Weitere Bücher, die Sie mögen werden

• 

  Dobrostive

  Jonathan Littell

  • 0
  • 1
  • 0

  Dobrostive nisu samo "Novi Rat i mir", ni "jedna od najsnažnijih knjiga ikada napisanih o nacizmu". Ujedno, one su strmoglavi skok u tamu obiteljskih odnosa i seksualnih opsesija. Načinom na koji u sudbini SS-Obersturmführera Maxa Auea prepleće povijest i privatni život Jonathan Littell zaziva duh klasične tragedije i svojim romanom ulazi u briljantan i mračan dijalog s besmrtnim djelima Eshila, Sofokla, Vasilija Grossmana i Lava Tolstoja.

  Zum Buch

• 

  Sjećanja sjećanja

  Maria Stepanova

  • 0
  • 0
  • 0

  “Najviše sam voljela malu seriju razglednica s noćnim fotografijama gradova – vrtovi u sumraku, osvijetljeni tramvaj u oštrom zavoju, prazan vrtuljak, izgubljeno dijete stoji pored cvjetne gredice držeći u rukama nepotreban obruč. No, sat je kucao, a barometar naviještao oluju. Svima su rođaci plesali u povijesnom plesnom ansamblu, a moji kao da su ostali iza scene. Bilo je tu još nešto, što je dio moje ostavine: to je predodžba o našem rodu kao ženskome, kao o nizu čvrstih žena koje su sve imale muževe, ali njima je bilo namijenjeno manje svjetala pozornice, kao da su u priči bile samo junakinje, a oskudijevala je junacima. Generacija babuška kao da je pretpostavljala nasljedni red samo od kćeri: činilo se da jedna izlazi iz druge, a posljednja je stekla pritom dar i priliku biti jedinom pripovjedačicom.” Ruska spisateljica Marija Stepanova u sjajnom romanu Sjećanja, sjećanja rekonstruira povijest židovske ruske obitelji koja je uspjela izmaknuti mlinskom kolu 20. stoljeća. Knjiga koja pokazuje kako da uočimo ljepotu gdje ju drugi ne vide i pokažemo blagost prema detaljima vlastitih života koje inače zaobilazimo zasluženo je ušla u uži krug za nagradu Man Booker International. Nostalgično, toplo i ironično – ukratko: zavodljivo i očaravajuće štivo.

  Zum Buch

• 

  Odlazak sa stanice Atocha

  Ben Lerner

  • 0
  • 0
  • 0

  Adam Gordon sjajan je i krajnje nepouzdan mladi američki pjesnik s prestižnom stipendijom u Madridu. Međutim, malo piše, uglavnom puši, šeta, ide u muzeje, čita Tolstoja, Lorcu i Ashberyja, flertuje s Isabel, a pomalo i s Teresom... i istražuje mogućnosti umjetnosti te autentičnost uopće u današnjem svijetu. Pomoću sitnih laži, dizajnerskih lijekova, hašiša i drugih opijata eksperimentira sa svim vrstama granica, posebno onima u sebi, među ljudima i u poeziji. Je li poezija esencijalna umjetnička forma ili tek zaslon za projekcije čitatelja? Jesu li odnosi s ljudima koje upoznaje u Španjolskoj lažni kao što su to, kako sam strahuje, njegove pjesme? Nakon 11. ožujka 2004. i krvavog terorističkog napada na stanicu Atocha pitanje je kako će se Adam suočiti s novom stvarnošću.
   
  Drski debitantski roman Odlazak sa stanice Atocha Bena Lernera, finalista National Book Awarda, proza je koja meandrira između komičnoga i tragičnoga, samoprijezira i nadahnuća. Jedinstven je to portret umjetnika u mladosti u dobu Google-pretraživanja, farmaceutskih proizvoda i spektakla.
   
