Weitere Bücher, die Sie mögen werden

• 

  Zakazano - (iliti priča o...

  Katharina Volckmer

  • 0
  • 0
  • 0

  Susret je zakazan, ali ne samo glavnoj junakinji britkog i bespoštedno duhovitog romana Katharine Volckmer – nego i svima onima koji se ne boje knjiga sposobnih da sve konvencije prodrmaju i okrenu naglavce!U najdelikatnijem trenutku i položaju, dok leži u londonskoj ordinaciji ne videći mnogo više od tjemena doktora Seligmana, mlada će Njemica s njime podijeliti priču svojeg života: furiozan monolog o krivnji i žudnji, tijelu i sramu, ljubavi i svemu onome što se krije iza riječi sloboda.Ali, može li si tu slobodu i priuštiti? Kolika je cijena odmetanja od onoga što se čini neupitnim i zadanim? I kako joj u toj pobuni mogu pomoći jedno neočekivano nasljedstvo i čovjek poput doktora Seligmana?Urnebesni smijeh i smrtna ozbiljnost u prvijencu Katharine Volckmer isprepleteni su toliko vješto da je priču o tragediji povijesti nemoguće odvojiti od fantazija o Hitlerovu pimpeku, a breme despotske obitelji od ljekovitih svojstava vjeveričjih repova.Dok pun subverzivnog smijeha i lude seksualne energije prebire po osjetljivoj tipkovnici 21. stoljeća, roman Zakazano prozni je Molotovljev koktel bačen u bedem krutih identiteta, jedna od najduhovitijih i najzapaljivijih knjiga koje ste u dugo vremena čitali.

  Zum Buch

• 

  Vjetrogonja Babukić i njegovo doba

  Miljenko Jergovic

  • 0
  • 0
  • 0

  Glavni lik filma Terminal zarobljen je na aerodromu dugih devet mjeseci, a junak novog romana Miljenka Jergovića putuje avionima diljem globusa nevjerojatnih trideset godina. Njegovo je ime Babukić i u svijet se otisnuo početkom našega posljednjega rata, bježeći od Zagreba, posla u JNA i trudne ljubavnice preko ljubljanskog Brnika dalje, daleko nekamo. Već na prvom letu prema Frankfurtu stekao je talent da usvoji novi jezik čim ga čuje i da mu svi – od carinika i stjuardesa do slučajnih suputnika – neizmjerno vjeruju.Babukićeve avanture prispodobive su jedino Švejkovima ili Don Quijoteovima. Obišavši svijet nebrojeno puta, a nikada ne izvirivši iz aerodroma ili zrakoplova, on pažljivo sluša fantastične i nevjerojatne priče ljudi svih rasa i vjera koje susreće – od dagestanske vještice, preko švedskog antropologa Olssona, sve do Dinka Mikuličića, sina najpoznatijega Udbina ubojice, s kojim će na beogradskom aerodromu dočekati kraj svijeta.Vjetrogonja Babukić i njegovo doba suvremeni je pikarski roman u kojem se ogledaju naši strahovi, bojazni, opsjednutost seksom, tračem, ićem i pićem... Miljenko Jergović napisao je djelo u kojem se eros i thanatos, moguće i nemoguće dodiruju i spajaju kao u Rabelaisovim, Swiftovim ili Hellerovim knjigama, a njegov vjetrogonja Babukić, istovremeno brižan i tašt, strašljiv i hrabar, istinski je junak našega doba.

  Zum Buch

• 

  Karbid

  Andrij Ljubka

  • 0
  • 0
  • 0

  U romanu Karbid Andrij Ljubka kroz satiričnu priču o planu da se svi Ukrajinci prokrijumčare u EU tunelom ispod granice, duhovito i oštro secira stvarnost postsovjetskog društva, korupciju, kriminal i vječnu čežnju za Zapadom.

  Zum Buch

• 

  Sandronela

  Sandro Pertini

  • 0
  • 0
  • 0

  Glavni lik ovog romana je ujedno i njegov pripovjedač koji upravo prolazi kroz krizu srednjih godina pa je odlučio na papir staviti sva svoja dosadašnja iskustva sa ženama, samo kako bi o njima manje razmišljao. Lako mu se tako zezati kad živi kao bubreg u loju, kao mali bog. Toliko mu je lijepo u životu pa stalno strahuje da mu se život kao takav ne zgadi. Srećom, postoji netko tko mu se ama baš nikad ne bi mogao zgaditi: žene.
   
  Sandro Pertini je dosad izdao dvije zbirke pjesama, jednu na hrvatskom pod pravim imenom, a drugu na engleskom pod drugim pseudonimom. Ovo mu je roman prvijenac.

