Weitere Bücher, die Sie mögen werden

• 

  Što čini jabuku?

  Amos Oz, Šira Hadad

  • 0
  • 0
  • 0

  Što čini jabuku? najosobnija je knjiga jednoga od najutjecajnijih intelektualaca 20. stoljeća, Amosa Oza. Podnaslovljena kao Šest razgovora o pisanju, ljubavi, osjećaju krivnje i ostalim užicima, Ozova Jabuka nije tek knjiga iznimnih intervjua – u njoj je uhvaćena esencija cjeloživotnog dijaloga koji je veliki pisac vodio sa sobom i svijetom koji ga okružuje, ali i srž prijateljstva koje ga je povezalo s njegovom izraelskom urednicom Širom Hadad.Kako je, u četrnaestoj godini i daleko od kuće, rođen pisac Amos Oz? Zbog čega je promijenio ime nakon majčina samoubojstva? Zašto je napisati roman isto kao sagraditi čitav Pariz od šibica i ljepila? Kako razmišlja o ljubavi i o seksu, o feminizmu i fanatizmu, prošlosti i budućnosti? Može li književnost promijeniti čovjeka, može li promijeniti svijet?Emotivnost i toplina, spontanost i humor kojima su prožeta Ozova razmišljanja o djetinjstvu, odrastanju, važnim knjigama i autorima, o stvaralačkom procesu i nadahnuću istinski će zasjati dok s prepoznatljivom mudrošću i jasnoćom bude dodirivao pitanja ljubavi i braka, politike i vjere, roditeljstva, starenja i smrti...Iskrena, bez tabua i lažnog srama, Što čini jabuku? Amosa Oza i Šire Hadad knjiga je prvih i posljednjih pitanja, onih na kojima su izgrađeni život i djelo jednoga od velikana našega vremena.“… Što čini jabuku? Voda, zemlja, sunce, drvo jabuke i malo gnojiva. Ali ona nije nalik nijednoj od tih stvari. Napravljena je od njih, ali nije im nalik. Tako je i s pričom, i ona je sigurno načinjena od zbroja susreta, iskustava i slušanja.”“Ova knjiga otkriva Amosa Oza onakvoga kakvoga smo poznavali mi, njegovi prijatelji: otvorenog i s nevjerojatnim smislom za humor i ironiju.” – David Grossman

  Zum Buch

• 

  Rekonstrukcija

  Viktorie Hanišová

  • 0
  • 0
  • 0

  “Rođena sam s devet godina, deset mjeseci i sedam dana. Tako to pamtim.” Ovim riječima svoju priču započinje devetnaestogodišnja Eliška. Tog sasvim običnog dana kad se vratila kući, na podu dnevne sobe zatekla je mrtve brata i majku. Njezina majka ubila je mlađeg brata, a potom i sebe, ne ostavivši oproštajno pismo. Skrb za nju preuzela je imućna, ali neobična i u svoj svijet zatvorena teta Leonie. No je li odrastanje u staroj, mračnoj vili bez potrebne pažnje i ljubavi dobro za dijete? Ostavši sasvim sama, prije nego što krene na studij arhitekture, Eliška započinje svoju opsesivnu potragu za odgovorima. Što se uistinu dogodilo? Zašto je majka to učinila? I zašto je nju ostavila na životu?Rekonstrukcija je psihološki roman o majci ubojici vlastitog djeteta, o tragediji od koje se ne može pobjeći, o mračnoj prošlosti i iracionalnosti ljudskih postupaka. U svom iznimnom djelu jedna od najzanimljivijih suvremenih čeških autorica Viktorie Hanišová precizno rastvara užas i nepojmljivu dubinu tame ljudske psihe.“Hanišová piše o Medejama sadašnjosti, promjenjivosti naših pogleda na prošlost, sjećanja, pa čak i na artefakte.” – Radio FM“Roman Rekonstrukcija čini točno ono što piše u njegovu naslovu: protagonistica istražuje sve moguće kontekste, traga za vezama i odnosima u njima... Traži pomoć u psihologiji i filozofiji, proučava paralele u povijesti, ispituje vlastite snove i internet, žonglira teorijama zavjere, propituje kriminologe, odnose i postupke oca, koji je potpuno odustao od života i potonuo u alkohol.” – MF DNES“Izravan jezik i spontano pripovijedanje Viktorie Hanišove podsjećaju nas da je moć u jednostavnosti.” – Lidové noviny“Viktorie Hanišová majstorski kreiraprirodni tijek razmišljanja, promišljanja, monologa i dijaloga. Njezino pripovijedanje stoga je gotovo neupadljivo, ali uvjerljivo prenosi osebujnost njezinih likova.” – Tvar“Autorica vješto barata najsitnijim i najintrigantnijim detaljima bolesne duše, a da se zapravo ne osvrće na njezino loše stanje, i na taj način uvlači čitatelja u srž problema neprimjetno ga odvodeći na neobično putovanje.” – Právo

