Rejoignez-nous pour un voyage dans le monde des livres!
Ajouter ce livre à l'électronique
Grey
Ecrivez un nouveau commentaire Default profile 50px
Grey
Abonnez-vous pour lire le livre complet ou lisez les premières pages gratuitement!
All characters reduced
Lotijeva ženidba - cover

Lotijeva ženidba

Pjer Loti

Maison d'édition: Memoria Liber Publishing

  • 0
  • 0
  • 0

Synopsis

Loti je kršten 25. januara 1872, kada mu je bilo dvadeset dve godine i jedanaest dana.
Kada se krštenje vršilo, u Londonu i Parizu bilo je otprilike jedan sat popodne. Dole na drugoj strani zemljine kugle, u baštama pokojne kraljice Pomare, gde je krštenje izvršeno, bilo je otprilike ponoć.
U Evropi je bio hladan i sumoran zimski dan. Dole, u baštama kraljičinim, bila je tišina, grozničava čežnja letnje noći.
Pet osoba prisustvovalo je ovom Lotijevom krštenju, među mimozama i pomorandžama, u toploj i mirišljavoj atmosferi, pod nebom posutim nebrojenim južnim zvezdama.
To behu: Ariitea, kneginja iz kraljevske porodice, Faimana i Teria, kraljičine dvorkinje, Plumket i Loti, kadeti u marini Njenog Britanskog veličanstva.
Loti, koji se do tog dana zvao Hari Grant, zadržao je ovo ime u opštinskim knjigama i u spiskovima kraljevske marine, ali njegovi prijatelji usvojiše njegovo novo ime.
Obred je bio prost; svršio se bez dugih govora, bez velikih ceremonija.
Ove tri Tahićanke imale su na glavi vence od prirodnog cveća, a bile su obučene u haljine od ružičastog muselina, s repovima. Pošto su uzalud pokušale da izgovore varvarska imena Hari Grant i Plumket, čije tvrde zvuke njihova maorska grla nisu mogla da podnesu, one odlučiše da ih zamene rečima Remuna i Loti, što su imena cveća.
Sutradan saopštena je ova odluka celom dvoru, i na Okeaniji nije više bilo ni Harija Granta, ni njegovog prijatelja Plumketa.
Sem toga bi ugovoreno, da prve reči urođeničke pesme: „Loti tajmane, itd...“ kad se tihim glasom zapevaju noću u blizini dvora, znače: „Remuna je tu, ili Loti, ili obojica; oni mole svoje prijateljice da dođu na njihov poziv, ili bar da im nečujno otvore baštenska vrata...“
Disponible depuis: 27/07/2022.

D'autres livres qui pourraient vous intéresser

  • Zapisi dveju mladih žena - cover

    Zapisi dveju mladih žena

    Onore de Balzak

    • 0
    • 0
    • 0
    Rene i Lujza, tek izašle iz samostana, slede dve različite sudbine. Da li u braku treba biti strasti? Ili u njemu tražimo razumnu sreću? Iza ovog „spora“ koji se vodi razmenom pisama, tuča gluvih se suprotstavlja dvema ambicijama: mudra Rene ne zahteva od života ništa manje nego luda Lujza. Debata o braku, Zapisi dveju mladih žena, takođe je priča o rivalstvu. A ako mudrost na kraju trijumfuje nad „romantičarima“ možda se ne treba previše oslanjati na ishod. „Radije bih da me ubije Lujza nego da dugo živim sa Rene“, rekao je Balzak.
    Lujza i Rene napuštaju samostan u kome su uspostavile neraskidivo prijateljstvo. Bačene u vihor života kreću različitim putevima: izveštačenost pariskog života i pustoši smrtonosne strasti za jednu, i usamljenost u provincijskoj samoći i samopožrtvovanost na oltaru braka za drugu.
    Voir livre
  • Juče - cover

