
Petrogradske pripovetke
Nikolaj Gogolj
Publisher: Memoria Liber Publishing
Summary
Zbirka pripovedaka: „Nevski prospekt“, „Nos“, „Šinjel“ i „Dnevnik jednog ludaka“.
Publisher: Memoria Liber Publishing
Zbirka pripovedaka: „Nevski prospekt“, „Nos“, „Šinjel“ i „Dnevnik jednog ludaka“.
Mrtve duše su nedovršeni roman Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, remek-delo ruske književnosti. Objavljen je 1842. godine, a uz pomoć njega je Gogolj postavio temelje u književnosti ruskog realizma. Mrtve duše su poema sastavljena od tri dela, s tim da je u drugom delu ostalo samo 5 odlomaka, a o trećem nema nikakvog zapisa. Prvi deo romana Nikolaj je pisao skoro sedam godina u Parizu, Rimu i Švajcarskoj. Zbog psihički sve nestabilnijeg stanja, spalio je drugi deo romana i nakon toga ubrzo umro. Mrtve duše predstavljaju društveni roman kroz koji je Gogolj hteo da prikaže stanje tadašnje birokratske i feudalne Rusije. Glavni lik je nekadašnji carinski službenik Pavel Ivanovič Čičikov, koji je zbog toga što je sarađivao sa švercerima, morao da napusti posao koji je radio. Roman se ubraja u realističnu književnost zbog opisa tadašnjeg modernog društva, a gde je Nikolaj bio najviše kritičan prema vlastelinima i njihovom načinu života i navikama i manama, a koje su sve zastupljene u anti-junaku Pavelu Ivanoviču Čičikovu.Show book
Loti je kršten 25. januara 1872, kada mu je bilo dvadeset dve godine i jedanaest dana. Kada se krštenje vršilo, u Londonu i Parizu bilo je otprilike jedan sat popodne. Dole na drugoj strani zemljine kugle, u baštama pokojne kraljice Pomare, gde je krštenje izvršeno, bilo je otprilike ponoć. U Evropi je bio hladan i sumoran zimski dan. Dole, u baštama kraljičinim, bila je tišina, grozničava čežnja letnje noći. Pet osoba prisustvovalo je ovom Lotijevom krštenju, među mimozama i pomorandžama, u toploj i mirišljavoj atmosferi, pod nebom posutim nebrojenim južnim zvezdama. To behu: Ariitea, kneginja iz kraljevske porodice, Faimana i Teria, kraljičine dvorkinje, Plumket i Loti, kadeti u marini Njenog Britanskog veličanstva. Loti, koji se do tog dana zvao Hari Grant, zadržao je ovo ime u opštinskim knjigama i u spiskovima kraljevske marine, ali njegovi prijatelji usvojiše njegovo novo ime. Obred je bio prost; svršio se bez dugih govora, bez velikih ceremonija. Ove tri Tahićanke imale su na glavi vence od prirodnog cveća, a bile su obučene u haljine od ružičastog muselina, s repovima. Pošto su uzalud pokušale da izgovore varvarska imena Hari Grant i Plumket, čije tvrde zvuke njihova maorska grla nisu mogla da podnesu, one odlučiše da ih zamene rečima Remuna i Loti, što su imena cveća. Sutradan saopštena je ova odluka celom dvoru, i na Okeaniji nije više bilo ni Harija Granta, ni njegovog prijatelja Plumketa. Sem toga bi ugovoreno, da prve reči urođeničke pesme: „Loti tajmane, itd...“ kad se tihim glasom zapevaju noću u blizini dvora, znače: „Remuna je tu, ili Loti, ili obojica; oni mole svoje prijateljice da dođu na njihov poziv, ili bar da im nečujno otvore baštenska vrata...“Show book
Zbirka priča: Mis Harijet, Gospođica Biserka, Gospođa Paris i IvetaShow book
Romantična avanturistička priča o hrabrim herojima, smelim zlikovcima, očajničkim bitkama, i istinskoj ljubavi, delimično zasnovana na dogodovštinama Džona Pola Džonsa, kapetana američke mornarice tokom revolucionarnog rata.Show book
Zbirka priča Među zidovima je refleksivna proza, u kojoj spisateljica ostavlja svedočanstvo o svom životu, te tako podseća na dnevnik. Upoznaje nas sa svojim mislima, osećanjima i sećanjima dok bolesna leži u krevetu. Okružena belim zidovima, prozorska okna kroz koja vidi parče plavetnog neba i krovove kuća jedina su joj spona sa spoljnim svetom. Iako je svesna svoje bolesti i nemoći, ipak bi da bude bar malo srećna...Show book
Tereza Raken je priča o mladoj ženi, nesrećno udatoj za svog rođaka posredstvom ohole tetke koja, suštinski samoživa i sebična, samo ostavlja utisak dobronamernosti. Terezin suprug, Kamil, je bolestan i egocentričan, tako da Tereza, kad joj se prilika ukazala, počinje turbulentnu i strastvenu aferu s Kamilovim prijateljem, Loranom. U uvodu, Zola naglašava da je namena ovog romana studija temperamenta, a ne karaktera, poredeći svoje delo sa sociološkim istraživanjem. Zahvaljujući njegovom nepristrasnom i naučnom pristupu roman Tereza Raken se smatra pravim primerom naturalizma.Show book