D'autres livres qui pourraient vous intéresser

• 

  Mama kuha ručak tata čita novine

  Barbara Pleić Tomić

  • 0
  • 0
  • 0

  Majke doživljavamo sretnima, ispunjenima ljubavlju prema djeci, zadovoljnima svojom ulogom koja se prikazuje i kao najveće postignuće u ženskome životu. Tabu je govoriti čak i neutralno, a osobito negativno o majčinstvu. Nizom osobnih primjera, teorijski potkrijepljenih, analizom društvenih događaja, filmova, popularnih serija i književnih djela, Barbara Pleić Tomić prikazuje sve kontradikcije majčinstva, odupirući se njegovoj romantiziranoj slici.
   
  Knjiga Mama kuha ručak, tata čita novine tematizira važnu ali nevidljivu ulogu očeva u odgoju, analizira roditeljske priručnike, propituje zanemareni odnos majčinstva i prava na pobačaj te trend slavnih majki koje, putem medija i društvenih mreža, svoje majčinstvo aktivno koriste za kreiranje vlastitog profesionalnog identiteta. Autorica ističe ambivalentne osjećaje koje majke imaju prema djeci, klaustrofobiju roditeljske ljubavi te odnos majčinstva i kreativnog rada. Kako očuvati vlastiti identitet, prostor i vrijeme za sebe i stvaranje nakon utapanja u pelenama i cjelodnevne brige za dijete?
   
  Konkretna institucionalna i društvena potpora rijetko prati mitologiju svetosti majčinstva i političke apele za rađanjem što većeg broja djece. Možda ne znamo kad smo spremne postati majkama, možda u odnosu prema djeci ne možemo biti savršene, možda nas roditeljska uloga ispunja zebnjom, strahom i grižnjom savjesti, ali lakše je kad znamo da nismo same, da o tome promišljaju i drugi, i to argumentirano i razložno kao što to čini Barbara Pleić Tomić u knjizi Mama kuha ručak, tata čita novine.

  Voir livre

• 

  Atlas života III

  Dubravko Detoni

  • 0
  • 0
  • 0

  Zapisi Dubravka Detonija Atlas života jedno su od najzanimljivijih štiva koje se pojavilo u posljednjih nekoliko godina. Maestralno napisan, s mnogo refe­renci, glazbenih, filozofskih, literarnih i kultu­ro­loških u najširem smislu te riječi, ovaj se rukopis čita bez zastajkivanja. Jednako kao i svojom glazbom, Detoni svojim pisanjem potpuno zaokuplja pozornost čitatelja uvlačeći ga u svoj svijet bez mogućnosti da se od njega otrgne. Atlas života jedan je od onih rijetkih rukopisa koji nastaju cijeloga života, a koji se u svojoj punini i dubini rastvara tek kada se sve bilježnice nađu na jednome mjestu, kada usisavaju snagom svojih reče­nica, metafora, poredbi, jednako stilom kao i sa­drža­jem. Atlas života bez dvojbe ide u red onih književnih djela koja se čitaju i od korica do korica i nasumce, kakva su pisali velikani svjetske književnosti, poput Dnevnika Witolda Gombrowicza.

  Voir livre

• 

  Dođi sjest ću ti na lice

  Asja Bakić

  • 0
  • 0
  • 0

  Hrvatska je zemlja u kojoj su kulturne polemike sve rjeđa pojava. No spisateljica Asja Bakić u knjizi eseja Dođi, sjest ću ti na lice svejedno britko i bez autocenzure komentira aktualne društvene događaje. Žestoko se zalažući za slobodu govora, autorica se obračunava sa svim oblicima diskriminacije, osobito onima koji se tiču rodne neravnopravnosti i transfobije. Krećući od feminizma kao široko shvaćenog humanističkog projekta, autorica kritizira propast socijalno uređene države, protuustavne napade na zdravlje žena te na javno zdravstvo općenito. Ovim polemičkim tekstovima ona strastveno brani ateističke i humanističke vrijednosti koje su, zajedno sa slobodom izražavanja i kulturom dijaloga, sve više na marginama naše svakodnevice. Eseji Asje Bakić zazivaju ideju zajedništva te propagiraju empatiju prema ljudima s kojima javni prostor svakodnevno dijelimo. Spisateljica pritom ne štedi one društvene pojave koje narušavaju zajedništvo, ne štedi pojedince i grupe koji šire govor mržnje. Naprotiv, imenuje ih i javno proziva. Piše iz eksplicitno feminističke perspektive koja čak ni u 21. stoljeću u Hrvatskoj nije dobrodošla iako nam je, s obzirom na nasilje nad ženama, nejednakost u plaćama i brojne druge nepravde prema ženama u društvu, još uvijek itekako potrebna. Bez dlake na jeziku, Asja Bakić se u knjizi Dođi, sjest ću ti na lice hvata ukoštac s temama koje ostatak zajednice najčešće izbjegava.

  Voir livre

• 

  Svjetovima daleko

  Julia Franck

  • 0
  • 0
  • 0

  Svijet i grad, djevojka i mladić – sve je u ono doba imalo dvije strane, sljubljene, ali svjetovima daleko jedna od druge.
   