    Juče

    Huan Emar

    • 0
    • 0
    • 0
    U gradu San Agustin de Tango nikada ne znate šta će se dogoditi, ili koga ćete sresti, teško je razlikovati banalno od realnog, a opasnost, delirijum ili istina vrebaju iza ugla. Tokom čitavog dana – jučerašnjeg – obuhvaćenog ovim romanom, glavni junak i njegova voljena supruga prisustvuju neobičnim dešavanjima: muškarca giljotiniraju zbog propovedanja intelektualnih zadovoljstava seksa, u zoološkom vrtu noj proždire lavicu, a možda i ne, jer u Emarovom nadrealnom svetu do izvesnosti je teško doći.
    Emar, savremenik Pabla Nerude i Visentea Uidobra, pisao je pretežno tokom međuratnih godina. Iako je uticaj evropske avangarde na njega očigledan, teško je ne proglasiti ga postmodernističkim piscem, koji je skoro pola veka ispred svog vremena. Pinčon, Vonegat, Gadis i mnogi drugi, idu, nehotice, njegovim stopama, a gotovo sigurno ga nisu čitali.
    Nije teško razumeti zašto su Emarovi savremenici bili zbunjeni ovim romanom. Filozofske peregrinacije nikada nikuda ne vode; primetno je odsustvo političkih i ideoloških skela, čini se da je Emar više zainteresovan za postavljanje pitanja nego za odgovaranje na njih.
    Međutim, ono što je svojevremeno izgledalo kao nedostatak, sada to više nije. Odavno smo shvatili značaj same aktivnosti a ne cilja, kao i to da je potraga za krajnjim značenjem naivna namera.
    Juče je, dakle, jedna krivulja iz prošlog veka, koja izgleda nekako savršeno usklađena sa našim današnjim, a verovatno i sutrašnjim (ne)prilikama.
     
    Prevod sa španskog: Branko Anđić
    Predgovor: Alehandro Sambra
    Voir livre
  • Erazmo Roterdamski - cover

    Erazmo Roterdamski

    Štefan Cvajg

    • 0
    • 0
    • 0
    Erazmo Roterdamski, nekad najveća i najsvetlija slava svoga veka, danas je, što da to poričemo, jedva nešto više od pukog imena. Njegova bezbrojna dela, napisana na jednom zaboravljenom, nadnacionalnom jeziku, na humanističkom latinskom jeziku, spavaju nesmetano u bibliotekama; jedva da glas jednog jedinog od tih nekada širom celog sveta poznatih dela dopire i u naše doba. I njegov lik, jer je teško shvatljiv i sav u prelivima polutonova i protivrečnosti, zasenile su jače i silnije figure drugih svetskih reformatora, i o njegovom privatnom životu ne može da se kaže mnogo zanimljivog: čovek tišine i neprekidnog rada retko sebi stvara izrazitu biografiju. Štaviše, i samo njegovo delo za svest današnjih vremena zatrpano je i skriveno kao kamen temeljac pod već podignutom zgradom. Stoga treba unapred jasno i sažeto reći da je ono što nam Erazma Roterdamskog, tog velikog zaboravljenika, čini još i danas, i upravo danas, tako dragim upravo činjenica što je on među svim piscima i stvaraocima Zapada bio prvi svesni Evropejac, prvi borbeni prijatelj mira, najrečitiji branilac humanističkog, svetu i duhu upravljenog ideala. I što je on, povrh toga, u svojoj borbi bio za pravednije, dogovorno oblikovanje našeg duhovnog sveta, ta njegova tragična sudbina samo ga još prisnije veže s našim bratskim osećanjem.
    Erazmo je voleo mnogo onoga što i mi volimo, poeziju i filozofiju, knjige i umetnička dela, jezike i narode, i, bez razlikovanja među njima, celo čovečanstvo u ime zadatka višeg moralnog usavršavanja. I on je samo jednu stvar na zemlji, kao suprotnost razumu, istinski mrzeo: fanatizam.
    Voir livre
  • Lepa Margaret - cover

