Weitere Bücher, die Sie mögen werden

• 

  Grad od pare

  Carlos Ruiz Zafón

  • 0
  • 0
  • 0

  Tetralogija Groblje zaboravljenih knjiga – započeta Sjenom vjetra, nastavljena Anđelovom igrom i Zatočenikom Neba te maestralno finiširana Labirintom duhova, jedinstvena je posveta gotičkim romanima, ali još više Barceloni, gradu koji se mijenjao od kraja devetnaestog stoljeća do sredine dvadesetoga i u kojem se susreću prokleti pisci, veleindustrijalci, zatočene i hrabre djeve, ljubitelji knjiga...Carlos Ruiz Zafón svojim je romanima stvorio jedinstven svijet koji se s pravom naziva zafonovskim. U njemu se isprepleću uzbudljivi zapleti, ljubavne storije te obožavanje knjiga i pisanja.Grad od pare, posljednja knjiga koju je napisao, u jedanaest priča razotkriva tajnu karte svijeta koju su, između ostalih, docrtavali i Cervantes i Gaudí. Grad od pare ljubavno je pismo nenadmašnog majstora pripovijedanja čitateljima kojim se oprašta od svoga svemira od pare.

  Zum Buch

• 

  Čiope

  Fernando Aramburu

  • 0
  • 0
  • 0

  Nakon nezaboravnog hit-romana Patria, Čiope ponajboljeg suvremenog španjolskog pisca još su jedan veliki roman našeg vremena. Toni, srednjoškolski profesor filozofije, u svojim pedesetima odlučuje da je vrijeme da ipak okonča svoj život. Smiren, pedantan i odlučan, odredio je i datum, točno za godinu dana, koju će provesti tako da svakodnevno ispisuje svoju priču. Društvo mu prave samo njegova kujica Pepa i zajedljivi prijatelj Hromi. S mnogo humora i racionalnosti, iskreno i bez zadrške progovara o prvim ljubavima, o braku, o njegovu raspadu i odnosu s bivšom ženom Amalijom, koju ne može vidjeti očima. Bez uvijanja zapisuje svoje pogreške; nemogućnost da uspostavi odnos s problematičnim sinom Nikitom, bratom s kojim već desetljećima nema gotovo nikakvu komunikaciju, dementnom majkom koja nikada nije doživjela ljubav. Kada se u jednoličnoj svakodnevici sasvim neočekivano pojavi žena sa psom, Toni se suočava s nedoživljenom nježnosti, koju odbija prihvatiti jer ni sam ne vjeruje da zaslužuje ljubav, a navikao je da ni pred kim ne smije pokazati svoju ranjivost. Čiope su intiman, maestralan roman, bespoštedan i samokritičan poput Moje borbe Karla Ovea Knausgårda, s velikom emotivnom pričom o malenom životu i usamljenosti poput Williamsova Stonera. Ponajbolji suvremeni španjolski autor Fernando Aramburu ispisuje osobnu, univerzalnu posvetu prijateljstvu, ljubavi i životu uz koju ćemo i plakati i smijati se naglas.

  Zum Buch

• 

  Sjećanja sjećanja

  Maria Stepanova

  • 0
  • 0
  • 0

  “Najviše sam voljela malu seriju razglednica s noćnim fotografijama gradova – vrtovi u sumraku, osvijetljeni tramvaj u oštrom zavoju, prazan vrtuljak, izgubljeno dijete stoji pored cvjetne gredice držeći u rukama nepotreban obruč. No, sat je kucao, a barometar naviještao oluju. Svima su rođaci plesali u povijesnom plesnom ansamblu, a moji kao da su ostali iza scene. Bilo je tu još nešto, što je dio moje ostavine: to je predodžba o našem rodu kao ženskome, kao o nizu čvrstih žena koje su sve imale muževe, ali njima je bilo namijenjeno manje svjetala pozornice, kao da su u priči bile samo junakinje, a oskudijevala je junacima. Generacija babuška kao da je pretpostavljala nasljedni red samo od kćeri: činilo se da jedna izlazi iz druge, a posljednja je stekla pritom dar i priliku biti jedinom pripovjedačicom.” Ruska spisateljica Marija Stepanova u sjajnom romanu Sjećanja, sjećanja rekonstruira povijest židovske ruske obitelji koja je uspjela izmaknuti mlinskom kolu 20. stoljeća. Knjiga koja pokazuje kako da uočimo ljepotu gdje ju drugi ne vide i pokažemo blagost prema detaljima vlastitih života koje inače zaobilazimo zasluženo je ušla u uži krug za nagradu Man Booker International. Nostalgično, toplo i ironično – ukratko: zavodljivo i očaravajuće štivo.

  Zum Buch

• 

  Odlazak sa stanice Atocha

  Ben Lerner

  • 0
  • 0
  • 0

  Adam Gordon sjajan je i krajnje nepouzdan mladi američki pjesnik s prestižnom stipendijom u Madridu. Međutim, malo piše, uglavnom puši, šeta, ide u muzeje, čita Tolstoja, Lorcu i Ashberyja, flertuje s Isabel, a pomalo i s Teresom... i istražuje mogućnosti umjetnosti te autentičnost uopće u današnjem svijetu. Pomoću sitnih laži, dizajnerskih lijekova, hašiša i drugih opijata eksperimentira sa svim vrstama granica, posebno onima u sebi, među ljudima i u poeziji. Je li poezija esencijalna umjetnička forma ili tek zaslon za projekcije čitatelja? Jesu li odnosi s ljudima koje upoznaje u Španjolskoj lažni kao što su to, kako sam strahuje, njegove pjesme? Nakon 11. ožujka 2004. i krvavog terorističkog napada na stanicu Atocha pitanje je kako će se Adam suočiti s novom stvarnošću.
   