  Julia se rodila u Istočnom Berlinu. Osam joj je godina kad majka nju i njezine sestre odvodi na Zapad, najprije u prihvatni centar u Marienfeldeu, a zatim na selo, u pokrajinu Schleswig-Holstein. Ondje ne postoji samoća, ali sve je usamljenost. Žive od socijalne pomoći, a osim hirovite majke gotovo da nemaju nikoga. Baku koja je radila za Stasi, na Istoku. Djeda od kojega će bježati, na Zapadu. Od ostale imovine svaka sestra ima drugog odsutnog oca, a Julia još i Johannu, blizanku, još jedan svijet koji se ubrzano udaljava.
   
  Svjetovima daleko, autobiografski roman jedne od najznačajnijih suvremenih njemačkih autorica Julije Franck, suptilno, ali bez milosti progovara o onom najintimnijem: surovosti i ljepoti odrastanja. Kad u trinaestoj godini odluči napustiti dom i otići u Zapadni Berlin, njegova junakinja morat će prijeći više od jedne strogo čuvane granice. Na putu će pronaći i ponovno izgubiti oca, školovati se i raditi, stanovati i dijeliti divlji život s pripadnicima berlinske umjetničke scene prije pada Zida. A onda, na jednoj od granica, upoznat će Stephana. I ljubav. Priča o ljubavnicima iz dva naizgled beskrajno udaljena svijeta u prelijepom romanu Julije Franck ne uokviruje samo umjetnički izazovan prikaz jednog vremena, jednoga društva i jedne obitelji uhvaćene u njima. Ona sama potresna je, bespoštedna potraga za onom silom koja razbijene svjetove iznova može pretvoriti u jedan.

  Voir livre

• 

  Zamke pristojnosti - Eseji o...

  Maša Grdešić

  • 0
  • 0
  • 0

  Kao sveučilišna profesorica, književna i kulturna teoretičarka Maša Grdešić navikla je o književnosti i popularnoj kulturi govoriti akademski, iza katedre. Zbirka Zamke pristojnosti: eseji o feminizmu i popularnoj kulturi očekivano je znanstveno utemeljena, no glas u njoj nije nimalo udaljen ni autoritaran. To je glas, prije svega, strastvene čitateljice i gledateljice čije pisanje počinje od pitanja: kako govoriti o našim ljubavima kad su naše ljubavi tekstovi, i to tekstovi koje stvaraju žene, koji se bave ženama i koji su namijenjeni ženskoj publici?
   
  Maša Grdešić o ovim temama piše pedantno gradeći svoju argumentaciju, razigranu mnoštvom primjera iz visoke i popularne kulture, da bi onda bez zadrške progovorila o onome što osjeća: o bijesu u susretu sa seksizmom u vlastitoj struci, o inspiraciji koju pronalazi u mlađim feministkinjama, o vatri u mozgu i želucu kad čita Elenu Ferrante i Sally Rooney. Ako pratite popularnu kulturu, promišljate rad, volite (ili mrzite) sapunice, kupujete posteljinu u Ikei, osjećate ili ste osjećali tinejdžersku tjeskobu, i sve to – i još mnogo toga – želite bolje razumjeti, ovi su eseji neophodna literatura.
   
  Zamke pristojnosti nadahnut su spoj erudicije i topline, feminističke ljutnje i ranjivosti. Čitajući Mašu Grdešić, osjećamo da nas kroz izazove kapitalističke i patrijarhalne svakodnevice vodi mirna i sigurna ruka, koja ispisuje nešto što je puno rjeđe nego što se čini – knjigu kojoj je stalo do nas.

  Voir livre

• 

  Umrijeti u Hrvatskoj

  Slobodan Šnajder

  • 0
  • 0
  • 0

  Memoarska proza Umrijeti u Hrvatskoj jednog od najistaknutijih suvremenih hrvatskih pisaca i intelektualaca Slobodana Šnajdera u pet eseja progovara ne samo o Hrvatskoj danas i jučer već i o samome Šnajderu, o njegovu odnosu prema ocu i majci, prijateljima, književnosti i, naravno, o pisanju njegova nagrađivanog i prevođenog romana Doba mjedi.Ne bez razloga, Umrijeti u Hrvatskoj počinje pitanjem svjetonazora, pitanjem toliko važnim da ga moramo stalno iznova postavljati, a jednako tako ne završava slučajno posvetom prijateljstvu i prijatelju Darku Gašparoviću. Slobodan Šnajder germanski precizno a francuski lako pišući o raznim temama zahvaća dvadeseto stoljeće u njegovoj cjelini. Kroz slučaj svoga oca pjesnika Đure Šnajdera i njegove poezije, jednako kao i kroz pisanje o Miroslavu Krleži ili pak o Lászlu Végelu ispisuje i svoj autoportret, ili jedan njegov dio.Umrijeti u Hrvatskoj nikada nije bilo jednostavno, makar se ovdje oduvijek umiralo lako, a živjelo se oduvijek teško. Šnajderova memoarska proza postavlja pitanja jer u njoj se životno isprepleću književnost, filozofija i politika, sudbine raznih ljudi sa sudbinom autora samoga. U središtu ovih eseja uvijek stoji advocatus diaboli koji stalno preispituje sebe samoga, koji sumnja, koji zna da je kraj ujedno ušće početka.

  Voir livre