Na Vrbasu tekija

Josip Mlakić

Beschreibung

Ivo Andrić bez ikakve je sumnje jedan od najvažnijih pisaca ovih jezika, jedini autor s područja bivše nam zemlje koji je počašćen Nobelovom nagradom za književnost. Rado čitani pisac oko čijega se djela i danas lome polemička, nacionalna i ina koplja, o kojem se pišu goleme studije, održavaju simpoziji, a romani se nalaze u školskim lektirama. Na Vrbasu tekija roman je koji andrićevskim stilom progovara o važnoj bosanskoj temi, o onoj za koju u dosada objavljenim tomovima nije bilo mjesta – samostanu u Jajcu. To je još jedna priča o bosanskim fratrima i Bosni Srebrenoj, o Bosni od sredine devetnaestoga do sredine dvadesetog stoljeća.
Podijeljen u tri dijela, “Na Vrbasu tekija”, “Jajačka hronika” i “Paučina i promaja”, roman je to čija su prva dva dijela možda izgubljen ili nikad napisan Andrićev rukopis, dok je treći dio fantastično precizna studija o Andriću i njegovu djelu te ujedno i autobiografski uvid u Josipa Mlakića i njegove teme.
Josip Mlakić romanom Na Vrbasu tekija uspio je gotovo nemoguće: ispisao je Andrićevim jezikom neispripovijedanu priču, uspio je rekreirati svijet koji nam je i blizak i dalek, svijet koji je ostao sačuvan u knjigama i kronikama, svijet koji je stvorio i u njegovim detaljima sačuvao Ivo Andrić, a sada ga je jednako moćno i stilski besprijekorno nastavio jedan od najboljih suvremenih pripovjedača Josip Mlakić.

Verfügbar seit: 11.08.2022.

Zeitgenössische Romane

Weitere Bücher, die Sie mögen werden

Opečeni vatrom

Jaume Cabré

Ismaelu, profesoru latinskog jezika i književnosti, knjige su pomogle da preboli svoje burno i traumatično djetinjstvo te odrastanje kod skrbnika. Njegov skroman, jednoličan život knjiškog moljca za koji se izborio preokrenut će se naglavce kada u dućanu sretne Leo, prijateljicu iz djetinjstva. Stara se privlačnost budi, a oni se malo-pomalo zbližavaju, čini se čak i da je sreća moguća, kao da je tu, nadohvat ruke... No jedan drugi susret, tek naizgled slučajan, s mladićem koji se predstavlja kao njegov bivši učenik, vodi Ismaela prema događaju sa zastrašujućim posljedicama. Sljedeće čega se Ismael sjeća trenutak je kada se budi u bolničkom krevetu ne znajući tko je ni kako je tamo dospio...Deset godina nakon svoje velike uspješnice Ispovijedam, u novom romanu Opečeni vatrom Jaume Cabré maestralno spaja elemente intrige, beketovskog apsurda i najboljeg klasičnog noira. Opečeni vatrom uzbudljiva je priča o nemogućoj ljubavi, nevinima koji upadaju u nevolje sa zakonom, misterioznoj ženi pogođenoj teškim nesrećama, ljudima čija je tragična sudbina upisana u korijenima njihova života i svijeta, i nemilosrdno ih progoni.

Zum Buch

Shuggie Bain

Douglas Stuart

Shuggie Bain nezaboravan je i potresan roman o ljubavi, nasilju, siromaštvu, ali i o nastojanju da se u svijetu koji nije naklonjen drugačijem i nježnom postojanju pronađe vlastito mjesto. Borba dječaka Shuggieja da preživi vlastito djetinjstvo osamdesetih u Glasgowu, koji se tada bori s nestajanjem industrije, velika je priča našeg vremena o izumiranju radničke klase, ali i razarajuća priča o odnosu Shuggieja i njegove majke Agnes, alkoholičarke koja svoje nepripadanje ovom svijetu utapa ne samo u sve težim pijanstvima već i u nerijetkim pokušajima samoubojstva.

Velika književnost ona je koja nas može promijeniti, koja će dugo ostati s nama. Izvanredan Shuggie Bain jedan je od velikih romana našeg vremena; on zahvaća mnogo, od borbe za vlastitu seksualnost i s njom pa do propitivanja klase i bezuvjetne ljubavi. I koliko god nas boljelo dok ga čitamo, iz njega ćemo izaći lakši, veći i bolji. Douglas Stuart napisao je nevjerojatnu knjigu o vlastitom životu ne pišući autofikciju; pred nama je zaista kompleksan roman koji nećemo moći ispustiti iz ruku i s čijim ćemo likovima živjeti još dugo nakon što ga zaklopimo.