  “Krajnje čarobno. Lernerova lažljiva, puna samomržnje, o lijekovima ovisna, briljantna protuha od junaka nezaboravan je lik, a njegov glas govori glazbom koja je nepogrešivo i na posebno zabavan način samo njegova.” – Paul Auster
   
  “Izvanredan roman o sjecištima umjetnosti i stvarnosti u suvremenom životu.” – John Ashbery
   
  “Ovaj prvijenac impresionira svojim majstorstvom, inteligencijom i zajedljivošću.” – L’Express
   
  “Bildungsroman, meditacija i dokoličarska priča ispričani preciznim, misaono moćnim i genijalno duhovitim glasom.” – The New York Times Book Review
   
  “Intenzivno i neobično briljantno.” – The Guardian
   
  “Ben Lerner pronicljivo istražuje kako nas vlastito opsesivno kritičko promišljanje može navesti da svoju ulogu u svijetu osjetimo kao iskrivljenu, nestvarnu i neautentičnu dok neopazice polako urastamo u vlastitu buduću kožu.” – Brian Evenson
   
  “Odvažna, ova iznenađujuće gusta, a nevelika knjiga govori koliko o budućnosti poezije, toliko i o lažima i nekomunikativnosti... Evo pisca kojeg treba pratiti, nesumnjivo.” – Le Magazine littéraire
   
  “Odlazak sa stanice Atocha iskričavo je inteligentan roman, duhovita, živa i originalna proza u svakoj svojoj rečenici.” – Jonathan Franzen
   
  “Najduhovitija knjiga o samoći za koju znam i najtužnija komedija o usamljenosti i lažima. Nevjerojatan prvijenac koji zaslužuje sav uspjeh koji je postigao.” – Daniel Kehlmann

  Zum Buch

• 

  Ordesa

  Manuel Vilas

  • 0
  • 0
  • 0

  Muškarac kojega u Ordesi Manuela Vilasa zatječemo kako razmišlja o nedavnoj smrti svojih roditelja je pisac. Ni uspješan ni neuspješan, prosječno zavidan i frustriran, pisac je to koji u svojim pedesetima želi ispričati što se dogodilo (ili što vjeruje da se dogodilo) s njime, njegovim ocem i majkom, s ljubavlju i brakom, s ljudima koje je poznavao i zemljom u kojoj je odrastao... Kao na stranice najintimnijeg dnevnika, pisat će o sprovodima i o neimaštini, o razvodu i ovisnosti, i nekim čudom – onim koje umiju izvesti samo najbolji – život tog španjolskog pisca učinit će nam se odjednom beskrajno poznatim. U prelijepim fragmentima nježnosti i bola, dugoročnih poraza i kratkotrajnih ushita, u ovom bestseleru od posve drugačijeg štofa prepoznat ćemo svoj vlastiti.Ordesa, mjestašce u podnožju Pirineja nezaboravnom je romanu Manuela Vilasa dalo ime, i boju. Žuta je boja duše, piše Vilas. Žuta je boja koja govori o prošlosti. A sjaj koji prati žutu – shvatit će svatko tko Ordesu pročita – pripada samo najboljoj književnosti.

  Zum Buch

• 

  Ljeta s Marijom

  Olja Savičević Ivančević

  • 0
  • 0
  • 0

  U neimenovanom dalmatinskom gradiću u staroj kamenoj kući stotinu godina sjećanja prenose žene koje sve nose ime Marija ili neku od inačica tog imena – Mare, Marijola, Maša, Mara... U nizu epizoda, prije svega ljeti, pred nama se kao u kaleidoskopu otvaraju slike povijesti i promjena, prvih menstruacija, ratnih godina, zaljubljivanja, prijateljevanja, obiteljskih okupljanja, radosti, tragedija, putovanja, nerazumijevanja… Ova velika ženska povijest naših obitelji pokazuje snagu ženskoga, moć i nemoć u patrijarhalnom svijetu, odrastanje i starenje, dolaske i odlaske, brakove i prevare, ali nadasve ljubav koja se kroz generacije žena grana i raste poput nepokorenog stabla bugenvilije uz obiteljsku kuću u dalmatinskom gradiću.Sve supruge, majke, djevojke, kćeri, bake, unuke, sve žene predaka i sadašnjosti u moćnome romanu Ljeta s Marijom postaju ne samo Marije jedne konkretne obitelji već i obitelji općenito. Olja Savičević Ivančević ispisala je suptilnu posvetu i snažan krik žena, sustavno prešućivanih i zanemarivanih, koje su bolji dio naših porodica i života. Ljeta s Marijom nezaboravno su štivo i rodoslovno stablo svake familije naših krajeva, ono stablo koje živi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu.
   
