Weitere Bücher, die Sie mögen werden

• 

  Pseći park

  Sofi Oksanen

  • 0
  • 0
  • 0

  Helsinki 2016. Olenka sjedi na klupi u parku promatrajući bračni par i njihovo dvoje djece kako se igraju sa psom. Iznenada se trgne jer je netko sjeo pokraj nje. Unatoč proteklim godinama tu bi ženu prepoznala među tisućama drugih. Uostalom, Olenka je ta koja joj je uništila život. I ona će možda sada to isto učiniti njoj. Samo ona zna istinu o tome čime se Olenka bavila, odakle je došla i od koga se skriva. Ipak, na jedan neuhvatljivi trenutak evo ih zajedno – gledaju vlastitu djecu koju odgajaju drugi ljudi. Već u sljedećemu nad njima se nadvijaju sjene prošlosti iz njihove zajedničke domovine Ukrajine, u kojoj su obje bile uključene u unosan biznis pomaganja bogatim Europljanima da postanu roditelji.
   
  Međunarodni bestseler Pseći park odvija se na pozornicama suvremene Finske i postsovjetske Ukrajine, na kojima korumpiranost Istoka susreće i hrani pohlepu Zapada, na čijem raskrižju stoje dvije žene uhvaćene u mrežu industrije umjetne oplodnje, iskorištavanja i komercijalizacije ženskog tijela. Sofi Oksanen majstorski plete surovu i realističnu priču trilerske napetosti, koja je ujedno i duboko ljudska priča o odanosti, ljubavi, ambiciji i narušenom povjerenju. Zadivljujući roman o ženi koja ne može pobjeći od čežnje za izgubljenim djetetom, kao ni od moćnika koji je nemilosrdno love.
   
  “U Psećem parku, kao i u svojim drugim romanima, Sofi Oksanen rudari živu povijest, iskopavajući otrovne društvene elemente koji imaju eksplozivnu moć.” – Wall Street Journal
   
  “U industriji umjetne oplodnje Sofi Oksanen pronašla je savršenu sliku društvene nejednakosti o kojoj je u ovom romanu riječ.” – Jyllands-Posten
   
  “U višestruko zastrašujućoj priči o doniranju jajnih stanica i crnom tržištu čitatelja se drži na klackalici između frustracije i fascinacije.” – Daily Mail
   
  “Sofi Oksanen piše na jedinstven, opipljiv i oštar način, a radnja se odvija žestinom trilera.” – Maaseudun Tulevaisuus
   
  “Roman koji vas drži na rubu živaca do zadnje stranice. Pseći park ambiciozan je po svom zahvatu i hrabar u pitanjima kojima se bavi.” – Les Inrockuptibles
   
  “Pseći park šokantna je priča u dobrom starom smislu.” – Berlingske
   
  “Životan portret postsovjetske države u kojoj vladaju gangsteri, a iskorištavanje ženskog tijela unosan je posao.” – The Guardian
   
  “Oštar i blistav roman zastrašujuće ljepote. Priziva priču o sluškinjama Margaret Atwood.” – Västerbottens-Kuriren
   
  “Roman Pseći park još jednom otkriva uvijek težak odnos između Zapada i Istoka. Korupcija, industrija umjetne oplodnje i maternice za iznajmljivanje, pitanja koja su invazijom na Ukrajinu ponovno eksplodirala pred društvom koje okreće glavu.” – ABC

  Zum Buch

• 

  Mali princ

  Antoine de Saint-Exupéry, Sasa...

  • 0
  • 0
  • 0

  Sredisnja tema ove duboko filozofske i tankocutne price o malome princu je spas od samoce zahvaljujuci prijateljstvu. Mali princ je zapravo alter ego samoga pisca, koji racionalnom vidjenju svijeta ocima odraslih, njihovom ovladavanju svijetom pomocu brojki, izvodjenja dokaza te njihovoj logici suprotstavlja suosjecanje prema drugima, u pripovijesti pretoceno u parabolu o ruzi i lisici. Samo se srcem dobro vidi. Ono bitno je ocima nevidljivo.

