Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
Večeri u seocetu kraj Dikanjke - cover

Večeri u seocetu kraj Dikanjke

Nikolaj Gogolj

Publisher: Memoria Liber Publishing

  • 0
  • 0
  • 0

Summary

Zbirka pripovedaka: „Soričinski sajam“, „Veče uoči Ivanjdana“, „Majska noć ili Utopljenica“, „Izgubljeno pismo“, „Noć uoči Božića“, „Strašna osveta“, „Ivan Fjodorovič Šponjka i njegova teta“ i „Začarano mesto“.
Available since: 03/08/2020.

Other books that might interest you

  • Ljudi iz skamije - cover

    Ljudi iz skamije

    Milica Janković

    • 0
    • 0
    • 0
    Zbirka pripovedaka: „Prvi dan“, „Skandinavsko poluostrvo“, „U prirodi“, „Ginine oči“, „Najgori razred“, „Odgovor na pismo“, „Lav“, „Moji prijatelji“, „Poprsje“, „Pesnik“, „Cvećarnica“, „Njina Vasiljevna“, „Zidari“, „Uteha“ i „Drugovi“.
    Show book
  • Српски белег - cover

    Српски белег

    Borislav Radosavljević

    • 0
    • 2
    • 0
    Ova knjiga donosi petnaest priča koje su nastale u dugom vremenskom periodu, od čak 35 godina, i na neki način predstavlja „pripovedačku retrospektivu” ovog autora, čije ime nije nepoznato i široj književnoj javnosti.
     
    Priče predstavljaju metaforu vremena neslobode, tiranije i sputanosti otvorenog govora. Reč je o nedobu kada je bilo nemoguće izraziti misao i one su slike tog stanja teskobe, koja je bila prisutna u celom tom periodu kad su priče i stvarane. Tek u nekoliko poslednjih vidi se da su oslobođene potrebe da budu metaforične i da predstavljaju parabole straha – objašnjava Radosavljević tematiku nove knjige.
     
    Srpski beleg predstavlja nam autora kao rasnog pripovedača, uz to i eruditu i vrsnog poznavaoca psihologije i mentaliteta Pomoravaca, što ovim pričama daje poseban imidž. Književno vrlo artikulisano, a opet aupečatljivo i pitoreskno, Radosavljević nam govori o vremenima jednoumlja, često kroz groteskne i apsurdne situacije u kojima dobri poznavaoci pomoravskog javnog života mogu prepoznati mnoge ličnosti eksponirane u tom periodu.
     
    Inače, pre ove kenjige Borislav Radosavljević objavio je tri romana kao i nekoliko „knjiga bez korica” u brojnim jugoslovenskim listovima i časopisima. Dobitnik je nagrada „Dušan Srezojević” i „Svetozar Marković” kao i više priznanja sa književnih konkursa.
    Show book
  • Putopisi po sećanju - cover

    Putopisi po sećanju

    Dušan Miklja

    • 0
    • 0
    • 0
    Prilozi u ovoj knjizi nastali su u vreme kada su, zbog nemogućnosti putovanja, putopisi po sećanju bili jedini mogući. Kao i svako sećanje, i ovo pati od zaboravljanja, te je moguće da su izostavljeni i zanimljiviji događaji i živopisniji krajevi. Pošto se na ponovno putovanje svetom ne može krenuti bez makar malo samoironije, putopisi su, sasvim svesno, lišeni patetike, koje, uostalom, i u životu i u pisanju ima previše.
    Show book
  • Među zidovima - cover

    Među zidovima

    Milica Janković

    • 0
    • 0
    • 0
    Zbirka priča Među zidovima je refleksivna proza, u kojoj spisateljica ostavlja svedočanstvo o svom životu, te tako podseća na dnevnik. Upoznaje nas sa svojim mislima, osećanjima i sećanjima dok bolesna leži u krevetu. Okružena belim zidovima, prozorska okna kroz koja vidi parče plavetnog neba i krovove kuća jedina su joj spona sa spoljnim svetom. Iako je svesna svoje bolesti i nemoći, ipak bi da bude bar malo srećna...
    Show book
  • Espirando - cover

