Beogradski književni časopis br 72-73-74-75
Beogradski književni časopis
Editorial: Književna radionica Rašić
Sinopsis
Beogradski književni časopis 72-75 proleće-leto-jesen-zima 2024.
Editorial: Književna radionica Rašić
Beogradski književni časopis 72-75 proleće-leto-jesen-zima 2024.
Stefan Luka se vraća – hrabriji, pametniji, i sa više pitanja nego ikada pre! Sanja, Lana, ili... neka treća? Da li će ljubavne dileme dobiti neočekivan obrt? Kako savladati predrasude, suočiti se s izazovima i pronaći snagu tamo gde je najmanje očekuješ? Stefan Luka istražuje šta znači zaista razumeti druge – i sebe. Ova priča je više od dnevnika – to je vodič kroz svet tinejdžerskih problema i velikih snova! Uz neočekivane obrte, smešne situacije, i trenutke koji će ti istovremeno slomiti i ugrejati srce, "Muški dnevnik 2" vodi te na emotivno putovanje koje inspiriše i podseća da čuda nisu samo bajke – ona su svuda oko nas. Priključi se Stefanovoj avanturi i saznaj: Kako prevazići nesigurnosti? Šta zaista znači prava ljubav? Može li jedan neočekivani događaj promeniti ceo tvoj svet? „Muški dnevnik 2“ je priča koja će te nasmejati, dirnuti i podstaći da razmišljaš o pravim vrednostima – savršena audio-knjiga za sve koji veruju (ili žele da poveruju) da se čuda dešavaju baš kad ih najmanje očekuješ! Nastavak tinejdž hit romana „Muški dnevnik”, dobitnika prve nagrade dečje kritike „Dositejevo pero" za 2014.godinu u kategoriji knjiga namenjenih starijem školskom uzrastu.Ver libro
Na prvi pogled – običan čovek. Muž. Otac. Činovnik u nevažnoj firmi. Ali ispod svakodnevne rutine, ispod tišine porodičnog stana, skriva se druga stvarnost – mračna, uzbudljiva i smrtonosno tiha. Kasna jesen 1992. godine. Dok se Jugoslavija raspada u haosu, njegov život dobija neočekivan zaokret. Regrutovan od strane tajne organizacije poznate samo kao Služba, ulazi u svet senki, laži i tajnih misija. Od Beograda, Kipra i Sarajeva, preko Madrida, Sevilje i Dablina, sve do diplomatskih hodnika Vašingtona – ne putuje kao turista, već kao tihi operativac, veran jedino zemlji koju više ni sam ne razume. Ono što počinje kao dužnost, prerasta u životnu sudbinu. Sve do 2018. vodi paralelne živote: jedan stvaran, porodičan i naizgled običan – i drugi, skriven, u službi moći, tajni i pretnji koje nikada ne stižu na naslovne strane. Hronika paralelnog života je uzbudljiv spoj špijunskog trilera, autobiografske ispovesti i istorijskog dokumenta. Svaki datum koji povezuje mesto u kome se odvija radnja, stvaran je i istinit. Ljudi koji su akteri ovog kazivanja, uglavnom su na isti način bili prisutni i stvarni su, ali su im imena izmenjena. Autor nas vodi kroz istinite događaje – ili možda kroz briljantno konstruisanu fikciju? Odluka je vaša. Da li ste sigurni da poznajete ljude oko sebe? Nakon ove knjige, više nikome nećete gledati u oči na isti način.Ver libro
Ova knjiga predstavlja autentično svedočanstvo o srpsko-turskom ratu 1876. godine, napisano iz prve ruke od strane Pere Todorovića, novinara i učesnika u borbama. Kroz svoje zapise, Todorović daje živopisne prikaze svakodnevnog života dobrovoljaca – od prvih koraka na frontu, entuzijazma i patriotizma, do surovih borbi, stradanja i razočaranja. Njegov dnevnik nije samo ratna hronika, već i duboko lično svedočanstvo o iskušenjima kroz koja su prolazili srpski borci. Pišući bez ulepšavanja, on beleži ne samo herojske trenutke, već i umor, glad, bolesti i neizvesnost koja je obeležila ratne dane. Kroz introspektivne delove, autor preispituje motive dobrovoljaca, odnos prema oficirima, savezničkim snagama i neprijatelju, dajući čitaocu jedinstven uvid u atmosferu tog vremena. Dnevnik jednog dobrovoljca je jedno od najznačajnijih memoarskih dela srpske književnosti iz 19. veka, nezaobilazno štivo za sve koji žele da razumeju duh i stvarnost srpskih ratova za oslobođenje.Ver libro