  Zum Buch

• 

  Sjećanja sjećanja

  Maria Stepanova

  • 0
  • 0
  • 0

  “Najviše sam voljela malu seriju razglednica s noćnim fotografijama gradova – vrtovi u sumraku, osvijetljeni tramvaj u oštrom zavoju, prazan vrtuljak, izgubljeno dijete stoji pored cvjetne gredice držeći u rukama nepotreban obruč. No, sat je kucao, a barometar naviještao oluju. Svima su rođaci plesali u povijesnom plesnom ansamblu, a moji kao da su ostali iza scene. Bilo je tu još nešto, što je dio moje ostavine: to je predodžba o našem rodu kao ženskome, kao o nizu čvrstih žena koje su sve imale muževe, ali njima je bilo namijenjeno manje svjetala pozornice, kao da su u priči bile samo junakinje, a oskudijevala je junacima. Generacija babuška kao da je pretpostavljala nasljedni red samo od kćeri: činilo se da jedna izlazi iz druge, a posljednja je stekla pritom dar i priliku biti jedinom pripovjedačicom.” Ruska spisateljica Marija Stepanova u sjajnom romanu Sjećanja, sjećanja rekonstruira povijest židovske ruske obitelji koja je uspjela izmaknuti mlinskom kolu 20. stoljeća. Knjiga koja pokazuje kako da uočimo ljepotu gdje ju drugi ne vide i pokažemo blagost prema detaljima vlastitih života koje inače zaobilazimo zasluženo je ušla u uži krug za nagradu Man Booker International. Nostalgično, toplo i ironično – ukratko: zavodljivo i očaravajuće štivo.

  Zum Buch

• 

  Godišnji banket bratovštine grobara

  Mathias Énard

  • 0
  • 0
  • 0

  Kad mladi etnolog David Mazon napusti Pariz kako bi napisao doktorsku disertaciju o tome što znači živjeti na selu u 21. stoljeću, uvjeren je da ima sve što je potrebno: državnu stipendiju, prijenosno računalo, internetsku vezu i smještaj na farmi na rubu Poitevinske močvare. Ali može li znanost zarobiti tisućljetne duhove Mjesta, dokučiti hirove Kotača vremena? Dok brodi mikrosvemirom La Pierre-Saint-Christophea i uz pomoć ljubaznog načelnika-pogrebnika Martiala i farmerice Lucie upoznaje lokalne ljude i običaje, David postaje sve sigurniji da mu nešto – a možda čak i ono najvažnije – nepovratno izmiče.Godišnji banket bratovštine grobara Mathiasa Énarda briljantan je, nesvakidašnji roman – knjiga u kojoj je tragikomični dnevnik znanstvenika tek ulaznica za spektakularni književni rollercoaster kroz povijest Francuske. Uz živopisne Énardove likove, u središtu ove vratolomne vožnje pokrajina je Deux-Sévres, piščev rodni kraj i duh koji ga nastanjuje još od velikog Énardova zemljaka Rabelaisa. Baš ondje, mjesto je simpozija neobične bratovštine – baš ondje zbiva se drevna gozba na kojoj grobari slave Smrt, a Smrt im, zauzvrat, poklanja trodnevnu pauzu, predah tijekom kojega će – zajedno s čitateljem ovog sjajnog romana – uživati hedonistički i bez skrupula.