“Douglas Stuart napisao je prvijenac rijetke i trajne ljepote.” – Observer

“Ne samo da [Stuart] dobro poznaje svoje likove, on ih zaista i voli. Stuart opisuje njihove živote sa suosjećanjem i istančanim sluhom za jezik... Stuartov talent toliki je da je njegova priča predivna koliko god da je bolna, ponekad i razarajuća.” – San Francisco Chronicle

“Zaista sam zapanjen. Toliko je dobro. Mislim da je to najbolja prva knjiga koju sam pročitao u mnogo godina... Priča je potresna i ponekad je prilično teška za čitanje, ali gotovo kao da nas uzdiže u ime književnosti. I uza sve, napisana je s velikom toplinom i suosjećanjem prema likovima.” – Karl Ove Knausgård, Guardian

“Ova knjiga bila bi gotovo nepodnošljiva da nije autorove zadivljujuće sposobnosti za ljubav. On je divan, Douglas Stuart, neustrašiv, pun ljubavi i divan. Pokazuje nam toliko čudovišnog ponašanja, ali nijedno čudovište – samo štetu. Iako ima oštro oko za slomljenost, još je pronicljiviji u traženju tog neugasivog titraja ljubavi koji ostaje... Knjiga nas ostavlja iscrpljenima i zadivljenima: život je možda kratak, ali može trajati zauvijek.” – Leah Hager Cohen, New York Times Book Review

Prijevod ove knjige potpomogao je Font za potporu prijevodima Publishing Scotland.

Zum Buch

Panterin sjaj

Krisztina Tóth

Čekamo u redu u pošti, kod frizera, u trgovačkom centru; šetamo psa, sami ili u društvu nenadano pronađenog srodnika; promatramo one drugačije odjeće, različitih pogleda i jezika, one druge boje kože, ponekad suviše svijetle, ponekad suviše tamne. Vozimo se javnim prijevozom po gradu tako nalik na naš, ili vlakom bježimo iz njega, a onda i iz zemlje u kojoj smo rođeni. Novim očima znatiželjno i začuđeno gledamo ljude koje susrećemo svakoga dana: krhku umirovljenicu kako agresivno u trolejbusu napada djevojku u crvenim hlačama koja čita (!), jer sigurno je strankinja; dobru staru tetu koja je cijeli svoj život teško radila, ali ima problem s Romima; ljubaznog taksista koji se jako trudi u prometnoj špici dovesti nas na odredište, no nikako mu nije jasno zašto sve te imigrante i beskućnike ne stave pod šator i puste plin. Brojni su ti Drugi...Pedeset priča, pedeset ključeva za čuvstveno, intuitivno i kritičko razumijevanje mađarske (i svoje) svakodnevice, riječi koje bez premišljanja izgovaramo, misli koje ponekad uspijemo ne izgovoriti. Empatijom, umijećem da ne sklizne u sentimentalnost i poigravanjem stereotipima Krisztina Tóth zbirkom priča Panterin sjaj otvara vrata iza kojih, mislili smo, nema ničeg više. Maestralno hvata trenutke života, pokreće emocije, a onda ih izvrne, te nam pokaže da ni mi nismo nevini u nepravdama ovoga svijeta.

Zum Buch

Nesreća bez želja

Peter Handke

“U nedjeljnom izdanju koruških Narodnih novina pod rubrikom razno mogla se pročitati sljedeća vijest: ‘U noći na subotu jedna je pedesetjednogodišnja domaćica iz mjesta A. (općina G.) počinila samoubojstvo, uzevši prekomjernu dozu tableta za spavanje.’ Prošlo je sedam tjedana otkako mi je majka umrla i ja bih se rado dao na posao, prije nego što se na sahrani još toliko snažna potreba da pišem o njoj pretvori natrag u onu tupu zanijemjelost, s kojom sam reagirao na vijest o njezinu samoubojstvu.”Ovako Peter Handke počinje svoje izvanredno djelo Nesreća bez želja, o životu i smrti svoje majke iz perspektive sina, ali i objektivna pripovjedača. Ova, po mnogima najvažnija Handkeova knjiga, koja ni nakon gotovo pola stoljeća nije izgubila na aktualnosti, oda je ženi koja je slobodu našla tek u smrti i nesumnjivi dokaz da je Peter Handke već tada pokazao talent vrijedan Nobelove nagrade.“Nesreća bez želja kratki je roman koji je na njemačkom objavljen 1972. i ključ je za razumijevanje biografije ovoga čovjeka i jedna od najsnažnijih i najstrašnijih knjiga koje čovjek ispisuje o sebi. Ona je tačka iz koje će, tridesetak godina zatim, započeti trend autobiografske, seberazarajuće europske proze. Koga zanima od čega je krenuo Karl Ove Knausgaard, neka pročita Nesreću bez želja.” – Miljenko Jergović“Dirljivo i divno napisano.” – Richard Locke, The New York Times Book Review“U Nesreći bez želja autor se konfrontira s majčinim samoubojstvom u priči koja je poput objašnjenja nekog sna koji se ponavlja.” – Chicago Sun – Times“Tajna ove tužne fabule jest u tome da je čovjek čita bez daha. To je uspjeh Handkeova izričaja, njegova žara i distance, ispletenih na najbolji umjetnički način.” – Ulrich Greiner, Die Zeit“Neću oklijevati da nazovem Nesreću bez želja Handkeovim najvažnijim, suštinskim djelom. Ovo je knjiga za koju trebate odvojiti vrijeme da je pročitate.” – Jørgen Herman Monrad“U remek-djelu o majčinu samoubojstvu Handke nam pokazuje kako je jezik zatvor u kojem u patrijarhalnome dobu žena nikad ne dobiva stvarno ‘ja’ da ga može ubiti.” – Simon Lund Petersen

