D'autres livres qui pourraient vous intéresser

• 

  Prijan Lovro

  August Šenoa

  • 0
  • 0
  • 0

  Pripovijetku Prijan Lovro Šenoa je napisao 1873. godine, za vrijeme boravka na studiju u Pragu. Prijatelj vlastelin Šenou pozove na svoje imanje u berbu gdje on, udovici koju ondje zatiče, realistično prepriča život svog praškog cimera. Ova Šenoina ‘praška novela’ je priča o Lovri, mladiću koji se rodio u siromašnoj seoskoj obitelji i zaputio u grad na školovanje. Piščev prijatelj i junak Lovro darovit je čovjek golema znanja i željan uspjeha. No, u društvu koje vrednuje podrijetlo i bogatstvo, a ne sposobnost, Lovrina nastojanja ne mogu uspjeti. Novčane i ljubavne nevolje obilježavaju njegov težak životni put koji završava tragedijom.  
  August Šenoa (1838-1880) bio je hrvatski književnik, novinar, prevoditelj i političar. Pisao je pjesme, novele, romane, feljtone, kritičke tekstove, a prevodio s francuskog, njemačkog, engleskog i češkog jezika. Golemim opusom stvorenim za kratkog života obilježio je početke realizma i zauzeo središnje mjesto hrvatske književnosti 19. stoljeća, a razdoblje u kojem je aktivno djelovao naziva se u pojedinim periodizacijama Šenoinim dobom. 
  Za Šenoinu slavu zaslužni su povijesni romani poput Čuvaj se senjske ruke, Diogeneš, Seljačka buna, Kletva, te Zlatarovo zlato. Posebno se ističu povjestice, pripovjedna djela s povijesnim motivima u kojima obrađuje događaje iz hrvatske povijesti s aktualnim političkim porukama (Smrt Petra Svačića, Propast Venecije, Anka Neretvanka, Šljivari i dr.). Šenoa je napisao i niz romana s tematikom iz suvremenog života (Mladi gospodin, Prosjak Luka, Vladimir, Branka) i brojne novele (Prijan Lovro, Barun Ivica, Ilijina oporuka, Karanfil s pjesnikova groba, Kanarinčeva ljubovca, i dr.). u kojima tematizira socijalne, političke i etičke probleme svog vremena. 
  Izdanje je sufinancirano sredstvima Ministarstva kulture i medija RH.

  Voir livre

• 

  Grad od pare

  Carlos Ruiz Zafon

  • 0
  • 0
  • 0

  Tetralogija Groblje zaboravljenih knjiga – započeta Sjenom vjetra, nastavljena Anđelovom igrom i Zatočenikom Neba te maestralno finiširana Labirintom duhova, jedinstvena je posveta gotičkim romanima, ali još više Barceloni, gradu koji se mijenjao od kraja devetnaestog stoljeća do sredine dvadesetoga i u kojem se susreću prokleti pisci, veleindustrijalci, zatočene i hrabre djeve, ljubitelji knjiga...Carlos Ruiz Zafón svojim je romanima stvorio jedinstven svijet koji se s pravom naziva zafonovskim. U njemu se isprepleću uzbudljivi zapleti, ljubavne storije te obožavanje knjiga i pisanja.Grad od pare, posljednja knjiga koju je napisao, u jedanaest priča razotkriva tajnu karte svijeta koju su, između ostalih, docrtavali i Cervantes i Gaudí. Grad od pare ljubavno je pismo nenadmašnog majstora pripovijedanja čitateljima kojim se oprašta od svoga svemira od pare.

  Voir livre

• 

  Snoviđenje svijeta

  Werner Herzog

  • 0
  • 0
  • 0

  Godine 1945., kada je Japan kapitulirao, Hiroo Onoda bio je časnik carske vojske kojemu je povjerena obrana malog otoka na Filipinima. Uvjeren da rat još uvijek traje i suživljen s prašumom, on će gotovo trideset godina nastaviti voditi imaginarni rat u kojem mu neprijatelji nisu protivničke trupe, već nemilosrdna priroda i vlastiti demoni. Tumačenjem blještavih satelita na nebu i glasova sa zaplijenjenog radija Onoda će za to vrijeme sklapati svoju lucidnu ideju 20. stoljeća, od fragmenata koji do njega pronalaze put iz stvarnog svijeta.Kultni redatelj i pisac Werner Herzog, koji u svojim ostvarenjima istražuje ekstremno iskustvo i približava se nedohvatnim istinama onkraj ludila, upoznao je u Japanu Hirooa Onodu, čovjeka s posebnom prošlošću. A zatim je i ispisao priču o epskoj i apsurdnoj borbi na tankoj granici jave i sna ovog japanskog vojnika, roman Snoviđenje svijeta, blistavi i razigrani niz slika o smislu i besmislu našeg postojanja.

