Outros livros que poderiam interessá-lo

• 

  O tijelu duše

  Ljudmila Ulicka

  • 0
  • 0
  • 0

  “O tijelu znamo mnogo više nego o duši. Nitko ne može nacrtati atlas duše. Tek ponekad mogu se naslutiti njegove granice. Ondje, blizu njih, kako im se približavate, osjetit ćete snažne vibracije i otkriti detalje toliko fine da ih se teško može opisati našim lijepim, ali ograničenim jezikom. Rizično je, pa čak i opasno približiti se duši. Ali taj prostor mami i što dulje živiš, privlačnost postaje sve jača.” – Ljudmila Ulicka
   
  Zbirka O tijelu duše puna je priča o ljubavi. Ljubavi ljubavničkoj i majčinskoj, sporoj i sućutnoj, koja junakinjama Ljudmile Ulicke često dolazi kasno i gotovo uvijek nenadano, ali koja njihovim umornim tijelima poklanja komadić duše koji im nedostaje: vjeru i snagu da žive.Most između tijela i duše možda se zove ljubav, a velika ruska spisateljica ove je priče napisala da bi ga izgradila i ponudila nam pogled, možda čak i pomogla da ga prijeđemo. Ali ponad čega taj most vodi i dokle će nas nositi? Je li duša granica tijela, a smrt granica života, i postoji li išta onkraj fizičkog postojanja? Onako kako nas je navikla svojim veličanstvenim romanima, s mnogo mudrosti i sućuti, topline i finog humora, Ljudmila Ulicka svoje junakinje i junake promatra na najintimnijim od njihovih granica, dok ih prelaze. O tijelu duše knjiga je o onim presudnim trenucima života kada smo najslobodniji i najranjiviji, kada je tijelo i dušu gotovo nemoguće razdvojiti.
   
  “Velika spisateljica.” – Libération
   
  “Istražujući prirodu ljubavi, Ulicka govori o najdubljim silama koje oblikuju naš život.” – New York Times
   
  “Pametne i srdačne, lakonske i pune duhovitosti – takve su priče Ljudmile Ulicke, velike dame ruske književnosti.” – Die Zeit

  Ver livro

• 

  Montecore - Jedinstveni tigar

  Jonas Hassen Khemiri

  • 0
  • 0
  • 0

  Abbas Khemiri fotograf je svjetskoga glasa, prijatelj Bona Voxa, Kofija Annana i Salmana Rushdieja. Tako bar tvrdi njegov “antikni” prijatelj iz Tunisa, Kadir, koji u tu svoju istinu pokušava uvjeriti Abbasova sina, mladog švedskog pisca Jonasa. No Jonas je poprilično skeptičan: ne samo da s ocem nije u kontaktu gotovo desetljeće nego ni njegovo djetinjstvo na rubu društva – u kojem je otac igrao glavnu ulogu – ne budi baš lijepe uspomene. Ali Kadir, tuniška varijanta Delboya, ne da se smesti. Od Jonasa očekuje ni više ni manje nego – “remekno-djelo” u kojem će Abbas biti junak veći od života.Drugi roman švedskog pisca mlađe generacije Jonasa Hassena Khemirija Montecore – Jedinstveni tigar jednom je riječju briljantan. Poput svog naslova – izmišljenog imena u kojem se spajaju arapski, francuski, švedski, Siegfried i Roy, Dungeons & Dragons – Khemirijev roman šarmantan je spoj pripovijedanja i pisama, priče o imigrantima i odrastanju, kao i prokazivanje švedskog rasizma i nacionalizma. A povrh svega, duhovit, živa ritma i okretna jezika. Pravi užitak za čitanje!

  Ver livro

• 

  Panterin sjaj

  Krisztina Tóth

  • 0
  • 0
  • 0

  Čekamo u redu u pošti, kod frizera, u trgovačkom centru; šetamo psa, sami ili u društvu nenadano pronađenog srodnika; promatramo one drugačije odjeće, različitih pogleda i jezika, one druge boje kože, ponekad suviše svijetle, ponekad suviše tamne. Vozimo se javnim prijevozom po gradu tako nalik na naš, ili vlakom bježimo iz njega, a onda i iz zemlje u kojoj smo rođeni. Novim očima znatiželjno i začuđeno gledamo ljude koje susrećemo svakoga dana: krhku umirovljenicu kako agresivno u trolejbusu napada djevojku u crvenim hlačama koja čita (!), jer sigurno je strankinja; dobru staru tetu koja je cijeli svoj život teško radila, ali ima problem s Romima; ljubaznog taksista koji se jako trudi u prometnoj špici dovesti nas na odredište, no nikako mu nije jasno zašto sve te imigrante i beskućnike ne stave pod šator i puste plin. Brojni su ti Drugi...Pedeset priča, pedeset ključeva za čuvstveno, intuitivno i kritičko razumijevanje mađarske (i svoje) svakodnevice, riječi koje bez premišljanja izgovaramo, misli koje ponekad uspijemo ne izgovoriti. Empatijom, umijećem da ne sklizne u sentimentalnost i poigravanjem stereotipima Krisztina Tóth zbirkom priča Panterin sjaj otvara vrata iza kojih, mislili smo, nema ničeg više. Maestralno hvata trenutke života, pokreće emocije, a onda ih izvrne, te nam pokaže da ni mi nismo nevini u nepravdama ovoga svijeta.

