Vjetrogonja Babukić i njegovo doba

Miljenko Jergovic

Beschreibung

Glavni lik filma Terminal zarobljen je na aerodromu dugih devet mjeseci, a junak novog romana Miljenka Jergovića putuje avionima diljem globusa nevjerojatnih trideset godina. Njegovo je ime Babukić i u svijet se otisnuo početkom našega posljednjega rata, bježeći od Zagreba, posla u JNA i trudne ljubavnice preko ljubljanskog Brnika dalje, daleko nekamo. Već na prvom letu prema Frankfurtu stekao je talent da usvoji novi jezik čim ga čuje i da mu svi – od carinika i stjuardesa do slučajnih suputnika – neizmjerno vjeruju.

Babukićeve avanture prispodobive su jedino Švejkovima ili Don Quijoteovima. Obišavši svijet nebrojeno puta, a nikada ne izvirivši iz aerodroma ili zrakoplova, on pažljivo sluša fantastične i nevjerojatne priče ljudi svih rasa i vjera koje susreće – od dagestanske vještice, preko švedskog antropologa Olssona, sve do Dinka Mikuličića, sina najpoznatijega Udbina ubojice, s kojim će na beogradskom aerodromu dočekati kraj svijeta.
Vjetrogonja Babukić i njegovo doba suvremeni je pikarski roman u kojem se ogledaju naši strahovi, bojazni, opsjednutost seksom, tračem, ićem i pićem... Miljenko Jergović napisao je djelo u kojem se eros i thanatos, moguće i nemoguće dodiruju i spajaju kao u Rabelaisovim, Swiftovim ili Hellerovim knjigama, a njegov vjetrogonja Babukić, istovremeno brižan i tašt, strašljiv i hrabar, istinski je junak našega doba.

Verfügbar seit: 27.07.2022.

Zeitgenössische Romane

Weitere Bücher, die Sie mögen werden

Ljeta s Marijom

Olja Savičević Ivančević

U neimenovanom dalmatinskom gradiću u staroj kamenoj kući stotinu godina sjećanja prenose žene koje sve nose ime Marija ili neku od inačica tog imena – Mare, Marijola, Maša, Mara... U nizu epizoda, prije svega ljeti, pred nama se kao u kaleidoskopu otvaraju slike povijesti i promjena, prvih menstruacija, ratnih godina, zaljubljivanja, prijateljevanja, obiteljskih okupljanja, radosti, tragedija, putovanja, nerazumijevanja… Ova velika ženska povijest naših obitelji pokazuje snagu ženskoga, moć i nemoć u patrijarhalnom svijetu, odrastanje i starenje, dolaske i odlaske, brakove i prevare, ali nadasve ljubav koja se kroz generacije žena grana i raste poput nepokorenog stabla bugenvilije uz obiteljsku kuću u dalmatinskom gradiću.Sve supruge, majke, djevojke, kćeri, bake, unuke, sve žene predaka i sadašnjosti u moćnome romanu Ljeta s Marijom postaju ne samo Marije jedne konkretne obitelji već i obitelji općenito. Olja Savičević Ivančević ispisala je suptilnu posvetu i snažan krik žena, sustavno prešućivanih i zanemarivanih, koje su bolji dio naših porodica i života. Ljeta s Marijom nezaboravno su štivo i rodoslovno stablo svake familije naših krajeva, ono stablo koje živi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu.
 
“Bugenvila koju sam početkom devedesetih posadila s ocem već dugo je ono najljepše na kući. Mama je obožava i ponosi se njome. Pretpostavljamo da se žila probila do nekog izvora hrane i vode, možda kanalizacije pa je izrasla tako velika i prekrasna. Purpurni cvjetovi pojavili bi se s početkom ljeta, na tisuće njih, i sve do zime davali bi raskoš meni dragoj, ali nimalo raskošnoj i objektivno ne baš prelijepoj ulici koja se zove kako se zove, iako u njoj nema murtile ni zelenila osim u pokojem pitaru. Bugenvila je obgrlila čitavu kuću svojim dramatičnim bokorima, pa kuća kamena i bijela sa zelenim škurama, izgleda kao dom nekih sretnih ljudi bez problema. Ali, mi i jesmo bile ti ljudi, samo s problemima. Sretni ljudi s problemima, pomislila sam da je to moguće, taj tren.”

