Weitere Bücher, die Sie mögen werden

• 

  Mongolske pjege

  Zoran Predin

  • 0
  • 0
  • 0

  Na jednoj strani ponora divlji je turski konjanik nakon neuspjele opsade Beča, a na drugoj Gorazd Dimec, mladi i nadobudni član stranke Slovenija Slovencima, netom nakon proglašenja neovisnosti. Sve između građa je prvoga romana Zorana Predina. Sve između život je i povijest koje poznajemo.Na svoj prepoznatljivi način – s mnogo fine erotike, istančanosti i ironije – Predin u Mongolskim pjegama iz bezdana prošlosti izvlači vojske i nježnosti, ljubavi i pokolje, pletući od sudbina svojih likova priču o jednoj obitelji, koja bi lako mogla biti i priča o jednome narodu, ili jednome kontinentu, ili svakome od njih.Pogled koji preko ponora povijesti s Gorazdom Dimcem izmjenjuje strašni Drugi nijem je, ali, srećom, Zoran Predin tu je da nam ga prepriča. Govori o turskim pljačkama i jugoslavenskim tajnim službama, o pokrštavanjima i otrežnjenjima, o avionskim i ostalim nesrećama, crnom talogu i još crnjem humoru usuda.Ako je netko u stanju oduprijeti se i prekinuti začarani krug klanja počinjenih u ime čistoće vjere, rase, ideologije ili jezika, za Predina je to uvijek samo slobodni, tvrdoglavi, nepotkupljivi, svojom-glavom-misleći pojedinac. Osoba koja misli i voli preko granica.Mongolske pjege posvećene su i napisane takvim ljudima. Čak i ako ih u romanu možda – baš kao ni u životu – nema previše.“Zoran Predin nikada, ni kao pjesnik ni kao pisac, nije htio biti smrtno ozbiljan i kad bih morao opisati stil njegova pisanja, rekao bih da se radi o plemenitoj ironiji. Zavodi nas opisima razbuktale zabranjene ljubavi i tekst profinjeno navlažuje prepoznatljivo vragolastom erotičnošću, kako bi potom na zaljubljene djevojke, kao giljotinu, mogao spustiti turske silovatelje, korzikanske zrakoplovne nesreće ili podivljale konje. Kod malokoga tragičnost zna biti tako vedra kao kod njega. Kad se čitatelj, naime, tamo prema kraju romana, osvrne unatrag na obiteljsko nasljeđe Gorazda Dimca, nad jadnikom se jednostavno sažali. Što je tako strašno zgriješio taj čistokrvni čovjek, pita se, da mu je pisac njegovo slovensko podrijetlo zamrljao svime što mu je došlo pod prste, od turskog sjemena do špijuniranja za OZNA-u, od masovnih pokolja do pedofilije.” – Goran Vojnović“Vojske su prolazile škropeći naše zemlje svim tjelesnim tekućinama, krvlju, znojem, mokraćom, slinom i sjemenom. I tko bi u tome mnoštvu bioloških tragova našao tko je tu sve bio. Zoran Predin spustio se spiralom DNK sve do mračnih dubina povijesti, do naših najskrovitijih tajni, ispisujući jednu uzbudljivu, duhovitu, ‘spolno močnu, silno zdravu’ priču.” – Ante Tomić

  Zum Buch

• 

  Mi utopljenici

  Carsten Jensen

  • 0
  • 0
  • 0

  Svatko u našem gradu ima priču, ali ne pripovijeda je sam. Pripovjedač ovdje ima tisuću očiju, tisuću ušiju i petsto pera koja neprestano bilježe.
   