Zum Buch

Čiope

Fernando Aramburu

Nakon nezaboravnog hit-romana Patria, Čiope ponajboljeg suvremenog španjolskog pisca još su jedan veliki roman našeg vremena. Toni, srednjoškolski profesor filozofije, u svojim pedesetima odlučuje da je vrijeme da ipak okonča svoj život. Smiren, pedantan i odlučan, odredio je i datum, točno za godinu dana, koju će provesti tako da svakodnevno ispisuje svoju priču. Društvo mu prave samo njegova kujica Pepa i zajedljivi prijatelj Hromi. S mnogo humora i racionalnosti, iskreno i bez zadrške progovara o prvim ljubavima, o braku, o njegovu raspadu i odnosu s bivšom ženom Amalijom, koju ne može vidjeti očima. Bez uvijanja zapisuje svoje pogreške; nemogućnost da uspostavi odnos s problematičnim sinom Nikitom, bratom s kojim već desetljećima nema gotovo nikakvu komunikaciju, dementnom majkom koja nikada nije doživjela ljubav. Kada se u jednoličnoj svakodnevici sasvim neočekivano pojavi žena sa psom, Toni se suočava s nedoživljenom nježnosti, koju odbija prihvatiti jer ni sam ne vjeruje da zaslužuje ljubav, a navikao je da ni pred kim ne smije pokazati svoju ranjivost. Čiope su intiman, maestralan roman, bespoštedan i samokritičan poput Moje borbe Karla Ovea Knausgårda, s velikom emotivnom pričom o malenom životu i usamljenosti poput Williamsova Stonera. Ponajbolji suvremeni španjolski autor Fernando Aramburu ispisuje osobnu, univerzalnu posvetu prijateljstvu, ljubavi i životu uz koju ćemo i plakati i smijati se naglas.

Zum Buch

O životu radnice krajem...

Goran Ferčec

Devetnaest godina vrijeme je u koje stane život; godine nade, progresa, vjere u bolju budućnost, stvaranja obitelji i karijere. Junakinju romana pratimo od njezina odlaska iz maloga sela u neimenovani panonski gradić u kojem će stvarati svoj život, život radnice u dućanu mješovitom robom. Od 1973. do 1991. svako poglavlje romana obilježeno je nekim ključnim događajem; rođenjem, smrti, izgradnjom vlastitog doma, odlaskom na odmor, štrajkom radnika. Od kotrljanja velike povijesti do važnih intimnih sjećanja, pripovjedački je okvir unutar kojeg se ocrtava jedan život pun gubitaka, ali i malih sreća, život radnice kao amblematski primjer života radnika diljem Europe druge polovine dvadesetog stoljeća. Život u kojem se rastaču ideali i u kojem jednako tako nestaje ne samo jedan sistem, jedna država, već i cijela jedna klasa.Goran Ferčec u svome maestralom romanu O životu radnice krajem dvadesetog stoljeća stilom tihog i preciznog promatrača ispisuje sve naše intimne povijesti, otvara prostor životima naših majki i očeva koji su se budili ozarena pogleda i odlazili na posao vjerujući da grade bolji svijet, ali i njihovu razočaranju vlastitim životima i sistemom. O životu radnice krajem dvadesetog stoljeća veličanstvena je posveta minuloj epohi u kojoj je svaki čovjek, svaka radnica i radnik, mogao sanjati i živjeti ravnopravnost, u kojoj su se majke nadale da svojoj djeci širom otvaraju vrata bolje budućnosti.

Zum Buch