Rejoignez-nous pour un voyage dans le monde des livres!
Ajouter ce livre à l'électronique
Grey
Ecrivez un nouveau commentaire Default profile 50px
Grey
Abonnez-vous pour lire le livre complet ou lisez les premières pages gratuitement!
All characters reduced
Put samoovisnosti - cover

Put samoovisnosti

Jorge Bucay

Maison d'édition: Fraktura

  • 1
  • 1
  • 0

Synopsis

Samoovisnost, ljubav, bol i sreća četiri su puta koja, kako piše Jorge Bucay, vode do potpunog ostvarenja svakoga ljudskog bića - četiri staze koje svatko od nas mora proći sam, vlastitim ritmom. Put samoovisnosti, kojemu je posvećena nova knjiga slavnoga argentinskog psihoterapeuta, prvi je zadani cilj, polazište bez kojega nema samoostvarenja. Bez obzira na to kako ga nazivali i pod kojim ga imenom nalazili - osobna formula uspjeha, održavanje mentalnog zdravlja, preuzimanje brige o samome sebi - put samoovisnosti naš je najveći, možda i jedini pravi izazov, a kao i toliko puta do sada, mudrost Jorgea Bucaya pomoći će nam da ga prihvatimo i proputujemo. Biti neovisan znači uspjeti ne ovisiti ni o kome. To bi bilo savršeno kad ne bi počivalo na laži: nitko nije neovisan. Neovisnost je nedostižan cilj, utopija i privid kojima težimo, što nije loše, ali ipak mu treba pristupiti kao nečemu nemogućem, kako ne bismo bili trajno frustrirani. Zašto je neovisnost nemoguća? Da bi čovjek bio neovisan, najprije mora biti samodostatan, a to nikad nije tako. Nitko se ne može trajno lišiti drugih ljudi. Nužno trebamo druge, na mnogo različitih načina. Ako je, dakle, neovisnost nemoguća, suovisnost nastrana, međuovisnost nije pravo rješenje, a ovisnost je nepoželjna, što nam onda preostaje? Preostaje nam izmisliti novu riječ: samoovisnost.
Disponible depuis: 01/10/2017.

D'autres livres qui pourraient vous intéresser

  • Pet stvari za kojima zale ljudi na samrti - cover

    Pet stvari za kojima zale ljudi...

    Bronnie Ware, Sasha Zigic

    • 0
    • 0
    • 0
    Pet stvari za kojima ljudi zale na samrti: uvidi koji ce promijeniti vas zivot Sto je u konacnici bilo vrijedno u nasem zivotu, kad jednog dana podvucemo crtu? Na samrtnoj postelji, kad nam postane jasno da se zivot blizi svome kraju? Nakon brojnih putovanja diljem svijeta, u potrazi za smislom zivota, Australka Bronnie Ware prihvatila se teskog zadatka. Provest ce vrijeme uz umiruce u posljednjim tjednima njihova zivota. U svojoj knjizi govori o predivnim susretima i dirljivim razgovorima sto su iz temelja promijenili njezin zivot. Ljudi koje je pritom srela uglavnom su se pozalili da su zanemarili vlastite zelje i previse radili, da su imali premalo vremena za obitelj i prijatelje i naveli jos niz stvari koje cete otkriti citajući ovu knjigu. Te ce vas spoznaje potaknuti na razmisljanje i podsjetiti na ono sto je uistinu bitno. Nakon tog iskustva Bronnie Ware je odlucila da ce odsada raditi samo ono sto uistinu zeli. A njezina knjiga nadahnut ce i mnoge od nas da vodimo zivot kakav bismo uistinu htjeli.
    Voir livre
  • Sjećanja sjećanja - cover

    Sjećanja sjećanja

    Maria Stepanova

    • 0
    • 0
    • 0
    “Najviše sam voljela malu seriju razglednica s noćnim fotografijama gradova – vrtovi u sumraku, osvijetljeni tramvaj u oštrom zavoju, prazan vrtuljak, izgubljeno dijete stoji pored cvjetne gredice držeći u rukama nepotreban obruč. No, sat je kucao, a barometar naviještao oluju. Svima su rođaci plesali u povijesnom plesnom ansamblu, a moji kao da su ostali iza scene. Bilo je tu još nešto, što je dio moje ostavine: to je predodžba o našem rodu kao ženskome, kao o nizu čvrstih žena koje su sve imale muževe, ali njima je bilo namijenjeno manje svjetala pozornice, kao da su u priči bile samo junakinje, a oskudijevala je junacima. Generacija babuška kao da je pretpostavljala nasljedni red samo od kćeri: činilo se da jedna izlazi iz druge, a posljednja je stekla pritom dar i priliku biti jedinom pripovjedačicom.” Ruska spisateljica Marija Stepanova u sjajnom romanu Sjećanja, sjećanja rekonstruira povijest židovske ruske obitelji koja je uspjela izmaknuti mlinskom kolu 20. stoljeća. Knjiga koja pokazuje kako da uočimo ljepotu gdje ju drugi ne vide i pokažemo blagost prema detaljima vlastitih života koje inače zaobilazimo zasluženo je ušla u uži krug za nagradu Man Booker International. Nostalgično, toplo i ironično – ukratko: zavodljivo i očaravajuće štivo.
    Voir livre
  • Svjetovima daleko - cover

