D'autres livres qui pourraient vous intéresser

• 

  Solenoid

  Mircea Cartarescu

  • 0
  • 0
  • 0

  Genijalna, luda, neusporediva – Solenoid je knjiga o kakvoj sanja bezimeni junak Cărtărescuova remek-djela, učitelj rumunjskoga koji se odrekao sna da postane pisac, ali ne i pokušaja da razotkrije misterij postojanja. Kad u predgrađu Bukurešta kupi kuću u obliku broda, ispod njezina će podruma pronaći solenoid, divovsku magnetsku zavojnicu čija gravitacijska sila ne vuče prema dolje, već lebdjeti čini sve što joj se približi – ljude, stvari, pa čak i stvarnost samu. U školi na rubu grada sudbinu Cărtărescuova junaka odapinju tri susreta: onaj s Irinom, u koju se zaljubljuje, s profesorom matematike Goijom, koji ga upućuje u misterije svoje discipline, te otkriće piketista, pripadnika mistične sekte, koji u Bukureštu organiziraju demonstracije protiv smrti. Svaki znak, svako sjećanje i svaki san postaju komadić slagalice čije će mu rješenje pružiti “plan bijega”, jer jedini cilj postaje raskid sa “zavjerom normalnosti”. Solenoid Mircee Cărtărescua istinska je knjiga koja zahtijeva odgovor čitatelja, monumentalan roman kojim odjekuje genijalnost Pynchona, Borgesa, Swifta i Kafke.

  Voir livre

• 

  Ne žive svi isti život

  Jean-Paul Dubois

  • 0
  • 0
  • 0

  Paul Hansen već dvije godine služi kaznu u zatvoru na periferiji Montreala, gdje dijeli ćeliju s Hortonom, članom Hells Angelsa osuđenim za ubojstvo. Sin danskog pastora i lijepe Francuskinje, koja je vodila art-kino u Toulouseu, prije zatvora dulje je od četvrt stoljeća živio u Kanadi kada se dramatični incident dogodio.U vrijeme događaja Hansen je bio nadstojnik u L’Excelsioru, rezidencijalnoj stambenoj zgradi, u kojoj je savjesno i požrtvovno obavljao svoj posao. I ne samo to, bio je dobri duh zgrade, uvijek pri ruci njezinim stanarima, i dok su tugovali, bolovali, starjeli, pa i umirali. Kad nije bio zauzet održavanjem zgrade ili pomaganjem izgubljenim dušama L’Excelsiora, pridružio bi se Indijanki Winoni, odvažnoj pilotkinji hidroaviona, koja ga je zajedno s njihovom kujicom Nouk dizala visoko u nebo, iznad oblaka. Ali u jednom trenutku sve se promijenilo.
   
  Goncourtom nagrađeni roman Ne žive svi isti život čovječna je, inteligentna i tragikomična priča o životu. Autor Jean-Paul Dubois, vođen snažnim osjećajem zajedništva, ali i revoltom protiv svih oblika nepravde, oslikava portret društva u kojem osuđeni ubojica pokazuje više ljudskosti nego birokratski nastrojeni mozgovi čiji je jedini cilj smanjiti troškove.
   
  “Upečatljiv roman o izgubljenoj sreći.” – France-Press
   
  “Dubois posjeduje ljudskost ukorijenjenu u srcu, ali ni o čemu ne gaji iluzije... Ovaj koktel humora, inteligencije i emocija poslužen je vrlo svjež i s naizgled improviziranom elegancijom.” – BibliObs
   
  “Dirljiva priča o sanjaru satjeranom u kut... Lakoća uravnotežena odsjajima oštrog realizma.” – Financial Times
   
  “Prekrasna rasprava o tome kako zabrljati svoj život, u kojoj nalazimo sve Duboisove opsesije i zbog toga smo vrlo sretni. Riječ je o kosilicama, Harley-Davidsonima s njihovim vrlo preciznim referencama, vjeri, snažnoj ženi, psima i malo šamanizma.” – Le Monde des livres
   
  “U ovom veličanstvenom romanu sve svjetluca i oscilira između komedije i melankolije.” – Berliner Zeitung
   
  “Duboisova konstrukcija graniči sa savršenstvom... Nema stranice na kojoj nam je dosadno jer iščekujemo shvatiti kako je ovaj hrabri momak završio u zatvoru.” – L’Obs
   
  “Remek-djelo... Puno ljudskosti, melankolije, ironije.” – Philippe Claudel
   
  “Ljudska drama u kojoj se isprepleću krivnja i nevinost, u kojoj se pravo i pravda više ne mogu pomiriti – scenarij stvarnog života.” – Ö1
   
  “Dubois ležerno opisuje male i velike udarce sudbine, uvijek s velikom empatijom i lucidnim poznavanjem ljudske prirode.” – Kleine Zeitung
   
  “Knjiga nam daruje rog obilja i ostavlja nas bogatima, zadivljenima i vrlo sretnima.” – Südwest-Presse
   
  Ova knjiga objavljena je uz potporu Programa pomoći izdavaštvu „A.G.Matoš“ koju dodjeljuje Francusko veleposlanstvo u Hrvatskoj.

