Spojene vožnje

Milan Zagorac

Synopsis

Ovo je priča o jednom gradu, jednoj zemlji i jednom vremenu. Ispričana iz perspektive vozača taksija kroz čije vozilo prolaze ljudi različitih sudbina, preokupacija, svjetonazora, zanimanja, podrijetla... a svi oni upotpunjuju mozaik suvremenog društva.

Upoznat ćete narkomane, šminkere, kokete i njihovu egzaltiranu bahatost, pijane maloljetnike koje se pod rame mora odvoditi do kućnih vrata, stare kriminalce i “madamme”, dijalizirane pacijente koje je snašao “fantastičan” termin od dva do pet sati ujutro, radnike, turiste... stalne i slučajne klijente koji koriste taksi prijevoz.

Paralelno s dnevnim i noćnim svijetom jednoga grada teče i priča o jednoj prosječnoj obitelji koja je s vremenom došla do svoga kraja, a koju je uzdrmala očeva transformacija u neobuzdanog rokera (što priliči slobodnom pedeset i nešto godišnjaku do motora i otvorene ceste?) i njegov odlazak od kuće. A “krivnju” za to snose odrasla neuspješna djeca i mlađi sin koji nikako da završi srednju školu te “glupa žena koja je vječno plaćala policijske kazne za krivo parkiranje i pokrivala tatu pred nezahvalnom djecom koja nisu znala da se tata trudi, ali, eto, baš mu i ne ide...”

A uza sve to roman prati i tragičnu sudbinu hrvatskog književnika Janka Polića Kamova “koji je tako minuciozno, iskreno i duboko opisao duševna stanja, kako svoja, tako i svih njemu bliskih ljudi, svoju obitelj, svoje sestre, svoju braću, njihovu smrt, svoje gradove, svoju zemlju, Europu, svoju materijalnu bijedu, strahove, demone koji ga guše, koji je tako iskreno govorio da su drugi rekli da je – psovač...”

Tri različite priče na kraju se spajaju u jednu – onu svakodnevnu, životnu, u kojoj se svi, barem donekle, možemo prepoznati.

Milan Zagorac je rođen 1976. u Rijeci. Završio je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2000. godine. Od 2002. radio je kao pomoćnik glavnog urednika u Izdavačkoj kući Adamić, od 2005. do danas vodi sa suprugom Tamarom Modrić izdavačku kuću Studio TiM, a od 2009. do 2013. bio je direktor Izdavačkog centra Rijeka i njegov glavni urednik. Od 1997. do 2001. bio je pomoćnik glavnog urednika časopisa Rival. Za vrijeme studija pokretač i urednik časopisa Iže i suradnik cijelog niza izdavačkih projekata tijekom kasnih devedesetih u Rijeci. Od 2013. sudionik i suorganizator Ri Lita, suosnivač i urednik časopisa i portala za književnost i umjetnost Književnost uživo, urednik nekoliko edicija u elektroničkom i klasičnom izdavaštvu.

Objavljuje kritičke tekstove, osvrte, recenzije, prikaze, eseje, poeziju i prozu od 1997. u Rivalu, Plimi, Književnoj reviji, Književnoj Rijeci, sisačkim Riječima, Novoj Istri, Vijencu, Studentskom listu, Novom listu te je stalni suradnik Korzo.neta i Magazina GKR na kojima redovito objavljuje kolumne i recenzije. Vodi blog Aksiomatični Milan. Do sada je objavio 500 tekstova te uredio i objavio 350 naslova u izdanju Adamića, Studija TiM, Rivala, ICR-a kao i skupine Ri Lit i Književnosti uživo.

Disponible depuis: 19/02/2016.

Fiction contemporaine

D'autres livres qui pourraient vous intéresser

Potres

Neda Miranda Blažević-Krietzman

Bezazleno dječačko dodavanje bejzbolskom lopticom, mali potres, kakvi su u Kaliforniji česti, pad i udarac glavom o branik netom parkiranog automobila događaji su koji su u dvije obitelji pokrenuli lavinu. Hoće li mali Adam Podolsky preživjeti, je li Timova majka Lora kriva za nesreću ili je krivnja na njegovoj sestri Daryl, tek su prve reakcije na nezgodu, koja postaje okidač za mnoštvo potisnutih osjećaja glavnih junaka.