Zum Buch

O životu radnice krajem...

Goran Ferčec

Devetnaest godina vrijeme je u koje stane život; godine nade, progresa, vjere u bolju budućnost, stvaranja obitelji i karijere. Junakinju romana pratimo od njezina odlaska iz maloga sela u neimenovani panonski gradić u kojem će stvarati svoj život, život radnice u dućanu mješovitom robom. Od 1973. do 1991. svako poglavlje romana obilježeno je nekim ključnim događajem; rođenjem, smrti, izgradnjom vlastitog doma, odlaskom na odmor, štrajkom radnika. Od kotrljanja velike povijesti do važnih intimnih sjećanja, pripovjedački je okvir unutar kojeg se ocrtava jedan život pun gubitaka, ali i malih sreća, život radnice kao amblematski primjer života radnika diljem Europe druge polovine dvadesetog stoljeća. Život u kojem se rastaču ideali i u kojem jednako tako nestaje ne samo jedan sistem, jedna država, već i cijela jedna klasa.Goran Ferčec u svome maestralom romanu O životu radnice krajem dvadesetog stoljeća stilom tihog i preciznog promatrača ispisuje sve naše intimne povijesti, otvara prostor životima naših majki i očeva koji su se budili ozarena pogleda i odlazili na posao vjerujući da grade bolji svijet, ali i njihovu razočaranju vlastitim životima i sistemom. O životu radnice krajem dvadesetog stoljeća veličanstvena je posveta minuloj epohi u kojoj je svaki čovjek, svaka radnica i radnik, mogao sanjati i živjeti ravnopravnost, u kojoj su se majke nadale da svojoj djeci širom otvaraju vrata bolje budućnosti.

Zum Buch

O tijelu duše

Ljudmila Ulicka

“O tijelu znamo mnogo više nego o duši. Nitko ne može nacrtati atlas duše. Tek ponekad mogu se naslutiti njegove granice. Ondje, blizu njih, kako im se približavate, osjetit ćete snažne vibracije i otkriti detalje toliko fine da ih se teško može opisati našim lijepim, ali ograničenim jezikom. Rizično je, pa čak i opasno približiti se duši. Ali taj prostor mami i što dulje živiš, privlačnost postaje sve jača.” – Ljudmila Ulicka

Zbirka O tijelu duše puna je priča o ljubavi. Ljubavi ljubavničkoj i majčinskoj, sporoj i sućutnoj, koja junakinjama Ljudmile Ulicke često dolazi kasno i gotovo uvijek nenadano, ali koja njihovim umornim tijelima poklanja komadić duše koji im nedostaje: vjeru i snagu da žive.Most između tijela i duše možda se zove ljubav, a velika ruska spisateljica ove je priče napisala da bi ga izgradila i ponudila nam pogled, možda čak i pomogla da ga prijeđemo. Ali ponad čega taj most vodi i dokle će nas nositi? Je li duša granica tijela, a smrt granica života, i postoji li išta onkraj fizičkog postojanja? Onako kako nas je navikla svojim veličanstvenim romanima, s mnogo mudrosti i sućuti, topline i finog humora, Ljudmila Ulicka svoje junakinje i junake promatra na najintimnijim od njihovih granica, dok ih prelaze. O tijelu duše knjiga je o onim presudnim trenucima života kada smo najslobodniji i najranjiviji, kada je tijelo i dušu gotovo nemoguće razdvojiti.