    Svjetovima daleko

    Julia Franck

    • 0
    • 0
    • 0
    Svijet i grad, djevojka i mladić – sve je u ono doba imalo dvije strane, sljubljene, ali svjetovima daleko jedna od druge.
     
    Julia se rodila u Istočnom Berlinu. Osam joj je godina kad majka nju i njezine sestre odvodi na Zapad, najprije u prihvatni centar u Marienfeldeu, a zatim na selo, u pokrajinu Schleswig-Holstein. Ondje ne postoji samoća, ali sve je usamljenost. Žive od socijalne pomoći, a osim hirovite majke gotovo da nemaju nikoga. Baku koja je radila za Stasi, na Istoku. Djeda od kojega će bježati, na Zapadu. Od ostale imovine svaka sestra ima drugog odsutnog oca, a Julia još i Johannu, blizanku, još jedan svijet koji se ubrzano udaljava.
     
    Svjetovima daleko, autobiografski roman jedne od najznačajnijih suvremenih njemačkih autorica Julije Franck, suptilno, ali bez milosti progovara o onom najintimnijem: surovosti i ljepoti odrastanja. Kad u trinaestoj godini odluči napustiti dom i otići u Zapadni Berlin, njegova junakinja morat će prijeći više od jedne strogo čuvane granice. Na putu će pronaći i ponovno izgubiti oca, školovati se i raditi, stanovati i dijeliti divlji život s pripadnicima berlinske umjetničke scene prije pada Zida. A onda, na jednoj od granica, upoznat će Stephana. I ljubav. Priča o ljubavnicima iz dva naizgled beskrajno udaljena svijeta u prelijepom romanu Julije Franck ne uokviruje samo umjetnički izazovan prikaz jednog vremena, jednoga društva i jedne obitelji uhvaćene u njima. Ona sama potresna je, bespoštedna potraga za onom silom koja razbijene svjetove iznova može pretvoriti u jedan.
    Voir livre
  • Vučja sreća - cover

    Vučja sreća

    Paolo Cognetti

    • 0
    • 0
    • 0
    “Silvia se nasmijala. A na što miriše siječanj? Na što je mirisao siječanj? Na dim iz peći. Suhe i zaleđene livade u iščekivanju snijega. Na golo tijelo djevojke nakon duge samoće. Mirisao je na čudo.” Nakon prekida dugogodišnje veze Fausto se sklonio u planine jer se želi izgubiti, a Silvia je u njih došla jer se pokušava pronaći. Njemu je četrdeset godina, njoj dvadeset sedam: jedne noći, uz ognjište, dok se na planinsko mjestašce Fontanu Freddu bude spuštala zima, njih će se dvoje dotaknuti.Ali tu nije kraj dodirima u Cognettijevoj Vučjoj sreći. Poznanstvo s Babette, vlasnicom restorana, i Santorsom, koji zna sve o šumi i dolini, odlasci do gnijezda planinarskog doma na više od tri tisuće metara, snježna i travnata prostranstva od kojih se lakše diše – sve to zauvijek će obilježiti njihove priče. Fausto iznova počinje uživati u onome što ga okružuje i mariti za druge, žudjeti za tijelom i prepuštanjem. Silvia osjeća jasnije. Bez obzira na to koliko će trajati, osjećaju da su točno ondje gdje trebaju biti. Čini se da se čak i vuk, koji je iz planine izbivao čitavo stoljeće, vratio. I on traži svoju sreću.
    Voir livre
  • Ivana pred morem - cover