  Zum Buch

• 

  Knjiga intimne gramatike

  David Grossman

  • 0
  • 0
  • 0

  Odrasti, to znači kušati plod sa stabla spoznaje.Aron Klajnfeld ima dvanaest godina i zapeo je negdje u krošnji. Plodovi su iznad njega, ali ispod se vide Jeruzalem i Edna Blum, mama i tata, Gideon i Cahi, čitavi taj svijet koji raste i mijenja se brzo, strašno, neshvatljivo.Još do jučer, bilo je tako lako biti dječak. No sad, dok Izrael juri prema Šestodnevnom ratu, a glasovi njegovih prijatelja postaju čudni, Aron u vlastitom tijelu živi kao na neprijateljskom teritoriju, dešifrirajući kodove žudnje, probijajući se kroz njegovu intimnu gramatiku.Vulkanski emotivna i zadivljujuće ljudska, Knjiga intimne gramatike velikog izraelskog pisca Davida Grossmana govori o najuniverzalnijoj od svih tragedija: gubitku svijeta djetinjstva. Dječak u njezinu središtu jedan je od najveličanstvenijih Grossmanovih junaka. Aron Klajnfeld, zarobljen u uskom ali bezdanom prostoru između djetinjstva i odraslosti. Aron Klajnfeld, veliki alkemičar koji usamljenost pretvara u kreaciju, a strah u ljepotu; mali mađioničar koji pokušava ne ugušiti se od prvog zagriza u ono što malokoji pisac umije opisati kao David Grossman: život.
   
  “Roman koji nas podsjeća na veliki, svečani misterij književnosti, ono što pjesnik Czesław Miłosz naziva ‘mogućnošću čovjeka da bude netko drugi’.” – Chicago Tribune
   
  “Izraelskog pisca Davida Grossmana legitimno su uspoređivali s Kafkom, Grassom, Márquezom i Joyceom... U ovom romanu Grossmanova vlastita intimna gramatika obraća se svakome tko je ikada imao dvanaest godina.” – The Boston Globe
   
  “David Grossman savršeno balansira između pjesničkog i profanog... Knjiga intimne gramatike u isti se mah može čitati kao pripovijest magijskog realizma i kao parabola o šteti koju je prouzrokovao Holokaust, kao psihološki portret dječaka na rubu sloma i kao komična, ali jeziva optužnica jedne židovske obitelji.” – The New York Times Book Review

  Zum Buch

• 

  Nesreća bez želja

  Peter Handke

  • 0
  • 0
  • 0

  “U nedjeljnom izdanju koruških Narodnih novina pod rubrikom razno mogla se pročitati sljedeća vijest: ‘U noći na subotu jedna je pedesetjednogodišnja domaćica iz mjesta A. (općina G.) počinila samoubojstvo, uzevši prekomjernu dozu tableta za spavanje.’ Prošlo je sedam tjedana otkako mi je majka umrla i ja bih se rado dao na posao, prije nego što se na sahrani još toliko snažna potreba da pišem o njoj pretvori natrag u onu tupu zanijemjelost, s kojom sam reagirao na vijest o njezinu samoubojstvu.”Ovako Peter Handke počinje svoje izvanredno djelo Nesreća bez želja, o životu i smrti svoje majke iz perspektive sina, ali i objektivna pripovjedača. Ova, po mnogima najvažnija Handkeova knjiga, koja ni nakon gotovo pola stoljeća nije izgubila na aktualnosti, oda je ženi koja je slobodu našla tek u smrti i nesumnjivi dokaz da je Peter Handke već tada pokazao talent vrijedan Nobelove nagrade.“Nesreća bez želja kratki je roman koji je na njemačkom objavljen 1972. i ključ je za razumijevanje biografije ovoga čovjeka i jedna od najsnažnijih i najstrašnijih knjiga koje čovjek ispisuje o sebi. Ona je tačka iz koje će, tridesetak godina zatim, započeti trend autobiografske, seberazarajuće europske proze. Koga zanima od čega je krenuo Karl Ove Knausgaard, neka pročita Nesreću bez želja.” – Miljenko Jergović“Dirljivo i divno napisano.” – Richard Locke, The New York Times Book Review“U Nesreći bez želja autor se konfrontira s majčinim samoubojstvom u priči koja je poput objašnjenja nekog sna koji se ponavlja.” – Chicago Sun – Times“Tajna ove tužne fabule jest u tome da je čovjek čita bez daha. To je uspjeh Handkeova izričaja, njegova žara i distance, ispletenih na najbolji umjetnički način.” – Ulrich Greiner, Die Zeit“Neću oklijevati da nazovem Nesreću bez želja Handkeovim najvažnijim, suštinskim djelom. Ovo je knjiga za koju trebate odvojiti vrijeme da je pročitate.” – Jørgen Herman Monrad“U remek-djelu o majčinu samoubojstvu Handke nam pokazuje kako je jezik zatvor u kojem u patrijarhalnome dobu žena nikad ne dobiva stvarno ‘ja’ da ga može ubiti.” – Simon Lund Petersen