  Ver livro

• 

  Živi pijesak

  Malin Persson Giolito

  • 0
  • 1
  • 0

  Jedno masovno ubojstvo u elitnoj srednjoj školi. Jedna osumnjičena osamnaestogodišnjakinja. I previše teških pitanja. Jesmo li baš svi nevini dok se ne dokaže suprotno?
   
  Zločin počinjen u školi u najbogatijoj stockholmskoj četvrti potresao je Švedsku, a Maju Norberg od uspješne učenice i dobre kćeri iz bogate obitelji preko noći pretvorio u najomraženiju tinejdžericu u zemlji. Što se doista dogodilo u učionici u kojoj su živote izgubili Majin dečko i njezina najbolja prijateljica? Ili bolje: što se događalo prije – u roditeljskim domovima i učionicama, na tulumima punim droge i seksa, u zabranjenim imigrantskim predgrađima i na luksuznim jahtama – sve otkako je u njezin život ušao Sebastian Fagerman, prelijepi i uznemirujući sin jednog od najmoćnijih ljudi Švedske?
   
  U razornom psihološkom trileru Živi pijesak, proglašenom najboljim nordijskim i najboljim europskim krimićem 2018. godine, proslavljena autorica Malin Persson Giolito ne stavlja nas samo pred fascinantan književni lik Maje Norberg već i pred dvojbu gledamo li u oči hladnokrvnoj egzekutorici ili tek izgubljenoj djevojci, koja je i sama izgubila one koje je voljela. Živi pijesak vodi nas sve do tamnog srca društva obilja, neumoljivo postavljajući pitanja o prirodi ljubavi i krivnje te o spirali njihovih razornih ili blagotvornih posljedica. I neka nitko nema iluzije: u sudnici u koju je uvode neće se suditi samo Maji Norberg.

  Ver livro

• 

  Sva naša tijela - Ultrakratke priče

  Georgi Gospodinov

  • 0
  • 0
  • 0

  “Kao djeca natjecali smo se tko će dulje izdržati pod vodom bez zraka. Zaroniš glavu, u nedostatku mora – u limenu kantu, zujanje u ušima, klaustrofobija u prsnom košu, ne dišeš pola minute, neki minutu i pol, ili više – otprilike koliko traje jedna kratka priča, i brzo podigneš glavu, vraćaš se u život. Prvi udah oštar je i poznat. Zadihan si kao da si putovao 20.000 milja pod vodom. Tako nekako trebale bi izgledati kratke priče. Nećeš se udaviti, ali poslije svakog tog urona udišeš kao da ti je prvi put.” – Georgi Gospodinov, iz “Pogovora”Sto tri ultrakratke priče sabrane u zbirci Sva naša tijela istodobno su duhovite i apsurdne, melankolične i ironične – stil koji nepogrešivo prepoznajemo iz prethodnih djela Georgija Gospodinova, njegovih Prirodnog romana, Fizike tuge, Vremenskog utočišta... Eksperiment je to verbalne askeze gdje se nostalgija za prošlošću prepleće sa znatiželjom za budućnošću, nastojanje da se uhvati trenutak koji iščezava i uspori vrijeme.

  Ver livro

• 

  Radost

  Manuel Vilas

  • 0
  • 0
  • 0

  “Putem boli stigoh do radosti”, piše pjesnik José Hierro. Sve što smo voljeli i sve što smo izgubili, pretvorit će se u radost. U samoći hotelskih soba i zračnih luka, u gradovima koje posjećuje nakon velikog i neočekivanog uspjeha svoje posljednje knjige, pisac kojega smo upoznali u Ordesi Manuela Vilasa kreće u potragu za najneshvatljivijim i najsvetijim elementom svakog života – za radosti.Ali gdje se nalazi njegova? Je li u prošlosti, kojoj se opsesivno vraća, dozivan glasovima pokojnika, ili u sadašnjosti, s novom djevojkom i slavom, i sinovima koji se polako ali sigurno udaljavaju?Dok putuje i pokušava je pronaći – u valu oceana, u stroju za cijeđenje naranče, u košuljama koje nikada nisu dovoljno bijele – njegovim stalnim sugovornicima, duhovima majke i oca, pridružuje se treći: duboki mračni bas Arnolda Schönberga, njegova anđela depresije.Solarna i snažna, puna iznenadnih obasjanja i hrabrosti da se suoči s najtamnijim zakucima duše, Radost Manuela Vilasa pravo je slavlje života, knjiga velikog pisca našeg vremena, koji balansira između autobiografije i fikcije, i intimno uspijeva preobraziti u univerzalno.
   
  Znam dobro da sve izmišljam, znam da me ne čujete, znam dobro da se ništa nije dogodilo onako kako ja pričam, znam dobro da nije bilo toliko ljubavi, znam dobro da je sve bilo banalno, znam dobro da sam lud što izmišljam ovu ljubavnu priču, što izmišljam svoj život, koji nije kakav ga ja pričam, zato što ga zapravo priča Arnold, to nesnosno biće, a istodobno previše sjajno.
   
  “Manuel Vilas majstor je izmjene registara. Forma ga nikad ne obavezuje. Vješto iskače iz vremenskog toka. Piše kako mu dođe, ali tako da čitatelja zadrži u uvjerenju da tako treba i mora. Zašto pisci autofikcije tako često posežu za fragmentiranjem naracije? Zato što je život smrvljen, i zato što se većina njih, pogotovo onih dobrih, bave upravo tom smrvljenošću.” – Miljenko Jergović, Express 24 sata

  Ver livro