  Voir livre

• 

  U kasno ljeto

  Magdalena Blažević

  • 0
  • 0
  • 0

  Izniman roman snažnih slika, krugova koji se pretapaju, asocijacija prepunih mirisa i zvukova, prizori bi bili pitoreskni da u potki ove sugestivne i poetske naracije ne leži surov ratni zločin. 'Zovem se Ivana. Živjela sam četrnaest ljeta, a ovo je priča o posljednjem.' Obimom mali, a temom golem, ovaj roman otvorenog prostora i prirode, roman u kojem mrak prevladava nad svjetlom, smrt nad životom, pisan iz perspektive ubijene djevojčice predstavlja nam jezikom nježnosti svu surovost svijeta skrivenog u idili ruralne pastorale. Roman o smrti iz kojeg pjevaju ptice. 
  Magdalena Blažević poput Agote Kristof ili Ingeborg Bachmann stvara svijet satkan od emocija koje kipte ispod savršeno preciznih i jasnih rečenica. U kasno ljeto roman je koji se čita polako jer njegovi strahovi, patnje, snaga, nadanja i tuga izviru iz svake riječi, čime se Magdalena Blažević svrstava u najbolje današnje spisateljske glasove. (Seid Serdarević) 
  Magdalena Blažević (1982.) rođena je i odrasla u Žepču u Bosni i Hercegovini. Autorica je zbirke kratkih priča „Svetkovina“ (2020.) i romana 'U kasno ljeto' (2022.), koji je osvojio nagradu Tportala za najbolji hrvatski roman objavljen u prethodnoj godini. Dobitnica je nekoliko nagrada za najbolju kratku priču, među njima i nagrade 'Ranko Marinković'. Živi u Mostaru. 
  Hvala Zoranu Čubrilu i Christianu Bushillu za pročitane citate u knjizi.

  Voir livre

• 

  Samo strast

  Annie Ernaux

  • 0
  • 0
  • 0

  Samo strast jezgrovit je, ali emocionalno intenzivan roman koji istražuje aferu žene s oženjenim muškarcem. Oštra i nepokolebljiva autobiografska proza ​​zadire u složenost želje, opsesije i zamršenih nijansi međuljudskih odnosa. Iskreno ispitivanje strasti prema muškarcu i utjecaja koji ona ima na život tjeraju protagonisticu do ruba samospoznaje. Preciznošću i hrabrošću, Annie Ernaux ispituje vlastito stanje u razdoblju svog života kada nije radila ništa osim što je čekala muškarca. Priča je to o ljubavi, čežnji i seksu pisana oskudnim, elegantnim stilom koji je autorici priskrbio međunarodno priznanje. Ova je knjiga bila na vrhu ljestvice nacionalnih bestselera u Francuskoj više od tri mjeseca. 
  Annie Ernaux (1940.) odrasla je u malom gradiću Yvetot u Normandiji u radničkoj obitelji. Nakon studija književnosti na sveučilištu u Rouenu predavala je francuski jezik i književnost u srednjoj školi i radila u Nacionalnom centru za obrazovanje na daljinu. Karijeru spisateljice započela je 70-ih godina objavom novele Les Armoires. Za svoj je opus, koji čini preko dvadeset naslova prevedenih na brojne svjetske jezike, primila niz nagrada, a 2022. dodijeljena joj je Nobelova nagrada za književnost. Izdavačka kuća Gallimard većinu njezinih knjiga sabrala je u kolekciji Quarto čime je Ernaux postala prva žena koja je za života ušla u tu prestižnu biblioteku. 
  Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. 
  Fotografija na naslovnici: Freepik

  Voir livre

• 

  Odlazak sa stanice Atocha

  Ben Lerner

  • 0
  • 0
  • 0

  Adam Gordon sjajan je i krajnje nepouzdan mladi američki pjesnik s prestižnom stipendijom u Madridu. Međutim, malo piše, uglavnom puši, šeta, ide u muzeje, čita Tolstoja, Lorcu i Ashberyja, flertuje s Isabel, a pomalo i s Teresom... i istražuje mogućnosti umjetnosti te autentičnost uopće u današnjem svijetu. Pomoću sitnih laži, dizajnerskih lijekova, hašiša i drugih opijata eksperimentira sa svim vrstama granica, posebno onima u sebi, među ljudima i u poeziji. Je li poezija esencijalna umjetnička forma ili tek zaslon za projekcije čitatelja? Jesu li odnosi s ljudima koje upoznaje u Španjolskoj lažni kao što su to, kako sam strahuje, njegove pjesme? Nakon 11. ožujka 2004. i krvavog terorističkog napada na stanicu Atocha pitanje je kako će se Adam suočiti s novom stvarnošću.
   