  Zum Buch

• 

  Hotel Wartburg

  Zoran Žmirić

  • 0
  • 0
  • 0

  U romanu Hotel Wartburg Zoran Žmirić pripovijeda o jednoj naizgled sasvim običnoj obitelji, nesretnoj na svoj način. Kroz tu nesreću, na koju svaka obitelj ima svoje autentično pravo, pisac nas vodi automobilom marke Wartburg.Wartburg iz naslova romana prostor je naknadnog obračuna s ocem, lajtmotiv koji pokreće sjećanja na ključne situacije odrastanja i sazrijevanja u kojima glavni junak razrješava neraščišćene račune s roditeljem koji je često više bio vlasnik Wartburga nego roditelj. Dvotaktni motor, koji je zbog godine proizvodnje već odavno utihnuo, zaštektat će ponovno u memoriji pripovjedača kako bi jednom zauvijek raskrstio sa svime zbog čega je njegovo paljenje zvučalo kako treba jedino kad bi otac nekamo odlazio.Tim posljednjim paljenjem motora Wartburg je u pripovjedačevoj perspektivi napravio puni krug od teških uspomena do praštanja ocu koji to nije znao biti, ili je to bio onako kako je jedino znao i mogao. Za taj oprost Zoran Žmirić zalaže se ekonomičnim, naizgled škrtim jezikom koji pogađa točnu mjeru emocije koju mora izazvati kod čitatelja; čini to kratkim, gotovo filmskim sekvencama s dijalogom kao nosivim materijalom, prizorima koji obiluju nužnim emotivnim rezovima iz kojih progovara pravi omjer izgovorenoga i prešućenoga, gorčine i nježnosti, sjećanja i zaborava – vladajući jezikom i pričom onako kako znaju samo pisci u čiju ćemo književnost neupitno povjerovati, ne pitajući se jesu li ispisali fikciju ili fakciju.

  Zum Buch

• 

  45

  Dubravko Ivaniš

  • 0
  • 0
  • 0

  Sve, reci nam sve! Tako su zavapili fanovi Pipsa, a Dubravko Ivaniš te je molbe uslišao.S guštom.45 pitanja i jednako toliko odgovora, 45 tema i jednako toliko načina na koje im se može pristupiti, 45 posve autentičnih i originalnih uvida u sve što pitaocima može pasti na pamet, a na pamet im može pasti svašta. Od sasvim osobnih tema, preko filozofskih, pa do onih koje se tiču umjetničkog procesa, u knjizi 45 Dubravko Ivaniš otkriva neke dosad nepoznate tajne najzagrebačkijeg od svih zagrebačkih bendova, ali nam i, namjerno ili ne, dopušta da upoznamo njega. Osobu.Promišljen i duhovit, precizan i uporan, perfekcionist koji se do beskraja tvrdoglavi oko stvari koje su mu važne, sve je to Dubravko Ivaniš i sve to u ovoj se knjizi fino vidi, ali vidi se i to da on nije samo glazbenik, nego je, bez imalo sumnje, i – pisac!Svoje razmišljanje nekad ilustrira anegdotom, drugi put pribjegne slojevitoj metafori, vodi nas na koncerte, probe, u garažu i na veliku pozornicu. U jučer i u blisko sutra, ali i u nepogrešivo danas. Svakom njegovom rečenicom sve je jasnije: pred nama je pisac kojem su riječi – pa i kad nema glazbe da ih prati – oružje kojim itekako zna rukovati.

  Zum Buch