  Mi, utopljenici prozni je biser, roman iz kojega zapljuskuje more. Od golih stijena Newfoundlanda do bujnih plantaža Samoe, od taverni Tasmanije do hladnih obala sjeverne Rusije, kroz naraštaje, ratove i ljudske sudbine prostire se veličanstveni svijet Carstena Jensena. Reći da mu je u središtu Marstal, gradić pomoraca na danskom dijelu Baltika, točno je baš kao što je točno ustvrditi da su to ljudsko srce, ljubav ili potreba da se napusti dom i ode u nepoznato. Kao u svakom velikom djelu, i u Jensenovu raskošnom romanu udara više srdaca, odjekuje više glasova. Slijedeći jedni druge, njime jedre očevi i sinovi, muškarci čiji je usud da se bore – protiv neprijatelja i mora, jedni protiv drugih i protiv žena koje vole. U njemu odrastaju djeca i čekaju majke, supruge i udovice utopljenika, i jedna drugačija od sviju, žena koja more želi kazniti, strašni anđeo Marstala. Mi, utopljenici; već od samoga naslova, iz Jensenove očaravajuće sage progovaraju stotine. Živi i mrtvi. Godine, glasovi, sudbine. Svi oni, utkani i majstorski isprepleteni, tvore blistavu mrežu koja donosi oceane i kontinente, kanibale i moreplovce, proročke snove i čudesna preživljavanja. Pitanja, posljednja i prva, i priču veliku koliko i život sam.

  Zum Buch

• 

  Montecore - Jedinstveni tigar

  Jonas Hassen Khemiri

  • 0
  • 0
  • 0

  Abbas Khemiri fotograf je svjetskoga glasa, prijatelj Bona Voxa, Kofija Annana i Salmana Rushdieja. Tako bar tvrdi njegov “antikni” prijatelj iz Tunisa, Kadir, koji u tu svoju istinu pokušava uvjeriti Abbasova sina, mladog švedskog pisca Jonasa. No Jonas je poprilično skeptičan: ne samo da s ocem nije u kontaktu gotovo desetljeće nego ni njegovo djetinjstvo na rubu društva – u kojem je otac igrao glavnu ulogu – ne budi baš lijepe uspomene. Ali Kadir, tuniška varijanta Delboya, ne da se smesti. Od Jonasa očekuje ni više ni manje nego – “remekno-djelo” u kojem će Abbas biti junak veći od života.Drugi roman švedskog pisca mlađe generacije Jonasa Hassena Khemirija Montecore – Jedinstveni tigar jednom je riječju briljantan. Poput svog naslova – izmišljenog imena u kojem se spajaju arapski, francuski, švedski, Siegfried i Roy, Dungeons & Dragons – Khemirijev roman šarmantan je spoj pripovijedanja i pisama, priče o imigrantima i odrastanju, kao i prokazivanje švedskog rasizma i nacionalizma. A povrh svega, duhovit, živa ritma i okretna jezika. Pravi užitak za čitanje!

  Zum Buch

• 

  Vjetrogonja Babukić i njegovo doba

  Miljenko Jergovic

  • 0
  • 0
  • 0

  Glavni lik filma Terminal zarobljen je na aerodromu dugih devet mjeseci, a junak novog romana Miljenka Jergovića putuje avionima diljem globusa nevjerojatnih trideset godina. Njegovo je ime Babukić i u svijet se otisnuo početkom našega posljednjega rata, bježeći od Zagreba, posla u JNA i trudne ljubavnice preko ljubljanskog Brnika dalje, daleko nekamo. Već na prvom letu prema Frankfurtu stekao je talent da usvoji novi jezik čim ga čuje i da mu svi – od carinika i stjuardesa do slučajnih suputnika – neizmjerno vjeruju.Babukićeve avanture prispodobive su jedino Švejkovima ili Don Quijoteovima. Obišavši svijet nebrojeno puta, a nikada ne izvirivši iz aerodroma ili zrakoplova, on pažljivo sluša fantastične i nevjerojatne priče ljudi svih rasa i vjera koje susreće – od dagestanske vještice, preko švedskog antropologa Olssona, sve do Dinka Mikuličića, sina najpoznatijega Udbina ubojice, s kojim će na beogradskom aerodromu dočekati kraj svijeta.Vjetrogonja Babukić i njegovo doba suvremeni je pikarski roman u kojem se ogledaju naši strahovi, bojazni, opsjednutost seksom, tračem, ićem i pićem... Miljenko Jergović napisao je djelo u kojem se eros i thanatos, moguće i nemoguće dodiruju i spajaju kao u Rabelaisovim, Swiftovim ili Hellerovim knjigama, a njegov vjetrogonja Babukić, istovremeno brižan i tašt, strašljiv i hrabar, istinski je junak našega doba.

