Zbogom duhovi

Nadia Terranova

Maison d'édition: Fraktura

Synopsis

Ida se vraća u Messinu, u rodnu kuću između dva mora, kako bi odlučila što želi zadržati, a što odbaciti od svojih stvari iz djetinjstva i mladosti. Prošle su dvadeset tri godine otkad je Idin otac napustio kuću i nikad se više nije vratio. Jednostavno je nestao. Majka je izabrala šutnju, a Ida bijeg u Rim: u svoje priče koje piše za radio i nad kojima ima potpunu kontrolu te u brak u kojem nije ni sretna ni nesretna. Obilježena očevom odsutnošću, postala je žena kojom vladaju strah i sumnja u bilo koji oblik želje. Ali sada, kada je dom iz djetinjstva opsjeda svojim duhovima, mora pronaći način da probije začarani krug i konačno pusti očevu sjenu da ode.U romanu Zbogom, duhovi Nadia Terranova gradi intimnu priču o traumi koja oblikuje identitet njezine junakinje, ispredajući je od suptilnih slika, osjećaja i misli u obiteljskom trokutu kćeri, oca i majke. Zbogom, duhovi plijeni senzibilnošću i ljepotom tihih, malih trenutaka koji zaiskre iz tame.“Terranova opisuje upečatljive, ponovno proživljene trenutke iz prošlosti koji dočaravaju moć starih rana da proizvedu novu tugu.” – Publishers Weekly“Zbogom, duhovi knjiga je o potrebi da naučimo oprostiti se, čak i od opsesija, o gubitku i o potrebi da se on prebrodi.” – La Repubblica“Rijetkom psihološkom suptilnošću Nadia Terranova pronalazi prave riječi kojima opisuje skrivene drame. Njezin nas roman malo-pomalo vodi prema svjetlu.” – Livres Hebdo“Zbogom, duhovi suncem je okupan roman Nadije Terranove u kojem se junakinja vraća na Siciliju svoje mladosti kako bi se suočila s obiteljskim tajnama...” – The New Statesman“Djelo koje će potresti čitatelje svojom blistavom jednostavnošću, lakoćom. Dosegnuta ljepota.” – Le Figaro littéraire

Disponible depuis: 27/07/2022.

Longueur d'impression: 192 pages.

Fiction contemporaine

D'autres livres qui pourraient vous intéresser

Što čini jabuku?

Amos Oz, Šira Hadad

Što čini jabuku? najosobnija je knjiga jednoga od najutjecajnijih intelektualaca 20. stoljeća, Amosa Oza. Podnaslovljena kao Šest razgovora o pisanju, ljubavi, osjećaju krivnje i ostalim užicima, Ozova Jabuka nije tek knjiga iznimnih intervjua – u njoj je uhvaćena esencija cjeloživotnog dijaloga koji je veliki pisac vodio sa sobom i svijetom koji ga okružuje, ali i srž prijateljstva koje ga je povezalo s njegovom izraelskom urednicom Širom Hadad.Kako je, u četrnaestoj godini i daleko od kuće, rođen pisac Amos Oz? Zbog čega je promijenio ime nakon majčina samoubojstva? Zašto je napisati roman isto kao sagraditi čitav Pariz od šibica i ljepila? Kako razmišlja o ljubavi i o seksu, o feminizmu i fanatizmu, prošlosti i budućnosti? Može li književnost promijeniti čovjeka, može li promijeniti svijet?Emotivnost i toplina, spontanost i humor kojima su prožeta Ozova razmišljanja o djetinjstvu, odrastanju, važnim knjigama i autorima, o stvaralačkom procesu i nadahnuću istinski će zasjati dok s prepoznatljivom mudrošću i jasnoćom bude dodirivao pitanja ljubavi i braka, politike i vjere, roditeljstva, starenja i smrti...Iskrena, bez tabua i lažnog srama, Što čini jabuku? Amosa Oza i Šire Hadad knjiga je prvih i posljednjih pitanja, onih na kojima su izgrađeni život i djelo jednoga od velikana našega vremena.“… Što čini jabuku? Voda, zemlja, sunce, drvo jabuke i malo gnojiva. Ali ona nije nalik nijednoj od tih stvari. Napravljena je od njih, ali nije im nalik. Tako je i s pričom, i ona je sigurno načinjena od zbroja susreta, iskustava i slušanja.”“Ova knjiga otkriva Amosa Oza onakvoga kakvoga smo poznavali mi, njegovi prijatelji: otvorenog i s nevjerojatnim smislom za humor i ironiju.” – David Grossman

