Weitere Bücher, die Sie mögen werden

• 

  Euforija Roman o Sylviji Plath -...

  Elin Cullhed

  • 0
  • 0
  • 0

  Tko je zapravo bila Sylvia Plath? Kako je voljela, tugovala, radovala se i gdje je, usred bivanja majkom i suprugom, pronalazila prostor da bude i autorica?Euforija na maestralan način daje odgovore na najbitnija pitanja o Plath otvarajući nam pogled u zadnju godinu njezina života prije samoubojstva. Ovaj roman, pisan u prvom licu, na izuzetno inovativan i moderan način donosi nam kroz oči kultne pjesnikinje priču o svim ženama i borbi da uz majčinstvo i pritisak patrijarhata ostvare i vlastite ambicije. Čitatelj zaista na svakoj stranici postaje Sylvia Plath, osjeća njezinu tjeskobu, razornu nemoć, patnju i nemogućnost da se othrva neminovnom kraju. Sa svakom rečenicom pulsira tragedija, nemogućnost da se bude prihvaćen i voljen, kako od nas samih tako i od drugih. Ovom knjigom, kao rijetko kojom, moguće je doći i do vlastitih najdubljih i najtamnijih mjesta, ona uvjerljivo secira usamljenost, najintimnije ljudske strahove i nade. Ipak, ovaj tekst je i više od uvjerljive fikcije, on je nevjerojatno poetsko tkivo koje čitatelja svojim jezičnim i stilskim dosezima drži neprestano budnima i oduševljenima. Elin Cullhed dala je Euforijom Sylviji Plath novi, suvremeni glas koji ju je podigao na univerzalnu razinu; postala je simbol borbe žena u svakodnevnim nastojanjima da ostvare vlastitu kreativnost.

  Zum Buch

• 

  Na Vrbasu tekija

  Josip Mlakić

  • 0
  • 0
  • 0

  Ivo Andrić bez ikakve je sumnje jedan od najvažnijih pisaca ovih jezika, jedini autor s područja bivše nam zemlje koji je počašćen Nobelovom nagradom za književnost. Rado čitani pisac oko čijega se djela i danas lome polemička, nacionalna i ina koplja, o kojem se pišu goleme studije, održavaju simpoziji, a romani se nalaze u školskim lektirama. Na Vrbasu tekija roman je koji andrićevskim stilom progovara o važnoj bosanskoj temi, o onoj za koju u dosada objavljenim tomovima nije bilo mjesta – samostanu u Jajcu. To je još jedna priča o bosanskim fratrima i Bosni Srebrenoj, o Bosni od sredine devetnaestoga do sredine dvadesetog stoljeća.Podijeljen u tri dijela, “Na Vrbasu tekija”, “Jajačka hronika” i “Paučina i promaja”, roman je to čija su prva dva dijela možda izgubljen ili nikad napisan Andrićev rukopis, dok je treći dio fantastično precizna studija o Andriću i njegovu djelu te ujedno i autobiografski uvid u Josipa Mlakića i njegove teme.Josip Mlakić romanom Na Vrbasu tekija uspio je gotovo nemoguće: ispisao je Andrićevim jezikom neispripovijedanu priču, uspio je rekreirati svijet koji nam je i blizak i dalek, svijet koji je ostao sačuvan u knjigama i kronikama, svijet koji je stvorio i u njegovim detaljima sačuvao Ivo Andrić, a sada ga je jednako moćno i stilski besprijekorno nastavio jedan od najboljih suvremenih pripovjedača Josip Mlakić.