    Ivana pred morem

    Veronika Simoniti

    • 0
    • 0
    • 0
    Kad Adrijan Vuga sretne Ivanu Fortunat pod kolonadom mariborskog samostana, u njoj vidi samostalnost, dobrohotnost i tvrdoglavost koje druge djevojke nemaju. Pokušava joj pisati, no njezini su odgovori šturi, a posebno se trudi naglasiti: Ivana ništa ne moli. Unatoč učiteljskoj službi u različitim dijelovima predratne Slovenije, Ivana i Adrijan vjenčaju se i dobiju kćerkicu Pinu. No kako je on uvijek bio crven, završi u progonstvu u Srbiji, a Ivana i Pina moraju potražiti utočište kod rođaka. Nakon što obližnji ugljenokop osvoje partizani, u selo dolazi naočiti borac Vitalij, pred kojim nitko ne ostaje ravnodušan. Kad nakon mnogo godina Ivanina unuka naiđe na fotografiju trudne bake s kćerkicom, shvati da neke odgovore može dati samo Vitalijeva žena, ali konačno oslobođenje predstavlja samo vatra…Ivana pred morem slovenske spisateljice Veronike Simoniti sjajan je roman o malim ljudima u vremenima velikih nevolja. Ispripovijedana u majstorskoj maniri, ova obiteljska saga dira u srce i njezini junaci postaju nam poput izgubljenih rođaka iz vremena koja nam se danas čine dalekima, ali i – što nam ne služi na čast – zaboravljenima.
    Voir livre
  • Knjiga domova - cover

    Knjiga domova

    Andrea Bajani

    • 0
    • 0
    • 0
    Svaki dom koji smo imali dio je slagalice našega života. Stanovi i sobe, kuće i automobili u kojima smo živjeli, voljeli, bivali sretni ili neutješni – prostori su od kojih možemo skrojiti priču o svemu što smo bili i onome što jesmo.Baš to napravio je Andrea Bajani u svojoj zadivljujućoj Knjizi domova, romanu o muškarcu “kojeg ćemo konvencionalno nazvati Ja” i njegovim domovima – mjestima prijateljstva i braka, odanosti i preljuba, prostorima u kojima su se otkrivali tijelo i poezija, sklapale se i rastavljale obitelji sklone samouništenju.Od posljednje četvrti prošloga stoljeća sve do naših dana, skokovito kroz vrijeme, Ja je mladi ljubavnik udane žene u seoskoj kući i dijete koje puže za kornjačom u rimskome stanu dok se na televizoru prikazuju prizori otetoga Alda Mora i ubijenoga Piera Paola Pasolinija; on je suprug u torinskome građanskom stanu, boem u pariškoj mansardi i zreo muškarac u londonskome hotelu; on je dječak kojega otac tuče u vikendici i student koji leži na madracu na tlu; a zatim jednostavno čovjek koji za sobom zatvara vrata praznoga doma.Knjiga domova Andree Bajanija putovanje je kroz eksterijere i interijere iz kojih potječemo i u kojima nastavljamo svoje živote. U romanu jedinstvenome po strukturi, poeziji i viziji jedan od ponajboljih talijanskih pisaca svoje generacije oslikava velebnu fresku sentimentalnoga odgoja u kvadratnim metrima, ispisuje biografiju prostorā i vremenā koji su nas donijeli na svijet.
     
    “Kao nitko prije njega, Bajani pretražuje sva ona mjesta gdje smo najviše otkrivali i voljeli, gdje smo bili ranjeni i gdje smo, najzad, postali to što jesmo.” – Sandro Veronesi
     
    “Samo netko s nepokolebljivom nadom u autentičan odnos može tako vjerno dočarati samoću kojom smo okruženi.” – Nicola Lagioia
     
    “Knjiga domova jest traganje, mukotrpno i rasvjetljujuće, za novim odgovorima na staro pitanje: Tko sam? Svi mi ujedno smo i svoji domovi.” – Claudia Durastanti
     
    “Uz Rachel Cusk, Ottessu Moshfegh, Annie Ernaux, Joyce Carol Oates i Richarda Powersa, Andrea Bajani jedan je od živućih pisaca kojima se najviše divim.” – Edmund White, The New York Times
     
    Knjiga domova najoriginalnija je knjiga koju sam pročitala u posljednjih dvadesetak godina. Iako je roman neobično čitljiv (poetičan i nježan), prijemčiviji čitalac bit će uhvaćen u nimalo laku zamku slagalice, odnosno rekonstrukcije autorove biografije. Pritom autor dijeli samoga sebe na samozatajnog pripovjedača i Ja, književnog junaka. Autor ponekad popraćuje opise svojih domova kopijom blueprinta, često imenom grada ili mjesta u kojemu se dom nalazi, obavezno godinom boravka, ali ni takvi, konkretni podaci neće biti od velike koristi u rekonstrukciji autorova stvarnog života. Knjiga domova suptilno je kamuflirana autorova autobiografija u kojoj glavnu ulogu nema ni autor ni Ja, nego domovi, živi, konkretni prostori, koje, paradoksalno, doživljavamo kao snove. – Dubravka Ugrešić
    Voir livre