    Lepa Margaret

    Henri Rajder Hagard

    • 0
    • 0
    • 0
    U doba Henrija VII u Engleskoj upoznajemo trgovca Kastela, njegovog pomoćnika Pitera, rođaku Beti i Kastelovu ćerku, prelepu devu Margaret. I baš zbog njene lepote i jednog ludo zaljubljenog španskog plemića svi oni, spletom nesrećnih i nesvakidašnjih okolnosti, dospevaju u Španiju i čak na dvor kralja Ferdinanda i kraljice Izabele. Prateći njihove pustolovine, saznajemo kakva sve ljubav može biti, koliko je neko spreman da se za nju žrtvuje, ali i koliko je i u vreme španske inkvizicije opasno bilo biti Jevrejin, pa i koliko su plemićka titula i ljudski život tada vredeli. Jedno je izvesno – svako će od njih poneti svoj krst...
    Voir livre
  • Ja? - cover

    Ja?

    Peter Flam

    • 0
    • 0
    • 0
    Ako ovo nije moj život, čija je moja smrt?
     
    Roman Petera Flama – Ja? nastaje nakon Prvog svetskog rata, sukoba koji je promenio svet i živote i pobednika i poraženih. Ekspresionistička proza tog vremena, mračna i duboka u saznanjima i iskustvima pisaca i gorka u spoznajama života i smrti, pokušavala je da odgovori na ona dubinska pitanja na koja ni rat ni mir nisu uspeli. Ovaj roman Eriha Mosea – Petera Flama, skoro čitav vek je čamio u arhivama izdavača „S. Fišera“, ali nije nimalo izgubio na aktuelnosti, naprotiv. Kao da ova lična drama, mračni vrtlog među strujama evropske književnosti, lavirint identiteta, stenogram psihičkog zemljotresa, tek sa modernim vremenima dobija na aktuelnosti i otkriva kodove za konačno dešifrovanje. Kao da je jedna civilizacija nestala u velikom ratnom sukobu, a posledice ljudske auto destrukcije tek sada, vek kasnije, dekodiramo pomoću ove knjige.
    Hirurg Hans se vraća iz rata u Berlin, 1918. Ali duboko u sebi oseća da nije više onaj isti čovek koji je otišao u rat. Veruje da živi u tuđem telu. Iako ga svi ga prepoznaju i misle da znaju sa kim razgovaraju, on sve manje prepoznaje sam sebe. Da li je ovo njegov pravi dom? Da li je on zapravo oženjen mladom, vitkom, lepom Gretom? Da li zaista imaju malog sina? Da li je on zaista buržoaski hirurg Hans ili je više Vilhelm Plahta, mrtvi ratni drug, pekarov sin iz Frankfurta? Za što pas Nero reži svaki put kada ga vidi, kao da je uljez?
    Iako se postepeno navikava na životnu rutinu i ponovo počinje lekarsku praksu, oseća se potpuno otuđenim od okoline. Iskustva života i smrti iz rovova nagrizla su njegov identitet. Nakon godinu dana, prošlost ga sustiže posle forenzičke obdukcije i svedočenja na sudu. Gorčina iskustva pojavljuje se iz mraka identiteta i opisuje najdublje tamnine duše.
     
    Prevod s nemačkog: Maja Matić
     
     
     
    „Fascinantno ponovno otkriće.“ Frankfurter Allgemeine Zeitung
     
    „Kao teško, intenzivno crveno vino. Sa izuzetno dugim ukusom.“ Deutschlandfunk Kultur
     
    Voir livre
  • Strasti i sudbine - cover

    Strasti i sudbine

    Artur Šnicler

    • 0
    • 0
    • 0
    Zbirka novela: „Mudračeva žena“, „Pastireva frula“, „Slepi Žeronimo i njegov brat“, „Sudbina plemića Lajzenboga“, „Ubica“, „Počasni dan“, „Cveće“ i „Neženjina smrt“.
    Voir livre