Teško je i puno odgovornosti dostojno govoriti o Fjodoru Mihailoviču Dostojevskom i o njegovom značaju za naš unutrašnji svet, jer njegova jedinstvena širina i snaga traže novo merilo. Obimno delo, pri prvom približavanju mislimo da smo naišli na pesnika, a otkrivamo beskonačnost, kosmos sa sopstvenim kružećim sazvežđem i drugom muzikom sfera. Pamet se uplaši da će u ovaj svet ikad do kraja prodreti: isuviše je tuđa pri prvom spoznanju njegova moć, isuviše je udaljena, do beskraja natmurena njegova misao, isuviše strane njegove poruke da bi duša mogla neposredno sagledati ovo novo nebo kao nebo svoga kraja. Dostojevski nije ništa ako nije proživljen iznutra. Mi najpre možemo meriti u dubinu sopstvenu snagu saosećanja i sažaljenja i prekaliti je za povišenu prijemljivost: moramo kopati do najdubljih, najtajnijih žila našeg bića da bismo otkrili vezu s njegovom, najpre fantastičnom, pa zatim čudesno istinitom čovečnosću. Samo tamo, u najdubljem kutu, u večnom i nepromenljivom delu našeg bića, u njegovom početnom korenu, možemo se nadati da ćemo doći u dodir s Dostojevskim. Kako čudno izgleda tuđem oku ruski predeo bez puta, kao i ruska stepa, koliko malo sveta od našeg sveta! Ničega prijatnog što bi ljupko uspokojilo pogled, retko naiđe po koji tihi čas radi odmora. Mističan sumrak osećanja, pun munja, smenjuje hladna, često ledena jasnost duha, umesto toplog sunca, sa neba sija tajanstvena krvava polarna svetlost. U sferama Dostojevskog nailazimo na praiskonske predele, mističan svet, prastari i čedan u isti mah, i sladak strah obuzima nas pred njim kao pred svakom bliskošću večitih elemenata. Već ubrzo žudi naše divljenje s puno vere da se zaustavi, dok, međutim, neka slutnja opominje ganuto srce da se tu ne sme kao kod kuće zauvek ostati, da se mora, ipak, natrag u naš topliji, miliji, ali i uži svet. Preveliki je, to osećamo postiđeni, ovaj prastari kraj za svakidašnji pogled, prejak i suviše zagušljiv ovaj, čas ledeni, čas vatreni, vazduh za drhtavi dah. I duša bi htela da pobegne od veličanstvenosti ovakvih strahota kad ne bi nadvisivalo ovaj neumoljivo tragični, užasno zemaljski kraj, beskonačno uzvišeno, nebo dobrote, nebo, takođe, našeg sveta, ali ne u našim umerenim zonama, već mnogo više u beskonačnosti zasvođeno, u jednoj oštroj duševnoj ciči. Iz ovoga kraja samo beskrajna uteha ove beskrajne zemaljske tuge baca pogled koji umiruje i naslućuje u strahotama veličinu, u tami Boga.Ver libro
DRUGO DOPUNJENO IZDANJE „Pravo ’podzemlje’ je uvek gore, a dole, pod zemljom su mrtvi i raj.“ Krajem 1990-ih desilo se da je podzemlje svuda oko nas. Prema procenama kriminologa i drugih eksperata za nezakonita poslovanja 21. vek će biti era kriminala. Te procene su toliko pesimističke da se predviđa da će kriminalci, zavladati svetom, ako ih države u tome ne spreče. Procenjuje se da danas realni svet organizovanog kriminala vredi godišnje skoro bilion dolara. Mafija je još na kraju 20. veka bila jedna, globalna i interkontinentalna sila. Nije zato nimalo slučajno da u vreme Novog svetskog političkog poretka dobijemo i Novi svetski kriminalni poredak.Ver libro
Na srednjovekovnoj pozornici intriga, dvoličnosti pa i krvavih ubistava Štefan Cvajg u ovom maestralnom istorijskom romanu opisuje psihološke portrete dveju snažnih žena. Jedna od njih, škotska kraljica Marija Stjuart, rastrzana između strasti i ništa manje strastvene borbe za svoju veru, stoji nasuprot engleske kraljice, dvolične i proračunate Elizabete I. Svoj fascinantni životni put, strastvena i lepa, Marija Stjuart okončava najpre u skoro dvodecenijskom zatočeništvu engleske kraljice i na kraju smrću odsecanjem glave, ni u jednom momentu ne pomislivši da se odrekne sopstvene vere. „Moral i politika idu zasebnim putevima. Stoga se jedan događaj prosuđuje sa potpuno različitih stanovišta, već prema tome da li se ocenjuje sa stanovišta čovečnosti ili, pak, sa stanovišta političke koristi. Moralno, pogubljenje Marije Stjuart ostaje kao potpuno neoprostiv akt: protiv svakog međunarodnog prava zadržali su u zatočenju usred mira susednu kraljicu, ispotaje spleli zamku i na najperfidniji način je njoj poturili. Ali, isto tako, ne može se osporiti da je, gledano sa državno-političkog stanovništva, odstranjenje Marije Stjuart za Englesku bila ispravna mera. Jer u politici ne odlučuje – nažalost! – pravo u jednoj meri, nego njen uspeh... Mračnim i krivudavim stazama ide često istorija, ali se na kraju uvek ispunjava istorijski smisao, uvek nužnosti konačno izvojuju svoje pravo“, objašnjava Cvajg pred kraj svoje pripovesti o tragičnoj sudbini kraljice Škotske.Ver libro