Nazalosnost stvari

Dimitri Verhulst

Sinopse

Sramili smo se svog pijanog pjevanja, svog prostačkog jezika, svojih povraćotina i sve češćih posjeta policajaca i ovršitelja. Sramili smo se, ali nismo činili ništa da se promijenimo.

Roman Nažalosnost stvari (De helaasheid der dingen, 2006.) jednog od najvažnijih suvremenih belgijskih autora Dimitrija Verhulsta (1972.) do danas je preveden na više od dvadeset jezika, te je autoru priuštio titulu „najvećeg talenta flamanske književnosti“. Prema romanu je 2009. snimljen iznimno uspješan istoimeni film, koji je bio belgijski kandidat za nagradu Oscar.
Riječ je o poluautobiografskom djelu, ispripovijedanom iz perspektive trinaestogodišnjaka (poslije odrasla čovjeka), od milja zvanog Dimitrić, koji odrasta u disfunkcionalnoj obitelji, živeći u kući svoje bake Marije s ocem alkoholičarom Pijem i trojicom stričeva, Mrgom, Letvom i Hermanom: a svima njima zajedničko je da su „upropastili svoje ljubavne veze i vratili su se mami“, Dimitrijevoj baki.
Sada pak sav svoj stečeni novac, što od poslova koje povremeno obavljaju što od socijalne pomoći, nemilosrdno troše opijajući se do besvijesti po lokalnim birtijama. Ništa neuobičajeno za družinu koja smatra da je doživjeti šezdesetu „vrhunac malograđanštine“. Samo je Dimitrijev otac imao stalan posao, na pošti, „ali i on je raznoraznim birtašima znao biti dužan čak po nekoliko mjesečnih plaća“.
Svojim iskrenim i neuvijenim stilom, prožetim surovim humorom i sarkazmom, ali i određenom dozom suosjećanja prema svojim likovima, autor nas s lakoćom uvodi u svijet bez srama i lijepih manira, u svijet otuđenja i socijalne deprivacije…

Disponível desde: 20/10/2016.

Ficção Contemporânea

Outros livros que poderiam interessá-lo

Mađioničar

Magdalena Parys

Kao potezom čarobnog štapića, godine 2010. u njemačkom Uredu za dokumentaciju Stasija uništeno je gotovo šest kilometara dokumenata, više od dvadeset milijuna stranica, od kojih su neke, baš kao i Nagradom Europske Unije za književnost ovjenčan roman Magdalene Parys, govorile o operaciji pod kodnim imenom Mađioničar.Kada je pedesetih godina prošloga stoljeća pokrenuta, tajna služba DDR-a njome je željela likvidirati ne samo one koji su preko željezne zavjese pokušavali pobjeći na Zapad nego i najistaknutije oporbene političke aktiviste. Sve do pada Zida o preko stotinu ubijenih i nestalih nije se smjelo pričati, a nakon ujedinjenja oni koji su za njih znali učinili su sve da ih ostatak svijeta zaboravi. Sve dok 2011. jedna stara i mutna fotografija nije pokrenula novi niz okrutnih zločina. Depresivni berlinski policijski inspektor Kowalski i neprilagođena televizijska novinarka Dagmara Bosch, svako za sebe i svako gonjen vlastitim demonima, bit će uvučeni u istragu koja će uzburkati političke vode ujedinjene Njemačke i probuditi nemani skrivene na muljevitom dnu.

Ver livro

Mali prozor

Muharem Bazdulj

Kad se nakon godišnjeg odmora na Jadranu zaustavi u Mostaru, mladi fakultetski profesor Muharem u novinama pročita šokantnu vijest. U Sarajevu je ubijen njegov najbolji prijatelj, kontroverzni novinar Denis. Niz potencijalnih ubojica dugačak je – od vehabija i korumpiranih ministara do mafijaša, odnosno svih onih čije je opačine prokazao u svojim tekstovima. Nakon susreta s Denisovom udovicom Muharem se odlučuje na riskantan pothvat. Pod svaku cijenu želi pronaći ubojicu. No kad se udubi u istragu, na svjetlo dana izlaze neočekivane tajne, a njegova odlučnost da prokaže krivca dolazi na ozbiljnu kušnju. U napetom trileru Mali prozor Muharem Bazdulj priča o poratnom tranzicijskom društvu u kojem ubojstvo novinara ne izaziva ništa više od nekoliko prigodnih tekstova. Vješto smišljen zaplet navodi čitatelja da se i sam upusti u potragu za ubojicom na sarajevskim ulicama, postavljajući pitanja na koja je ponekad možda bolje i ne saznati odgovor. Pravi balkanski noir.