  Zum Buch

• 

  Lađar

  Andrzej Stasiuk

  • 0
  • 0
  • 0

  Lipnja 1941. pun je Mjesec nad selom uz Bug, rijeku koja svijet dijeli na pola. Na jednoj su njezinoj obali Nijemci, a na drugoj Rusi. Maks i Dora, Židovi iz grada, vjeruju da samo trebaju prijeći na Istok, i svijet će im se ponovo podastrijeti u svojoj dobroti i raskoši. Oblaci u nekom trenutku moraju zakloniti Mjesec i lađar Lubko, koji svakoga tko ima novac prevozi na drugu stranu, smilovat će im se. Skriveni u štaglju, tik uz lokve svinjske krvi i iznutrica, gledaju poljske partizane, dječake koji još uvijek vjeruju da je rat pustolovina i izvršavaju naredbe koje ne razumiju. I njihova nemilosrdnog zapovjednika, vodnika Sivog, koji ih sprema za borbu s “istinskim” neprijateljem. Svi čekaju... vrućina muti razum.Putujući krajolikom svog djetinjstva, više od osamdeset godina nakon povijesno odlučujuće vojne ofenzive, pripovjedač Andrzeja Stasiuka imaginira svijet na rijeci koja se ne zove Stiks, ali koja ima svog lađara Harona. Ljudske priče u predvorju ratnog pakla u romanu Lađar pulsiraju životom – sirovim, prijetećim, začudnim i senzualnim – koji nam iznova otkriva da je književna istina iznad svake druge istine, a u ovom nam slučaju i poručuje: rat nikada ne završi za nekoga tko ga je vidio.

  Zum Buch

• 

  Ljeta s Marijom

  Olja Savičević Ivančević

  • 0
  • 0
  • 0

  U neimenovanom dalmatinskom gradiću u staroj kamenoj kući stotinu godina sjećanja prenose žene koje sve nose ime Marija ili neku od inačica tog imena – Mare, Marijola, Maša, Mara... U nizu epizoda, prije svega ljeti, pred nama se kao u kaleidoskopu otvaraju slike povijesti i promjena, prvih menstruacija, ratnih godina, zaljubljivanja, prijateljevanja, obiteljskih okupljanja, radosti, tragedija, putovanja, nerazumijevanja… Ova velika ženska povijest naših obitelji pokazuje snagu ženskoga, moć i nemoć u patrijarhalnom svijetu, odrastanje i starenje, dolaske i odlaske, brakove i prevare, ali nadasve ljubav koja se kroz generacije žena grana i raste poput nepokorenog stabla bugenvilije uz obiteljsku kuću u dalmatinskom gradiću.Sve supruge, majke, djevojke, kćeri, bake, unuke, sve žene predaka i sadašnjosti u moćnome romanu Ljeta s Marijom postaju ne samo Marije jedne konkretne obitelji već i obitelji općenito. Olja Savičević Ivančević ispisala je suptilnu posvetu i snažan krik žena, sustavno prešućivanih i zanemarivanih, koje su bolji dio naših porodica i života. Ljeta s Marijom nezaboravno su štivo i rodoslovno stablo svake familije naših krajeva, ono stablo koje živi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu.
   
  “Bugenvila koju sam početkom devedesetih posadila s ocem već dugo je ono najljepše na kući. Mama je obožava i ponosi se njome. Pretpostavljamo da se žila probila do nekog izvora hrane i vode, možda kanalizacije pa je izrasla tako velika i prekrasna. Purpurni cvjetovi pojavili bi se s početkom ljeta, na tisuće njih, i sve do zime davali bi raskoš meni dragoj, ali nimalo raskošnoj i objektivno ne baš prelijepoj ulici koja se zove kako se zove, iako u njoj nema murtile ni zelenila osim u pokojem pitaru. Bugenvila je obgrlila čitavu kuću svojim dramatičnim bokorima, pa kuća kamena i bijela sa zelenim škurama, izgleda kao dom nekih sretnih ljudi bez problema. Ali, mi i jesmo bile ti ljudi, samo s problemima. Sretni ljudi s problemima, pomislila sam da je to moguće, taj tren.”

  Zum Buch