  Voir livre

• 

  Proces

  Franz Kafka, Sasa Zigic

  • 0
  • 0
  • 0

  Ovaj roman, koji je Kafka kao i vecinu svojih djela smatrao humoristickim, najcesce se danas priziva kad se govori o izgubljenosti covjeka u neobjasnjivim birokratskim labirintima suvremenog drustva. No – to je samo jedna od mogucih interpretacija: osim ovih politickih i socioloskih aspekata, u Procesu vidimo i brojne motive koji su Kafku zanimali u svim djelima, kao sto je pitanje osobne krivnje, izgubljenosti pojedinca u neprijateljski nastrojenom, ne do kraja razumljivom svijetu, strah pred ispraznom seksualnoscu, te hladnoca i beskorisnost institucionalne religije u pokusajima da se pronadje duhovni mir.Kafka se slicnim motivima vracao vise puta, te stoga mnogi kriticari usporedjuju Proces s njegovim drugim romanom, Dvorac, nastalim 1926. godine, u kojem protagonist, takodjer poznat samo kao K., stize u selo kojim upravlja nepristupacan i bezlican autoritet dvorca, i uzaludno pokusava doprijeti do njega, slicno kao sto Josef K. uzaludno pokusava pronaci rjesenje za svoj polozaj. Takodjer se moze pronaci paralele s pripovijetkom U kaznjenickoj koloniji, napisanoj otprilike u isto vrijeme kad i Proces (prva je verzija nastala 1914., iako je objavljena tek 1919. godine), a zamisao o neprobojnosti birokracije prisutna je u gotovo svakom Kafkinom djelu.Neki se pak kriticari usredotocuju na psihoanaliticke elemente Procesa, naglasavajuci kako je vec sam naslov dvoznacan, jer se moze odnositi i na sudski proces, ali i na proces bolne samospoznaje. U prilog ovome govore nadrealisticni, apsurdisticki elementi romana, kao i predavanje Josefa K. sudbini, sto je simbolicki trenutak u kojem covjek prihvaca vlastite nedostatke i prestaje ih zatomljivati. Po dnevnickim zapisima znamo da je Kafka poznavao Freudove teorije, te je moguce da je neke od svojih »freudovskih« motiva u svoja knjizevna djela ukljucio svjesno i namjerno.U svakom slucaju, Proces je ostao jedno od najslavnijih, mozda i najslavnije Kafkino djelo, te je dao povoda mnogim interpretacijama i ekranizacijama: još 1962. godine, slavni redatelj Orson Welles napravio je filmsku verziju – snimanu u Zagrebu – u kojoj je Josefa K. igrao Anthony Hopkins, dok je ulogu Odvjetnika Welles preuzeo na sebe. Njemacki skladatelj Gottfried von Einem pak sredinom 20. stoljeca skladao je operu Der Prozeß, koja je dozivjela vise uprizorenja sirom svijeta.

  Voir livre

• 

  Dantonova smrt i druga izabrana...

  Georg Büchner

  • 0
  • 0
  • 0

  Razdoblje između Racinea i Ibsena predstavlja svojevrsnu pustoš s izuzetkom Georga Büchnera, koji prije svoje smrti u dvadeset trećoj godini stvara drame što ih možemo nazvati faktičkom manifestacijom romantičarskog Sturm und Dranga. Dapače, Büchnerov izrijek ne samo da najavljuje, već i sadrži njemački ekspresionizam, te neke od najvećih imena njemačkog i francuskog teatra – redom Wedekinda, Brechta, Artauda i Jarryja. Bez obzira na ovaj afinitet s dvadesetim stoljećem, Büchner istodobno podsjeća na svoja tri britanska suvremenika – naime na Byrona, Shelleya i Keatsa. Poput Keatsa, Büchner studira medicinu, skrivajući drame koje upravo piše ispod udžbenika anatomije kad mu otac upada u sobu. Kao po uzoru na Shelleya, Büchner sastavlja pamflete o oslobađanju kmetova u Hessenu, te naposljetku mora pobjeći u Francusku kako ga ne bi uhapsili. S Byronom pak Büchner dijeli radikalni skepticizam, sklonost duhovitom recikliranju antičke filozofije, te nedostatak kulturno nametnute nelagode kada je riječ o referencijama na seksualnu aktivnost. Shodno sprezi s trojicom britanskih romantičara druge generacije, Büchnerov opus nudi grozničavu mješavinu znanosti i prijevoda, liberalne politike i liberalnije proze.
   
  Lucia Leman

  Voir livre

• 

  Braća Karamazovi

  Fjodor Mihajlovič Dostojevski

  • 0
  • 0
  • 0

  Posljednje djelo Dostojevskog, roman Braća Karamazovi (1879-1880), u kojemu ubojstvo oca čini okosnicu za propitivanje mračnih ljudskih strana, odličan je primjer ugradnje filozofsko-religijskih problematika u književno djelo, po kojima je Dostojevski poznat. Kroz razlike i odnose između Fjodora Karamazova i njegova tri sina, Ivana, Dmitrija i Alekseja, te likova iz njihove okolice, Dostojevski preispituje posljedice modernizacije i razvoja zapadne misli, te opasnosti od društvene dezintegracije koju, po autorovom mišljenju, uzrokuje odbacivanje tradicionalnih vrijednosti. Najveća vrijednost romana je način na koji Dostojevski iznosi dane ideje, ne izravno, nego ih integrira u "stvarni" život svojih likova u trenucima njihovih životnih prekretnica. Likovi raspravljaju o idejama i problemima koje autor želi iznijeti, te ta pitanja izvlači iz konteksta samo filozofskih rasprava i prenosi ih u kontekst realnosti i svakodnevnog života, pa tako prenosi fokus sa samog rješavanja problema, na proces geneze ideja.
   
  Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821.-1881.), ruski romanopisac, novelist i publicist iz razdoblja realizma, jedan je od najutjecajnijih pisaca u književnosti, a smatra se i pretečom ekspresionista te egzistencijalističkih pisaca i filozofa.

  Voir livre