“Velika spisateljica.” – Libération

“Istražujući prirodu ljubavi, Ulicka govori o najdubljim silama koje oblikuju naš život.” – New York Times

“Pametne i srdačne, lakonske i pune duhovitosti – takve su priče Ljudmile Ulicke, velike dame ruske književnosti.” – Die Zeit

Zum Buch

Sjena planine

Gregory David Roberts

“I jedna jedina pogreška može spaliti šumu u tvome srcu i sakriti zvijezde na svim nebesima.” Riječi su to kojima počinje Sjena planine, dugo očekivani roman Gregoryja Davida Robertsa, ali i životna lekcija koju je dobro naučio njegov glavni junak Lindsay Ford zvani Lin, australski bjegunac, koji je u Bombayu započeo novi život kao liječnik u slamu, a nastavio ga kao revolveraš jednog od klanova bombayske mafije. Lindsay Ford, kojega su milijuni čitatelja širom svijeta upoznali i zavoljeli pod imenom Shantaram.Od događaja opisanih u međunarodnom bestseleru Shantaram prošle su dvije godine i čini se da su šume srca spaljene, a zvijezde zastrte na nebesima. Lin je izgubio dvoje ljudi koje je volio: očinsku figuru Khaderbhaija, šefa mafijaškog klana, ubijenog u Afganistanu, i svoju srodnu dušu, Karlu, koja se udala za mladog indijskog medijskog tajkuna. No kad mu bude uručeno pismo s posljednjom Khaderbhaijevom željom, Linovi će se gubici nastaviti, a voljeni Grad Otok u kojemu nova generacija mafijaških bosova ratuje ne mareći za stare kodekse i pravila postat će premalen i preopasan. Na obližnjoj planini, ništa manje opasno, učenja svetog čovjeka Idrissa dovest će u pitanje sve što je Lin mislio da zna o životu, svijetu, i svojem mjestu u njima.U Sjeni planine, okružen ljudima, jezicima, kulturama, bojama i mirisima Indije, Shantaram nastavlja svoju potragu za identitetom i značenjem, svrhom i domom, a najviše – za slobodom i tajnom ljubavi...

Zum Buch

Godišnji banket bratovštine grobara

Mathias Enard

Kad mladi etnolog David Mazon napusti Pariz kako bi napisao doktorsku disertaciju o tome što znači živjeti na selu u 21. stoljeću, uvjeren je da ima sve što je potrebno: državnu stipendiju, prijenosno računalo, internetsku vezu i smještaj na farmi na rubu Poitevinske močvare. Ali može li znanost zarobiti tisućljetne duhove Mjesta, dokučiti hirove Kotača vremena? Dok brodi mikrosvemirom La Pierre-Saint-Christophea i uz pomoć ljubaznog načelnika-pogrebnika Martiala i farmerice Lucie upoznaje lokalne ljude i običaje, David postaje sve sigurniji da mu nešto – a možda čak i ono najvažnije – nepovratno izmiče.Godišnji banket bratovštine grobara Mathiasa Énarda briljantan je, nesvakidašnji roman – knjiga u kojoj je tragikomični dnevnik znanstvenika tek ulaznica za spektakularni književni rollercoaster kroz povijest Francuske. Uz živopisne Énardove likove, u središtu ove vratolomne vožnje pokrajina je Deux-Sévres, piščev rodni kraj i duh koji ga nastanjuje još od velikog Énardova zemljaka Rabelaisa. Baš ondje, mjesto je simpozija neobične bratovštine – baš ondje zbiva se drevna gozba na kojoj grobari slave Smrt, a Smrt im, zauzvrat, poklanja trodnevnu pauzu, predah tijekom kojega će – zajedno s čitateljem ovog sjajnog romana – uživati hedonistički i bez skrupula.

Zum Buch

Osmi život - Za Brilku

Nino Haratischwili

U tolstojevski monumentalnoj obiteljskoj sagi Osmi život (Za Brilku), između strasti i zločina, susreta i rastanaka, bijega i povrataka, šest generacija i sedam izuzetnih žena prolazi Europom, od gruzijske obale Crnog mora preko Tbilisija, Sankt Peterburga i Moskve do Berlina, Pariza i Londona, jureći za svojim snovima i prepuštajući se "tek" Povijesti. Nino Haratischwili napisala je roman epskih razmjera, punokrvnih karaktera i velikih strasti koji se odvija na pozornici burnog 20. stoljeća, "crvenog stoljeća".

Zum Buch