  Zum Buch

• 

  Čiope

  Fernando Aramburu

  • 0
  • 0
  • 0

  Nakon nezaboravnog hit-romana Patria, Čiope ponajboljeg suvremenog španjolskog pisca još su jedan veliki roman našeg vremena. Toni, srednjoškolski profesor filozofije, u svojim pedesetima odlučuje da je vrijeme da ipak okonča svoj život. Smiren, pedantan i odlučan, odredio je i datum, točno za godinu dana, koju će provesti tako da svakodnevno ispisuje svoju priču. Društvo mu prave samo njegova kujica Pepa i zajedljivi prijatelj Hromi. S mnogo humora i racionalnosti, iskreno i bez zadrške progovara o prvim ljubavima, o braku, o njegovu raspadu i odnosu s bivšom ženom Amalijom, koju ne može vidjeti očima. Bez uvijanja zapisuje svoje pogreške; nemogućnost da uspostavi odnos s problematičnim sinom Nikitom, bratom s kojim već desetljećima nema gotovo nikakvu komunikaciju, dementnom majkom koja nikada nije doživjela ljubav. Kada se u jednoličnoj svakodnevici sasvim neočekivano pojavi žena sa psom, Toni se suočava s nedoživljenom nježnosti, koju odbija prihvatiti jer ni sam ne vjeruje da zaslužuje ljubav, a navikao je da ni pred kim ne smije pokazati svoju ranjivost. Čiope su intiman, maestralan roman, bespoštedan i samokritičan poput Moje borbe Karla Ovea Knausgårda, s velikom emotivnom pričom o malenom životu i usamljenosti poput Williamsova Stonera. Ponajbolji suvremeni španjolski autor Fernando Aramburu ispisuje osobnu, univerzalnu posvetu prijateljstvu, ljubavi i životu uz koju ćemo i plakati i smijati se naglas.

  Zum Buch

• 

  U kasno ljeto

  Magdalena Blažević

  • 0
  • 0
  • 0

  Izniman roman snažnih slika, krugova koji se pretapaju, asocijacija prepunih mirisa i zvukova, prizori bi bili pitoreskni da u potki ove sugestivne i poetske naracije ne leži surov ratni zločin. 'Zovem se Ivana. Živjela sam četrnaest ljeta, a ovo je priča o posljednjem.' Obimom mali, a temom golem, ovaj roman otvorenog prostora i prirode, roman u kojem mrak prevladava nad svjetlom, smrt nad životom, pisan iz perspektive ubijene djevojčice predstavlja nam jezikom nježnosti svu surovost svijeta skrivenog u idili ruralne pastorale. Roman o smrti iz kojeg pjevaju ptice. 
  Magdalena Blažević poput Agote Kristof ili Ingeborg Bachmann stvara svijet satkan od emocija koje kipte ispod savršeno preciznih i jasnih rečenica. U kasno ljeto roman je koji se čita polako jer njegovi strahovi, patnje, snaga, nadanja i tuga izviru iz svake riječi, čime se Magdalena Blažević svrstava u najbolje današnje spisateljske glasove. (Seid Serdarević) 
  Magdalena Blažević (1982.) rođena je i odrasla u Žepču u Bosni i Hercegovini. Autorica je zbirke kratkih priča „Svetkovina“ (2020.) i romana 'U kasno ljeto' (2022.), koji je osvojio nagradu Tportala za najbolji hrvatski roman objavljen u prethodnoj godini. Dobitnica je nekoliko nagrada za najbolju kratku priču, među njima i nagrade 'Ranko Marinković'. Živi u Mostaru. 
  Hvala Zoranu Čubrilu i Christianu Bushillu za pročitane citate u knjizi.

  Zum Buch