  Zum Buch

• 

  Panterin sjaj

  Krisztina Tóth

  • 0
  • 0
  • 0

  Čekamo u redu u pošti, kod frizera, u trgovačkom centru; šetamo psa, sami ili u društvu nenadano pronađenog srodnika; promatramo one drugačije odjeće, različitih pogleda i jezika, one druge boje kože, ponekad suviše svijetle, ponekad suviše tamne. Vozimo se javnim prijevozom po gradu tako nalik na naš, ili vlakom bježimo iz njega, a onda i iz zemlje u kojoj smo rođeni. Novim očima znatiželjno i začuđeno gledamo ljude koje susrećemo svakoga dana: krhku umirovljenicu kako agresivno u trolejbusu napada djevojku u crvenim hlačama koja čita (!), jer sigurno je strankinja; dobru staru tetu koja je cijeli svoj život teško radila, ali ima problem s Romima; ljubaznog taksista koji se jako trudi u prometnoj špici dovesti nas na odredište, no nikako mu nije jasno zašto sve te imigrante i beskućnike ne stave pod šator i puste plin. Brojni su ti Drugi...Pedeset priča, pedeset ključeva za čuvstveno, intuitivno i kritičko razumijevanje mađarske (i svoje) svakodnevice, riječi koje bez premišljanja izgovaramo, misli koje ponekad uspijemo ne izgovoriti. Empatijom, umijećem da ne sklizne u sentimentalnost i poigravanjem stereotipima Krisztina Tóth zbirkom priča Panterin sjaj otvara vrata iza kojih, mislili smo, nema ničeg više. Maestralno hvata trenutke života, pokreće emocije, a onda ih izvrne, te nam pokaže da ni mi nismo nevini u nepravdama ovoga svijeta.

  Zum Buch

• 

  Odlazak sa stanice Atocha

  Ben Lerner

  • 0
  • 0
  • 0

  Adam Gordon sjajan je i krajnje nepouzdan mladi američki pjesnik s prestižnom stipendijom u Madridu. Međutim, malo piše, uglavnom puši, šeta, ide u muzeje, čita Tolstoja, Lorcu i Ashberyja, flertuje s Isabel, a pomalo i s Teresom... i istražuje mogućnosti umjetnosti te autentičnost uopće u današnjem svijetu. Pomoću sitnih laži, dizajnerskih lijekova, hašiša i drugih opijata eksperimentira sa svim vrstama granica, posebno onima u sebi, među ljudima i u poeziji. Je li poezija esencijalna umjetnička forma ili tek zaslon za projekcije čitatelja? Jesu li odnosi s ljudima koje upoznaje u Španjolskoj lažni kao što su to, kako sam strahuje, njegove pjesme? Nakon 11. ožujka 2004. i krvavog terorističkog napada na stanicu Atocha pitanje je kako će se Adam suočiti s novom stvarnošću.
   
  Drski debitantski roman Odlazak sa stanice Atocha Bena Lernera, finalista National Book Awarda, proza je koja meandrira između komičnoga i tragičnoga, samoprijezira i nadahnuća. Jedinstven je to portret umjetnika u mladosti u dobu Google-pretraživanja, farmaceutskih proizvoda i spektakla.
   
  “Krajnje čarobno. Lernerova lažljiva, puna samomržnje, o lijekovima ovisna, briljantna protuha od junaka nezaboravan je lik, a njegov glas govori glazbom koja je nepogrešivo i na posebno zabavan način samo njegova.” – Paul Auster
   
  “Izvanredan roman o sjecištima umjetnosti i stvarnosti u suvremenom životu.” – John Ashbery
   
  “Ovaj prvijenac impresionira svojim majstorstvom, inteligencijom i zajedljivošću.” – L’Express
   
  “Bildungsroman, meditacija i dokoličarska priča ispričani preciznim, misaono moćnim i genijalno duhovitim glasom.” – The New York Times Book Review
   
  “Intenzivno i neobično briljantno.” – The Guardian
   
  “Ben Lerner pronicljivo istražuje kako nas vlastito opsesivno kritičko promišljanje može navesti da svoju ulogu u svijetu osjetimo kao iskrivljenu, nestvarnu i neautentičnu dok neopazice polako urastamo u vlastitu buduću kožu.” – Brian Evenson
   
  “Odvažna, ova iznenađujuće gusta, a nevelika knjiga govori koliko o budućnosti poezije, toliko i o lažima i nekomunikativnosti... Evo pisca kojeg treba pratiti, nesumnjivo.” – Le Magazine littéraire
   
  “Odlazak sa stanice Atocha iskričavo je inteligentan roman, duhovita, živa i originalna proza u svakoj svojoj rečenici.” – Jonathan Franzen
   
  “Najduhovitija knjiga o samoći za koju znam i najtužnija komedija o usamljenosti i lažima. Nevjerojatan prvijenac koji zaslužuje sav uspjeh koji je postigao.” – Daniel Kehlmann

