Ženski bicikl

Zvonimir Majdak

Beschreibung

„...Zapravo nikad nije bilo čvrsto odlučeno da će Ivica studirati samo zato što pohađa gimnaziju i što mu se otac, za razliku od svoga oca, ne bavi poljodjelstvom i što ga svaki dan boli glava. Sve je to bilo u zraku, visilo... Pretpostavljalo se... Prilike će se poboljšati. Sestra će biti udomljena. Na leđima roditelja ostat će još samo sin, a to je nešto drugo. Međutim, sestra je bila i bez zaposlenja i bez muža. S njim se računalo, ali je trenutačno marširao u Tetovu. I zračna udaljenost je velika, a kamoli željeznicom! Izmjena pisama na toj relaciji bijaše najčvršća veza i još jedino jamstvo da zaručnik misli ozbiljno. Premda, kad se vrati iz vojske... Tko zna što mu može puhnuti u glavu?!
Ivica se potajice nadao da će otac smisliti neku računicu na osnovi koje će ga poslati. Uzdao se u njegove blagajničke sposobnosti. Bit će teško, ali će na kraju sve ispasti dobro. Bar za skroman početak. Glavno je krenuti s mrtve točke. Sasvim slučajno ta se mrtva točka zove Banovdar...
Bijaše to trenutak kad mu se svaki nastavak i mišljenja i kretanja u bilo kojem smjeru činio nepodesan, namješten, ishitren. Kako da se ponaša mladić koji je gajio stanovite nade, i onda u prenesenom značenju saznao da ne može računati s odlaskom na studije, jer je to preskupo za njegovu porodicu? Kako da zamišlja svoju budućnost kad je, htio – ne htio, sve gradio na činjenici da će jednog dana biti čovjek s titulom? Perspektiva se naglo suzila, vidi joj dno: život u Banovdaru i sve ostalo što uz to ide...“

Verfügbar seit: 11.09.2015.

Zeitgenössische Romane

Weitere Bücher, die Sie mögen werden

Istina o Slučaju Harry Quebert

Joël Dicker

Aurora, New Hampshire Dana 30. kolovoza 1975. petnaestogodišnja Nola Kellergan viđena je kako kroz šumu bježi pred nepoznatim muškarcem i pune trideset tri godine bit će to posljednje što će se čuti o njoj. A onda su u vrtu kuće na osami iskopani jedan leš i jedna knjiga, a duh davnoga ljeta koje je gradiću Aurori ukralo nevinost zauvijek je oslobođen iz boce. Godine 2008. nova zvijezda newyorške književne scene Marcus Goldman boluje od bolesti pisaca. Ali kad, stisnut rokovima i očajan, lijek za kreativnu blokadu odluči potražiti u društvu svojega nekadašnjeg mentora, slavnoga američkog pisca Harryja Queberta, i ne sluti da ulazi u središte oluje koja će Auroru i njezina najpoznatijeg stanovnika dovesti na naslovnice svih američkih novina.  Jer i vrt i u njemu pronađeni rukopis pripadaju Harryju Quebertu, a tijelo davno nestaloj Noli, s kojom je bio u vezi. U istrazi koja naizgled vodi samo jednom ishodu Quebert će priznati ljubav, ali ne i zločin, a Marcus je jedini koji mu je spreman povjerovati.  No sve je jasnije da bilješke koje grozničavo vodi o Slučaju Harry Quebert donose više pitanja nego odgovora – da kod Nole, u životu baš kao i u smrti, ništa nije onakvo kakvim se čini.

Zum Buch

Hotel Wartburg

Zoran Žmirić

U romanu Hotel Wartburg Zoran Žmirić pripovijeda o jednoj naizgled sasvim običnoj obitelji, nesretnoj na svoj način. Kroz tu nesreću, na koju svaka obitelj ima svoje autentično pravo, pisac nas vodi automobilom marke Wartburg.Wartburg iz naslova romana prostor je naknadnog obračuna s ocem, lajtmotiv koji pokreće sjećanja na ključne situacije odrastanja i sazrijevanja u kojima glavni junak razrješava neraščišćene račune s roditeljem koji je često više bio vlasnik Wartburga nego roditelj. Dvotaktni motor, koji je zbog godine proizvodnje već odavno utihnuo, zaštektat će ponovno u memoriji pripovjedača kako bi jednom zauvijek raskrstio sa svime zbog čega je njegovo paljenje zvučalo kako treba jedino kad bi otac nekamo odlazio.Tim posljednjim paljenjem motora Wartburg je u pripovjedačevoj perspektivi napravio puni krug od teških uspomena do praštanja ocu koji to nije znao biti, ili je to bio onako kako je jedino znao i mogao. Za taj oprost Zoran Žmirić zalaže se ekonomičnim, naizgled škrtim jezikom koji pogađa točnu mjeru emocije koju mora izazvati kod čitatelja; čini to kratkim, gotovo filmskim sekvencama s dijalogom kao nosivim materijalom, prizorima koji obiluju nužnim emotivnim rezovima iz kojih progovara pravi omjer izgovorenoga i prešućenoga, gorčine i nježnosti, sjećanja i zaborava – vladajući jezikom i pričom onako kako znaju samo pisci u čiju ćemo književnost neupitno povjerovati, ne pitajući se jesu li ispisali fikciju ili fakciju.