Ver livro

Nit koja nas veže

Samanta Schweblin

Još malo, i netko će izgubiti život, a možda i više od toga. Amanda leži u ambulanti mjestašca okruženog zasijanim poljima i pokušava ne ispustiti nit – tu nit koja nas veže uz prošlost i budućnost, uz život i one koje volimo. Sada, uz nju je samo dječak po imenu David – njezine djevojčice nema, njegovih roditelja također – ali on joj ne dopušta da odustane: koliko god strašna bila, ova se priča mora ispričati.
 
Nit koja nas veže nije obična knjiga. Ona je halucinatorni triler grozničava tempa, jezovita meditacija o otrovima, strahovima i ljubavima s kojima živimo. Ona je priča o duhovima miljama daleko od fantastike i priča o majčinstvu kakvu dosada niste čitali. Ona je apokalipsa krojena po mjeri čovjeka.
 
Dok zateže niti kojima smo povezani sa svijetom u kojemu živimo i između sebe, svaka stranica romana koji je argentinsku spisateljicu Samantu Schweblin pretvorio u jedan od najzanimljivijih novih glasova svjetske književnosti natopljena je prijetnjom, stravom i genijalnošću. Odsada ćemo oči morati držati otvorenima.

Ver livro

Juda

Amos Oz

Kad mu nakon bankrota roditelji više ne mogu financirati studij, zaručnica se iznenada uda za drugoga, a kružok socijalista raskoli se zbog podrške Staljinu, Šmuel Aš prepušten je sam sebi. Javlja se na zagonetni oglas i počinje praviti društvo starom invalidu uselivši se u njegovu oronulu kuću na rubu Jeruzalema s pogledom na Dolinu raspeća. Uz vremešnog Valda u kući živi zagonetna Atalia, a Šmuel se nađe u procjepu između očaranosti ženom gotovo dvostruko starijom od sebe i želje da u djelu o Isusu i Židovima konačno iznese smjelu tezu o Judi i njegovoj izdaji.U svojem novom romanu Juda Amos Oz još jednom dokazuje zašto je jedan od najboljih pripovjedača današnjice. Kroz priču o mladiću na životnom raskršću iznosi provokativnu ideju o kršćanstvu i izdajicama, ne zaobilazi ni visoku cijenu izraelsko-arapskog sukoba, a njegov poziv na suosjećanje otapa srca čitatelja.

Ver livro

Bezdan

Josip Mlakic

Kada nas počnu napuštati imena, i riječi, i sjećanja, sve ono što smo stvorili i s nekim podijelili – što ostaje? Nedugo nakon rata, u gradu na granici dvije žene i dva muškarca krenut će prema bezdanu, ali Josip Mlakić predobar je pisac da bi ih na tom putu ostavio bez svjetla. Možda baš zato, svjetlo se u Bezdanu vidi najjasnije: knjiga o smrti postaje knjigom o ljubavi, a priča o bolesti pretvara se u onu o sućuti i razumijevanju. Mnogo je toga još najnovija Mlakićeva knjiga. Mudra i autentična, napisana preciznim jezikom poezije, ona govori o vremenu i zaboravu, o povijestima velikim i malim, a ako smo u stanju u njoj pročitati bjeline –  slučajan dodir, kavu i šutnju udvoje, život ponavljanja i ples vremena – lako bi moglo biti da je Bezdanom Josip Mlakić stvorio svoj najnježniji roman.

Ver livro

Kako sam postao redovnica

César Aira

Ako priča Aureliana Buendije, nezaboravnog junaka Sto godina samoće, počinje pred streljačkim vodom, sjećanjem na dan kad ga je otac prvi put odveo da vidi led, za Césara Airu, šestogodišnjeg pripovjedača Airina “autobiografskog” romana, sve počinje u sličnim okolnostima, danom kada mu je otac kupio prvi sladoled. Od te briljantne epizode nadalje dramatični, zavodljivi humor obilježava svaku etapu ove priče o odrastanju: djetinjstvo u malom gradu, iskustvo škole i bolnice, odnos prema jeziku i odnos s majkom, prijateljstvo i izdvojenost, delirij izmišljanja, i vječnu, neprekidnu igru… od leda do sladoleda i nazad. U vrtlogu događaja koje nam u romanu Kako sam postao redovnica na svoj neusporedivi način nudi César Aira pustolovina “pričanja o sebi” bit će dovedena do svojih krajnjih granica – anegdota će postati avantura, avantura bajka, a bajka – naposljetku – legenda.

Ver livro