  Zum Buch

• 

  Svojevrsna - Romanček

  Sandra Antolić

  • 0
  • 0
  • 0

  Hrvatsko zagorje 1991. Mir Božji u Gornjem Cugovcu remeti samo Beba, svinja koja je progovorila… Sve je više novinara dolazilo raspitivati se o jedinstvenome hrvatskom govorećem prasetu, kako su je u jednom tjedniku nazvali, kao i “dokazu da Hrvatska pripada srednjoeuropskomu kulturnom krugu” (Vijenac, lipanj 1991.), “da je Hrvatska zemlja od mirakula” (Slobodna Dalmacija, lipanj 1991.), “da je naša svinjetina najbolja, a naše more najljepše na svijetu” (Slobodna Dalmacija, srpanj 1991.) te da je “Beba čudo i dokaz da ćemo pobijediti Srbe” (Večernji list, kolovoz 1991.). “Tu je sve počelo”, pisalo je masnim slovima iznad fotografije (ST – Slobodni tjednik, lipanj 1991.).
   
  Iz recenzije Borisa Becka:“Sandra Antolić u svojim je kratkim proznim tekstovima pokazala veliku jezičnu originalnost, ludičnost i odlično poznavanje kajkavskih idioma – a sve se te osobine očituju i u njezinu romanu Svojevrsna. Radnja je smještena u Hrvatsko zagorje – seoski svijet na rubu velegrada koji ga ne poznaje i ne razumije, već doživljava kroz niz klišeja – o alkoholizmu, pobožnosti, zapuštenosti. Uz poigravanje društvenim i jezičnim stereotipima, autorica taj svijet otkriva kao bogat prostor autentičnih emocija i sudbina. Osebujan spoj ironije i topline Sandre Antolić očituje se i u izboru glavne junakinje romana, prasice Bebe. Već jedan od uvodnih prizora djela, u kojem pajcek stoji pod nogama Trpećega Stvoritela, analogan velikom triptihu na staklu Ivana Generalića, pokazuje sudar svakodnevnog i simboličnog – običan slučaj da se sitna stoka mota oko nogu Kristovih kipova uz cestu, skriva duboku teološku dramu u kojoj grešnici pristupaju Stvoritelju. Uz takve dvosmislene situacije roman je pun duhovitih anegdota pa i prave komedije zabune, u kojima se stanovnici Zagorja otkrivaju u svojoj komičnoj egzistenciji – koju čini tragikomičnom i izbor vremena radnje, 1991. sa svojim ratnim zbivanjima u kojima ljudi zapravo poživotinje. Glavni životinjski lik prijelomne povijesne događaje promatra iz svoje sužene i snižene vizure, iz svinjske perspektive. Davanje glasa nijemima pravi je etički temelj ove knjige, a izvorni, duhovit i kreativan jezik autoričin njezin je estetski ostvaraj – nijemim životinjama, a također i ljudima, daje dostojanstvo i sudbinu.”

  Zum Buch

• 

  Petokoronaš

  Emanuel Željko Špoljar

  • 0
  • 0
  • 0

  Stendhal kaže: unošenje politike u roman je poput pucnja iz pištolja na simfonijskom koncertu. Unošenje aktualnog trenutka kojeg svi još i danas proživljavamo u roman, književnost također je poput pucnja iz pištolja. Upravo to radi Emanuel Željko Špoljar romanom "Petokoronaš". Metak aktualnosti ispucava u srce književnosti, sve u nadi da je neće ubiti, nego samo teže raniti. I onda joj zavidati rane, podići je na noge. Zapravo, svojim romanom riskirao je da se metak aktualnosti odbije od zahrđale kopče na iskrzanoj košulji književnosti i vrati njemu u glavu. Tako to biva uvijek kad pisac izlazi na megdan s aktualnim trenutkom. Roman "Petokoronaš" poziva vas da sami prosudite tko je ovdje izašao kao pobjednik.
   
  Junak (ili antijunak) "Petokoronaša" pisac je koji deset godina nije napisao ni retka. Novi virus zatiče ga u njegovom stanu u Novom Zagrebu, gdje živi otprilike kao Fima Amosa Oza: dopola živ zatrpan knjigama i smećem. Emanuel je kraljević i prosjak Zapruđa i Utrina – u kvartu u kojemu je proveo djetinjstvo i mladost, sada provodi karantenu. Sve je drugačije, barem na početku pandemije, kad se ograničenje slobode načas čini strašnim. No, s vremenom, karantena počinje nalikovati na pijane, lude devedesete kad je visio po istim parkovima i na istim klupicama pio jeftini alkohol, vodio razgovore do dugo u noć.

  Zum Buch