Svi smo mi azilanti

Jasna Grubješić

Sinossi

»Kao i svaki dobar roman, ovo je roman o poimanju života, a vrijednosti do kojih je autorici stalo nisu osobito cijenjene u svijetu koji nas okružuje: njezine su vrijednosti solidarnost, altruizam, prijateljstvo, hrabrost i otvorenost, a ne stvari kojima se danas mjeri bogatstvo. Stoga je dobro da ovaj roman čitaju djeca, i samo zato ovo je dječji roman. Po svemu drugome namijenjen je odraslim čitateljima, između ostalog i zato da bi drukčije odgajali svoju djecu.«
 
IVICA ĐIKIĆ, novinar i pisac
 
 
 
»Svatko tko je ikada volio zna da ljubav nema jedno ime, da smo rođeni da volimo: svog partnera, roditelje, djecu, prijatelje, sva živa bića, bila ona ljudska ili ne-ljudska, imala kožu, dlaku ili perje. Zato svaka knjiga koja potiče suživot, toleranciju, poštovanje i ljubav prema svim živim bićima, poput ove, i više je nego potrebna u vremenu u kojem živimo. Pročitajte, poklonite, proširite poruku i volite.«
 
ALEKSANDRA HAMPAMER, aktivistica za prava životinja i spisateljica
 
 
 
»Odavno nisam sreo ovakvu knjigu, ovako kvalitetan otisak ljudskog srca na papiru.«
 
BORIVOJE ADAŠEVIĆ, pisac

Disponibile da: 12/12/2018.

Hobby

Altri libri che potrebbero interessarti

Skitnje do Santiaga

Cees Nooteboom

Prozaik i esejist, pjesnik i putopisac Cees Nooteboom jedan je od najvažnijih suvremenih europskih književnika i veliki zaljubljenik u Španjolsku. U jednome od svojih najznačajnijih djela Skitnje do Santiaga Nooteboom putuje prema Santiagu de Composteli, drevnom hodočasničkom stazom koja je promijenila svjetsku povijest, prateći tragove velikih figura španjolske prošlosti (Cida i Cervantesa, Velázqueza i Zurbarána, Ivane Lude i cijele galerije ukletih Habsburgovaca) te posjećujući mjesta u kojima se kovala sudbina te veličanstvene zemlje. Alhambra i muzej Prado, katedrala Svetoga Jakova u Santiagu, ali i stotine čarobnih tajnih mjesta koja se ne spominju u turističkim brošurama čine Skitnje do Santiaga sveobuhvatnim portretom Španjolske – jedinstvenim vodičem kroz njezine pejzaže i gradove, povijest i kulturu, umjetnost i arhitekturu. Nooteboom putuje i zapisuje, a u njegovim bilješkama modernoga hodočasnika otkrivamo dubinu i inteligenciju povjesničara, hrabrost pustolova i strast pjesnika – putnika koji prošlost i sadašnjost našega svijeta majstorski čita skićući se između Andaluzije i Baskije, Katalonije i Kastilje.

Mostra libro

Vučja sreća

Paolo Cognetti

“Silvia se nasmijala. A na što miriše siječanj? Na što je mirisao siječanj? Na dim iz peći. Suhe i zaleđene livade u iščekivanju snijega. Na golo tijelo djevojke nakon duge samoće. Mirisao je na čudo.” Nakon prekida dugogodišnje veze Fausto se sklonio u planine jer se želi izgubiti, a Silvia je u njih došla jer se pokušava pronaći. Njemu je četrdeset godina, njoj dvadeset sedam: jedne noći, uz ognjište, dok se na planinsko mjestašce Fontanu Freddu bude spuštala zima, njih će se dvoje dotaknuti.Ali tu nije kraj dodirima u Cognettijevoj Vučjoj sreći. Poznanstvo s Babette, vlasnicom restorana, i Santorsom, koji zna sve o šumi i dolini, odlasci do gnijezda planinarskog doma na više od tri tisuće metara, snježna i travnata prostranstva od kojih se lakše diše – sve to zauvijek će obilježiti njihove priče. Fausto iznova počinje uživati u onome što ga okružuje i mariti za druge, žudjeti za tijelom i prepuštanjem. Silvia osjeća jasnije. Bez obzira na to koliko će trajati, osjećaju da su točno ondje gdje trebaju biti. Čini se da se čak i vuk, koji je iz planine izbivao čitavo stoljeće, vratio. I on traži svoju sreću.

