livro

Ordesa

Manuel Vilas

Muškarac kojega u Ordesi Manuela Vilasa zatječemo kako razmišlja o nedavnoj smrti svojih roditelja je pisac. Ni uspješan ni neuspješan, prosječno zavidan i frustriran, pisac je to koji u svojim pedesetima želi ispričati što se dogodilo (ili što vjeruje da se dogodilo) s njime, njegovim ocem i majkom, s ljubavlju i brakom, s ljudima koje je poznavao i zemljom u kojoj je odrastao... Kao na stranice najintimnijeg dnevnika, pisat će o sprovodima i o neimaštini, o razvodu i ovisnosti, i nekim čudom – onim koje umiju izvesti samo najbolji – život tog španjolskog pisca učinit će nam se odjednom beskrajno poznatim. U prelijepim fragmentima nježnosti i bola, dugoročnih poraza i kratkotrajnih ushita, u ovom bestseleru od posve drugačijeg štofa prepoznat ćemo svoj vlastiti.Ordesa, mjestašce u podnožju Pirineja nezaboravnom je romanu Manuela Vilasa dalo ime, i boju. Žuta je boja duše, piše Vilas. Žuta je boja koja govori o prošlosti. A sjaj koji prati žutu – shvatit će svatko tko Ordesu pročita – pripada samo najboljoj književnosti.

Ver livro