  Zum Buch

• 

  Jezerska voda nikad nije slatka

  Giulia Caminito

  • 0
  • 0
  • 0

  Bježeći od skupoće i ravnodušnosti Rima, na prelijepo jezero Bracciano doseljava se obitelj Antonije, žene ponosne do tvrdoglavosti, koja se sama brine za četvero djece i muža u invalidskim kolicima. Antonia je poštena, ne pristaje na kompromise, vjeruje u opće dobro, no ipak želi naučiti svoju jedinu kćer da se iznad svega oslanja na samu sebe i da uvijek drži glavu uzdignutu. Gaia je najpametnija u obitelji i neće završiti kao ona, obrazovanje će biti njezin izlaz. I Gaia uči, uči ne žaliti se, čitati rječnike i knjige, braniti se, skakati u mutno i hladno jezero bez trunke straha... No agresivnost i bijes vrebaju poput zmije i ne prestaju rasti u njoj – jer kako se boriti za svoje snove kada pripadaš onima koji gotovo da nemaju ništa?U godinama 2000-im u kojima se odvija radnja romana Jezerska voda nikad nije slatka velike političke i građanske bitke više ne postoje, računa se samo borba za svoje mjesto pod suncem. Radikalno nepomirljiva, Giulia Caminito progovara o neispunjenim obećanjima “bolje budućnosti” i razočaranju u snove čitave jedne generacije – dirljiv, ljutit, sjajan, izvrnut naglavce bildungsroman.

  Zum Buch

• 

  Proces

  Franz Kafka, Sasa Zigic

  • 0
  • 0
  • 0

  Ovaj roman, koji je Kafka kao i vecinu svojih djela smatrao humoristickim, najcesce se danas priziva kad se govori o izgubljenosti covjeka u neobjasnjivim birokratskim labirintima suvremenog drustva. No – to je samo jedna od mogucih interpretacija: osim ovih politickih i socioloskih aspekata, u Procesu vidimo i brojne motive koji su Kafku zanimali u svim djelima, kao sto je pitanje osobne krivnje, izgubljenosti pojedinca u neprijateljski nastrojenom, ne do kraja razumljivom svijetu, strah pred ispraznom seksualnoscu, te hladnoca i beskorisnost institucionalne religije u pokusajima da se pronadje duhovni mir.Kafka se slicnim motivima vracao vise puta, te stoga mnogi kriticari usporedjuju Proces s njegovim drugim romanom, Dvorac, nastalim 1926. godine, u kojem protagonist, takodjer poznat samo kao K., stize u selo kojim upravlja nepristupacan i bezlican autoritet dvorca, i uzaludno pokusava doprijeti do njega, slicno kao sto Josef K. uzaludno pokusava pronaci rjesenje za svoj polozaj. Takodjer se moze pronaci paralele s pripovijetkom U kaznjenickoj koloniji, napisanoj otprilike u isto vrijeme kad i Proces (prva je verzija nastala 1914., iako je objavljena tek 1919. godine), a zamisao o neprobojnosti birokracije prisutna je u gotovo svakom Kafkinom djelu.Neki se pak kriticari usredotocuju na psihoanaliticke elemente Procesa, naglasavajuci kako je vec sam naslov dvoznacan, jer se moze odnositi i na sudski proces, ali i na proces bolne samospoznaje. U prilog ovome govore nadrealisticni, apsurdisticki elementi romana, kao i predavanje Josefa K. sudbini, sto je simbolicki trenutak u kojem covjek prihvaca vlastite nedostatke i prestaje ih zatomljivati. Po dnevnickim zapisima znamo da je Kafka poznavao Freudove teorije, te je moguce da je neke od svojih »freudovskih« motiva u svoja knjizevna djela ukljucio svjesno i namjerno.U svakom slucaju, Proces je ostao jedno od najslavnijih, mozda i najslavnije Kafkino djelo, te je dao povoda mnogim interpretacijama i ekranizacijama: još 1962. godine, slavni redatelj Orson Welles napravio je filmsku verziju – snimanu u Zagrebu – u kojoj je Josefa K. igrao Anthony Hopkins, dok je ulogu Odvjetnika Welles preuzeo na sebe. Njemacki skladatelj Gottfried von Einem pak sredinom 20. stoljeca skladao je operu Der Prozeß, koja je dozivjela vise uprizorenja sirom svijeta.

  Zum Buch