  Drski debitantski roman Odlazak sa stanice Atocha Bena Lernera, finalista National Book Awarda, proza je koja meandrira između komičnoga i tragičnoga, samoprijezira i nadahnuća. Jedinstven je to portret umjetnika u mladosti u dobu Google-pretraživanja, farmaceutskih proizvoda i spektakla.
   
  “Krajnje čarobno. Lernerova lažljiva, puna samomržnje, o lijekovima ovisna, briljantna protuha od junaka nezaboravan je lik, a njegov glas govori glazbom koja je nepogrešivo i na posebno zabavan način samo njegova.” – Paul Auster
   
  “Izvanredan roman o sjecištima umjetnosti i stvarnosti u suvremenom životu.” – John Ashbery
   
  “Ovaj prvijenac impresionira svojim majstorstvom, inteligencijom i zajedljivošću.” – L’Express
   
  “Bildungsroman, meditacija i dokoličarska priča ispričani preciznim, misaono moćnim i genijalno duhovitim glasom.” – The New York Times Book Review
   
  “Intenzivno i neobično briljantno.” – The Guardian
   
  “Ben Lerner pronicljivo istražuje kako nas vlastito opsesivno kritičko promišljanje može navesti da svoju ulogu u svijetu osjetimo kao iskrivljenu, nestvarnu i neautentičnu dok neopazice polako urastamo u vlastitu buduću kožu.” – Brian Evenson
   
  “Odvažna, ova iznenađujuće gusta, a nevelika knjiga govori koliko o budućnosti poezije, toliko i o lažima i nekomunikativnosti... Evo pisca kojeg treba pratiti, nesumnjivo.” – Le Magazine littéraire
   
  “Odlazak sa stanice Atocha iskričavo je inteligentan roman, duhovita, živa i originalna proza u svakoj svojoj rečenici.” – Jonathan Franzen
   
  “Najduhovitija knjiga o samoći za koju znam i najtužnija komedija o usamljenosti i lažima. Nevjerojatan prvijenac koji zaslužuje sav uspjeh koji je postigao.” – Daniel Kehlmann

  Zum Buch

• 

  Shantaram

  Gregory David Roberts

  • 0
  • 1
  • 0

  Shantaram, ime koje znači Čovjek Božjeg Mira, dobio je onaj koji mu se najmanje nadao – odbjegli zatvorenik, bivši ovisnik i pljačkaš, očajnik koji je iz Australije pobjegao u Indiju s krivotvorenim ispravama, bez prošlosti, bez nade, bez imena.  A čime stranac može zaslužiti takvo ime u prenapučenom, kaotičnom, zastrašujućem i zadivljujućem gradu poput Bombaya?  Baš kao i njegov tvorac Gregory David Roberts, junak romana Shantaram zaronit će u Indiju ne štedeći se i otvorena srca – spoznat će i raj i pakao, živjeti u najsiromašnijem slamu, lijećiti u improviziranoj klinici, naukovati kod kralja bombayske mafije.  Potraga za iskupljenjem vodit će ga kroz Indiju kakvu je iskusio malokoji zapadnjak: u društvu prosjaka i gangstera, mudraca i glumaca, prostitutki i svetaca prolazit će kroz tržnice ljudima i pušionice opijuma, kroz skrovita mjesta koja mogu promijeniti svako srce, sve do zatvora i rata, sve do izdaje i ubojstva. Shantaram je epski, po mnogoćemu zadivljujući roman, koji osvaja pričom iza koje stoji golemo, fascinantno životno iskustvo njezina autora. Ako postoji književno djelo koje za pogled izvana može otključati Indiju – od najblistavijih do najmračnijih njezinih mjesta – onda je to ovaj roman, pun ljudskog razumijevanja, iskrenosti i ljubavi.

  Zum Buch

• 

  Ordesa

  Manuel Vilas

  • 0
  • 0
  • 0

  Muškarac kojega u Ordesi Manuela Vilasa zatječemo kako razmišlja o nedavnoj smrti svojih roditelja je pisac. Ni uspješan ni neuspješan, prosječno zavidan i frustriran, pisac je to koji u svojim pedesetima želi ispričati što se dogodilo (ili što vjeruje da se dogodilo) s njime, njegovim ocem i majkom, s ljubavlju i brakom, s ljudima koje je poznavao i zemljom u kojoj je odrastao... Kao na stranice najintimnijeg dnevnika, pisat će o sprovodima i o neimaštini, o razvodu i ovisnosti, i nekim čudom – onim koje umiju izvesti samo najbolji – život tog španjolskog pisca učinit će nam se odjednom beskrajno poznatim. U prelijepim fragmentima nježnosti i bola, dugoročnih poraza i kratkotrajnih ushita, u ovom bestseleru od posve drugačijeg štofa prepoznat ćemo svoj vlastiti.Ordesa, mjestašce u podnožju Pirineja nezaboravnom je romanu Manuela Vilasa dalo ime, i boju. Žuta je boja duše, piše Vilas. Žuta je boja koja govori o prošlosti. A sjaj koji prati žutu – shvatit će svatko tko Ordesu pročita – pripada samo najboljoj književnosti.

  Zum Buch