Voir livre

Nevidljiva žena i druge priče

Slavenka Drakulic

Zašto su danas, u suvremenom društvu koje ruši sve tabue, samo starost i starenje teme o kojima je gotovo zabranjeno govoriti? Postajemo li sa starošću nevidljivi, što se događa s našim tijelima, s našim odnosom prema drugima i, još važnije, odnosom drugih prema nama? Mreže koje pletemo cijeloga života odjednom postaju tanke i krhke. Šesnaest priča u novoj knjizi Slavenke Drakulić Nevidljiva žena pripovijeda o međuljudskim odnosima, o relacijama između roditelja i djece, o odlascima, nestancima, zaboravnosti, bolesti, sramu i boli, o najdubljim osjećajima o kojima se ne usuđujemo progovarati.Slavenka Drakulić duboko emotivno, bez zadrške, pripovijeda o iskustvu raspada života u kojem stari ljudi postaju nevidljivi ne samo okolini i sustavu veći vlastitoj obitelji i prijateljima. Katarzična, oslobađajuća, Nevidljiva žena udara u pleksus suvremenog društva. Slavenka Drakulić literarno snažno u svakoj pojedinoj priči ulazi čitatelju pod kožu, tjerajući ga da zastane, da misli o sebi i drugima, da bude šokiran, da zaplače, da se prepusti i emocijama i raciju. Nevidljiva žena oslobađajuća je, duboko intimna knjiga koja dokazuje da samo literatura može izreći neizrecivo.

Voir livre

Vjetrogonja Babukić i njegovo doba

Miljenko Jergovic

Glavni lik filma Terminal zarobljen je na aerodromu dugih devet mjeseci, a junak novog romana Miljenka Jergovića putuje avionima diljem globusa nevjerojatnih trideset godina. Njegovo je ime Babukić i u svijet se otisnuo početkom našega posljednjega rata, bježeći od Zagreba, posla u JNA i trudne ljubavnice preko ljubljanskog Brnika dalje, daleko nekamo. Već na prvom letu prema Frankfurtu stekao je talent da usvoji novi jezik čim ga čuje i da mu svi – od carinika i stjuardesa do slučajnih suputnika – neizmjerno vjeruju.Babukićeve avanture prispodobive su jedino Švejkovima ili Don Quijoteovima. Obišavši svijet nebrojeno puta, a nikada ne izvirivši iz aerodroma ili zrakoplova, on pažljivo sluša fantastične i nevjerojatne priče ljudi svih rasa i vjera koje susreće – od dagestanske vještice, preko švedskog antropologa Olssona, sve do Dinka Mikuličića, sina najpoznatijega Udbina ubojice, s kojim će na beogradskom aerodromu dočekati kraj svijeta.Vjetrogonja Babukić i njegovo doba suvremeni je pikarski roman u kojem se ogledaju naši strahovi, bojazni, opsjednutost seksom, tračem, ićem i pićem... Miljenko Jergović napisao je djelo u kojem se eros i thanatos, moguće i nemoguće dodiruju i spajaju kao u Rabelaisovim, Swiftovim ili Hellerovim knjigama, a njegov vjetrogonja Babukić, istovremeno brižan i tašt, strašljiv i hrabar, istinski je junak našega doba.

