Plavi dobroćudni vali
Milica Janković
Maison d'édition: Klasika
Synopsis
Plavi dobroćudni vali je zbirka kratkih priča iz 1929. godine: „Plavi dobroćudni vali“, „Stojan Stević“, „Poznanstvo sa Šantićem“, „Kate Marćeli“, „Bogdan“ i „Na ostrvu“.
Maison d'édition: Klasika
Plavi dobroćudni vali je zbirka kratkih priča iz 1929. godine: „Plavi dobroćudni vali“, „Stojan Stević“, „Poznanstvo sa Šantićem“, „Kate Marćeli“, „Bogdan“ i „Na ostrvu“.
... Šta je strašnije: shvatanje da je smrt svima suđena, ili pomisao da to možda i nije tako... Delo Popis nekih gubitaka zbirka je dvanaest priča o nestalim stvarima. Bilo da su u pitanju ostrvo, Sapfina pesma ili vrsta tigra, koji su nekad postojali, a potom su izgubljeni ili uništeni, autorka ih u ovim stilski i formalno različitim tekstovima oživljava istraživanjem, zamišljanjem i umetanjem u sadašnjost, poigravajući se tako tragom i prisutnošću: nestalo ponovo oživljava u činu sećanja i zamišljanja. Spajajući istorijsko-dokumentaristički pristup i fikciju, Judit Šalanski vodi začuđenog čitaoca kroz lavirint ljudske svesti kako bi pronašao ono što je filozof Frensis Bejkon nazvao „ostacima istorije koji su slučajno izbegli brodolom vremena“. Rezultat je svojevrsna elegija ‒ čudesno dirljiva i neobično ohrabrujuća, budući da pisanje o nestalim bićima, predmetima, građevinama, artefaktima, ne može da ih vrati, ali može omogućiti da se ponovo dožive. Popis nekih gubitaka sentimentalni je podsetnik na neprekidnost promena, svojevrsni kulturološki itinerer po prošlosti, ali nas navodi i na promišljanje ne samo o gubicima, zaboravu i prolaznosti, već i o nastanku i sećanju, budeći osećanje da je razlika između prisustva i odsustva marginalna sve dok postoji pamćenje. Nagrada Wilhelm Raabe, 2018. Nagrada Strega, 2020. Prevod sa nemačkog: Slobodan DamnjanovićVoir livre
Zbirka pripovedaka: „Soričinski sajam“, „Veče uoči Ivanjdana“, „Majska noć ili Utopljenica“, „Izgubljeno pismo“, „Noć uoči Božića“, „Strašna osveta“, „Ivan Fjodorovič Šponjka i njegova teta“ i „Začarano mesto“.Voir livre
Dama u plavom je zbirka priča. Laki ljubavni sadržaji i jednostavan, često sladunjav i iznad svega slikovit stil obezbedili su njenim romanima dugovečnu popularnost. Ali njeno delo odlikuje i detaljno i autentično dočaravanje života građanske klase u Jugoslaviji između dva rata, njenih običaja i vrednosti do kojih je držala. Sve to je Mir-Jam donelo nadimak Džejn Ostin srpske književnosti.Voir livre
Zbirka pripovedaka „Nevski prospekt“, „Nos“, „Šinjel“ i „Dnevnik jednog ludaka“.Voir livre
Saga o muškarcima okreće se ukrug, kao godovi na drvetu, kao zemaljska kugla. Čini nam se da teče, da prolazi, da se menja, a sve ostaje isto. Dileme, slutnje, strahovi, ponavljaju se kao kiše, kao vetrovi, kao snegovi Kilimandžara. Niko ni od koga ništa nije naučio o ljubavi. Svi smo početnici u drevnom, večitom svetu. Sopstvenu mudrost nosimo u genima, kao sudbinu, kao vrelu ili hladnu krv. Saga o muškarcima postoji, izgovorena ili prećutana, u zavisnosti od količine laži na koju smo osuđeni. Prećutanost i nesloboda samo su površina iluzije koja je dostupna našoj svesti i predstavi koju imamo o svetu. Zahvaljujemo Bogu što živimo u slobodnom vremenu, što možemo sve da uradimo, sve da izgovorimo. Kakva obmana!Voir livre
Zbirku čini dvanaest priča koje prikazuju svetlo i mrak Irske devedesetih godina prošlog veka. Od uspavanih irskih sela prekrivenih mahovinom, velikih kuća, rustičnih odmarališta, i tajni iza gluvih porodičnih zidova, do gradova koji ubrzano pulsiraju ka budućnosti i neumitnoj dehumanizaciji. Protagonisti su, samo naizgled, sasvim jednostavni i obični ljudi, koji oličavaju istinsku lepotu i surovost irske svakodnevnice. Ipak, kao i u celom svom opusu, najvažnija tema Edne O’Brajen i u ovim pričama jeste žena u različitim fazama usamljenosti, žudnje, ljubavi i žaljenja. „Edna O’Brajen je otpočela zbirku pričom koja opisuje selo i njegove izopačenosti, sirotinju i njene moralne krutosti i licemerje, a završila je s gradom i društvenim kremom čije su izopačenosti možda fleksibilnije u smislu licemerja, ali zato ne manje odvratne i podvodačke. Na taj način, celina predstavlja niz pokretnih slika koje vrlo jasno i na književno upečatljiv način dočaravaju ono što jeste tipično za Irsku i njeno društvo, ali i mnogo šire. Biti žena nije nikad i nigde lako, a biti žena koja je zašla u određene godine tek je teško.“ Iz pogovora Vladimira ArsenićaVoir livre