  “Bugenvila koju sam početkom devedesetih posadila s ocem već dugo je ono najljepše na kući. Mama je obožava i ponosi se njome. Pretpostavljamo da se žila probila do nekog izvora hrane i vode, možda kanalizacije pa je izrasla tako velika i prekrasna. Purpurni cvjetovi pojavili bi se s početkom ljeta, na tisuće njih, i sve do zime davali bi raskoš meni dragoj, ali nimalo raskošnoj i objektivno ne baš prelijepoj ulici koja se zove kako se zove, iako u njoj nema murtile ni zelenila osim u pokojem pitaru. Bugenvila je obgrlila čitavu kuću svojim dramatičnim bokorima, pa kuća kamena i bijela sa zelenim škurama, izgleda kao dom nekih sretnih ljudi bez problema. Ali, mi i jesmo bile ti ljudi, samo s problemima. Sretni ljudi s problemima, pomislila sam da je to moguće, taj tren.”

  Zum Buch

• 

  Noćni pjevač

  Johanna Amo

  • 0
  • 0
  • 0

  Policijska inspektorica Hanna Duncker nikada se nije namjeravala vratiti na Öland. Otok na jugu Švedske napustila je prije šesnaest godina, nakon što joj je otac osuđen za jezivo ubojstvo i palež. U Stockholmu ova uspješna istražiteljica nije uspjela pronaći mir i započeti novi život, a osjećaj krivnje za zločin koji nije počinila i uvjerenje da je u istrazi njezina oca nešto pošlo po zlu tjeraju je da se vrati na rodni otok. Već prvoga radnog dana na novom poslu u lokalnoj policiji, s novim partnerom, brbljavim i radoznalim Erikom Lindgrenom, kreće u potragu za ubojicom pretučenog i nožem probodenog tinejdžera, sina njezine nekadašnje najbolje prijateljice. Ovaj slučaj teži je za nju od svih prethodnih prijestolničkih, jer pred njom se ne nalazi samo ubojica već i nepovjerenje te mračne tajne otočne zajednice – njezin povratak oživio je duhove iz prošlosti. Noćni pjevač nove zvijezde skandinavskog noira Johanne Mo prvi je dio kriminalističke trilogije Ubojstva na otoku. Smješten u ambijent nevjerojatne prirodne ljepote, drugoga po veličini švedskoga otoka, u zajednicu čije je kolektivno sjećanje dugovječno i koja ne prašta, ovaj napeti krimić progovara o tome zašto i kako i dobri ljudi čine loše stvari.
   
  “Noćni pjevač kriminalistički je roman koji pokazuje kako se veze s rodnim mjestom i prošlošću ne mogu prekinuti. Likovi su psihološki uvjerljivo i slojevito prikazani, a krajolik je prekrasan.” – Sveriges Radio
   
  “Noćni pjevač istražuje psihu žrtava i počinitelja na dojmljiv način. Postavlja pitanja o tome kako je živjeti s krivnjom i zločinima koje je počinio netko drugi. Mnogo više od dobrog kriminalističkog trilera.” – SVT Sommaröppet
   
  “Umjesto da se prepusti krvavoj akciji, Johanna Mo stvara napetost koja raste iz stranice u stranicu kroz prikaz ljudi, odnosa i emocija.” – Stavanger Aftenblad
   
  “... čitatelji će se rado susresti s Hannom, bezobzirnom, tvrdoglavom i lucidnom istražiteljicom. Mo je odlučno krenula u ovu dobro zamišljenu trilogiju.” – Publishers Weekly
   
  “Johanna Mo piše na najvišoj razini i stvara impresivan i uzbudljiv kozmos likova.” – Skånska Dagbladet
   
  “Iako Hanna Duncker baš i ne izgleda kao šarmantna Šveđanka, ona je osoba koju vi kao čitatelj želite upoznati.” – POV International
   
  “Johanna Mo na autentičan način istražuje teme zlostavljanja, nevjere, obiteljskog nasilja, diskriminacije na temelju spolnosti i spola – ukratko, mnoge nevolje koje muče zapadnu kulturu 21. stoljeća.” – BookPage
   
  “Prva knjiga trilogije Ubojstva na otoku tjera vas da poželite čitati još.” – Börsenblatt

  Zum Buch