  Drski debitantski roman Odlazak sa stanice Atocha Bena Lernera, finalista National Book Awarda, proza je koja meandrira između komičnoga i tragičnoga, samoprijezira i nadahnuća. Jedinstven je to portret umjetnika u mladosti u dobu Google-pretraživanja, farmaceutskih proizvoda i spektakla.
   
  “Krajnje čarobno. Lernerova lažljiva, puna samomržnje, o lijekovima ovisna, briljantna protuha od junaka nezaboravan je lik, a njegov glas govori glazbom koja je nepogrešivo i na posebno zabavan način samo njegova.” – Paul Auster
   
  “Izvanredan roman o sjecištima umjetnosti i stvarnosti u suvremenom životu.” – John Ashbery
   
  “Ovaj prvijenac impresionira svojim majstorstvom, inteligencijom i zajedljivošću.” – L’Express
   
  “Bildungsroman, meditacija i dokoličarska priča ispričani preciznim, misaono moćnim i genijalno duhovitim glasom.” – The New York Times Book Review
   
  “Intenzivno i neobično briljantno.” – The Guardian
   
  “Ben Lerner pronicljivo istražuje kako nas vlastito opsesivno kritičko promišljanje može navesti da svoju ulogu u svijetu osjetimo kao iskrivljenu, nestvarnu i neautentičnu dok neopazice polako urastamo u vlastitu buduću kožu.” – Brian Evenson
   
  “Odvažna, ova iznenađujuće gusta, a nevelika knjiga govori koliko o budućnosti poezije, toliko i o lažima i nekomunikativnosti... Evo pisca kojeg treba pratiti, nesumnjivo.” – Le Magazine littéraire
   
  “Odlazak sa stanice Atocha iskričavo je inteligentan roman, duhovita, živa i originalna proza u svakoj svojoj rečenici.” – Jonathan Franzen
   
  “Najduhovitija knjiga o samoći za koju znam i najtužnija komedija o usamljenosti i lažima. Nevjerojatan prvijenac koji zaslužuje sav uspjeh koji je postigao.” – Daniel Kehlmann

  Voir livre

• 

  Ljeta s Marijom

  Olja Savičević Ivančević

  • 0
  • 0
  • 0

  U neimenovanom dalmatinskom gradiću u staroj kamenoj kući stotinu godina sjećanja prenose žene koje sve nose ime Marija ili neku od inačica tog imena – Mare, Marijola, Maša, Mara... U nizu epizoda, prije svega ljeti, pred nama se kao u kaleidoskopu otvaraju slike povijesti i promjena, prvih menstruacija, ratnih godina, zaljubljivanja, prijateljevanja, obiteljskih okupljanja, radosti, tragedija, putovanja, nerazumijevanja… Ova velika ženska povijest naših obitelji pokazuje snagu ženskoga, moć i nemoć u patrijarhalnom svijetu, odrastanje i starenje, dolaske i odlaske, brakove i prevare, ali nadasve ljubav koja se kroz generacije žena grana i raste poput nepokorenog stabla bugenvilije uz obiteljsku kuću u dalmatinskom gradiću.Sve supruge, majke, djevojke, kćeri, bake, unuke, sve žene predaka i sadašnjosti u moćnome romanu Ljeta s Marijom postaju ne samo Marije jedne konkretne obitelji već i obitelji općenito. Olja Savičević Ivančević ispisala je suptilnu posvetu i snažan krik žena, sustavno prešućivanih i zanemarivanih, koje su bolji dio naših porodica i života. Ljeta s Marijom nezaboravno su štivo i rodoslovno stablo svake familije naših krajeva, ono stablo koje živi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu.
   
  “Bugenvila koju sam početkom devedesetih posadila s ocem već dugo je ono najljepše na kući. Mama je obožava i ponosi se njome. Pretpostavljamo da se žila probila do nekog izvora hrane i vode, možda kanalizacije pa je izrasla tako velika i prekrasna. Purpurni cvjetovi pojavili bi se s početkom ljeta, na tisuće njih, i sve do zime davali bi raskoš meni dragoj, ali nimalo raskošnoj i objektivno ne baš prelijepoj ulici koja se zove kako se zove, iako u njoj nema murtile ni zelenila osim u pokojem pitaru. Bugenvila je obgrlila čitavu kuću svojim dramatičnim bokorima, pa kuća kamena i bijela sa zelenim škurama, izgleda kao dom nekih sretnih ljudi bez problema. Ali, mi i jesmo bile ti ljudi, samo s problemima. Sretni ljudi s problemima, pomislila sam da je to moguće, taj tren.”

  Voir livre