Voir livre

Ruže za Nives Koen

Mirko Kovač

U knjizi pripovijedaka Ruže za Nives Koen sabrane su sve do sada objavljene pripovijetke Mirka Kovača, te nekolicina njih koje se sada po prvi puta pojavljuju pred čitateljskom publikom. Mirko Kovač za ovo je izdanje svojih pripovjedaka u Sabranim djelima sve priče iznova temeljito pregledao a neke od njih i potpuno preradio tako da ih sada možemo vidjeti u njihovoj konačnoj verziji. Sve majstorstvo Kovačeva pripovijedanja očituje se upravo u njegovim pripovijetkama. Mirko Kovač u svakoj priči uspijeva ispisati mikrokozmos za sebe, bilo da je riječ o urbanim sredinama, intelektualcima ili hercegovačkoj provinciji. Kovačevi junaci, redovito su tragične figure duboko ukotvljene u svoju sadašnjost i prošlost, oni pokušavaju pobjeći od svoje sudbine iako su svjesni da bijega od nje nema i ne može biti. Njegovi junaci teže boljem ali ih u tome sputavaju i njihova erotska pregnuća kao i politički sustavi. Od hercegovačkog kamenjara do asfalta velikih metropola Kovač prozne pasaže ostvaruje pomno stvaranom strukturom svake pripovijetke, fascinantnim živim i bogatim stilom te plijeni pažnju od najmanjeg detalja do cjeline svake pripovijetke. Svaka pripovijetka, njih šesnaest, bez obzira da li je riječ o onima nagrađivanima kojima su nagrade zbog kritike komunističkog sistema bile oduzimane, poput Rana Luke Meštrevića, pa do najnovijih poput naslovne ili Posjeta dame u crnom, redovito su duboko uznemiravajuće jer vrlo oštro i bez uvijanja uspijevaju raskrinkati lažno moralističke navade naših malih sredina i skučenih umova. Mirko Kovač i u pripovijetkama, jednako kao u romanima ili esejima pokazuje sav svoj klasični pripovjedački modernitet začinjen briljantnim stilom, te se potvrđuje kao jedan od najvećih suvremenih pisaca ovih prostora.

Voir livre

Misa za grad Arras

Andrzej Szczypiorski

Francuski grad Arras poharale su kuga i glad, za koje su dobri kršćani morali naći krivce: Židove, heretike i vještice. Krvavi progon koji je uslijedio, kao i neizvjesno iskupljenje teme su izvanrednog romana poljskog pisca Andrzeja Szczypiorskog Misa za grad Arras. Ova vrhunska alegorija o totalitarizmu te njegovim psihološkim i socijalnim mehanizmima nastala je na najboljim tradicijama književnosti Thomasa Manna ili Alberta Camusa. Premda se radnja odvija u 16. stoljeću, svaka sličnost s Poljskom 1968. namjerna je, odnosno riječ je o svjedočanstvu ne samo poljskih nego i univerzalnih europskih iskustava. Jer, pošast kolektivnih tlapnji u potrazi za (unutarnjim) neprijateljem i dalje prijeti: u toj dimenziji Misa za grad Arras pokazuje se i danas, pola stoljeća nakon događajâ iz ožujka 1968., ponovno iznimno aktualnom.

Voir livre

Memoari jednog makroa

László Végel

Novi Sad, kasne šezdesete. Bez ikakve perspektive, Bub i njegovi prijatelji dane provode na ulici, večeri u lokalima, a ako i stignu do fakulteta, ondje uglavnom pružaju pasivni otpor premda zapravo ne uspijevaju izreći što ih točno muči. U potrazi za bilo kakvim poslom, Bub nailazi na inženjera koji ga angažira za prljavu rabotu: da krišom snima žene u kompromitirajućim pozama i potom ih ucjenjuje. No kad Bubova najbolja prijateljica Csicsi odluči prekinuti životarenje i krenuti u Trogir s neprilagođenim nadobudnim piscem Merkuroszom, Bubov se svijet nepovratno mijenja.Memoari jednog makroa prvi je roman mađarskog književnika rođenog u Vojvodini Lászla Végela. Napisano u obliku dnevnika, no bez datuma i godina, ovo bezvremensko djelo bavi se egzistencijalnim pitanjima na osebujan, ali i svima blizak način. Ponovno otkriveni nakon četiri desetljeća, Memoari jednog makroa danas su aktualniji nego u vrijeme kad su nastali i dokazuju kako su boljke suvremenog i socijalističkog društva itekako slične. Ovo je punokrvni roman grada, ulice i asfalta.

Voir livre