Mostra libro

A nikad na vrhu - Putovanje na...

Paolo Cognetti

Ima li smisla penjati se na planinu, a nikada ne dospjeti na vrh?U najboljoj tradiciji velike literature o prirodi i putovanjima, Paolo Cognetti pripovijeda o svome lutanju malim Tibetom, udaljenom nepalskom regijom Dolpo, na koje se 2017. godine otisnuo tragom kultne knjige Snježni leopard Petera Matthiessena.Čovjek na kraju četrdesete godine života, mitska zemlja izgubljena u vremenu, kretanje bez zadanog cilja, doline umjesto vrhova i kruženje umjesto osvajanja – i u ovom nas iznimnom djelu proslavljeni autor romana Osam planina istodobno vodi na dvije potrage nadahnute planinom – na putovanje prostorom i putovanje duhom.Uz Remigia, prijatelja iz djetinjstva, koji nikada nije napustio Alpe, i Nicolu, slikara kojeg je upoznao nedavno, u pratnji grupice šutljivih šerpa, pripovjedač pokušava otkriti nov način hodanja i promatranja, doživjeti posljednju izvornu planinu, prije nego što je zauvijek nestane. Predivno napisan i opremljen autorovim crtežima s puta, A nikad na vrhu Paola Cognettija mali je književni dragulj, dnevnik putovanja Himalajom koje se pred našim očima pretvara u put samospoznaje.“Uspinjali smo se i silazili, napredovali sto ili dvjesto metara, da bismo potom opet zaostali. Tjednima nismo činili ništa drugo: prema mojim proračunima, zacijelo smo propješačili tristo kilometara zračne linije, ali visinska razlika tih beskrajnih uspona i padova, a time i stvarna dužina puta nisu se mogle izračunati. Pomislio sam da se Himalaja, jednako kao Sete, opire našim izmjerama. Primijetio sam da se već u riječima napredovati i zaostati krije neki posve zapadnjački ekonomski smisao odlaska u planine, u kojem su visina i udaljenost kapital koji akumuliramo vlastitim trudom, a uopće nam nije drago tratiti ulaganje. Učinilo mi se da čujem Peterov glas: promijeni riječi, govorio mi je. Promijeni način razmišljanja. Tko je vidio planinu Kailas s netaknuta vrha Kristalne planine? Odgovor potraži u tim usponima i padovima: budući da ćeš zaostati svaki put kad pomisliš da si napredovao, nauči da je staza mnogo dragocjenija od vrha. Pronađi smisao u svakom koraku.”

Mostra libro

Oči Zagreba - Die Augen von...

Karl-Markus Gauß

Upoznati grad i poznavati ga nikada nije jednostavno – on je organizam koji se stalno mijenja, a često ni sami stanovnici, uvijek užurbani, ne gledaju ga, već jure njime, pa im ga otkriva netko drugi. Zagreb je ugodan srednjoeuropski grad, a najbolji poznavatelj ne samo Srednje Europe već i njezinih gradova, suvremeni flâneur Karl-Markus Gauß, Zagreb je posjećivao više puta, o njemu saznavao iz knjiga, šetao njime bez cilja, informirao se kod prijatelja, bilježio, te se u njega zaljubio. Čitajući Gaußa o Zagrebu, imamo priliku upoznati grad na drugačiji način, vidjeti njegovu povijest i kulturu, živjeti s njegovim stanovnicima, onima davnima i ovima sadašnjima, uključujući pisce, od najvažnijeg Miroslava Krleže pa sve do suvremenika. Oči Zagreba nisu vodič, ali mogu poslužiti i u tu svrhu. Ovaj esej esencija je Zagreba u kojemu se prelamaju i spajaju njegova prošlost i suvremenost, a Karl-Markus Gauß vodi nas na nezaboravnu šetnju gradom tjerajući nas da zgrade i ljude gledamo širom otvorenih očiju.