Voir livre

Uspon

Stefan Hertmans

Što biste učinili kad biste saznali da je kuća u kojoj ste proveli dobar dio svojega života tijekom Drugog svjetskog rata bila dom zagriženog visokopozicioniranog časnika SS-a? Kad bi, toliko godina poslije, dobro vam znane prostorije počele pohoditi sablasti bivših stanara, a kuća u kojoj ste nekoć živjeli i voljeli stala otkrivati svoje jezive tajne?Proslavljeni belgijski pisac Stefan Hertmans učinio je ono u čemu je najbolji: baš kao i u svjetskim uspješnicama Obraćenica i Slikar i rat, povukao je nit priče i odlučio slijediti je, kamo god ga je trebala odvesti. I baš zbog toga, Uspon je toliko sretan susret detektivske potrage, moćne spisateljske mašte i autobiografije, tako zadivljujući portret jednog interijera u kojem prošlost i sadašnjost odjekuju jednako snažno.Dok pokušava odgovoriti na pitanje tko se doista krije iza slike fanatičnog flamanskog nacionalista i zloglasnog sljedbenika Trećeg Reicha Willema Verhulsta, pod Hertmansovim se perom iz zaborava pomalja nešto kudikamo vrednije: slika njegove supruge Mientje i njezine gotovo neobjašnjive ljubavi, koju Willemu neće uskratiti nikada, premda će uvijek osuđivati njegova djela.Čitajući dnevnike i strastvena pisma, sakupljajući sjećanja onih kojima je bračni par Verhulst promijenio živote u dobru i zlu, Hertmansov pripovjedač u Usponu svojom se i njihovom nekadašnjom kućom uspinje od podruma do tavana, od najmračnijih dubina do najsjajnijih visina ljudske duše.

Voir livre

Prijan Lovro

August Šenoa

Pripovijetku Prijan Lovro Šenoa je napisao 1873. godine, za vrijeme boravka na studiju u Pragu. Prijatelj vlastelin Šenou pozove na svoje imanje u berbu gdje on, udovici koju ondje zatiče, realistično prepriča život svog praškog cimera. Ova Šenoina ‘praška novela’ je priča o Lovri, mladiću koji se rodio u siromašnoj seoskoj obitelji i zaputio u grad na školovanje. Piščev prijatelj i junak Lovro darovit je čovjek golema znanja i željan uspjeha. No, u društvu koje vrednuje podrijetlo i bogatstvo, a ne sposobnost, Lovrina nastojanja ne mogu uspjeti. Novčane i ljubavne nevolje obilježavaju njegov težak životni put koji završava tragedijom.
August Šenoa (1838-1880) bio je hrvatski književnik, novinar, prevoditelj i političar. Pisao je pjesme, novele, romane, feljtone, kritičke tekstove, a prevodio s francuskog, njemačkog, engleskog i češkog jezika. Golemim opusom stvorenim za kratkog života obilježio je početke realizma i zauzeo središnje mjesto hrvatske književnosti 19. stoljeća, a razdoblje u kojem je aktivno djelovao naziva se u pojedinim periodizacijama Šenoinim dobom.
Za Šenoinu slavu zaslužni su povijesni romani poput Čuvaj se senjske ruke, Diogeneš, Seljačka buna, Kletva, te Zlatarovo zlato. Posebno se ističu povjestice, pripovjedna djela s povijesnim motivima u kojima obrađuje događaje iz hrvatske povijesti s aktualnim političkim porukama (Smrt Petra Svačića, Propast Venecije, Anka Neretvanka, Šljivari i dr.). Šenoa je napisao i niz romana s tematikom iz suvremenog života (Mladi gospodin, Prosjak Luka, Vladimir, Branka) i brojne novele (Prijan Lovro, Barun Ivica, Ilijina oporuka, Karanfil s pjesnikova groba, Kanarinčeva ljubovca, i dr.). u kojima tematizira socijalne, političke i etičke probleme svog vremena.
Izdanje je sufinancirano sredstvima Ministarstva kulture i medija RH.