Zum Buch

Misa za grad Arras

Andrzej Szczypiorski

Francuski grad Arras poharale su kuga i glad, za koje su dobri kršćani morali naći krivce: Židove, heretike i vještice. Krvavi progon koji je uslijedio, kao i neizvjesno iskupljenje teme su izvanrednog romana poljskog pisca Andrzeja Szczypiorskog Misa za grad Arras. Ova vrhunska alegorija o totalitarizmu te njegovim psihološkim i socijalnim mehanizmima nastala je na najboljim tradicijama književnosti Thomasa Manna ili Alberta Camusa. Premda se radnja odvija u 16. stoljeću, svaka sličnost s Poljskom 1968. namjerna je, odnosno riječ je o svjedočanstvu ne samo poljskih nego i univerzalnih europskih iskustava. Jer, pošast kolektivnih tlapnji u potrazi za (unutarnjim) neprijateljem i dalje prijeti: u toj dimenziji Misa za grad Arras pokazuje se i danas, pola stoljeća nakon događajâ iz ožujka 1968., ponovno iznimno aktualnom.

Zum Buch

Krivo je jugo

Nataša Dragnić

Skupina mladih Nijemaca odlučila je doći na Brač kako bi u miru uvježbala kazališnu predstavu. No već i sam dolazak na otok postaje dramatičan: bajkovite “first impressions” brzo se poremete kad njihov kombi završi na rubu ponora. Redatelj i vozač Anton uspije ih izvući iz pogibelji, no glumci Katrin, Michael i Lisa, pisac komada Stefan i njegova djevojka Barbara ne mogu ni naslutiti što ih sve čeka. Kad stignu k Barbarinoj teti Juliji, koja živi u idiličnoj osami sa susjedom, ratnim veteranom Tomom, ona ih smjesti u kuću na stijeni. Premda bi im izolacija trebala pomoći da njihova predstava dobro napreduje, u skupini mladih nastaju trzavice, naročito kad im se pridruži mladi slikar Nikola. No tek kad zapuše jugo, situacija postaje dramatična...
 
U svojem trećem romanu Krivo je jugo njemačko-hrvatska spisateljica Nataša Dragnić na izvrstan je način spojila ljubavnu priču i kriminalistički roman. Maestralno prikazana atmosferičnost juga, izbrušeni likovi i neprekidna latentna napetost razlozi su zbog kojih je ovo uistinu sjajno štivo.

Zum Buch

Sumski duh

Goran Samardžić

Prvi roman Gorana Samardžića Šumski duh ispisuje živ, neposredan prikaz jednog ćoška u centru Beograda, sa svim pokušajima momaka iz kraja da dokažu svoju snagu i po bilo čemu se uzdignu iznad svog porekla. To ne znači da ova knjiga problem odrastanja u žestokom delu grada tretira na tipičan način. Burna i na momente potresna beogradska svakodnevica Koste, njegove devojke Dijane, njenog gej-brata i lokalnih tvrdih momaka, ispostavlja se kao svojevrstan mentalni uvod u rat, u konkretnom slučaju u opsadu Sarajeva...

Zum Buch

Kako sam postao redovnica

César Aira

Ako priča Aureliana Buendije, nezaboravnog junaka Sto godina samoće, počinje pred streljačkim vodom, sjećanjem na dan kad ga je otac prvi put odveo da vidi led, za Césara Airu, šestogodišnjeg pripovjedača Airina “autobiografskog” romana, sve počinje u sličnim okolnostima, danom kada mu je otac kupio prvi sladoled. Od te briljantne epizode nadalje dramatični, zavodljivi humor obilježava svaku etapu ove priče o odrastanju: djetinjstvo u malom gradu, iskustvo škole i bolnice, odnos prema jeziku i odnos s majkom, prijateljstvo i izdvojenost, delirij izmišljanja, i vječnu, neprekidnu igru… od leda do sladoleda i nazad. U vrtlogu događaja koje nam u romanu Kako sam postao redovnica na svoj neusporedivi način nudi César Aira pustolovina “pričanja o sebi” bit će dovedena do svojih krajnjih granica – anegdota će postati avantura, avantura bajka, a bajka – naposljetku – legenda.

Zum Buch