Mostra libro

Prsa u prsa

Senko Karuza

Knjiga Prsa u prsa pouzdan je vodič kroz naplavine i događaje “koji su stizali na otok i uporno ga ostavljali osamljenim”, ali istodobno i nama čitateljima-turistima, nama s kontinenta, izvan ruba mora – ostavlja dovoljno mjesta za ushit, zabrinutost, ali i drukčiji odgovor. Čitatelj knjige Prsa u prsa motren je i zahvaćen kao onaj koji dolazi, uznemirava, mijenja, troši i uzima s valutom, putovnicom u džepu mnogo toga zdravo za gotovo. Nije gotovo, počelo je, i promjene koje su na djelu dotiču u prizorima i kadrovima ovih tekstova i onoga tko ih ispisuje i onoga na koga se odnose. Riječ je o knjizi zaokruženih priča, eseja, o literarnoj igri složenoj od prostora i prolaznosti. Vremena koje definitivno nestaje i koje tek u tragovima zatječemo, kao što zatječemo i sebe: na trajektu, u moru.
Riječ je o tekstovima u kojima progovara, govori, grinta i prigovara zajedničko “mi” novom (rječniku) poretku održivog i neodrživog razvoja. Prostor pisanja knjige naizgled je otočna soba, soba s mirisima, pamćenjem mora, soli i ribe, ali njezina je važnost u prisutnosti čovjeka, ribara, muškarca koji ispisuje ono što se na njegovoj koži utiskuje, tetovira. Prsa u prsa angažirana je i nedvosmisleno pisana knjiga u obranu otočnih, dakle ljudskih vrijednosti, kvalitete života i, istodobno, literarni dnevnik nestajanja jednog svijeta u osvitu robovlasničkog turizma.

Miroslav Mićanović

Senko Karuza (Split, 1957) objavljivao u Poletu, Studentskom listu, Studentu, Mogućnostima, Rivalu, Dnevniku (Ljubljana). Uvrštavan u različite antologije, preglede i izbore kratkih priča, prevođen na strane jezike, nastupao na više domaćih i stranih festivala. Osnivač neformalnog Multimedijalnog mobilnog centra za istraživanje alternativnih oblika preživljavanja na malim i pučinskim otocima. Ispisuje redovito kratke priče u Slobodnoj Dalmaciji pod zajedničkim nazivom Vodič po otoku. Objavio knjigu kratkih priča Busbuskalai (1997), Ima li života prije smrti (2005), te Tri krokodila (2005) i Kamara obscura (2010).

Mostra libro

Leksikon intimnih gradova

Jurij Andruhovyč

Poznato je: Ukrajince je lakše vezati nego ujediniti. U SAD-u se naša uzajamna posvađanost pojačava svim vrstama emigracijskih podjela i manija. Tako da čak ni Sjedinjene Države ne mogu ništa sjediniti: svi ukrajinski valovi susreću se jedino u nedjelju u crkvama, ali čak se i tada radije mole u odvojenim grupicama", jedan je od duhovitih i nadahnutih uvida Jurija Andruhovyča u Leksikonu intimnih gradova.
Knjiga slagalica, kako je naziva ovaj neumorni ukrajinski pisac-putnik, koja na izniman i intiman način obrađuje 111 gradova, od Aaraua do Zagreba, jedinstveni je sklop autobiografije i geografije. Leksikon intimnih gradova tako je svojevrsna "autobiogeografija" u kojoj "geo" i "bio" postaju jedinstvena i nerazdvojna cjelina, dok "auto" često zalebdi na granici stvarnosti i mašte. Složeni abecednim redom prema zemljopisnim nazivima, ovi tekstovi različitih žanrova, od eseja i priča do pjesama u prozi, zajedno tvore atlas Andruhovyčeva svijeta bogat atmosferom, slikama, mirisima i okusima, ali i dubljim refleksijama, lirizmom i tugom, ironijom i sarkazmom – svim onim zbog čega komunikacija pojedinca sa svijetom dobiva obilježja intimnosti.

Mostra libro