Voir livre

Čiope

Fernando Aramburu

Nakon nezaboravnog hit-romana Patria, Čiope ponajboljeg suvremenog španjolskog pisca još su jedan veliki roman našeg vremena. Toni, srednjoškolski profesor filozofije, u svojim pedesetima odlučuje da je vrijeme da ipak okonča svoj život. Smiren, pedantan i odlučan, odredio je i datum, točno za godinu dana, koju će provesti tako da svakodnevno ispisuje svoju priču. Društvo mu prave samo njegova kujica Pepa i zajedljivi prijatelj Hromi. S mnogo humora i racionalnosti, iskreno i bez zadrške progovara o prvim ljubavima, o braku, o njegovu raspadu i odnosu s bivšom ženom Amalijom, koju ne može vidjeti očima. Bez uvijanja zapisuje svoje pogreške; nemogućnost da uspostavi odnos s problematičnim sinom Nikitom, bratom s kojim već desetljećima nema gotovo nikakvu komunikaciju, dementnom majkom koja nikada nije doživjela ljubav. Kada se u jednoličnoj svakodnevici sasvim neočekivano pojavi žena sa psom, Toni se suočava s nedoživljenom nježnosti, koju odbija prihvatiti jer ni sam ne vjeruje da zaslužuje ljubav, a navikao je da ni pred kim ne smije pokazati svoju ranjivost. Čiope su intiman, maestralan roman, bespoštedan i samokritičan poput Moje borbe Karla Ovea Knausgårda, s velikom emotivnom pričom o malenom životu i usamljenosti poput Williamsova Stonera. Ponajbolji suvremeni španjolski autor Fernando Aramburu ispisuje osobnu, univerzalnu posvetu prijateljstvu, ljubavi i životu uz koju ćemo i plakati i smijati se naglas.

Voir livre

Sva naša tijela - Ultrakratke priče

Georgi Gospodinov

“Kao djeca natjecali smo se tko će dulje izdržati pod vodom bez zraka. Zaroniš glavu, u nedostatku mora – u limenu kantu, zujanje u ušima, klaustrofobija u prsnom košu, ne dišeš pola minute, neki minutu i pol, ili više – otprilike koliko traje jedna kratka priča, i brzo podigneš glavu, vraćaš se u život. Prvi udah oštar je i poznat. Zadihan si kao da si putovao 20.000 milja pod vodom. Tako nekako trebale bi izgledati kratke priče. Nećeš se udaviti, ali poslije svakog tog urona udišeš kao da ti je prvi put.” – Georgi Gospodinov, iz “Pogovora”Sto tri ultrakratke priče sabrane u zbirci Sva naša tijela istodobno su duhovite i apsurdne, melankolične i ironične – stil koji nepogrešivo prepoznajemo iz prethodnih djela Georgija Gospodinova, njegovih Prirodnog romana, Fizike tuge, Vremenskog utočišta... Eksperiment je to verbalne askeze gdje se nostalgija za prošlošću prepleće sa znatiželjom za budućnošću, nastojanje da se uhvati trenutak koji iščezava i uspori vrijeme.

Voir livre

Hotel Wartburg

Zoran Žmirić

U romanu Hotel Wartburg Zoran Žmirić pripovijeda o jednoj naizgled sasvim običnoj obitelji, nesretnoj na svoj način. Kroz tu nesreću, na koju svaka obitelj ima svoje autentično pravo, pisac nas vodi automobilom marke Wartburg.Wartburg iz naslova romana prostor je naknadnog obračuna s ocem, lajtmotiv koji pokreće sjećanja na ključne situacije odrastanja i sazrijevanja u kojima glavni junak razrješava neraščišćene račune s roditeljem koji je često više bio vlasnik Wartburga nego roditelj. Dvotaktni motor, koji je zbog godine proizvodnje već odavno utihnuo, zaštektat će ponovno u memoriji pripovjedača kako bi jednom zauvijek raskrstio sa svime zbog čega je njegovo paljenje zvučalo kako treba jedino kad bi otac nekamo odlazio.Tim posljednjim paljenjem motora Wartburg je u pripovjedačevoj perspektivi napravio puni krug od teških uspomena do praštanja ocu koji to nije znao biti, ili je to bio onako kako je jedino znao i mogao. Za taj oprost Zoran Žmirić zalaže se ekonomičnim, naizgled škrtim jezikom koji pogađa točnu mjeru emocije koju mora izazvati kod čitatelja; čini to kratkim, gotovo filmskim sekvencama s dijalogom kao nosivim materijalom, prizorima koji obiluju nužnim emotivnim rezovima iz kojih progovara pravi omjer izgovorenoga i prešućenoga, gorčine i nježnosti, sjećanja i zaborava – vladajući jezikom i pričom onako kako znaju samo pisci u čiju ćemo književnost neupitno povjerovati, ne pitajući se jesu li ispisali fikciju ili fakciju.

Voir livre