    Espirando

    Srđan Srdić

    • 0
    • 2
    • 0
    Srdićev pripovedač se do te mere poigrava sa perspektivama da čitalac postaje grupa koja osuđuje: mi smo publika u cirkusu, mi smo komšije, učenici, okolina. Čitalac postaje neko drugi, on je onaj koji ne razume pojedinačan slučaj, onaj koji tek sada dobija uvid u ono šta se dešava unutar samih likova. Odnos likova među sobom kao i odnos likova sa okolinom zapravo diktira i naš odnos prema njima. Njihov pogled na stvarnost najčešće je izražen njihovim specifičnim jezikom, čime se postiže i njihova karakterizacija. Srdić se potrudio da uđe u živote likova onakvih kakvi jesu i prikazao nam stvarne ljude sa svim njihovim problemima.  (Vesna Radman)Za ovu zbirku Srdić je dobio nagradu "Biljana Jovanović" za najbolju knjigu 2011. godine i regionalnu književnu nagradu "Edo Budiša".
    Show book
  • Nema i neka ne bude - cover

    Nema i neka ne bude

    Edina Svoren

    • 0
    • 0
    • 0
    EVROPSKA NAGRADA ZA KNJIŽEVNOST
     
    Autorki je poznato ono najvažnije što jedan pripovedač može da zna: poznati, svakodnevni kontakti koji ponekad čine da klonemo, odnosi banalnog bezumlja, mehanički momenti usamljenosti, poprimaju specifična, nepoznata, čak zaprepašćujuća obličja. Malene priče (strave), nastale pod teretom apsurda, nose u sebi bandoglavost i (samo)ironiju preživelih. „Dobro jutro. Mislim se, zašto baš sedam dana čini celinu. Ne volim način na koji se nazivi za dane ponavljaju svake nedelje. Vreme ponekad zastane i onda nastane mala pauza. Ne samo što ne znam šta će se sledeće dogoditi, zapravo ne znam ni da li će se išta dogoditi. Čak mislim i da nikada neću odrasti. Ali, jedno sigurno znam:neću moći da imam decu. Niko neće želeti da se skinem i da bez odeće posmatram njegovo golo telo. Moji gresi ne mogu da se ispovede. Kada vreme preskoči, za to nema opipljivog znaka. Barem moji drugari iz razreda to ne primećuju, iako se pismo koje se šalje ispod klupe zaustavlja kod mene. Teta Emi mi se smeši pod sivom maramom na tufne, mada ni ona ne primećuje da me nema nigde. Vidi samo pismo. Uzima ga, ali ga ne čita, onako kako to čine ostali nastavnici. I ne otvara ga. Teta Emi ima razmaknute oči, široko čelo, okrugao nos. Teta Emi greši: misli da sam umiljata. Uspela sam da je prevarim i sada već maštam o tome kako će se razočarati. Počela sam da vodim dnevnik, Majka mi ga je kupila za imendan: zapisala sam da ću umreti. Mada ne verujem ni u to da sam se rodila. Nikada nikoga nisam volela tako kao tetu Emi – i to ću da zapišem, odmah na prvoj stranici, malim slovima. Oduševljena sam time što su listovi dnevnika žuti, kruti i šuškaju poput nacrta, dokumenata ili pisama u Tatičinoj fioci, na nemačkom jeziku, napisani goticom. Ne bih baš bila oduševljena kada bi sveska mirisala kao iz prodavnice. Ne volim nove stvari. Dobro jutro. Šta znači to da sunce sija: mogu iz moje sobe da mu vidim zrake. Sudbina mi je bila naklonjena: mogu da vidim sunce čak i dok ležim u krevetu. Ima onih koji ga ne vide ni kroz prozor, kao recimo Majorovi, koji su se uselili u naše potkrovlje. Kako god da okreću glavu, iz potkrovlja se vidi samo talasasti krov i bušna streha. Tako im zapalo. Ali, ipak je jasno da smo mi ti koji smo ustali, a ne sunce...”
    Show book